Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  
 
     
    Pjesni�tvo, proza, kazali�te, publicistika uop�e

 


Senjske �rtve

No�u od 9. na 10. svibnja 1937. godine u dvorišnoj ku�i Stare pošte u Kaniškoj ulici u Gospi�u orila se pjesma do zore. Pjesma, koju su povremeno prekidali politi�ki poklici dopirala je iz stana Bose Pejnovi�, upraviteljice gospi�ke Pošte, koja je u ono vrijeme bila uva�ena u strukturama vlasti Gospi�a i šire li�ke okolice i prijateljica upravitelja gospi�ke Op�e bolnice i ideologa �etni�ke organizacije u Lici, dr. Petra Zeca, koji je zahvaljuju�i osobnoj oporuci kralja Aleksandra Kara�or�evi�a od marsejskoga atentata 1934., pa do prolje�a 1941. kao �lan Namjesni�kog vije�a bio jedan od šestorice �elnika dr�ave.

Prolaznici su zastajkivali i odgonetavali razloge te proslave, pretpostavljaju�i, kad se slavi u Bosinom stanu, a Bosu su zvali „srpskom majkom“, da bi po srijedi moglo biti nešto o �emu �e ve� sutra, najzad prekosutra pisati i novine, a oni u kasnijim satima mogli su primijetiti i dr. Petra Zeca kad je izlazio iz ko�ije koja ga je dovezla do Stare pošte. U uli�noj zgradi ispred Bosine, u kojoj je po�etkom 20. stolje�a bila gospi�ka Pošta, zbog �ega tu zgradu još uvijek zovu Stara pošta, pokušavali su otpo�inuti Marko i Manda Smol�i� i njihova najmla�a k�i Dragica. Pokušavali, ali im to nisu dale brige vezane uz sina Markana, koji je to jutro, u ranim satima, s ve�om grupom mladi�a i djevojaka iz Gospi�a i okolice otišao u Senj na proslavu spomendana Matije Gupca i bra�e Radi�a. A proslava hrvatskih nacionalnih svetinja bila je i te kako opasna u ono vrijeme kad još nisu bile zacijelile rane koje je narod u ovom kraju zadobio pet godina ranije zbog Velebitskog ustanka, od kad je sva vlast bila koncentrirana u �andarskim bajunetama i kundacima. Ta, dovoljna je bila samo jedna nesmotrena gesta, krivi pogled, ili da mlade� zapjeva u ono vrijeme u Lici popularnu „Oj ti vilo, vilo Velebita“, pa da se realizira famozni Zakon o zaštiti dr�ave i da okrivljeni odrobija nekoliko godina, kao što je Markan Smol�i� tri godine ranije, kad je zbog nesmotrene mladena�ke geste bio prisiljen napustiti školovanje i s nepunih sedamnaest godina odguliti �etiri mjeseca u �eliji gospi�koga Okru�nog suda, gdje ga je Zakon o zaštiti dr�ave osudio na godinu dana robije, od koje su ga oslobodile njegove maloljetne godine. One no�i kad se u Bosinom stanu orila pjesma podrhtavala je u svom krevetu Markanova 63-godišnja mati Manda, koja bi samo od �asa do �asa dremnula i kojoj su brige nešto prije svitanja dovele u snovi�enje njezinoga najmla�eg sina Markana, koji je sav u krvi zapomagao: „Majko moja, ubiše me!

*   *   *

Nedjelja 9. svibnja 1937. osvanula je obasjana proljetnim suncem, �ije su se zrake odbijale od Viso�ice i bijelih velebitskih vrhova koji još ne bijahu okopnuli i utapale se u zelenilu lipa i akacija poredanih du� plo�nika u ono doba najdu�e i najljepše – Kaniške ulice u Gospi�u. Iz svih pravaca slijegala se mladost oki�ena trobojkama i razdragana pjesmama prema gradskom središtu, gdje je �ekalo sedam teretnjaka na mjestu odre�enom za polazak. Markana je ispratila njegova sestra Dragica, i njih su dvoje prije rastanka svratili u �upnu gospi�ku crkvu da obave du�nost svoga katoli�kog uvjerenja i da se Markan, kao što je i ina�e �inio, na polasku pomoli sv. Anti svom nebeskom zaštitniku. I danas je na lijevoj strani u unutrašnjosti gospi�ke �upne crkve oltar sv. Ante, pred kojim se Markan onog jutra dugo skrušeno molio, dr�e�i u ruci bilje�nicu i u njoj pedesetak pjesama koje je sastavio u posljednjih nekoliko godina. On je više zbog tih pjesama nego zbog proslave i krenuo u Senj s namjerom da se tamo sastane sa starijim bratom Perom, koji je u�iteljevao dalje od Gospi�a, da mu ostavi svoju prvu zbirku da je pomnije pro�ita i da Markana posavjetuje komu bi ju ponudio radi objavljivanja. Me�u tim pjesmama, me�u kojima su bile i one koje je Markan s nepunih 17 godina napisao u gospi�kom zatvoru, bilo je i pravih pjesni�kih ostvarenja, a sve su bile posve�ene mladena�kim idealima nevine duše djeteta koja još ne vjeruje u zla ovog svijeta. To su ideali povezani s ljubavi prema slobodi, prema zavi�aju, domovini, Velebitu, prirodi, siromasima, prema Bogu i iskrenosti ljudskoga �ivljenja. Tek u jednoj od njih dade se naslutiti da duša mladi�a skrhana nemogu�nostima konkretnih prilika pretskazuje odlazak tamo gdje se ne robuje i gdje nema razlika i nepravda. Nije li to Markan godinu, dvije ranije naslu�ivao svoju �rtvu i svu tragediju od 9. svibnja 1937. Godine…

*   *   *

Sedam teretnjaka ispunjenih mladi�ima i djevojkama vozilo je u Senj preko Oto�ca i Vratnika. Diljem cijeloga puta izlazio je narod iz ku�a i klicao razdraganoj mladosti i pozdravljao po njoj usko�ki Senj. U jednom su autu petnaestak mladih kršnih Li�ana s jednim malo starijim raspravljali o taktici koju bi tog dana popodne trebali primijeniti na senjskom nogometnom igralištu iza gimnazije Germanikuma, da bi se nave�er još veseliji vra�ali ku�ama. Bili su to nogometaši gospi�koga „Gra�anskog“, koji su za taj dan bili ugovorili utakmicu sa senjskim športskim klubom „Nehaj“.

Pri tom je Pe�o zadirkivao Nikolu, govore�i mu da �e trebati pripaziti kako dribla i kako zabija golove, jer �e iz gledališta gledati Katica, i profula li, teško njemu. Nikola Bevandi� i Katica Tonkovi� zaru�ili su se prije nekoliko mjeseci i mislili su se uskoro vjen�ati. I bili bi, da nije one po kojoj �ovjek snuje, a Bog ( u njihovom slu�aju vlast! ) odre�uje. Neki od ovih mladi�a prvi put �e vidjeti more, a svi �e prvi puta �uti i svoje vršnjakinje i vršnjake okupljene u Hrvatskom pjeva�kom društvu Trebevi� iz Sarajeva, koji �e u sklopu jednotjedne turneje po  mjestima Hrvatskoga primorja i u Senju odr�ati koncert. Glavni u vodstvu mladih Li�ana bili su istaknuti haesesovci narodni zastupnik iz Gospi�a Ivica Murkovi� i povjerenik Gospodarske sloge za gospi�ki kotar Luka He�imovi� iz Peruši�a, koji su za �itavog trajanja ovoga izleta strogo pazili da s li�ke strane ne do�e ni do najmanjega incidenta, pa su se s teretnjaka razlijegale pjesme neutralnoga, uglavnom ljubavnog karaktera.

S Vratnika gdje prestaje Lika divan pogled puca na grad Senj i na njegovu ponosnu usko�ku tvr�avu Nehaj, koja je mlade Li�ane do�ekala iski�ena zastavama. Pred Senjom na pu�ini protegao se Krk s bogatom glagoljaškom djedovinom, dok u Vratniku divan kameni-zdenac s hladnom velebitskom izvor vodom podsje�a na �uvenoga Kajetana Kne�i�a koji je preko Vratnika trasirao cestu, kojoj se dive i današnji graditelji. Tu gdje je sjeverna me�a  najljepše Hrvatske gore Velebita našao je slavni graditelj i svoje posljednje po�ivalište, u maloj kapeli uz rub ceste koja se niz Velebit spušta u zavojima. Cesta vijuga planinskim klancem koji Kapelu ome�uje od Velebita , a lijevo se nad cestom uzdi�e velebitski vis koji opisaše i opjevaše u literaturi pod imenom Orlova gnijezda. Na Orlovom gnijezdu naši su se stolje�ima odupirali mleta�koj sili i islamskoj zavijuši, bore�i se za svaki pedalj svojega, i tu su bili temelji našega krš�anskog predzi�a. Tu gdje je li�ki sve�enik i mu�enik, knji�evnik dr. Fran Bini�ki, zemljak �uvenoga popa Marka Mesi�a u svom spjevu „Senjkinja“ opjevao bitku u kojoj je mladi Ivan Juraj Li�anin oslobodio od Turaka lijepu mladicu iz Senja Nevenku Ja�i� i njezina nejakoga brata Nenada. Sjetili su se mladi Gospi�ani putuju�i ovuda stihova svoga popa Frana:

                                                    „Tvrdim gvo��em oklapaju grudi,
                                                      ne da pohot nasi�uju blatnu,
                                                      ve� da ginu i krvcu proliju,
                                                      za Krst �asni i slobodu zlatnu!“

Pogotovo se tih stihova prisjetio Markan Smol�i�, koji je kao školarac �itao knjige popa Bini�koga i nadahnjivao se njihovim lijepim domoljubnim sadr�ajem. I evo sad, 9. svibnja godine 1937. u krasno proljetno jutro svete nedjelje sti�e buket li�ke mladosti svojim senjskim prijateljima, da se zajedno sjete velike i slavne, premda patni�ke prošlosti i velikana koje narod s razlogom uzdi�e do sveta�ke razine. Da se sjete i da se zabave, da se naplešu, kola naigraju i da popjevaju, da se i potakmi�e na na�in lijep i dostojan mladosti, sad u prolje�e kad se sve budi i kad Velebit okitiše prve brnduše…

*   *   *

9. svibnja 1937. ponosni je Senj osvanuo u atmosferi kakvu nije pamtila gotovo cijela njegova ponosna povijest. U njegovoj glavnoj ulici zvanoj Potok malo podalje od rive podignut je zeleni slavoluk oki�em zastavama i slikama hrvatskih povijesnih velikana, a prozori kamenih senjskih katnica bijahu urešeni zelenilom i šarenicama. I trgovina Tome i Elizabete Vukuši� bila je posebno dotjerana, Tomo je u�inio da mu na fasadi ne bude ni najmanja mrlja. I dok se tijesnim senjskim ulicama tiskalo obilje svijeta, na rivu su cijelo prije podne stizali manji i ve�i, redoviti i izvanredni brodovi s putnicima. Oko 10 sati stigli su i teretnjaci iz Gospi�a. Sve je bilo lijepo, sve sve�ano, razdragano i na svakom se licu mogla vidjeti dobra namjera. Tek tu i tamo poneka grupica �andara s bajunetama na puškama znala je prokrstariti ulicama, bude�i nemir i nezadovoljstvo u mnoštvu prisutnoga naroda. Precizno je oko, me�utim, moglo zapaziti i nervozno šetanje senjskog gradskog na�elnika, poznatoga mrzitelja Hrvata–Antuna Stalia u društvu sa zapovjednikom �andarmerijske postaje u Senju, �andarmerijskim kapetanom Milovojem Koprivicom i njihovo �u�no raspravljanje i gestikuliranje rukama. Cijeli taj dan od ranog jutra njih su dvojica bila nerazdvojna, te su pa�ljivo obilazili oko pojedinih grupa naroda, i osobito nervozno zadr�avali su se kod Li�ana. Za precizno oko i to je bilo simptomati�no što je �andarski podnarednik po zlu Senjanima dobro poznat Makso Besedi� �esto dolijetao do svog kapetana, te nakon kratkog obavještavanja i primanja zapovijedi odlazio od njega, da bi se uskoro opet vratio, pa opet otišao… Ponašanje spomenutih potaknulo je nekoliko Senjana da krenu za Maksom, i oni su ustanovili da se on vra�a do odreda naoru�anih �andara, koji u susjednoj ulici �ekaju u blizini hotela „Nehaj“. Tako�er je i narodni zastupnik Tone Pavlovi� u dva navrata razgovarao sa sreskim na�elnikom Antunom Staliom u �elji da dozna kakvu eventualnu skrivenu namjeru, i oba puta na�elnik mu je prijete�im tonom rekao da on ne mo�e više izdr�ati to „izazivanje i da �e tog dana u Senju pasti krv“. Izazivanje o kom nitko, osim Antuna Stalia i vjerojatno kapetana Koprivice i podnarednika Besedi�a, ni pojma nije imao. Jer- po Zakonu o zaštiti dr�ave nije bilo zabranjeno klicati �ivio usko�ki Senj i pjevati Lijepu našu, budu�i da je i sam pokojni kralj još prije marsejske pogibije znao da Hrvatima bar decidirano zakonski ne smije osporavati pravo na dr�avnost i na tambure! Uz to, Li�ani su skitili i pjesmicu: „�ivila sloboda, �ivio mir, �ivio naš doktor Ma�ek Vladimira!“ No Bog zna da li Hrvatska, ili Ma�ek, ili tko zna što je bilo dovoljno da uzjoguni netrpeljivu krv kapetana Koprivice i sreskog na�elnika, kojima je pripala uloga izvršitelja presude koja je, de facto, iz Gospi�a u Senj stigla prije omladine. Na zboru je govorilo više govornika, a glavni je govor odr�ao narodni zastupnik dr. Juraj Šutej, predsjednik Hrvatskog pjeva�kog društva „Trebevi�“ iz Sarajeva. Nakon zbora nastavilo se narodno veselje, a u pet sati poslije podne po�ela je nogometna utakmica na igralištu „Nehaja“ pod Orlovim gnijezdom iza starih senjskih gradskih zidina i Germanikuma. Ni na utakmici nije bilo incidenata, ni nikakvih nereda, ta- igrali su prijatelji i nije bio bitan broj golova.

Dio Li�ana koji nisu bili na utakmici igrali su kolo na senjskoj rivi i klicali �ivio Senj, �ivili Senjani, �ivila Hrvatska, �ivila sloboda i mir-�ivio naš doktor Ma�ek Vladimir. Na njih su budno motrili kapetan Koprivica i sreski na�elnik, kapetanu se u jednom �asu omaklo s jezika:„...at �u vam majku danas!“- dok je sreski na�elnik zahtijevao: „Daj mi �andare da ovu stoku istjeram iz grada!“ Li�ki vodi� Ivica Murkovi� je preko svojih veza doznao da je iz Gospi�a u Senj stigao telegram u kom je dr. Petar Zec zahtijevao da kapetan Koprivica napadne Li�ane, a Luka He�imovi� je obaviješten da �andari namjeravaju napasti Li�ane, do�ekavši ih izvan Senja, kad Li�ani krenu ku�ama, pa je pohitao na igralište i prekinuo utakmicu po�etkom drugog poluvremena, budu�i da je vodstvo Li�ana odlu�ilo da �e Senj napustiti prije mraka. Nakon 18 sati kad je gradska glazba na rivi ispratila pjeva�e „Nehaja“, koji su krenuli u Crikvenicu, krenuli su s rive i auti s Li�anima. Krcata mlade�i prva tri su prošla kroz gusti špalir gra�ana, koji su na povike iz auta �ivili Senjani, uzvra�ali �ivili Li�ani, �ivila Hrvatska, i sve je izgledalo da �e se mirno i dostojanstveno privesti kraju senjska proslava, i da �e napokon odahnuti i sreski na�elnik i kapetan Koprivica, te da �e se Senj prijateljski oprostiti od svojih gostiju i utonuti u mirnu i toplu proljetnu no�.  I evo, kre�e i �etvrti auto gospi�ki i na njemu 33 mladi�a i djevojke, a od njih dvanaestorica sviraju lijepe hrvatske pjesme na tambure. Kad je Marko Frkovi� nad autom razvio hrvatsku zastavu tamburaši su po�eli i drugi prihvatili: „Hajdmo, hajdmo narode, pod barjak slobode…“

 

Sunce se nagnulo nad Krkom i posljednjim zracima obasjalo je ulicu Potok i veli�anstveni slavoluk, a igra njegovih zraka koje su probijale kroz borove iglice u �asu kad je �etvrti gospi�ki teretnjak prolazio ispod slavoluka do�aravala je prisutnima aureole oko glava na slikama mu�enika Matijaša Gupca i Stipice Radi�a. U tom �asu rukom je kapetan Koprivica dao znak i Makso Besedi� je krenuo za polaganim autom s revolverom u rukama i kletvom „Srce vam  Isusovo!“ I dok je Besedi� kleo jezikom i praštio revolverom iz auta se prolomio krik „Aoj, ja sam pogo�ena!“ Bile su to posljednje rije�i Katice Tonkovi�, kojoj je divlji �andar prosuo mozak pred gostionicu „Velebit“ preko puta trgovine Bezjak. U op�em mete�u s auta su se još �ule tambure kad je kapetan Koprivica s 19 �andara krenuo iza ugla hotela „Nehaj“ i zapovjedio „paljbu vodom“, i tek nakon prvoga plotuna puškama i puškomitraljezom gospi�ki se auto zaustavio i zamrlu pjesmu i radost zamijenio je hropac, a rastrgani komadi ljudskog mesa i krv zalijepili su se na fasadu trgovine Tome i Elizabete Vukuši�. Još su dva plotuna s dumdum mecima trebala da pun sre�e kapetan Koprivica klikne: „Sad mi je srce na mestu, makar morao na vešala!“

Na podu karoserije u gospi�kom autu sa smr�u su se borili : Katica Tonkovi�, Nikola Bevandi�, Markan Smol�i�, Pe�o Frkovi�, Tomo Nikši�, Franjo Jela�a i Jakov Milkovi�, u �ivotnoj dobi izme�u 20 i 25 godina, kad su se �andari primakli i opalili još jedan plotun po njima. Od sveg „naoru�anja“ kojim bi se �rtve branile od napada�a kod ubijenih je na�ena tek ona Markanova bilje�nica s pedesetak pjesama, me�u njima i ona sa slutnjom, koja se ostvarila-sve to �vrsto stisnuto u Markanovim uko�enim rukama.

Sporo su se okretale kazaljke na satu u stanu Smol�i�a u Gospi�u pred zoru 10. svibnja, kad se po drevnim obi�ajima slavio Maj�in dan. Markanova mati nakon stravi�ne slike sna nije mogla ni dremnuti, utihla je i pjesma kod Bose, i ve� oko 8 sati izjutra, ili mo�da i ranije cijeli je Gospi� znao što se kod nje slavilo protekle no�i do zore.

*   *   *

11. svibnja 1937. u �etiri sata popodne �alosna povorka Gospi�ana i mnoštva svijeta iz bli�e i dalje okolice ponijela je oki�ene ljesove iz crkvice sv. Ivana Nepomuka u Kaniškoj ulici nedaleko od Stare pošte. U pogrebnoj povorci opkoljenoj �andarima Markan, Pe�o, Tomo, Frane, Jakov, Nikola i Nikolina vita jela-Katica tog su popodneva posljednji put prošli ispred svojih pragova, a s njima u posebnom sandu�i�u i noga Zlatka Vlahini�a i velika hrvatska zastava izrešetana �andarskim mecima.


Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof.

 
 

 

 


Vizualna umjetnost
Knji�evnost
Znanost
Glazba
Film
Leksikon
Kontaktirajte nas
 
Predstavljamo:


Untitled Document

 

Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.