Inka, kraljevstvo Sunca (Perú) - 7. dio:
Wayna Picchu (Mladi vrh)
Prije odlaska autobusom s grupom (zbog glupog ru�ka), ranije nego što bih �elio, pitam lokalnog vodi�a za posjet mla�em bratu najpoznatije planine Ju�ne Amerike - Wayna Picchu. To je onaj ni�i, prepoznatljivi vrh na svim razglednicama i vizurama, koji se uzdi�e uz Zabranjeni grad Inka.
Na�alost, od konca 2006. tamo je limitiran broj posjeta, ili bolje re�i - uspona, koji je izuzetno strm i opasan, a uska staza nedovoljna za mimoila�enje. Sukladno tome, dnevni su usponi ograni�eni na 400 penja�a u 2 grupe - rano ujutro i u podne. Sve posjetioce prebrojavaju i zapisuju na ulasku na stazu, baš kao i na povratku, kad �uvar radio-vezom javlja broj preostalih penja�a.
Osim nas dvojice mladi�a, ostatak grupe nije zainteresiran za ponovni dolazak sutra. Ruine su vidjeli i obišli, pa ih ne zanima ponavljanje gradiva. Ja bih, s druge strane, ovdje dolazio svaki dan!. Kako sutra imamo pola slobodnog dana u Aguas Calientes, ne�u ih protra�iti na odmaranje. Na recepciji Bojanu i meni nude ranojutarnji obilazak prirode i promatranje ptica uz stru�nog vodi�a. S veseljem prihva�amo, pa naru�ujemo bu�enje u 5h ujutro. Kad se mora, kao sada, mo�e se doru�kovati i tako perverzno rano! Na dogovorenom mjestu, odmah uz rijeku, �eka nas hotelski vodi� - simpati�na djevojka, naoru�ana dalekozorima i katalogom s karakteristikama i slikama desetaka vrsta ptica ovog kraja. Uz nas dvojicu, tu je i mladi ameri�ki par, dovoljno radoznao da se odrekne duljeg spavanja.
Atrakcije koje se nude, kao na pladnju, skoro su nevidljive u�urbanim grupama i nestrpljivim vodi�ima, fokusiranima da 'odrade' još jedan uspon, ispri�aju statistiku i grupu sretno vrate u udobnost hotela. Ova naša grupica od tek 4 osobe za promatranje ptica odjednom upada u druga�iji protok vremena. Tu je sve usporeno i vidljivo oku tek kad se umirimo, zašutimo i po�nemo pozorno promatrati sve oko sebe.
Ptice su najuo�ljivije i najbrojnije: endemski peruanski cock-of-the rock , pjegaste papige i još brojne druge, kojima sam odmah zaboravio ime. Kad nam se o�i priviknu, a vid izoštri, uo�avamo i ostatak prirodnih ljepota: raslinje, stabla, orhideje, insekte i leptire, te kona�no- najljepša bi�a s krilima: kolibrije! Njih ovdje ima 19 razli�itih vrsta, uglavnom veli�ine palca. Mašu krilima tako brzo (80-tak puta u sekundi!!!), da vidite samo vrtlog zraka oko njih i �ini se, kao da lebde na mjestu. Posvuda na stablima su pribijene cijele banane za privla�enje ptica, a hranilice za kolibrije (bo�ice jako zaše�erenog soka, okrenute naopako) omogu�avaju turistima susret izbliza.
Kolibri su autohtone pti�je vrste Srednje i Ju�ne Amerike, a u Andama, posebno ovdje oko Machu Picchua, ima ih najviše razli�itih vrsta.
Domoroda�ko stanovništvo oduvijek ih je smatralo svetim pticama, sli�no Aztecima. U predjelu pustinje Nazca, sjeverno odavde (�uveni crte�i 'svemiraca', navodno iz vremena 200 god. p.n.e.) Nazca crte� uglavnom sli�i pavijanu ogromnog repa, kako dr�i kolibrije u rukama.
Uglavnom, kolibri jako kratko �ive - prebrzo mašu krilima, prebrzo im kucaju srca (a kako su najmanji, sigurno stalno �ive u strahu - moja verzija istine o kratkom �ivotu!), pa završavamo bird-watching seansu i jurimo prema Machu Picchu - opet.
Prošli smo ruine i dolazimo do ulaska na stazu za Mladi vrh, Wayna Picchu. Radi se o jako strmom usponu, mjestimice kozjim stazama i �uvar na ulazu nas zaustavlja - 400 uspona za taj dan ve� je prodano. I to ju�er!!! Pokvarenjaci nam nisu rekli još ju�er, ovako smo dolazili uzalud. Dobro, nije uzalud, jer cijeli kompleks je uistinu misti�an, a kad razgrnemo izmaglicu, otkrivamo nove stotine detalja koje smo propustili s grupom.
Na visini od 2.720 m na vrhu Wayna Picchua, na lu�a�ki strmoj kosini, ostaci su hrama u kojem su obitavali vrhovni sve�enik i posve�ene djevice za .... Mmmm! Navodno su prije svitanja silazili niz strminu do Machu Picchua, da sve�ano pozdrave ra�anje Sunca i novog dana. Dobro, to nizbrdo još ide, ali povratak je morao biti iscrpljuju�i, opasnom i skliskom stazicom bez rukohvata.
Wayna Picchu i hram na vrhu (jadne djevice, blago sve�enicima):
(Wayna Picchu)
Kad nam ve� ne dozvoljavaju uspon, ne�e nam ukrasti silazak pješice s Machu Picchua! Raspitujem se kod pristiglih turista, ho�e li tko kupiti prethodno kupljene autobusne karte za povratak. Dajem ih u pola cijene, ali svi su sumnji�avi prema tapkarošu. Kona�no sam pronašao zainteresirani par - mladog Amera (�rtva!) i njegovu curu iz Amsterdama. Ona je premazana svim mastima, pa spušta cijenu na tre�inu. Nema veze, va�no da nije potpuni gubitak. Moj suputnik i ja kre�emo pješice niz planinu i onda shvatimo da pješa�enje do podno�ja vrijedi barem kao uspon! Pogled na vrhove u silasku je još ljepši, a osje�aj visine i veli�anstvene prirode daleko dublji nego iz autobusa, u grupi. Silazimo polako, uskom zavojitom cesticom od nabijene zemlje. Svuda unaokolo cvrkut ptica, a gusta vegetacija iz planinsko-suprotpske prelazi u amazonsku. Uostalom, podru�je Amazone po�inje nedaleko od ovih planina. Posvuda su divlje orhideje
i egzoti�ne bobice, doduše malo izvan dohvata ruke
potoci
i minijaturni slapovi
�in�ile i gušteri (a nemamo hrane ni za sebe!)
Ohrabreni, zavirujemo u gustiš- tu je navodno rijetka, endemska vrsta medvjeda (jedini u cijeloj Ju�noj Americi) tzv. Andski medvjed (s "nao�alama") kao rakun, ali ništa. Prvo sam mislio napisati da nas je napalo 3 takva na silasku s planine, ali sam odustao. Ali je, fakat, nešto gadno šuštalo u grmlju
Na pola puta niz planinu, pronašli smo i prili�no strme kamene staze za odva�nije:
Na zadnjoj �istini, prije nego opet uronimo u prašumsku stazicu, pogled na ruine iz �ablje perspektive:
A onda smo opet u gustoj vegetaciji:
Na svakom koraku mini-slapovi:
Nakon dva i pol sata spuštanja, evo nas u podno�ju:
Još samo da prije�emo preko mosta na drugu stranu
Zadnji komad puta pješke na putu za Aguas Calientes, ku�ica od blata, trava oko nje, kad bi u njoj bilo (�aja od) koke imali bi sve
:
I to bi bilo to. Popodne se vra�amo u Cusco na jedan dan, a sljede�e jutro kre�emo vlakom preko Anda, do završne to�ke našeg putovanja - jezera Titicaca.
Izvor: wall.blog.hr, autor: Tihomir Horvat-Wall, wallblog@gmail.com
Za portal odabrao i dozvolom autora pripremio: Zvonimir Mitar
*****
Od istog autora objavljeno na portalu:
Putovanje na Ju�nu hemisferu
Glavni grad, Lima
Lima, ex Ciudad de los Reyes
Ande i Cusco, glavni grad Inka
Arheološka nalazišta Tambomachay, Saqsaywaman, Chinchero, Ollantaytambo
Machu Picchu (Stari vrh), aka Izgubljeni grad Inka
Sutra na portalu:
Inka, kraljevstvo Sunca (Perú) - 8. dio:
Vlakom preko Anda
autor: Tihomir Horvat-Wal
