Crtica iz Gospi�a Za Jela�i�a bana godina i po dana Oko petnaest sati jednog hladnog utorka u sije�nju godine 1966. krenule su sanjke s konjskom zapregom Tome Paveli�a od bolni�ke mrtva�nice u Gospi�u prema katoli�kom groblju i na njima mala škrinja s posmrtnim ostacima pedesetdvogodišnjega malog Dule Alara, koji je preminuo prije nepuna dva dana. Neposredno ispred sanjka hitao je pomo�ni biskup rije�ko-senjski, monsinjor Josip Pavliši� s velikom biskupskom trorogom kapom na glavi, a iza sanjka mala Mira s bratom Pericom i ostalom rodbinom. Naprijed je dvadesetak muških hitalo za omanjim kri�em, a odnazada �enskadija na ci�i zimi do kosti promrzla. Dvadeset i dva stupnja ispod ništice prisilila su sprovod da ide br�e, dok je snijeg, koji je grozni�avo nameo one no�i kad je Dule preminuo, škripao posljednju kora�nicu Kaniškom, kojom je još pred nekoliko dana mali Dule prolazio, i sve onako si�ušan i debeljuškast poskakivao. Prije je Dule �esto Gospi�em obilazio, a u posljednje vrijeme, osobito nakon što se bio iz bolnice vratio, šetao je samo susjedstvom, i tek kad bi skucao koji dinar otišao bi i do male gostionice uz gospi�ku Poštu, u koju je prije �eš�e zalazio da bi nešto popio. Visok jedva metar i pol, još kad bi malo gucnuo, kao mali brodi� bi se našom Kaniškom ljuljao. Zadnjih je dana bio malo �ivnuo, pa je pohodio i gostionicu uz Poštu, i nekoliko znanaca je posjetio da bi im �estitao Novu godinu. Bio je i kod svoga, kako ga je oslovljavao, „vrlo cijenjenog i poštovanog gospodina direktora“ Stipi�a Došena, koji mu je neko� puno valjao. Dule je uvijek bio posebno profinjen i hoh u oslovljavanju, a u ovom slu�aju imao je i razloga, jer ga je doti�ni „cijenjeni gospodin direktor“ bio zaposlio kao no�nog �uvara u šumi Jasikovcu kad su tamo gradili zgradu za novu tiskaru i kad je Duli i te kako trebalo. U ono vrijeme bio je bez dinara, a i radnog sta�a mu je nedostajalo da bi se do�epao ono malo mirovine kojom su kasnije on i njegova sestra mala Mira gurali dan za danom. Trebalo je njegovati i staroga iznemogla oca, mati im je ve� davnije umrla, a mnogobrojna bra�a se razišla, pa je stara i nekada ugledna gospi�ka ku�a ostala na svojih dvoje najmanjih patuljastih �lanova. Na dan Nove godine bio je i kod brati�a Ive Bikanova, i kod svoga starog strica Stipe Alara . Pri�ao im je o svojoj bolesti, ali je kao da se odupire isticao da još ne �e i da ne �eli umrijeti i s ovog svijeta oti�i. Usput su mu, kao i obi�no, navirale uspomene na protekle ljepše dane kad su ga gospoda cijenila, kad je imao novaca i kad je bio osoba s izgra�enim i nepokolebljivim hrvatskim stavovima, �ak kad se ticalo i politike. Spominjao je i gospo�icu Nivelu, dra�esnu Zagrep�anku s kojom je svojevremeno bio u ljepšim odnosima, a prisjetio se i svoje velike ljubavi, slavnoga hrvatskog bana Josipa Jela�i�a. Prisjetio se, kao da mu se zaletilo, a onda naglo zastao… Zagreba�ka kavana Korzo u dobra stara vremena Do godine 1946. Dule je bio u najboljim i najotmjenijim hotelima u Zagrebu vrlo cijenjen konobar, te je u poznatim kavanama Dubrovnik i Korzo dogurao i do presti�noga polo�aja obera. Obogatio se i stekao je lijepu ušte�evinu, u kojoj je bilo skupog nakita i dukata. Onako malen, skladno gra�en, poput lijepoga i zgodnog de�ki�a, oboru�an s profinjenim gospodskim hoh manirama, kako je to u ono vrijemo dolikovalo u�enim i finijim konobarima po starinskim gradskim i gospodskim obi�ajima, pun neodoljivoga šarma, kao mali model iz finih damskih revija, u bijelom odijelu s crnom leptir mašnom bio je obljubljen me�u gostima i najpopularniji zagreba�ki kavanski konobar u predratnim i endehazijskim danima. U ono vrijeme gotovo da i nije bilo Zagrep�anina koji nije znao za dra�esnoga konobara Dulu Alara. Dule je bio patuljasta rasta, ali nije bio onaj klasi�ni sasvim si�ušan hidrocefalni patuljak s glavom odrasloga �ovjeka, nego skladno gra�en, lijep i zgodan, dra�estan, pa iako punoljetan, podsje�ao je na lijepoga dje�aka, staroga jedanaest, dvanaest godina. Sve je kod njega i sve na njemu jedno drugom pristajalo i bilo u skladu, ali sve kao umanjeno, kao u minijaturi i kao slatki deminutiv. Po svom uvjerenju, kao mnogi Hrvati iz kršne Like i Dule je bio Hrvatina i zbog toga svog hrvatstva do�ivio je tragediju iz koje se nije izvukao i koju je i u grob odnio. Daskama okovani spomenik Banu Jela�i�u Kad su, naime, po nalogu komunisti�ke vlasti godine 1947. spomenik hrvatskoga bana Josipa Jela�i�a na Jela�i�evom placu u Zagrebu bili okovali u daske Dule je svaki dan dolazio na Jela�i�ev plac i s tugom u srcu kru�io oko zakovanog bana. Vjerovao je, barem mi je kasnije tako pri�ao, da je i banu na Nebu lakše, kad vidi da još ima Hrvata koji njegovu sramotu teško podnose. „Mnogo poštovani i veleu�eni gospodine profesore, pri�ao mi je Dule 60-ih godina dvadesetog stolje�a, to je s hrvatskim banom Jela�i�em zatvorenim u daske bila prava, pravcata sramota, i nikad si ne �u oprostiti, nit �u mo�i pre�aliti što nisam iskoristio sve one veze koje sam sa zagreba�kim fakinima bio skovao, pa no�u one sramotne daske kojima su zatvorili našeg bana polio benzinom i zapalio“. Tu je tugu Dule i u grob odnio, a ona bi bila kudikamo manja i s manjim posljedicama, da ju Dule nije onda kad se nije smjelo na glas izustio. Jednog jutra nakon no�i kad su bana Jela�i�a uklonili, a daske još nisu bili odnijeli krenuo je Dule na svoj uobi�ajeni posjed banu zatvoreniku, pa kad je vidio da bana nema sa suzama u o�ima je krenuo u obli�nju kavanu. Pred kavanom je sreo gospo�icu Mandicu Baši�, koja se rodila u njegovom  gospi�kom susjedstvu i dobro ju je znao, i desetak metara udaljen od nje je viknuo: „ Ovo s banom je hrvatska sramota!“ To je Dule iz sveg grla opalio i tek što se bio svojoj susjedi iz Gospi�a pribli�io prišao mu je sna�niji crnomanjast muškarac, prihvatio ga za mišicu i odveo, a da gospo�ica Mandica dugo nije znala što se s Dulom dogodilo. Tek nakon pola godine doznala je da je Dule dospio u zagreba�ku Oznu i odatle u istra�ni zatvor i da je, najzad, bio osu�en na zatvorsku kaznu u trajanju godinu i pol dana zbog onoga njegovog poklika da je hrvatska sramota što su slavnog hrvatskoga bana Jela�i�a uklonili iz zagreba�kog središta. … Dule je svoju kaznu darovao svojoj domovini i do kraja ju je odgulio, a kad se iz zatvora vratio za njega u Zagrebu više nije bilo mjesta, i sve one kavane u kojima je kao virtuozni ober prije zatvora briljirao zauzele su jedinstven stav da je Dule neprijatelj dr�ave i naroda i da kao reakcionar ko�i društveni napredak. Nije više bilo ni gospo�ice Nivele i Dule nikada nije doznao što se s njom dogodilo i kud je nestala, a nije zatekao ni svoju gotovinu, koju je poštenim radom bio zaslu�io. Nakon uzaludnog obijanja ugostiteljskih objekata razo�aran se vratio u Gospi� svojima. Poslije se i razbolio, pogodila ga neka ko�na bolest i �ivotario je od kukavnoga ribolova na gospi�koj rijeci Nov�ici i na drugim li�kim vodama. Do kraja �ivota pritiskala ga je sjeta za Nivelom, za banom Jela�i�em i za njegovim nekadašnjim lijepim zagreba�kim �ivotom. Te su ga sjete gonile i ponekad su u njemu budile nadu da �e se jednom reaktivirati i da �e opet u sve�anom oberskom ruhu u nekoj luksuznoj kavani u�tivo i profinjeno pozdravljati moj naklon, kako je on to umio. Zaborav je tra�io na obali rijeke Nov�ice i u maloj gostionici kraj gospi�ke Pošte, u kojoj je znao spominjati bana Jela�i�a i �rtvu koju je polo�io na oltar domovine. Svega se toga sjetio i sad kad je bio na Novoj godini kod strica Stipe. Spomenuo je i svoje stare asove Totu, Brolu i Zelu, kojima je Dule bio zibner, pa frajlu Ivkicu, gospo�u Bebu i „u�enu u�iteljicu“ Ivku. Govorio je i o nekim šljivama, pokazivao svoje fotografije iz predratnih zagreba�kih dana i izreske iz starih zagreba�kih novina, u kojima je o njemu pisalo velikim slovima. Sve kao da je htio nekako skupiti u jedno i oteti zaboravu. Pri�ao je i o nekima koji mu vrve kroz glavu i raspore�uju se u „lijeve“ i „desne“, koji u njegovoj glavi vode rat i di�u revolucije. Pod zadnje dane Dule je ponekad halucinirao i sve nas je uvjeravao da je na svojoj staroj štali gledao kako Tito sudi banu Jela�i�u… I onda je najednom umro. Bilo je to no�u u krevetu dok je spavao, a vani je bjesnila bura i prava li�ka me�ava, kao da je smrt uplašena od zime i ledene gospi�ke Kaniške ulice pobjegla u topli zagrljaj malom Duli u krevetu, dok je malo podalje u jednom dvorištu stari iznemogao pas zavijao. Da li od studeni, ili zato što je, mo�da, slutio. Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof. Po�etak