�udna otkri�a B. P.
Moje znanje o Hrvatskoj i moja hrvatska svijest me neprestance upozoravaju na hrvatsko dr�avno pravo i time na hrvatski dr�avni kontinuitet, jedinstven u europskoj povijesti naroda po svojoj vanjskopoliti�koj nevidljivosti i po unutarnjoj postojanosti. Hrvatsko dr�avno pravo, poznato pod sintagmom "iura municipalia", od 1102. do 1918. se o�itovalo unutar ugarske kraljevine i Habsbur�ke Monarhije, me�u ostalim dr�avnim ustanovama, kontinuiranim postojanjem Hrvatskoga sabora. Hrvatski sabor je, dakle, ustanova vrijedna na�ega po�tovanja ne samo kao najvi�e zakonodavno tijelo u demokratskoj Hrvatskoj, nego i kao ustanova s dubokom povijesnom pozadinom. Sve to zajedno ipak nije dovoljan razlog da se na rad dana�njega Sabora ne smije i kriti�ki osvrnuti.
Ne �elim se plesti u polemiku urednika Glasa Koncila Ivana Mikleni�a i predsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira �eksa. �ivim daleko od dnevnih hrvatskih zbivanja i, koliko god me osobno ta zbivanja poga�ala kao �lana naroda, kojemu se osje�am privr�enim i u okviru svojih skromnih mogu�nosti nastojim pomo�i, ne osje�am se pozvanim, s ove distance, napisanom proturje�iti. Zaintrigirao me, me�utim, tekst "Kakvu ocjenu zaslu�uje Hrvatski sabor?", objavljen 26.10. na portalu, kojega potpisuje B. P., a �ije je puno ime poznato uredni�tvu. Tekst je sro�en u jednom jako pomirbenom tonu, za �to autoru valja odati priznanje. Istodobno pak autor svojim razja�njenjima izaziva nove nejasno�e i poziva na otvorena pitanja.
Prvo je pitanje, dakako, za�to za Glas Koncila nema ulaza u Hrvatski sabor, pa makar ga nitko i ne �itao? Zar tajnik Sabora ne mo�e u svojoj nadle�nosti pretplatiti Glas Koncila, ako zbog ni�ega drugoga, barem zbog komentara g�e �ur�ice Ivani�evi� Lieb, koje bi svaki saborski zastupnik, bez obzira na to je li vjernik ili ne, morao pro�itati i ponijeti u glavi kao korektiv za slijede�i radni tjedan u Saboru?
Drugo je pitanje puno va�nije i po svojim posljedicama dalekose�nije: Zbog �ega je �eks "velikom energijom (morao tjerati) zastupnike u sabornicu" ili na rad u radne odbore? Jesu li saborski zastupnici uop�e svjesni svoga mandata i svoga radnoga mjesta? Nije li obveza tajni�tva Sabora to�no bilje�iti pona�anje zastupnika u sabornici (vrijeme nazo�nosti, sudjelovanja u radu, peticije) i to na kraju mandata objaviti hrvatskoj javnosti!? Kako se mo�e povisiti saborska pla�a vlastitim dizanjem ruku, isto se tako mo�e napraviti saborski poslovnik u kojemu se to�no propisuju prava i obveze zastupnika.
Ako je volja hrvatskoga naroda da Hrvatska postane �lanicom EU-a (ne vi�e EZ-a kako pi�e B. P.), tu volju valja po�tivati i gledati da se pristup ne dogodi na u�trb hrvatskoga naroda. Logi�na posljedica toga je da se hrvatsko (o�ito nedostatno i djelomice jugokomunisti�ko) zakonodavstvo prilagodi normama po svojoj prirodi fleksibilnog me�unarodnog prava, za �to je potrebno znanje, volja i pregovara�ka umje�nost. Ako pregovara�i EU-a svoje "smjernice" name�u kao "direktive", pona�aju se protivno uobi�ajenim me�udr�avnim dogovorima i time grubo nasr�u na suverenitet hrvatske dr�ave. Kao �to je hrvatski ban Ivan Erd�dy 1790. godine mogao na saboru u Budimu uzviknuti "regnum regno non praescribit leges" (kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone), to mogu i moraju i dana�nji hrvatski vladari u daleko povoljnijim uvjetima.
Neozbiljan je, zapravo infantilan, prijedlog zastupnika 11. jedinice da unesu u Zakon o strancima odredbu "da Hrvati nisu stranci u Hrvatskoj i kad nemaju hrvatsko dr�avljanstvo". Ti zastupnici, a i B. P. s njima zajedno, trebali bi znati da je temeljna odrednica dr�ave da ima svoj granicama to�no odre�eni teritorij na kojemu vr�i svoj suverenitet. Samim time ti zastupnici pokazuju da u Saboru nisu na pravom mjestu. Dr�ava ima puno mogu�nosti svojim gra�anima omogu�iti dr�avljanstvo, osobito Hrvatska s tako brojnim iseljeni�tvom. Umjesto potkopavanja njezinih temelja, puno je jeftinije i probita�nije i za narod i za dr�avu ste�i znanje o predmetu o kojem se govori.
Osobito je �okantna B. P.-ova slijede�a re�enica: "Predstavnici Vlade, a ni drugi zastupnici, nisu vidjeli (ja istaknuo) da predlo�eni Zakon o strancima odre�uje da Hrvati koji jo� nisu stekli hrvatsko dr�avljanstvo ili oni koji su ga se morali odre�i zbog austrijskog i njema�kog dr�avljanstva u Hrvatskoj mogu ostati samo 90 dana, a potom moraju napustiti zemlju"! Zamislite Vladu koja previ�a tako va�nu �injenicu u prijedlogu zakona i zastupnike koji takav zakon izglasavaju, a da ga nisu ni pro�itali! Pojedinom �e Hrvatu valjda kona�no biti sada jasno kako se u Hrvatskom saboru donose zakoni, a me�u tolikim bolnima i onaj Ustavni o suradnji s Haa�kim tribunalom iz 1995. godine.
Hrvatski sabor je u povijesti slovio za naj�asniju hrvatsku gra�ansku ustanovu. Znamo �to mu se dogodilo 1918. ili ve� u studenom 1917. godine i s kakvim posljedicama. U demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj Sabor je najvi�e zakonodavno tijelo u dr�avi. Zakoni, koje progla�ava, su ograni�eni teritorijem dr�ave na kojemu ona vr�i svoj suverenitet. To nije nikakva iznimka ve� sudbina svih parlamenata na svijetu. Zastupnici, koje je narod izabrao, daju Hrvatskom saboru njegovo dostojanstvo ili mu ga oduzimlju. Njihova je obveza da za�tite narod od bezakonja, kojim se katkad vladaju�a tijela znaju poslu�iti. Sarajevskom Hrvatu, koji ovih dana �ita na Sanaderovim predizbornim plakatima po Sarajevu "Nek se i dalje �uje va� glas", preostaje od svega toga u nesklonom okru�enju unutarnje zadovoljstvo �to postoji hrvatska dr�ava. Na kvalitetu njegova �ivota u Sarajevu to na�alost ne utje�e.
Za portal: Tihomir Nui�
