Jedan od glavnih nosilaca hrvatske kulture u �vicarskoj zadnjih 30. godina je bila Hrvatska kulturna zajednica. Portal smatra svojom du�no��u da predstavi HKZ na stranicama kulture. Tihomir Nui� predstavlja HKZ do 1997 godine.

Hrvatska kulturna Zajednica (HKZ) u �vicarskoj je gra�anska, neprofitabilna i izvanstrana�ka udruga �iji je cilj �uvanje hrvatskog kulturnog identiteta i promicanje hrvatske kulture. U tu svrhu je osobito promicana hrvatska kulturna ba�tina i poticana suradnja s hrvatskim kulturnim djelatnicima u domovini i diljem svijeta. O�ivljavanjem djelovanja Matice hrvatske, HKZ postaje po�etkom devedesetih godina njezinim kolektivnim �lanom.

Hrvatski je iseljenik po �vicarskoj lutao za Hrvatskom, nosio je u svome srcu i �uvao kao nedoku�ivu tajnu. Odve� skromne su bile mogu�nosti za zajedni�ko no�enje tih tajni. Hrvatsko je bilo dopu�teno u obliku religioznog ili pak prognano u emigrantsko. Dakle, u tom vremenu i prostoru moglo se i�i u crkvu i sudjelovati u vjerskim manifestacijama. Svaki poku�aj o�itovanja nacionalnog identiteta, me�utim, prognan je u politi�ku emigraciju. Hrvat se tako suo�io sa zagonetnom �injenicom: kao pripadnik maloga naroda mogao je, posve nedu�an, postati planetarnom opsano��u. Jedan dio razboritih Hrvata, ve�inom srednje i visoke tehni�ke naobrazbe, ali jake nacionalne svijesti i osje�aja za kulturu, ipak se uspio nacionalno organizirati i svoju kulturu njegovati, te discipliniranim pona�anjem posti�i, da ga tada�nja protuhrvatska dr�avna politika mora trpjeti. �im je u domovini pokrenuto pitanje zna�enja hrvatskoga naroda, �im se po�elo inzistirati na njegovoj ulozi u �ovjekovom svijetu - "hrvatsko prolje�e", dio se Hrvata po�eo brinuti o svojoj sudbini preko onoga �to ne ovisi o samovolji vlastodr�aca. Tako osim Hrvatskog dru�tva, udruge hrvatske politi�ke emigracije, u �vicarskoj od 1971. po�inje djelovati gra�anska udruga "pasosara" Hrvatska kulturna zajednica. Utemeljena pod imenom Dru�tvo prijatelja Matice hrvatske, a onda, pod pritiscima i prijetnjama jugodiplomata, 1973. godine mijenja ime u jo� i danas va�e�i naziv.

Fra Karlo Lovri�, hrvatski naddu�obri�nik u �vicarskoj, bilje�i u �upskom listu (Pfarrblatt des Kantons Aargau, sije�anj 2000, str. 7) da nije nikakvo �udo �to se upravo na podru�ju Baden-Wettingena "rodila Hrvatska kulturna zajednica. Uostalom, zahvaljuju�i aktivnim �lanovima HKZ-a, mnogo toga se dobroga u�inilo ne samo za Hrvate s toga podru�ja, nego cijele �vicarske. ...Bila bi velika �teta kada bi jednoga dana Hrvati Baden-Wettingena i okolice, s hrvatskom ili s jo� nekom drugom putovnicom, prestali biti inicijatori mnogih hrvatskih aktivnosti na vjerskom, kulturnom i nacionalnom podru�ju. Zato nam je iskrena �elja da se u �lanstvo HKZ-a vrati mir i me�usobno povjerenje, da bi �lanovi HUM-a bili jednoga dana nositelji HKZ-a". (1)

Iz ovih rije�i vidljiva je desetljetna povezanost HKZ-a s Hrvatskom katoli�kom misijom (HKM), na �iju se duhovnu i materijalnu potporu uvijek moglo ra�unati. Ono �to zbog svog specifi�nog poslanja HKM nije mogla �initi, �inila je HKZ. Tako je, sretnom igrom postivanja razli�itih uloga, HKZ postala mogu�om i u danom povijesnom trenutku uspjela iskora�iti iz historijskog u povijesno. Ta organiziranost Hrvata u �vicarskoj nije promakla ni emigrantskim krugovima, koji su svoju borbu za hrvatsku dr�avu djelomice provjeravali i na dr�anju gospodarskog iseljeni�tva, koje je redovito posje�ivalo domovinu. Tako Jak�a Ku�an primje�uje u svojoj knjizi Bitka za novu Hrvatsku, (Rijeka, 2000, str. 50): "U Europi, gdje su, organizacijski, Hrvati najslabije stajali, postojale su ipak dvije iznimke: �vicarska i, u jo� ve�oj mjeri, �vedska".

HKZ je okupljala prvenstveno Hrvate, ali je bila otvorena i pripadnicima drugih naroda. �lanstvo su sa�injavali prvenstveno ljudi ni�e i srednje naobrazbe, te tehni�ka inteligencija. Od vrhunskih umjetnika, znanstvenika i stru�njaka mogla bi se nabrojiti imena po�asnih clanova kao nobelovca dr. Vladimira Preloga, dr. Marka Turine, pokojnika fra Lucijana Kordi�a i dr. Jure Petri�evi�a, te sportskog velikana dr. �arka Dolinara i hrvatskog publicistu dr. Tihomila Ra�u. Hrvatski se elitni akademski stale� nije dao izvu�i iz privatnosti. Iako najve�i du�nici hrvatskoga naroda, akademici su se tek u te�kim trenucima stradanja hrvatskoga naroda poku�ali organizirati i djelovati. Nakratko, na �alost, osim nekolicine �asnih iznimaka!

Onaj svakodnevni rad tra�enja prostorija, kuhanja, pranja, �i��enja, organiziranja priredbi i pisanja o njima, uglavnom je bio prepu�ten jednoj postojanoj jezgri ljudi koja je godinama na svojim le�ima nosila HKZ. Da bi ti ljudi uop�e osigurali opstanak HKZ-a, morali su u tim vremenima ponajprije vjerovati jedan drugome, me�usobno svaki pothvat dogovariti i uva�avati svako mi�ljenje. Na sastancima HKZ-a se nerijetko odigravao proces demokratskog odgoja. To �e se kasnije u prvim danima propadanja komunizma pokazati spasonosnim, jer su poglavito ti djelatnici bili spremni preuzeti odgovornost u novonastalim okolnostima - od o�ivljavanja hrvatskih dopunskih �kola do organiziranja humanitarnih i politi�kih djelatnosti.

HKZ se s nekolicinom hrabrijih djelatnika i brojnim �lanstvom upustila u tada jako opasnu igru �ivljenja, njegovanja i promicanja hrvatske kulture. Dovodilo se u �vicarsku iz Hrvatske - za to vrijeme - "proku�anije" Hrvate koji su ne�to zna�ili u javnom i kulturnom �ivotu, a mogli su putovati u inozemstvo. Ova naoko naivna i prostodu�na gostovanja iz Hrvatske krila su u sebi golemo duhovno zna�enje. Obje su strane tijekom privatnih razgovora otkrivale duhovno srodstvo ideja i te�nji me�u Hrvatima, ma nalazili se oni bilo gdje po svijetu. Lista gostiju iz domovine je prevelika i nemogu�e ju je zaokru�iti: tu su primjerice politi�ari Tu�man, Budi�a, Veselica, znanstvenici Supek, Brozovi�, Babi�, Keckemet, knji�evnici Nikoli�, Aralica, Cui�, Hitrec, Horvati�, Lovrenovi�, predsjednik Matice Hrvatske Bratuli�, pjeva�i, glazbenici, kazali�ni i filmski glumci itd. Organizirane su razne zavi�ajne ve�eri, koncerti ozbiljne i zabavne glazbe, tribine sa �vicarskim novinarima i javnim djelatnicima i sl.

Ni humanitarno djelovanje nije zaboravljano, iako je to bilo veoma opasno. Poku�avalo se materijalno pomo�i ugro�enim Hrvatima i hrvatskim dizidentima. Darovi mo�da nisu ni vrijedni spomena, ali znakovi o�itovanja solidarnosti sa stradalnicima svoga naroda istinski su dokaz plodnosti i plemenitosti hrvatskog duha.

No�eni nadahnu�em domovine, djelatnici HKZ-a nisu zapu�tali ni prosvjetno-promid�beni rad. Od 1973. godine tiska se list pod nazivom Dru�tvene obavijesti, koji se devedesetih godina tiskao u oko 1450 primjeraka redovito �etiri puta godi�nje. Znalci su ga ocjenjivali kao kriti�nog prema proma�ajima tada�nje politike, otvorenog svim Hrvatima i njihovim zgodama, te privr�enog hrvatskim tradicionalnim vrednotama i hrvatskoj novonastaloj dr�avi. Pored toga, HKZ je tiskala i nekoliko dvojezi�nih bro�ura: o Stjepanu Radi�u (o njemu su tiskane dvije brosure, prva iz godine 1978. samo na hrvatskom), o banu Jela�i�u, o nobelovcu Lavoslavu Ru�i�ki, "Tre�i svjetski rat?" dr. Jure Petri�evi�a, "Auf den Spuren der Kroaten in der Schweiz" Tihomira Nui�a (samo na njema�kom), te dvije tako�er dvojezi�ne knjige "Die Kroaten in der Schweiz" Zvonimira Ci�i�a (s potporom Hrvatske katoli�ke misije i 48 �lanova HKZ-a) i "Smrt Smail-age �engi�a" Ivana Ma�urani�a. Za 20-tu obljetnicu HKZ-a, tiskana je prigodna tiskana je prigodna knji�ica "Hrvatska kulturna zajednica. 20-ta obljetnica 1971-1991.", Zürich, 1992. K tomu valja spomenuti tiskanje promid�benog �tiva u razli�itim prigodama, primjerice prilikom izlo�be Ivana Me�trovi�a u Zürichu 1987. godine ili postavljanja spomen-plo�e nobelovcu Lavoslavu Ru�i�ki na zgradu Savezne visoke tehni�ke �kole u Zürichu, Universitätsstrasse 8, itd.

Sve je ovo bilo mogu�e posti�i, dok je domovina bila inspiracijom. O spremnosti �lanova na promi�ljanje domovine s njezinom svakodnevicom, ovisilo je uvijek djelovanje HKZ-a; o onome �to se u njoj zbiva, �to se u njoj poduzima, kako se u njoj vlada. To je ve� davno uo�io veliki hrvatski humanist Antun Vran�i� (1504-1573), ostrogonski nadbiskup, uputiv�i dirljivu poruku pjesniku i diplomatu iz Trogira Frani Andreisu: "A ti se, sretni star�e, li�en napokon smutnji i napetosti, prepusti �ivotu mirno, u�ivaj u svom knji�evnom radu, pti�arenju i ribarenju. I ne daj Dalmaciju za cijeli svijet, a Trogir ni za koji, ma i najbogatiji grad. Jadna li mene �to kasno spoznah slast i mir domovine".

Trenutno je domovinsko nadahnu�e zapostavljeno i HKZ se nasla u zale�u, kao da i ne postoji na hrvatskoj sceni u �vicarskoj. Da bi se to promijenilo, potreban je razgovor, �ija je svrha sporazumijevanje i samosporazumijevanje. �eli li HKZ uistinu postojati, mora se ponajprije sporazumjeti sa samom sobom, mora smo�i hrabrosti i potra�iti samu sebe, svoju slobodu pomo�u koje �e ponovno otkriti jezi�no, vjersko, kulturno i nacionalno zajedni�tvo me�u Hrvatima. Hrvatska misaona tradicija je neko� formulirala narodnu potrebu "budi svoj", �to zna�i budi svjestan kulturne, nacionalne i vjerske posebnosti i kompatibilnosti Hrvata u europskoj obitelji. Ne prestane li se s lutala�tvom, tumaranjem, potucanjem, produ�it �e se samouspostavljena bezli�nost, bez povijesti i sje�anja.

Ideje s ljudima nastaju i nestaju; neke tragi�no, druge tragikomi�no. Uvijek se posrtalo tra�e�i izlaz iz bespu�a. Ponadajmo se pojavi novih okolnosti ili pak novih ljudi koji �e ostvariti ono za �im se nekad �eznulo. Dotle ostaje pouka, da bez boli o�ito nema novih klica iz kojih ni�e �ivot.

Tihomir Nui�