Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (10)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Sitni shopping i mala inventura u kvartu
"Ku-ku-rikuuuu!" - taj poziv na bu�enje me uvijek dohvati sa sigurne udaljenosti od preko dva metra, tako da iz kreveta moram isko�iti kao feder kako bih sprije�io sljede�e javljanje, jer ina�e, za to�no petnaest sekundi, opet �e nemilosrdno zakukurikati.
Danas je zakukurikalo u sam cik zore, jer �elim provjeriti štima li još uvijek ono što je mama rekla prije pedesetak godina. Naime, kada sam jednog jutra upitao zašto vrapci više ne galame u krošnjama stabala pred ku�om, odgovorila je: "Tu su oni, bez brige, ali odavno su prošla vremena kada si se budio s vrapcima!".
I zbiljam - još uvijek su tu, i još uvijek su glasni, skoro kao nekad!
To me jako veseli, jer najljepše je probuditi se uz �ivkanje vrap�i�a - dok je najugodnije zaspati na debelim borovim iglicama uz gromoglasno zvr�anje zvr�aka na pinijama kroz �ije krošnje prodiru rijetke zrake sunca, a najgroznije je nakon zalaska sunca do�ekati mrak u šašu neke lokve u Rakitju, kada oko tebe zapo�ne urnebesni koncert �aba.
Vrapci su ujutro uvijek bili tu, u krošnjama platana - od njihovog glasnog �ivkanja vibrirao je zrak, onda bi zašutjeli i pred zalazak sunca nekamo nestali, tako da, za razliku od golubova, ne znaš niti gdje niti kako spavaju niti gdje prave gnijezda.
Sada galame, �ujem ih kroz dvostruko staklo, prigušuju �ak i zvuk tramvaja u zavoju i prebacivanje skretnice pred ku�om. Jedino što nisu nikada mogli prigušiti je ono što je ionako nemogu�e: prigušiti cviljenje plavog zagreba�kog tramvaja u zavoju na �amki, kada zacvili kao mega-no� po tanjuru - jer taj zvuk se gubi tek negdje na kraju Mlije�ne staze.
Spremam krevet - nate�em plahtu, poravnavam stari, veliki mamin jastuk s �ipkicama i pošlinganim mustricama koje je teta napravila sa "Singericom", pa onda poplun, preko svega tuhica - i gotovo. Nekad smo imali i bla�inu, isto od perja, koja je bila ispod svega, ali otkada je majstor sredinom '50-tih, ovdje u stanu i po mjeri, napravio nove kau�e s velikim federima i pune roshara, bla�ina je postala nepotrebna.
("Singerica" je "komad mebla" koji još uvijek stoji u forcimeru, ali kad ga otvoriš - izroni stara šiva�a mašina: kromirana radna plo�a, iznad toga vodilica, sa strane kota� s debelom crnom gumom, dole pedala koju stiš�eš malo no�nim prstima, malo petom - i iglica radi!)
Krevet je jako star, ali sam ga sa�uvao jer nema boljeg kreveta - ni lordovi ne spavaju bolje!
Desetak minuta poslije sam na terasi - od tuda se kao na dlanu vidi dvorište u Boškovi�evoj u kojem smo se igrali; u kojem su muzikanti svirali i pjeva�i pjevali, a ljudi im s prozora i balkona bacali novce; u kojem su majstori, cigani i drugi bokci furali �eljezna kolica na dva kota�a i popravljali sve - od lonca i rajngli do kišobrana, brusili škare, no�eve - što ho�eš, prodavali "peska belega", kupovali i prodavali staro �eljezo... da bih ju�er vidio mrtvo dvorište u kojem je �ak i prašina na sigurnom. A i ovo s terasom je ispalo kao totalni fijasko!
Dvorište nisam niti pogledao: ispred mene je terasa puna nekakvih sitnih komada šute i fasade, pa ne �elim oti�i do suprotnog zida; ne prilazim niti gelenderu desno, koji je po cijeloj duljini terase, jer ne bih se na to htio niti nasloniti, a kamoli se još nagnuti dole prema dvorištu! Osje�am se nekako nelagodno, sve mi djeluje strano, gotovo neprijateljski - i nekaj mi veli: "Begaj od tuda - ovdje ti više nije mjesto!"
Gledam crne �eljezne lojtre po kojima smo jurili na gornju terasu, kako bi se gore natjeravali, kukali �enske po sobama, sun�ali se, a poneki usput i ljubili iza ku�ice od lifta; gledam krovove ravno, lijevo i desno, gledam malu šumu valjda tri generacije televizijskih antena, od kojih jedino naše stare drvene štange još uvijek �vrsto stoje, automatski tra�im crjepove napukle pod našim nogama - i shva�am kako bi me danas bilo strah popeti se i do pola lojtre, a kamoli na gornju terasu. Nisam lud - �ak niti s onim širokim, sigurnim alu-lojtrama!
I �ujem Mirekov glas: "Znaš rista, ponekad' se pitam kak' smo uop�e ostali �ivi - to je zbiljam pravo �udo da ni'ko nije opal s krova!"
I tako sada, rano ujutro izlazim iz haustora pun neke "istra�iva�ke" energije pred kojom bi i Amundsen skinuo kapu - zapo�eo je moj drugi dan "kao stranca" u mojem Zagrebu.
U planu je špeceraj, pa s vre�icom doma, dva deci kave uz tri cigarete, listanje oglasa i novina uz sve ono što mi u pozadini telka s hrvatskim programima ispikanim novo-hrvatskim informacijski pru�a... i nakon tako perspektivnog zaleta, mala inventura po kvartu do Branimirove - jasno, uz što br�i prolazak pored Sheratona - pa onda natrag do �amke cipelzugom ili po jednu stanicu s plavom treskom, pa na Špicu i do ru�ka švrljanje po gradu.
Iza ugla, u kneza Mislava, nije dobro!
Zato odmah skre�em desno iza ugla, u kneza Mislava. Prvi du�an iza ugla, tamo gdje je nekada, prije pedeset-šezdeset godina, bilo mljekarstvo s kruhom i mlijekom na to�kice, sada je nekakvi kvazi-butik... ne ku�im, mo�da je to dobro, za djecu ili starce, mo�da netko za takve stvari �ak i daje lovu pa kupuje, ali pred ono moje unutarnje oko dozuji švicarska plasti�na bijela vre�a od šezdeset litara na kojoj piše "Cipele i tekstilije - srda�no hvala na vašoj podršci" - pa sve hitiš unutra, napraviš �vor, i do najbli�eg kontejnera.
Ovakav business nemre dugo trajati, krpe bu nestale, a nad zatvorenim du�anom �e i dalje stršati ruglo od klima ure�aja ugra�enog u gornji dio izloga - cijeli grad je u tome.
Taj vid novog "ukrasa" grada mi je ju�er grdo zagrebao oko u Radi�evoj kod Krvavog mosta: lijevo i desno prema Tkal�i vidiš krasne izloge, ali ako pogledaš samo malo iznad - tu strši šareni niz klima ure�aja, sve sama klima na klimu - kao da se to ne mo�e druga�ije riješiti.
(Meni je to kao šaka na oko, a gradskim ocima - kojima se po dnevnim redovima šuljaju teme o podzemnoj gara�i na mjestu Uspinja�e, salona automobila na mjestu Gradske kavane; �ijeg gra�evinskog inspektora neki pošteni samotnjak ulovi u krivogradnji i na Bo�je �udo �ak i prijavi; koji �kome kad' se gradi mino zakona, a pred kamerama udaraju u ratni�ke bubnjeve kad' nekom jadniku ruše po zakonu; koji nisu izmislili standard vanjske fasade u gradu Zelene potkove, ali su predobro pla�eni za provo�enje zakona o toj istoj fasadi - valjda do�e kao mala medalja za zasluge. No, javlja se onaj vje�iti optimista u meni, i veli: "Gledaj pozitivno - još uvijek ih ima manje nego reklama stranih firmi ili naših s �udnim imenima po krovovima grada... a mo�da �e jednoga dana dobiti status golubova na Trga�u).
Ulazim u sljede�i du�an, kod “Dione”. Du�an se prije druga�ije zvao, ali unutra je sve ostalo isto: pult, raspored, stvari... Tra�im gumicu za vaserlajtung - imaju oni gumicu, ali de�ki su kaj bubice. Raspolo�enje je nikakvo - znam de�ke, nekad' su skakali na otvaranje vrata, pa "Izvol'te", pa �urno donose sve što �eliš... a sada, skriveni iza zastora u uskom prolazu izme�u stala�a, frustrirano rješavaju kri�aljke ispod, vidi, vidi - velikih plakata Mireka i "Koralja". Pitam: "Zakaj su izlozi prazni, a i police su kaj da je bomba lupila?"
Vele: "Promjene, sranje... sve je negdje zapelo, valjda bu od jeseni opet štimalo s pla�om!”.
Od drugog haustora ne o�ekujem ništa, jer kiropraktiku ne šljivim, a tišler, dole u prizemlju desno, je odavno nestao, vjerojatno u smjeru "Export-Drva"... ali, vidi, vidi - �ak su i drvena vrata ista, tu su i dva otvora za pisma... zar je to mogu�e da taj prostor nikoga ne zanima?
Ulazim u dvorište gdje mi je onaj hahar �uka ska�u�i po šupama znao zbrisati preko zida prema vulkanizeru Naran�i ili me�u kokoši od Dalmoša preko puta moje verande - tu su sada dvije gara�e i dva stana s ukupno pet prozora, prava oaza stambene idile i infrastrukturnog blagostanja u centru grada. No, zato im je grad pru�io prometnu zaštitu - parkiranje je zabranjeno i lijevo i desno.
Dolazim do tre�eg haustora iza kojeg je dvorište sa stra�arama u kojima su, na lijevoj strani dvorišta, radionice odavno ofucalih drvenih vratiju i malih mutnih stakala iza kojih nije betonski pod, pa majstori, klju�ar, vulkanizer i automehani�ar, valjda i dan-danas rade na crnoj, nabijenoj zemlji, U šupama desno je vjerojatno još uvijek sparkan poneki auto - ako one i ovdje nisu pretvorene u stambeni prostor.
Lijevo od haustora, tamo gdje i mora biti, je resti� "Plava Laguna". Lijepo je preure�en, vani stolovi po starom i jedina novotarija je plava plo�a onih Bandi�evih iz Holdinga s Kvatri�a, koji vele što se smije, gdje, kada i kako se smije, pa onda vrebaju kao kopci kako bi grdo naplatili ono što i bez toga previše košta. Mo� je sveprisutna - cijeli kvart je u tim plo�ama, baš mi idu na @q! Nekada se reklo: "Što je manja sredina, �upnik je to mo�niji!", ali i to je pljuga - u Zagrebu je to ispalo obratno!
Plo�a je kod prvog stola "Plave Lagune" i na njoj fino piše: "3. zona - max. 80 minuta"!
(Dobro, sad bar znam da skup sa stolom stanujem u tre�oj zoni, ali ipak, fu�kaj demokraciju u kojoj moderni gradski feudalci s demo-legošem sve mogu - i ne znam zakaj mi baš sada pred o�i dolaze oni koji su srušili Berlinski zid, kad' gospodin Bandi� nema veze ni s Berlinom, a tam' nije ni Janica, ona naša, Kosteli� koja nebu nikad' bila gradona�elnica - jerbo 'em ne fura našljokana po gradu, 'em ne bi pobegla s njesra-mesta i kaj je najgorše - �enska je purgerica! Sve je to pljuga - a onaj koji se ufa re�' kak' je Dropuli�ka jedina �enska koja je zaslu�ila gradona�elni�ki lanac, nek' sâm pomisli na Milana, pa bu mu najenput dobra i Nela Er�išnik s metlom.
Da, i ni vrag da bu ovo isto tak' dugo trajalo, jerbo Zid je trajal od '61., a mi s ovima ne bumo dugo zdr�ali! Zato treba hititi sve globe, uplatnice, naplatnice i sve ono kaj ide na @q, navle�' bikini i pred Holdingom zborno otpjevati Robi�evog "Magarca" - jer oboje je isto krenulo '61. u godini Zida, pa bu mo�da i ovi fakini opali!)
Na broju 7 u dvorištu je kemijska �istionica “Dinko” - gospo�a "Dinko" fura najbolju kemijsku �istionicu u gradu, a u dvorištu se mo�eš sparkati dok podi�eš robu. U dvorištu me do�ekuju letve na kojima visi veliki natpis “Pazi - pada �buka!”
Gospo�a "Dinko" se vjerojatno boji za haube, šajbe i kroveke auti njenih mušterija - to je baš lijepo od nje, ali po onome što sam ju�er vidio u gradu - svugdje pada �buka!
Svugdje je frka sa �bukom, skoro po cijelom gradu hodaš na vlastiti rizik, svugdje te mo�e strefiti komad �buke s fasade ili s balkona, na cesti, u dvorištu... zapravo, na plavom nebu iznad grada bi morao lepršati natpis "Trajna opasnost od �buke!” - bar na tri jezika.
Na broju 9 je "GRT Media" i po stoti put u gradu vidim "Kredit bez jamaca do 5 godina!".
Staklo izloga je pomaljano, nisu preselili i vjerojatno su propali - mo�da baš zbog toga što nisu napisali "Kredit do 5 godina bez jamaca!", pa mušterije nisu znale gdje prona�i jamce od i preko pet godina - fu�kaj ga sad'!
U špeceraju konzumne robe iza ugla
Desno od haustora je moj špeceraj u kojem je nekada bilo svega od onoga što za kuhinju i uz ku�anstvo treba - od tjestenine do masti, od canpaste do paste za cipele - izuzev onoga što smo kupovali u mljekarstvu i mesnici.
No, danas bih rekao "špeceraj" samo ako ve� u izlogu vidim �etku riflja�u, kutlja�u ili kutijicu VIM-a, a u du�anu staru vagu s cajgerom, pored nje one crne utege od pola kile na dalje i drvenu kutijicu s mesinganim utezima od par deka, a iza pulta dole, pregradu s drvenom poklopcem i ru�kom koju prodava�ica potegne, pa drvenom lopaticom zagrabi brašno, istrese u svjetlo-sme�i papirnati škanicl sitno nazubljen na gornjem rubu, i s tim na vagu!
"Špeceraj" smo prestali govoriti u vrijeme kada su nestala mljekarstva, pa je iz špeceraja nastao konzum s "robom koja se konzumira"... što do�e na isto, ako špeceraju dodaš kruh i mlijeko iz mljekarstva kojeg više nema, plus parizer, posebnu i šunkericu, dakle "konzum" koji je prije kupovan u mesnici. I to to�no u onoj mesnici gdje je s unutrašnje strane izloga, po cijelom staklu u mlazevima curila voda od hla�enja, pa je staklo stalno bilo u vodenoj maglici.
(Usput: u Švicarskoj parizer ne re�u na ruku i ne prodaju na vagu u konzumu jerbo Šviceri parizer ne konzumiraju nego navla�e sami ili uz tu�u pomo�, pa zato parizer, zapakiran u male šarene vakumizirane vre�ice prodaju na komad, i to na kiosku.
Nakon dolaska u Švicarsku trebalo mi je dosta vremena kako bih to skop�ao: kada bih u du�anu zatra�io dvadeset deka parizera, �enska 'em ne ku�i, 'em bi se crvenila!
Onda poka�em s prstom na parizer, ona veli “Ah, da - trebate “Lyoner”!” - i tako je to išlo neko vrijeme. Meni je bilo svejedno što moj parizer dolazi iz Lyona, ali sam ipak htio prona�i i pariški parizer, pa sam ponekad znao upitati, kako koga, imaju li ili jesu li kona�no dobili parizer - a �enske su ili nešto zbunjeno odgovarale ili još ja�e crvenile.
To je trajalo sve dok na kiosku nisam saznao, jasno slu�ajno jer sam htio kupiti kaugumu, da “parizer” zna�i “prezervativ”. Nakon toga sam u konzumu zatra�io dvadeset deka lionera, a �enska mi onako usput veli: “Ah, da - izgleda da više ne trebate parizer!”).
.
Moj konzumni špeceraj iza ugla se i dalje zove “Konzum”, za koji Mirek veli "Znaš, to ti je sada Todori�ev konzum, tridesetak milja kuna neto dobitka i svake godine sve više!"
�enske su ljubazne, to je tradicija du�ana, svega ima i zato je malo pretrpano, ali brzo se snalazim gdje je što i sve mi nekak' štima, osim cijena - preblizu je to švicarskim cijenama!
Uzimam ono "najhitnije", bez �ega kod mene ne štima dan: mlijeko, kavu, Ice Tea, Cola Zero i Kit Kat - jer moj stari konzum na �amki u ova nova vremena ima ne samo Colu Zero, ve� i Kit Kat, i to baš onaj s �etiri štangice koji je od 1967. moj Nr.1. Budu�i da imaju i moj Nr.2, onu debelu Chunky štangicu, uzimam i to.
(Kit Kat mi je otkrio Rober "Rich" Lindop, Englez koji je svirao orgulje u mojem bendu nakon "Koralja", "�etiri Suze", da bi mi poslije u Engleskoj, Kit Kat postao "dodatak cigareti".
Ime ima zanimljivu povijest koja zapo�inje prije dvjesto godina s ovne�om paštetom Kit-Cats u jednom restoranu gdje je svoj štamtiš imao Kit-Cat-Klub. �lanovi kluba su osnovali "The Wighs", tada uz konzervativce drugu stranku britanskog parlamenta, kako bi poslije spajanjem s torijevcima napravili Liberal Party... i kako bi Kit-Cat Klub kroz Liberal Democrats i danas imao "svoje predstavnike" u britanskom parlamentu - a time na neki na�in i vlasnik mojih Kit Kat štangica - švicarski Nestlé. Vra�ji su putovi kapitala - ili obratno!)
Na kraju sam prosto zgrabio Divku koja mi se, prikrivena odzada na najni�oj polici, odjednom ponovno nasmiješila iz dalekog djetinjstva. Na �alost bez Kneipa pored nje.
To zbiljam moram proslaviti, napraviti �u si odmah pola litre, jer što ostane - paše i hladno! Kada bih samo još imao onaj emajlirani lon�i�, pa ga metneš na šparhet, kresneš šibicu, narihtaš plin i zakuha dok veliš britva... kakva kerami�ka kriglica i cigareta uz to, stvar ide ravno u duboki tanjur, nadrobiš kruha, zemeš vel'ku �licu, i to je To!
Jasno, mlijeko je ‘Z Bregov, jer to je "moje" mlijeko (Dukat Luke Raji�a �e pri�ekati sljede�u rundu, dok uz Alpsko, nakon ju�erašnjeg zezanja na granici EU-Janeza, pišem: "Trajno pokvareno - spremiti u hladilnik "Gorenje", najmanje jedan milimetar s druge strane granice!"
Sve što kupujem, prebacujem u franke - skoro isto, ja to mogu platiti, ali kako drugi guraju?
U tome smo oduvijek bili �ongleri, ali ipak!
Kao nekad - i još gore!
Pred ku�om �elim opaliti snimku �amke, ali foto-aparat se buni i javlja da je otišla baterija. Vra�am se natrag, jer te stvari se kupuju kod Kopeši�a, koji je nekad bio prekoputa "Narodnog restorana", a sada je pored jedne od tri nove tramvajske stanice "Sheraton".
Na radnji još uvijek piše “Kopeši�”, ali to sada sigurno vodi netko od njegovih, jer Kopeši� je bio stariji gospon još dok sam bio de�ko.
Nemaju bateriju - i to je još u redu, jer bateriju koju trebam niti vani ne mogu dobiti baš u prvom du�anu - ali onda slijedi: “'Odite u centar, pa �ete mo�da negdje na�i!”.
Za mene koji sam s �amke, tristo metara od Katedrale, ovo je bilo “too heavy”!
Gledam �ensku i mislim: "Iz kojeg si mi ti filma? Kakav "centar", gdje je sada po novome centar grada - ova bi me i od “Kodaka” u Praškoj poslala u taj njen "centar"! Zbiljam ne ku�im!", pa rekoh: “Hvala, onda pod vurom na Trga�u!”, i odoh pra�en za�u�enim pogledom.
Bateriju sam kupio pedesetak metara s druge strane moje ku�e, odmah iza ugla u Ra�koga. Novi du�an na kojem ne piše “Kopeši�”. Rekoh: “Dva komada molim!” i pomislih: “Kad' je ova butiga ve� u centru, od sada �u tu kupovati!”.
Snimam �amku dok sunce kupa njen bra�ki kamen, i mislim si kako su još jedino Kopeši�, Kemoboja, moj konzum i resti� "Plava Laguna" na svojem mjestu... a kroz glavu mi po�ne zujati: "40 stupova, tri velike ili šest malih stepenica naokolo, 38 visokih prozora, jedna uska i jedna velika �eljezna šest-metarska vrata s... ", a onda �ujem: "Stop, stani, nema frke - sve je tu i na broju, kao nekad!".
Da, kao nekad - i prisjetim se Ivana Meštrovi�a, autora ovog predivnog muzeja, kojemu je J.B.Tito - kreator opet aktualne uzre�ice o uzvodnom toku rijeke Save, i isti onaj J.B.Tito �ije ime još uvijek kvari trg u centru grada prema kojemu Sava opet te�e uzvodno - prilikom susreta 1959.g. rekao: “Zar mislite da sam Hrvat manje od Vas?"
Da, kao nekad, opet su aktualni i hrvatstvo i tok rijeke Save - jer odgovor je: "Da, �ak i to se mo�e manje biti!" Na veselje onih ex kojih kao više nema, ali tu su, pa nam konvertiti kroje sudbinu zemlje naše jedine a da im pritom samo slijepci ne vide na �elu sjenu petokrake crvene, sa ili bez srpa i �eki�a, koja im je kao space maker srasla u podru�ju negdje iznad ictusa uz trajni YU-miocarditis.
Kuda te natrag vode, koji ti sve balkanski grebeni prijete, lijepa moja?!
Nove �rtve: "�abac" i "uvijek svje�e kruh”!
Prelazim zebru kod “Zagreba�ke banke” i radim malu inventuru na toj strani �amke:
Na broju 1, gdje su nekad bili Vlado-tramvajac i "Antilop"-cipele, sada je Galerija Badrov - i brdo lijepih plo�ica: “Equador Bonita” “Pacific Fruit Ltd”, “Export Tadora Banamera Noboa” i jasno, “Ne parkiraj!”
Pa�nju mi privla�i i jedan plakat, baš zgodno - autoškola javno oglašava prodaju voza�kih dozvola! Nevjerojatno, ali piše: "Autoškola Trg hrvatskih velikana: “B”-Kategorija 3'740,00 kn, PDV u cijeni i sve na kredit!". Fil bi rekao: "Nekultura i nepismenost, do�e ti na isto, pa mnogi od onih koji po gradu voze bez voza�ke, to ne�e znati niti pro�itati."
Broj 2, gdje je nekad bio Zida, su preuzeli odvjetnici: odvjetnik-I, odvjetnik-II, odvjetnik-III, pa “Bella forma” i “Hienbau Beratungen G.m.b.H.” - mo�da su svi, skup s firmama na jednom telefonskom broju, a i ovo "G.m.b.H" je zgodno, to�no tak' ne treba - s to�kama.
Desno je du�an “Fontana” s "modnim kolekcijama na kreditnu karticu u više rata!" - što je u redu, jer po cijenama koje vidim, business bez rata bi bio, kak' se to sada veli - da, "upitan"!
Kupiš hla�e za 979.- (za �enske suknja 1069.-), majicu za 899.-, tako da ti ne treba kravata od 250-, jednu jaknu za 1'579.- i taškicu za 2'000.-, i onda u više rata drhtavim rukama �vrsto dr�iš kreditnu karticu prilikom cijepanja iste! Jerbo, tako me je ju�er u treski kod automata za karte podu�io jedan od novih: "�vrsto dr�i kartu prilikom cijepanja!".
Dakle, �vrsto - kako ti još ne bi palo na pamet ponoviti pri�u s cipelama, �arapama, remenom za hla�e, košuljom i kravatom - jer �eš onda u "Fontanu" ubaciti još bar dvije mjese�ne pla�e.
Na broju 3, gdje je nekad bio Kosta, je "Hrvatska gospodarska banka", ali sve je u selotejpu!
"Hrvatska gospodarska banka" - pa nije valjda propala?
�itam cedulju, piše: “Obavijest - ova poslovnica prestaje rad s danom 17. studeni 2000.”!
O ljudi moji - sada je 2004., ni vrag da su ih trajno konzervirali!? No, i to je bolje nego onaj crnjak s onom tvornicom koju je onaj tada bez kinte kupio s konzervama s tvorni�kog lagera! Naše igre: kad' tvornica ho�e prodati - ra�un je blokiran, pa ne ide, a poslije - sti�e novi vlasnik i ra�un je deblokiran, istog dana, kao kroz puter - i odmah odu konzerve za tvrde dolare, a ti tek onda platiš ono na osnovu �ega si postao vlasnik!
U dvorištu kao i uvijek, tu su oni Neuništivi: “Lika Hrva�ki centar Zagreb - Odvoz sme�a ponedjeljak, srijeda i petak iza 18 sati".
Na broju 4, gdje su nekad bili Srebrenka i Bula, sada je “Pekarsko trgova�ki obrt - Velikan” - ti su o�igledno otprli dok se �amka još zvala Trg hrvatskih velikana, i sada bi se po logici stvari trebali zvati “�rtva". A i ovo je dobro: "uvijek svje�e kruh”!
Tu je i neki “�abac” - super cijene, ali niš' tu ne spašava kaj ni Hrvatsku nije spasilo - pa zato i "�abac" i "svje�e kruh" imaju ru�ne perspektive! Nebu oni niti u ludilu ostali tu u prizemlju zgrade dulje od sljede�eg Dana svih svetih! Jer iznad njih je HDZ!
Gledam HDZ-ulaz s "mramor - svašta", pa �etiri kata s nekad �etiri peterosobna stana - uh, kako se tu mo�e dobro krojiti politika. Kao i drugi prije njih na puno širem planu, kao sljede�i lokalni �e stradati i broj 5, na kojem su bili Mesko i Vlado (Paskaš).
Da, u ovom trenutku mi �ak nije �ao što su trgu oduzeli ime Trg hrvatskih velikana, jer bi netko iz HDZ-zgrade, prije ili poslije, tvrdio kako je trg po njima dobio ime.
"Velikani" - a ja ve� deset let trubim kak' nitko �iv nikada izra�unati ne�e mo�i koliko su nas koštali i koliku štetu su nanijeli! A kada sam ve� kod �rtava, ne ku�im zakaj opet taj "�rtava fašizma" u vrijeme Velikih Lopova!?
“Šljiva 'Medveš�ak' InterContinental b.b.b”
Plo�e s nazivima firmi na haustorima su nekada u kvartu bile jako rijetke. U ku�ama se stanovalo, pa su uredi bili samo tu i tamo i nikada skroz do �etvrtog kata. Plo�e su uglavnom bile od stakla, sa zlatnim slovima na crnoj podlozi, a poslije i od eloksiranog aluminija, eventualno s ugraviranim slovima. Jako bi se namu�io onaj koji bi po�etkom 60'-tih na �amki pokušao prona�i dvadesetu plo�icu.
Danas gledam šume na svakom haustoru, uglavnom mesing, cijeli kvart je pun �istog mesinga - u svakom haustoru je odvjetnik, u svakom drugom bilje�nik, a u svakom tre�em odvjetnica, a pored nje sudski tuma� i opet odvjetnik.
Business cvate "Law-Office"-advokatima - jer se ljudi pravno nate�u dok sudovi rade u nekoj vremenski-beskrajnoj dimenziji, a cvate i javnim bilje�nicima - u svakom haustoru je bilje�nik jer Frnja i Jal�a moraju ovjeravati sve �ivo i ne�ivo što administracija tra�i, ili ovjeriti potpis nekoga koji �e ih ionako zeznuti, jer zna da iz suda godinama ništa konkretno ne izlazi.
Cijeli kvart je u mjenja�nicama - valjda svi mijenjaju lovu koje nema, a po stotinama mini-oglasa po stupovima i gdje god plakati� stane, o�igledno cvjeta i business "emajliranja kada" i cash kredita - sve na ruku i prije nego što si rekao koliko trebaš i kako se zoveš.
Svuda brda plakati�a, jer davno je prošlo vrijeme cigana i drugih bogeca, pa da bi se po dvorištima moglo vikati "ku-ku-riku, emajl, emajl - stare kade popravljam"... a tu su i veliki rukopisi, prave plahte: “Molimo ne zvoniti radi ostavljanja reklama”.
Samo kod HDZ-a ništa ne piše - zna se! �ak niti ono "d.o.o." nemaju!
Zaradio sam i kompleks, jer na mojoj ku�i nema niti jedna plo�ica od mesinga - �ak nema niti broja 15! O�igledno je da najbolje zara�uju oni s mesinganim plo�icama, a neki metnu baš sve što im padne na pamet.
Kada bih imao vremena, i ja bih, onako iz truca, nekaj zgodno metnuo, na primjer "Jabuka Zagreba�ka International”, pa jednu “ Šljiva 'Medveš�ak' InterContinental b.b.b”, a bome i onu udarnu: “U ovoj ku�i, na �amki br. 15 ro�eni su Crveni �avoli, da bi onaj Miloševi� drugu �avoškom Kosti rekao 'Crveni Koralji' su opasniji po komunizam od Rolling Stonesa"
To je prava �amka, a ne “Office Shoes Int.”, a unutra tenisice "Made in China, Dubrava".
Na brzaka zavirujem i iza ugla prema Kreši�u: iz brija�nice “Bratstvo”, jer bratstva više nema iako neki obilno šalju pusice uz Eurovizijske bodove, je nastala obi�na “�ešljaonica” za �ene i muške. Kona�no nešto naše, iako ne razumijem zakaj bi se mi našima dali samo �ešljati, i to baš sada kada nas oni iz "Bratstva" više nemreju brijati ni na suho ni na mokro.
Tamo gdje je bio šnajder, sada iznad izloga stoji "Salon popravaka - kroja�”. U izlogu stara pegla i natpis: “Sve popravljam i prekrajam!”. Ulazim unutra i velim da bi mi trebalo zakrpati jednu rupu od olovke na unutrašnjem d�epu kaputa - i tada je zapo�ela lavina:
”Ne mogu, otišao mi je pripravnik, svi su tako nestrpljivi, nitko ne �eli ništa raditi, a ne znaju niti najosnovnije stvari!“. Rekoh: “Radi se o sitnici, da li biste vi mogli?” - “Ma kakvi, ja to ne radim!”. Opet se sjetim kako mi je netko još kao klincu rekao da privla�im neprilike kao najve�i magnet, ali ipak �a�kam dalje: "Pa vi u�ite tog pripravnika - poka�ite meni i gotovo!", veli: “Ma kakvi, ja ni to ne radim!”. Rekoh "Tri puta 'ne' uz ono kaj vam piše iznad butige!" i odmarširam van pra�en pogledom nerazumijevanja - �ak mu se ni vrata sama ne zatvaraju.
ZaBa nije u funkciji!
Vra�am se natrag do “Zagreba�ke banke”, jer kad' mi je ZaBa ve� tu pred nosom, �elim sa �iro ra�una podignuti tantijeme od svojih stvari još iz vremena “Koralja”. Sitni su to novci, ali veseli da još uvijek nešto sti�e �ak �etrdeset godina kasnije - barem jednom na dan, negdje netko nešto moje zapjeva i to �ak prijavi autorskoj agenciji!
Vrata su zatvorena - zaprto, ciuso, vele da rade “par-nepar”! Dobro, nije novo - kada je bila prva kriza nafte i benzina, tako smo aute furali - pa nabiju cijene u oblake i krize više nema!
Mo�da i ovaj “par-nepar” ima dobrih razloga, ali sumnjam, jer ZaBa je uvijek bila nekako “specifi�na”, pogotovo kada je iz pu�kih �arapa trebalo pokupiti devize - pa daš devizni ulog, na kredu kupiš namještaj, i onda dr�iš fige super-inflaciji kako bi te spasila.
Tu pred zatvorenim vratima, opravdano pitam što mi sada vrijedi “Zaba.net”, e-banking i lova na ra�unu, kad' gledam u zatvorena vrata, a na plavom ekranu ZaBa automata piše: “Bancomat trenutno nije u funkciji - Maschine ausser Betrieb - Hvala na razumijevanju!”. Zadnji red teško gutam, jer sve skupa ne �elim razumjeti!
I opravdano smatram crnjakom poruku s velikog panoa u izlogu: “Zagreba�ka banka - vode�a banka u Hrvatskoj, radi samo za Vas!” Baš prikladno - a za one koji imaju nešto protiv te tvrdnje, ima i dodatak koji su preko svega nalijepili: “Objekt je pod video nadzorom!”
Dakle, ZaBa za mene danas "Nije u fukciji”. To je ti prednost tehnike, sve ti fino i jasno veli - ali još uvijek ne znam zakaj mi je dida rekao: "Pazi, to je ko�ijaška banka" - i to u vrijeme kada u gradu više nije bilo niti ko�ija, niti ko�ijaša, niti konjskog dreka pred pekarnicom "Rukavina" kod Cvjetnog placa, a niti na �amki se više nije moglo vidjeti konje koji, onako s visoka i jako, ispuste �uti topli mlaz koji se na cesti rastepe i zapjeni, te uz rub ceste tra�i najbli�i kanalski otvor u potok Medveš�ak. Zagreba�ki Holding i Bandi�a nije spominjao!
Na svu sre�u, otvorena je "Privredna banka”! Malo me mu�e štenge, proklete noge, ali �injenica je da banka radi i da je unutra Europa - ure�enje i šalterska organizacija na koju bi UBS, Credit Suisse i ostali etaloni bankarskog posla samo s poštovanjem klimnuli glavom!
Od�aci i "Cinephoto"
Da, Ra�koga: jedino je PBZ na svojem mjestu, hvala Bogu da tu ne piše Banka Albanese ili nešto sli�no; na broju 8 je Komerzbank Aktiengesellschaft, a preko puta PBZ, na broju 5, tamo gdje je u ex-dr�avi sve do �oška bila bivša financijska policija SDK ("Slu�ba Društvenog Knjigovodstva" se to zvalo), sada piše Hrvatska Narodna Banka.
(SDK je bio komunisti�ki izum, surogat financijske organizacije, koji je kontrolirao cjelokupni dinarski platni promet izme�u nekadašnjih privrednih subjekata, radnih organizacija... sve što nisu bili bankarski poslovi sa stanovništvom, tj. s privatnim osobama.
Sve transakcije od "a" na "b" su išle preko te centralne "društvene slu�be" - i dok SDK nije proslijedio - ništa nije bilo prodano, avansirano ili napla�eno. Tako je ex-dr�ava listi financijskih organizacija koje su postojale na zapadu (banke, burze, osiguranja i lutrija) dodala SDK, bez kojeg su hrvatski privredni ra�uni bili kao nepovezani "luftbaloni" - to je bio "slu�ajni", sporedni efekt "društvenog knjigovodstva"!)
Na broju 3, umjesto Šahovskog kluba "Mladost", sada je "Proning BHI"; tu je i kafi� “Bistro” - pišu da je klimatiziran, ali to je bespotrebno, jer se ono ruglo od klima-kištre vidi od bazena.
U prolazu �ujem: "Kada su Plehan sravnili sa zemljom, došla su šest kamiona s dinamitom i sve su digli u zrak, sedam ih je poginulo!". Pomislih: "Makar tih sedam!”... i baš tom trenutku, na satu mi je cajger na cajgeru! To netko misli na mene - k'o Bog onaj iz Od�aka!
Desno od toga je nekad bio du�an "Cinephoto", koji je za mnoge od nas godinama bio, a za ve�inu i ostao, du�an s izlogom sli�nom onom izlogu u koji je s toliko �e�nje gledala "djevoj�ica s �igicama". Jer u to vrijeme, tada ve� kao desetogodišnjaci, od tehni�ke opreme niti smo imali niti je bilo i�ega - izuzev fotoaparata, prijenosnog gramofona, ponekog tranzistora i "That's it!".
Glavna fora su bili oni sretnici koji su na ruci nosili pravi, pravcati sat. To obi�no nije bio novi sat, ve� "onaj didin", zara�en nakon dva tjedna nošenja u d�epu od hla�a jednog, od strane budu�eg darodavca potpisanog jajca - i to tako da je jaje kod svake kontrole moralo biti u d�epu i na kraju još ostati �itavo! Rezultat: hla�e su išle u pranje!
(U to vrijeme smo išli u "Omladinski Foto-klub" u Buli�evoj, tamo smo razvijali crno-bijele filmove i slike, jer smo tamo imali sve - od tamne komore do posudica, kva�ica i reza�a papira. Razvija�e, fiksir i foto-papir smo kupovali kod "Cinephoto" u Ra�koga - i usput gledali ono bogatstvo na policama iza stakla. Snimali smo sa starim, robusnim foto-aparatima, to su bili ruski Zenit ili Kiev (jasno, ni slu�ajno Zorki) i sli�ni aparati (dobre optike!) na neuništivom ko�nom remenu (ja sam imao Altix IV, 1:2.8/50 Zeiss optika, koji sam "poplašio" didi) - a u "Cinephoto" smo dolazili i gledali sve ono najmodernije... pojavila se i "reflex"-kamera!
Prodava� je godinama bio jedan ni�i i mršavi gospon�ek, sav nekako uzak u uvijek-svjetlo-sivom odijelu, s bijelom košuljom i jednobojnom tamnom, ali nikad crnom kravatom... još sada mu vidim skoro sive o�i, usko i blijedo lice, te izraz lica dok nam je super-susretljivo, valjda ne samo zbog toga što nije imao puno posla, sve rado pokazivao.)
Pred "Cinephoto" smo �esto dolazili i gledali stvari u izlogu, buljili smo u sve to, �ak smo dolazili nave�er kako bismo to još jednom vidjeli osvijetljeno u izlogu - i u snovima kupovali!
Zato nije �udo da sam s lovom od prvih ga�a, iz banke otišao ravno u "Cine-photo". Ušao sam u du�an kod našeg prodava�a kako bih mu s ka�iprstom desne ruke, gotovo �mire�ki, pokazao: "To - to - to - to - i to!", malo Pentax s tele-ovo makro-ono, pa JVC 8mm kamera i Sony projektor, pa aparat za pove�avanje, pa za sušenje... - sve je to bilo dugo sanjano. Jasno, ono "Ti" sam izostavio - to je bezveze, a ionako predugo stoji na jednom od najljepših trgova u gradu
(To je bilo negdje 1961. godine, bili smo tada "Gosti" i potucali se po selima izme�u Lipika i Babine Grede, pa onda u neki drugi kraj, s Nelom Er�išnik, Vikijem Glovackim, Višnjom Korbar, Tonijem Leskovarom, Tonijem Kljakovi�em - pred publikom na drvenim duga�kim klupama, svirali smo na nekoj ceradi ili na daskama umjesto bine, po "restoranima" i vatrogasnim domovima, a u Bjelovaru �ak i u kino-dvorani!).
Danas, u vrijeme interneta i kvazi-"paper-less society" (kao da papir ne trošimo više nego ikad prije - a i u Zagreb su neki uletjeli kao kad' potegneš rolu papira!). doslovce te zatrpavaju sa šarenim papirima, debelim prospektima... previše je toga.
Nama je taj izlog bio prozor u "foto-svijet" - i ono što nije bilo u izlogu, prakti�ki nije postojalo.
Tamo gdje je nekada bio "Cinephoto", sada je Boutique "VISOKO". Na vratima piše: "vrijeme od 8 do 20" - ma dobro, ali ipak se pitam: "koje - kakvo - �ega vrijeme?" - iako znam da je u Visokom to odavno jasno: vrijeme je Zagreba!
I ne znam zašto se baš sada prisje�am natpisa "Mostar - Sevdah Reunion!” koji se ju�er ko�io na bivšem Radni�kom domu na Kreši�u - dida bi rekao: "Sve ti je to isto!"
A u "Visokom", koje je eto nekako stiglo �ak i do �amke, baš svašta ima - pune tri sekunde su mi bile potrebne kako bih okrenuo le�a šrot kravati od 225.- kuna ... mo�da bi ta kravata, i to samo eventualno i ako sam uz to do daske naroljan ili na krilima bijelog miša što ve� dugo ne prakticiram, pasala uz neku ribi�ku feštu u Rakitju, na kojoj sam potpuno sam.
U svakom slu�aju, od sada po�injem po gradu brojati "Visoko"-kravate - i usput �u se pitati brojim li time istovremeno one Eurovizijske glasove - jer teško da su ih dali ovi drugi inozemni pa sada tuzemni susjedi: "San Paolo INI - Ufficio di Rappresentenza Zagreb"!
Bravo �enska!
Dolazim do �oška sa Smi�iklasovom, a odmah iza �oška lomljava i tresak. Klasi�na situacija: �im faca u koloni pored tebe sku�i malo prostora koji si neoprezno ostavio ispred sebe, odmah pod fol-gasom ubacuje auto od �etiri metra u rupu od dva metra. Nakon toga �e naglo zako�iti, tako da mo�eš provjeriti reflekse, bremze, pojaseve i ponekad �vrsto�u branika, a ako si pametan, usput �eš shvatiti da je u Zagrebu najopasnije voziti normalno i dr�ati razmak. Na kraju �e mrtav hladan dati lijevi �migavac i probati se ugurat natrag u kolonu iz koje je došao, pa ako treba, ostati �e koso i zagraditi cijelu kolonu koja ima zeleno za lijevo. To�no to se je i sada desilo: jedan Golf se u punoj brzini ubacio pred Peugeot 607 i zabremzao s punim pouzdanjem u reflekse gospo�e u Peugeotu. Krivo!
Peugeot je udario golfa, Golf je najašio na neki auto ispred i zaka�io se s kilerom na kuku za prikolicu... lomljava i tresak! Daljnji razvoj situacije: faca doslovce iska�e iz Golfa, nabacuje na jadnu �ensku tekstove u kojima dominiraju perad i krupnije doma�e �ivotinje, a gospo�a stoji na rubu trotoara, dr�i se s obje ruke za glavu, gleda rusvaj koji je “napravila” i ne govori ništa. Vjerojatno je razmišljala što �e re�i suprugu.
Iako nema povrije�enih, auti se ne mi�u na stranu i o�igledno se �eka policija. Gu�va u tri kolone pretvorila se u kaos. Po�elo se zaobilaziti po trotoaru, dok se sve na kraju nije totalno zaštopalo. Tada su proradile trube od onih koji su zaštopali raskrš�e na Ra�koga. Odahnuo sam barem radi gospo�e iz Peugota: o�igledno je smislila što �e re�i suprugu, pa je fino stala sa strane i zapalila cigaretu kao da ju se sve to uop�e ne ti�e. U sebi joj rekoh: “Bravo �enska!” i produljih dalje.
FERIMPORT u Marti�evoj
Radi kutnog nosa�a za nekakvu stala�u u špajzi, idem u Marti�evu kod Ferimporta. Gdje drugdje, oni su uvijek bili nabolje opremljeni! �ujem: “Nema – odite u Dubravu!”; pitam: “Pa kud tamo, ovdje je uvijek svega bilo?!” i onda �ujem ogor�enu dijagnozu frustriranog poslovo�e koji je cijeli radni vijek proveo u Ferimportu i u trenutku ne zna je li još uvijek zaposlen ili nije: ”Nema više niti robe, niti Ferimporta, niti nas... zapravo, ne znamo je li još postojimo ili mo�da i ne postojimo, vrag ti ga zna!”.
Malo razgovaramo - uvod je bio samo prvi pogled na vrh sante leda u kalju�i postupka privatizacije. Šteta, �ao mi je, jer Ferimport je bio jaka i solidna firma. �udi i ukupna dimenzija lopovluka, jer na Ferimportu bi �ak i Al Capone polomio zube, ali ovi naši novi su o�igledno inventivniji. Logi�no, �emu se truditi oko alkohola i prostitucije, kad postoji „bivša“ narodna imovina, a niti zakon niti policija te ne lupaju po dugim prstima!
“Ma slobodno zapalite, kog to zanima!“ veli mi poslovo�a neizvjesnog radnog statusa, pa pušimo uz pult i pri�a ide dalje.
Koliko sam shvatio, kod Ferimporta je totalni kaos u kojem se najbolje snalaze prinudni upravitelji i likvidatori. Upravitelj namjesti, likvidator uvali a netko od naglo stvorenih milijardera zgrabi objekt, robu, što ho�e - i odfura kao u bejzbolu.
Zato likvidatori igraju neku novu vrstu pingi�a, pa onaj koji servira – nakon toga navodno kupi Mercedes i nestane, pa onda servira gospo�a novi likvidator - i navodno kupi bend�olu i isto nestane; pa netko frkne cijeli Neboder koji je navodno na Trga�u pripadao Ferimportu, za lovu navodno manju od one za koju je netko, navodno opet ispod ruke, kupio du�an “Borova” u Ilici 10 - pa netko navodno poslije kupi dva Mercedesa i dvije bend�ole; pa onda novi likvidator navodno servira Ferimportovu sramotu od poslovne “šaka-u-oko” staklene zgrade koja je zalutala na predivni trg ru�nog imena s HNK-�umanjkom, i netko kupi tu staklenu dvokatnicu po cijeni njenog prizemlja - i to nota bene, skup s kavanom “Opera” i uz stimulativni dodatak u obliku ogromnog zemljišta iza zgrade prema srednjoškolskom igralištu - a iza transakcije navodno cijela ergela merd�ana i bend�ola.
Mislim si: “Mili Bo�e, prema takvima su i piranje umilni sisavci!”, a onda se prisjetih Šalate i Ferrari-a, pa dodajem: “Mislim da sam jednog od vaših Navodnih vidio sino� na Šalati, i da sam sve ovo znao, tipa s Ferrarijem bih upitao gdje je sada moje kutno �eljezo zbog kojeg me šaljete u Dubravu!”. Pozdravljam virtualnog poslovo�u u virtualnoj “vidiš ju, a nije tu” prodavaonici i kre�em prema izlazu. Veli: “Do�ite opet ako nas bude!”.
Velikogori�ki kvartovi
Opet ja u Smi�iklasovu, ovog puta prema Iblerovom. Na plo�niku ispred mene parkirano nekaj �uto na �etiri kota�a, izme�u �utog i zida od ku�e jedva metar prostora, a kroz to prema meni juri frajer na mountinbike-u: crni overall, na le�ima ruksak, gleda negdje u daljinu i fura ravno na mene. Hitro sjedam na haubu malog �utog, a kaj drugo, taj film nisam ju�er pred ku�om uzalud gledao, pa znam da u Zagrebu vrijedi "Tko ti je kriv ako ne paziš!"
U kafi�u "More" na Iblerovom, taman naru�im capuccino kad' �ujem "Slobodno?" - neki simpa kit negdje oko tri banke, pa rekoh "Dapa�e!". Sjeda i veli:"Ovo je jako lijep kvart!". Odgovorih: "Sigurno, najljepši na svijetu! A gdje vi stanujete?" - i onda se zakompliciralo!
Veli: "Zvonimirova.", ja " Koji broj?", veli: "Mislim na kvart!", rekoh: "I ja, zato pitam koji broj!", on: "Zvonimirova i sve okolne ulice su jedan kvart!"; ja:"Dobro, okay, ali ipak - na kojem broju?", on: "11"; ja: "Znam zgradu, prva iza one na �ošku s Kraševom!"; on: "Kakva Kraševa, nema tu Kraševe!"; velim: "Pardon, to je sada Bauerova."; on: "Nema ni Bauerove!"; ja: "Ratne sjekire ili lula mira? Mala šetnja od tri minute i ve� smo pred ku�om broj 11"; veli: "Kakve tri minute - tri dana jahanja!"; ja: "Ma nemojte me sada - kud' to treba jahati?"; veli: "Do Gorice", ja: "Vel'ke Gorice"; veli "Da, koje druge!?".
Mislim si: "Ovo je najbolji mogu�i rasplet - došlo je do nesporazuma!".
Pred o�i mi dolazi ona davna slika s par stotina metara niskih ku�a uz cestu, i to ne svugdje u dva reda, a onda, godinama poslije neki servis, robna ku�a i novo naselje na lijevoj strani; pa iza nje �i�e gdje smo išli na ribi�iju samo radi promjene, jer ništa posebno u njemu nije bilo, a tu je i slika one lude lokve kod Mi�evca: onako mala i prikrivena u travi nasred livade, bila je najve�i štukodrom u okolici grada! Nezaboravno - zabaciš, a štukir se baca i lovi ve� u zraku, kao da je jedva �ekao da do�emo! Ali kvartovi - 'ko bi rek'o!
Zato velim: "Fino, zna�i i Gorica ima kvartove!" - i onda slijedi mali šok: "Puno - ne znam to�no, mo�da �ak i dvadeset: Zvonimirova, Cvjetno, Kolodvor, Šenoina, Pleso, Rakarje, Kurilovec, Gal�enica...".
I dodaje: "Ima tu svega, ali ima i mnogo onih iz centra grada. Ro�eni i odrasli u centru, onda na posao ili faks pa opet na posao - i onda u Goricu, gdje su sada "prastanovnici". I nitko nije po�alio! Moji su u Goricu došli s Kvatri�a prije trideset godina - stanarsko pravo, pa poslije otkup za relativno male novce, što �ete bolje! A niti grad nam više ne paše, nije to kao prije."
Rekoh: "Da, to mi zvu�i nekako jako poznato... znate, sve se mijenja, ali što se više i br�e mijenja, tim br�e se do�e na po�etak, jer odnosi ostaju isti - kao remake starog filma s novim protagonistima iza kojih na kraju opet pada "samo njihova" kulisa i dolaze novi.
I ako ti novi poštuju i staru i novu scenu, sve �e biti dobro i onako kako treba biti, a kada mo�da zavole tu scenu i ona postane dio njih - to je prvi znak da je došlo vrijeme za odlazak u publiku. A koliko vidim, prava publika ne mora biti samo u Zagrebu!".
Veli: "Da, shvatio sam poruku:", a ja: "Mo�e jedan amaretto - na kvartove u Gorici?"
*****
Sje�anja:
Prvo Berlin - a tek onda Od�ak!
�udno je to kako se u jednom trenutku mogu skri�ati potpuno razli�iti putovi! Kada sam pred kafi�em “Bistro” u Ra�koga �uo "Plehan su sravnili sa zemljom..." i još vidio cajger na cajgeru, odmah sam pomislio na Od�ak! Istovremeno sam vidio kako se tri, vremenski udaljene, i po sceni i sadr�aju potpuno razli�ite slike, preklapaju i spajaju u jednu:
1981. Krajnje napeta situacija na sastanku u staroj zgradi NSB-a (Nacionalna i Sveu�ilišna biblioteka) na Ma�urani�evom trgu u Zagrebu. Sastanak ima samo jednu temu, radi se o informati�kom dijelu projekta uz preseljenje u novu zgradu NSB, odnosno o uspostavljanju tehni�ke i informati�ke osnovice u postoje�oj zgradi, prije i radi preseljenja u novu zgradu. (multi-medijski centar, ra�unski centar, uspostavljanje baze podataka, mre�a... specifikacija opreme, nabavka i puštanje u pogon ... do strategije unosa i samog unosa enormnih koli�ina podataka) To je bio kapitalni projekt od republi�kog zna�aja, a radi va�nosti i doslovce "vrtoglavog" iznosa investicije, bile su "upletene" i politika i struka - uz dosta nervoze.
Ukratko - nakon što sam dao porazno negativnu recenziju na Idejni projekt tehni�kog i informati�kog dijela, došlo je do navedenog sastanka, bolje re�i "arene" u kojoj su bili projektanti i ja s druge strane. "Publika" su bili direktor NSB-a Veseljko Vel�i� i NSB-ekipa - cijeli NSB je bio zainteresiran i prisutan "u tišini iš�ekivanja" kako �e to sve završiti.
Projektanti su "pali", projekt je nakon toga povjeren drugima i stvari su poslije krenule dobrim putem... a nakon završetka "arene", upoznao sam najbli�e Vel�i�eve suradnike, koji su mi zahvalili. Me�u njima je bio i jedan magistar bibliotekarskih znanosti
1991. Predve�er u Wettingenu. Netko zvoni na vratima, otvaram i pozdravljam magistra Darka iz NSB-a. Pri�a mi kako radi u nekom hotelu u švicarskim brdima, u no�nim smjenama na recepciji, izvrsno govori dva jezika, pa �e i�i na bolje... te da je pred crkvom u Zürichu upoznao nekog �ovjeka iz Od�aka, koji ga je zamolio "neka ubaci u kompjuter" njegove bilješke o doga�ajima u podru�ju oko Od�aka, neposredno pred kraj i par mjeseci nakon kraja II. Svjetskog rata. Sada je to donio, zamolio bi me da to ja uradim - i ja sam pristao.
Radilo se je o stotinjak stranica rukopisa "'z brda - 'z dola", bilješke, razgovori, sje�anja... teško mi je bilo i �itati i shvatiti - a kada sam skop�ao o �emu se radi, sve sam slo�io nekim logi�nim redom, napisao u formi knjige, stavio naslov "Prvo Berlin - a tek onda Od�ak!". Ispod naslova umjesto autora napisao "Prema zapisima toga-i-toga" (njegovo ime sam zaboravio), predao Darku - i zaboravio!
Suština sadr�aja je za mene bila senzacionalna, nikada to prije nisam �uo, a vjerujem da se o tome vrlo malo zna: u podru�ju od nekoliko stotina kvadratnih kilometara, u �ošku ju�no od Save i zapadno od Drine, borbe su trajale nekoliko mjeseci nakon slu�benog završetka rata, a završile su tek nakon što se (po osobnom nalogu J. Broza) uklju�ilo i zrakoplovstvo.
Posebno tragi�no je bilo saznanje o onima koji su, zbog prekida svih komunikacija nesvjesni da je rat završio, dva mjeseca nakon slu�benog, i u cijeloj Europi efektivnog, završetka rata, pokušavali proboj prema Zagrebu, "kako bi se priklju�ili hrvatskim snagama"!
2001. Zagreb - u kvartu. Razgovaram s g. Lukom Marti�em u njegovoj kancelariji, pri�a o politici i nekim planovima, ja zainteresirano slušam, komentiram i usput, na zidu iznad njegove glave - promatram uramljenu sliku dvorca-samostana Plehan.
Velim: "Lijep je - znam nešto o tim krajevima, svojevremeno sam za nekoga sklepao knjigu "Prvo Berlin, a tek onda Od�ak!"; on: "To je bio hit u Posavini, svi su to kupovali - kopirano je u nekoliko hiljada primjeraka!"; rekoh: "Izvrsno, ali niti hvala nisam �uo od toga Od�a�anina!", on: "Neka vam kao utjeha bude to, da smo od po�etka sumnjali da je to on napisao!".
Za portal: Davorin Krog
(davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (1)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (2)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (3)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (4)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (5)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (6)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (7)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (8)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (9)
PS:
Slijede nastavci - svaki tjedan po jedan !
Prijedlog:
Dok ne prona�emo bolje rješenje, Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
