Inka, kraljevstvo Sunca (Perú) - 6. dio:
Machu Picchu (Stari vrh), aka Izgubljeni grad Inka
Vrhunac svih vrhunaca Ju�ne Amerike, pa time i Perua, predstavlja planinski vrh Machu Picchu, koji sa s nepunih 2,5 km visine i nije najviši, naro�ito u odnosu na prosje�nu nadmorsku visinu od 3,8 km u andskom distriktu Cusco. Vozimo se busom do Ollantaytamba, a odatle panoramskim, uskotra�nim vlakom prema Aguas Calientes, gdje se nalazi najzanimljivije nalazište i vrhunac našeg putovanja u Peru.
Prije ukrcavanja samo da popijemo kavu u kafi�u:
a onda na �eljezni�ku stanicu:
Zasluge za 'pronalazak' Izgubljenog grada Inka pripale su 1911. ameri�kom arheologu-amateru Hiramu Binghamu. On je u Ju�noj Americi boravio na nekom kongresu u �ileu, vra�ao se preko Perua i od lokalnih stanovnika �uo o Zaboravljenom gradu Inka, kojeg konkvistadori nikada nisu otkrili. Legenda ka�e, da je lokalnom vodi�u pla�ao tek dolar na dan. Nakon fascinantnog otkri�a vratio se u Ameriku, dobio sponzorstvo Yalea i National Geographica, pa se sljede�e 3 godine bavio Izgubljenim gradom, pokupio slavu i vrijedne artefakte, te zauvijek u povijest upisao svoje ime. Danas se u Peruu po njemu zove �eljeznica, autobusna linija i autoput. Zanimljivo, ali tek nedavno su Amerikanci i sveu�ilište Yale vratili dio od 40.000 odnešenenih artefakta i mumija, oplja�kanih iz Machu Picchua.
Još jedna kontroverza prati njegovo 'otkri�e'- sli�no kao i s Kolumbom, i za Machu Picchu su izgleda i prije njega znali, jer su u blizini �ivjeli strani misionari, a prona�eni su i grafiti sa imenima ranijih posjetitelja. Svejedno, Binghamu se ne mo�e pore�i zasluga za svjetsku popularizaciju i kona�ni status Izgubljenog grada Inka, kao najve�eg i najva�nijeg arheološkog nalazišta, danas najve�u atrakciju Ju�ne Amerike.
Ve� 1924. peruanska je vlada izgradila je �eljezni�ku prugu do mjesta Aguas Calientes, a odatle do skrivenog grada Inka ima tek par sati hoda. Danas na ovoj liniji voze luksuzni panoramski vlakovi uz tok divlje Urubambe i kroz gustu vegetaciju, u prosjeku 40 km na sat, pa taj sat i pol vo�nje uistinu predstavlja atrakciju samu po sebi. Povremeno, na zavojima rijeka, gdje se sijeku malene udoline, vlak staje, a osoblje vlaka ru�no prebacuje skretnicu. Zatim nailazi vlak iz suprotnog smjera, a turisti (jer samo se oni ovim vlakovima i voze) mašu jedni drugima i slikaju se za uspomenu.
Pruga prati rijeku Urubambu, koja se polako zahuktava, a brzaci su sve fascinantniji.
Izlazimo u Aguas Calientes. Kako mu ime ka�e, ovdje su termalni izvori s vrelom vodom. U jednoj od brdskih uli�ica primje�ujemo i natpis za iznajmljivanje ru�nika i kupa�ih kostima!!! Vjerojatno je bogatstvo imati vlastite kupa�e, prosu�ujem po sebi, jer ni sam ih tu nemam, pa ništa od testiranja termi u Andama.
Mjestašce se smjestilo u podno�ju poznatih vrhova, a naš butik-hotel Inkaterra je razbacan u više minijaturnih, savršeno ure�enih bungalova, s obje stane �eljezni�kih tra�nica. Do�ekuje nas tradicionalni koktel pisco, ve�era i smještaj u egzoti�nim ku�icama. Ujutro doru�ak uz cvrkut brojnih ptica, pa minibus, kojim se dvadesetak minuta prstenastim krugovima penjemo prema ulasku na arheološko nalazište. Machu Picchu je, kona�no, na dohvat ruke! Još samo da se popnemo iznad magle.
A onda, prizor sa razglednica, iz putopisnih i povijesnih knjiga:
Ništa �ovjeka ne mo�e pripremiti na do�ivljaj vlastitih osjeta, kad se jednom na�e na platou, odakle puca pogled na Zabranjeni, izgubljeni grad Inka. Samo je stotinjak kilometara udaljen od glavnog grada, kasnije i španjolske utvrde Cusco. Brojne su teorije zašto grad, sagra�en u 15. stolje�u, na vrhuncu mo�i Inka, u više od 4 stolje�a nisu pronašli. Ne radi se o najvišim vrhovima, niti posebno nepristupa�nom terenu. Mo�da se grad skrivao od znati�eljnih o�iju stranaca pomo�u prirodnih sila, koje su oduvijek bile na strani domorodaca? Magle i kiše dugo su zaklanjale Machu Picchu od grabe�ljivih pogleda i ruku stranaca. A kad su oni kona�no došli, bili su toliko fascinirani ljepotom i netaknutoš�u grada i prirode, da su ga uglavnom štitili. Danas je Machu Picchu UNESCO-va zašti�ena "baština �ovje�anstva", a ogromni broj turista iz cijelog svijeta donosi lijepu zaradu vladi Perua. Ipak, pola milijuna posjetitelja godišnje mora ostaviti štetne posljedice, pa se navodno razmišlja i o ograni�avanju posjeta ovom fascinantnom arheološkom nalazištu.
Inke su bile majstori gradnje pomo�u suhih kamenih blokova, bez ikakvog vezivnog tkiva. To je bilo nu�no, jer su Peruom oduvijek, sve do današnjih dana, �esto drmali razorni potresi. Od pacifi�ke obale Kalifornije s vrha Sjeverne, pa do krajnjeg juga Ju�ne Amerike, tektonske plo�e se ovdje neprestano pomjeraju. Ka�u da je lani u Peruu bio gadan zemljotres, a svaka današnja moderna gra�evina ima zakonski obavezno sigurno mjesto od potresa. U 15.stolje�u, Inke su se od potresa osiguravale savršeno rezanim i uklopljenim masivnim kamenim blokovima, ali i oblikom rezanja kamena - u trapezoid, koji se su�ava prema gore, pa je gra�evina rasla u obliku tupih piramida. Tako se osiguravala ve�a stabilnost kod podrhtavanja tla.
Sveti grad Inka sastoji se od 140 gra�evina za svetišta, sve�enstvo i kraljevsku obitelj, te ostale stanovnike grada. Naravno, Hram Sunca i svetišta posve�ena ovom najvišem bo�anstvu dominiraju gradom. Tu su i sveti izvori, veliki broj kamenih fontana povezanih kanalima, parkovi, platoi, ceremonijalne i obredne gra�evine, �rtvenici.... Na�alost, Inke nisu poznavale pismo, pa nema zapisa. O vremenu i na�inu �ivota svjedo�e samo gra�evine, iznena�uju�e dobro o�uvane. Nekima samo fali krov, prozori i vrata, da bi se vratili u funkciju. Ovaj Unescov grad-spomenik zaslu�uje zaštitu, a mo�da i obnavljanje nekih svojih prvobitnih funkcija. Ja bih tu rado gledao prinošenje ljudskih �rtvi bogovima Prirode, recimo, najgorih politi�ara današnjeg �ovje�anstva, krivih za patnje i stradanja milijuna. Burning bush, kakav bi to biblijski prizor bio!
Ovdje je priroda zaprepaš�uju�e lijepa i toliko uklopljena u Sveti grad Inka (ili je obrnuto?), da ostajem fasciniran gdje god pogledam. Sve oduzima dah - gra�evine, priroda, planinsko-prašumska vegetacija (divlje orhideje na svakom koraku), biljni i �ivotinjski svijet. Ako su ljame i alpake, koje pasu u blizini arheoloških nalazišta, odli�an trik muzejskih vlasti, �in�ile koje posvuda �ive oko kamenih gromada prekrasni su prirodni ukrasi.
A za �ene i dame, najljepši ukrasi (ljame, alpake i �in�ile), fino šivani i za ukras zimi:
(ljame)
(�in�ile)
(i alpake-za cure i snajke)
Na�alost, ogranizatori su za grupu predvidjeli ru�ak u podno�ju, restoran se zatvara, brzo, brzo, idemo, idemo... Kad �emo i kako se popeti na drugi, javnosti skoro nepoznat vrh, Wayna Picchu? Sutra!
Izvor: wall.blog.hr, autor: Tihomir Horvat-Wall, wallblog@gmail.com
Za portal odabrao i dozvolom autora pripremio: Zvonimir Mitar
*****
Od istog autora objavljeno na portalu:
Putovanje na Ju�nu hemisferu
Glavni grad, Lima
Lima, ex Ciudad de los Reyes
Ande i Cusco, glavni grad Inka
Arheološka nalazišta Tambomachay, Saqsaywaman, Chinchero, Ollantaytambo
Sutra na portalu:
Inka, kraljevstvo Sunca (Perú) - 7. dio:
Wayna Picchu (Mladi vrh)
autor: Tihomir Horvat-Wall
