Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  
 
     
    Pjesni�tvo, proza, kazali�te, publicistika uop�e

 


Crtica iz Gospi�a

Ujac Joso iz Konjskog


Okolica Konjskog u Velebitu nad Karlobagom

Jednog dana u svibnju godine 1945. oko 9 sati prije podne u našu ku�u u Kaniškoj ulici u Gospi�u blizu bolnice i vojarne navratio je ujac Joso Ma�uran iz Konjskog, brati� moje mame. Njega je netko mjerodavan u partizanskoj vlasti u Karlobagu poslao da partizanskoj vlasti u Gospi�u preda pismo, u kom je pisalo da ga se osudi i ubije. Budu�i da onda nije bilo mogu�e druga�ije, ujac Joso je iz Karlobaga u Gospi� došao pješice. Mojima je rekao da �e kad to pismo preda i kad popodne toga dana krene nazad ku�i u Konjsko opet k nama navratiti, ako mu ništa ne trefi da se poveze.

Prošao je taj dan, prošao i drugi, i budu�i da ujac Joso Ma�uran nije navra�ao, moji su zaklju�ili da mu se posre�ilo i da mu se pru�ila prilika i ku�i se odvezao. Ni na kraj pameti im nije bilo da je ujac Joso u Gospi�u zatvoren.


Bivša �andarmerija u Gospi�u, a godine 1945. partizanski zatvor
Danas je u toj preure�enoj zgradi studentski dom

Imao sam jedanaest godina i svaki dan sam s cekerom punim hrane obilazio od jednoga do drugoga gospi�kog partizanskog zatvora u nadi da �u, mo�da, vidjeti da su me�u uhva�enima i zatvorenima u neki od tih zatvora doveli i moga 20-godišnjega brata Ivicu i moga tatu, pa da taj moj ceker s hranom za njih dadem tamni�aru. Jednog dana pred partizanskim zatvorom u zgradi bivše gospi�ke �andarmerije iznena�en sam vidio da su partizanski stra�ari u taj zatvor uveli bodljikavom �icom svezanoga ujca Josu Ma�urana iz Konjskog. Izbezumljen sam odjurio ku�i i rekao mojima da sam kao zatvorenika vidio ujca Josu, na cekeru sam privezao novi kartoni� s imenom Joso Ma�uran i odnio ga do zatvora. Neko vrijeme predavao sam ceker s hranom stra�aru pred zatvorom, i on bi mi ispra�njen ceker vra�ao. Jednoga dana ujac Joso je nekako, mo�da noktom, na kartoni�u uz svoje ime ozna�io kri�i�, i tako nam poru�io da je osu�en na smrt. Nekoliko dana potom, mo�da tjedan, moj ceker s hranom za ujca Josu stra�ar pred zatvorom više nije primio. Rekao mi je da više ne dolazim, jer da Joso Ma�uran više nije tu. U bezglavosti svojstvenoj u Gospi�u u ono vrijeme nije bila potrebna posebna mudrost da bi se shvatilo da mi je stra�ar rekao da su Josu Ma�urana strijeljali.

Moji su se stariji jedino pitali: Zašto? Kao i njegov djed i njegov otac Nikola, i on je bio cestar. Nadzirao je dr�avnu cestu Gospi�-Karlobag na 7 kilometara dugoj dionici od Šušnja do Vidovca iznad Karlobaga, i ono malo mjese�ne dr�avne pla�e pošteno je priskrbljivao. Nije ga politika zanimala, niti se ikada njom bavio, i u cijelom ratu �ak ni vojnik nije bio. Iako je bio u 48-oj godini �ivota bio je bezazlen poput djeteta i nitko ga, dr�e�i se Bo�jega zakona, nije mogao optu�iti da je bilo komu u�inio zlo i da je kriv za bilo što. Jedino pomahnitali u obijesti svoje pobjede “antifašisti” su ga osudili i ubili.

Kasnije su moji stariji doznali da je svoju smrtnu presudu ujac Joso donio u pismu za koje je onog svibanjskoga dana kad je došao u Gospi� i navratio k nama rekao mojima da je došao u Gospi� da to pismo u Gospi�u preda partizanima. A u pismu je uva�eni “antifašist” iz Karlobaga poru�io svomu istomišljeniku u “antifašisti�koj” vlasti u Gospi�u da zatvori i ubije donositelja toga pisma Josu Ma�urana. Me�u nedavno prona�enim dokumentima Ozne u Gospi�u je i dokument “Komunisti�ke osude Hrvata nakon završetka II. svjetskog rata u Gospi�u”, u kom piše da su Josu Ma�urana 26. lipnja 1945. osudili na smrt strijeljanjem i da su ga strijeljali 17. srpnja 1945., ali ne piše gdje. Mo�da u šumi Imovini nedaleko od �eljezni�kog kolodvora, ili u Jasikovcu, ili uz gospi�ko katoli�ko groblje, mo�da uz rijeku Nov�icu, Bog zna na kom stratištu u Gospi�u?


Velebit

A da je nevin i poput djeteta bezazlen bio pokazuje i to što je satima sam od Karlobaga do Gospi�a kroz velebitsku pustinju na relaciji dugog 42 kilometra pješa�io, da bi u Gospi� donio pismo sa svojom smrtnom presudom. Nije mu ni na kraj pameti bilo da pismo otvori i da vidi što je u njemu. Da je mudriji bio mo�da bi se spasio, jer bi bio svoju osudu pro�itao, pa bi se sakrio, pobjegao i zbog svog �ivota sigurno bi bio nešto poduzeo.

Me�u onima na koje se sumnjalo kao na mogu�e kreatore �alosne sudbine ujca Jose Ma�urana bio je i Titov partizan i istaknuti “antifašist”, koji je u Karlobagu nakon Drugog svjetskog rata vedrio i obla�io. Jednom prilikom se taj “antifašisti�ki umnik” bio zaustavio i pred našom ku�om u Gospi�u i mom za�u�enom djedu, stricu Ivanu je tuma�io kako u novom besklasnom društvu ne �e biti poreza, kao što ne �e biti ni “plata”, ni “penzija”, nego �e “narodna vlast uzimat iz narodnih magacina i dijeliti svakom prema potrebama”. Po�etkom 60-ih godina 20. stolje�a �ivotopis toga “druga” me�u �itateljima zagreba�kog “Vjesnika” izazvao je smijeh do gušenja, što je potaklo i Jakova Bla�evi�a da reagira i da, iako sa zakašnjenjem, tra�i da obustave distribuciju toga broja "Vjesnika". Ni ne slute�i, naime, da je me�u “junacima” Titove “osloboditeljske antifašisti�ke” armije bilo i onih koji su revolucionarni zanat pekli kod zlo�ina�ki �uvenoga Jove �aruge, zagreba�ki novinar Marino Zurl je u zagreba�kom “Vjesniku” objavljivao podlistak o hvatanju �arugine dru�ine i su�enju istoj, koriste�i autenti�ne podatke arhivirane u zagreba�kom Okru�nom sudu. U jednom nastavku tog podlistka Marino Zurl naveo je me�u �aruginim junacima i spomenutoga “antifašista” iz Karlobaga, komu je kao pripadniku �arugina Zelenoga kadera Okru�ni sud u Zagrebu dosudio nekoliko godina strogog zatvora...

Iza ujca Jose Ma�urana ostalo je sedmero djece: 20 godina stara Marija, 19 godina stara Ana, 17 godina stara Nada, 15 godina star Nikola, 13 godina star Joso, 10 godina star Jure i najmla�i Dane u 7. godini �ivota. I njihova majka, udovica Ro�a, koja je godine 1950. umrla s 48 godina.

U vrijeme prije Drugoga svjetskog rata, kad je–kako-tako, bar donekle Bog po zemlji hodao, i u Konjskom se bolje i veselije �ivjelo. U tridesetak “dimova” bilo je oko 250 duša, a danas tek dvije obitelji Ma�uran i jedna obitelj Šiki�. U lijepom i slikovitom gorskom selu me�u divotnim liticama Velebita na onoj njegovoj strani do mora.


Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof.

Od istog autora - Crtice iz Gospi�a:

Tomiša

Za Jela�i�a bana godina i po dana

Senjske �rtve

Isus Krist na me�i ideologija

Frajla Jeka

Kacan

Socijalni reformator dr. Jure Turi�

 
 

 

 


Vizualna umjetnost
Knji�evnost
Znanost
Glazba
Film
Leksikon
Kontaktirajte nas
 
Predstavljamo:


Untitled Document

 

Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.