Crtica iz Gospi�a Frajla Jeka Jednog hladnog zimskog jutra negdje potkraj studenoga, ili po�etkom prosinca, dok je na ulici zvi�dukala bura, pronijela se vijest da je u ku�i Mile Kolara frajla Jeka preko no�i umrla. Usprkos tomu što joj se pribli�avala osamdeseta, još je za �ivota bila �ila i, premda uz pomo� štapa, dobro je hodala, a na sme�uranom licu starice nazirala se ljepota od prije mnogo godina. Nije ju bilo teško spremiti, i to su za malo vremena u�inile �ene iz susjedstva. Bila je �ista i unato� starosti do higijene je uvijek mnogo dr�ala. Uz to, i kao pero lagana. Trebalo ju je samo obu�i, no i to je brzo išlo, jer je �ak i robu za smrt bila spremila. Nedostajala joj je još samo krunica, ali je nekoliko dana prije kupila jednu lijepu crnu, kakva se stavlja starijim ljudima na ruke kad su na odru. Ipak, premda je po svemu sude�i ona spremna do�ekala kraj �ivota, u smrt frajle Jeke nitko nije vjerovao. No�as, pitali su se, Kako? Govorili su o njezinoj velikoj ljepoti prije mnogo godina dok je bila mlada, o tom kako je imala izvanredno mnogo sjajnih prilika za udaju, koje joj je, me�utim, stroga i kapriciozna teta sve raspršila, ali najviše se pri�alo o njezinom gurmanskom apetitu i o tome kako je najradije jela, upravo obo�avala teletinu. Ali kako je mogla umrijeti, kad je još u petak više puta prokrstarila sajmištem, ne bi li za dinar, dva našla jeftinija jaja i da bi se po tko zna koji put pokušala nagoditi s jednim starim za jednu puricu. Prije nekoliko dana pretr�ala je sve i svuda, a sino� još vidjeli su ju kako u mesnici kupuje komad tele�ega buta, koji je toliko znala�ki ispitala i koji su tog jutra našli kod nje nespremljenoga me�u ostalim sitnicama. A ipak ona je te no�i, tko zna u koje doba iznenada preminula, i tko zna do kad bi jadna onako uko�ena le�ala zaklju�ana u svojoj sobici, da joj poštar nije donio ono malo mirovine što je jedino baštinila od pokojne tete s kojom je pro�ivjela gotovo cijeli �ivot i koja je prije desetak godina u dubokoj starosti umrla dok su još njih dvije same �ivjele u njihovoj ku�ici na bre�uljku u Kaniškoj ulici u Gospi�u preko puta od vojarne. Vojarna u Kaniškoj ulici u Gospi�u preko puta bre�uljka na kom je bila ku�a frajle Jeke, na kom je danas veliko parkiralište U toj ku�ici, koju su �im bi malo ja�i vjetri� puhnuo morali podba�ati kolcima �ivjela je frajla Jeka s tetom Anom još od svoga djetinjstva. Bilo je i lijepih �asova, a potkraj su njih dvije stare i nemo�ne �ivjele od male tetine mirovine i od uspomena. A teta Ana je bila vrlo �udna i do �angrizavosti kapriciozna, što je frajla Jeka jedva podnosila. Stara je bila visoka, kao štap vitka, s karakteristi�nim nosom, izboranim obrazima, velikim obrvama, krupnim tamnim o�ima i gustim sijedim kosama. Kao vojni�ki �asnik bila je stroga i energi�na, a najviše je jada zadavala frajli Jeki za vrijeme Drugog svjetskog rata kad se teško moglo do�i do mesa. Ho�u teletinu! - vikala je dok bi joj bijes iz o�iju sijevao. A frajla Jeka je velik dio dana jadna oblijetala svuda dok je jedva uhvatila komadi� govedine, koji je sva sretna nosila da ga spremi za ru�ak, ili za ve�eru, ako ne bi stigla. No, tetu bi bijes brzo prošao i onda bi njih dvije dok bi se govedina kuhala sjedile uz pe�, ili pokraj pau�inom zastrtih prozora i o�ivljavale uspomene na ranije lijepe dane kad su obje bile mlade i kad su u njihovu ku�icu svakodnevno dolazila gospoda. U ono vrijeme frajlina je teta bila vrlo utjecajna me�u �asnicima koji su iz vojarne dolazili k njoj na �ašicu--dvije, ili na kartanje. A frajla Jeka je bila lijepa kao slika, i vojnik bi, ili ni�i �asnik odlazio na raporte samo zato što ju je pogledao, a teta je to primijetila. Ljeti su po gospodskom obi�aju odlazile u ko�iji na more. Obla�ile bi tada svoje do peta duge svilene haljine, a glavu bi pokrivale pletenim šeširima ukrašenim cvije�em i draguljima. Sje�ale su se primanja, proslava, maskenbalova i velikih vatrogasnih zabava…„Sje�aš li se, Jeko, gospodina obermeistera? “ pitala je raznje�ena teta, a frajla se sje�ala i kao u ekstazi pri�ala kako je obermeister bio divan �ovjek, kavalir, �entlmen i kako je volio svakodnevno do�i k njima. „A kako je tek plesao, dok si ti kao ptica lepršala zrakom!“… Neposredno susjedstvo frajle Jeke u Kaniškoj ulici u Gospi�u Poslije toliko uspomena frajla Jeka bi se spremila i pošla. Zaboravila je donijeti iz gostionice bocu vina, bez kog stara teta nije mogla zamisliti ru�ak �ak ni u lošijim danima. Uz put bi navratila starom susjedu, umirovljenom visokom staroaustrijskom mornari�kom �asniku i podsjetila ga da ne bi nave�er izostao. Sobicu �e pospremiti kad se vrati, kupit �e �aja i još neke sitnice, da bi se moglo obaviti primanje. Primanje u sobicama u kojima se strop spustio do poda i �ija se vrata podba�aju cjepanicama iznutra. Ku�ica ve� davno nije popravljana i zadnji kraj joj se ve� srušio, a frajla Jeka i teta Ana povukle su se u dvije male sobice do ceste. U jednoj od tih sobica teta je i umrla. Nešto prije smrti zaboravljala se i �esto govorila o oporuci. Mislila je, valjda, na ku�icu i komadi� vrta s dvjema velikim i lijepim trešnjama. Desetak godina kasnije za jedne jake jugovine prijetila je opasnost da �e vjetar s ku�icom odnijeti i njenoga starog vlasnika. Zato je frajla Jeka, iako vrlo teška srca otišla, ostavivši u malom trošnom ku�erku toliko mnogo uspomena. Ku�a Mile Kolara u Kaniškoj ulici u Gospi�u, u kojoj je frajla Jeka umrla Odselila se s ono malo starinskih sitnica ku�i Mile Kolara, malo podaljega susjeda u Kaniškoj ulici, u �ijoj jednoj sobici je one no�i iznenada umrla. Kad su silom otvorili vrata našli su ju na podu uko�enu bez �ivota u spava�ici kao u djevoj�ice. Valjda je bila pošla radi neke potrebe, u kojoj ju je smrt sprije�ila. Digli su ju i postavili na krevet. Bila je lagana kao ptica, a na licu joj smiješak, kao da je nešto izvanredno lijepo sanjala… Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof. Od istog autora: Isus Krist na me�i ideologija Senjske �rtve Za Jela�i�a bana godina i po dana Tomiša Po�etak