Kroz pustinju i prašumu, preko brda i dolina…
Od Egipta do Ju�noafri�ke Republike -
od Mojsijevog brda do planine Stol
Prijateljima Grizliju, D�oniju i Keliju s ljubavlju!
Milan Rajši�
SJEVERNO OD EKVATORA
4. dio:
Kaleidoskop grandiozne, fascinantne prirode
/ Kenija /
"Karibu Kenya", ogromna tabla sa dobrodošlicom, do�ekala me i obradovala, nakon par stotina metara pješa�enja preko granice. U Keniji sam bio u više navrata i za mene je ona "najafri�kija" od svih afri�kih zemalja.
Ovdje �ovjek mo�e na�i sve što mu srce za�eli: snijegom pokrivene vrhove visokih planina, titraju�u i svjetlucaju�u pustinju, plodna polja, gustom izmaglicom omotanu prašumu, fasciniraju�a jezera, nebrojene divlje �ivotinje i šarene pripadnike brojnih kenijskih plemena.
Sve je to lijepo, al' problemi po�inju. Vizu izdanu na granici pla�am 50 umjesto uobi�ajenih 20 dolara. Prvi, posljednji i jedini autobus prema jugu Afrike je otišao prije par sati, a slijede�i mo�da ide sutra. Desetak kamiona-šlepera, stoji nedaleko grani�nog prijelaza i nude prijevoz. Krovovi kamiona su ve� dobrano popunjeni. Cijena za stranca je višestruko ve�a, nego za doma�i svijet. Podi�em ruku i ve� nakon par minuta se zaustavlja terenac HEP. Etiopljani izvoze elektri�nu energiju u Keniju. Ugodna vo�nja po ne�emu što bi se moglo nazvati putem ili cestom. Brzina 20 do 40 kilometara na sat. Djelomi�no radi nebrojenih rupa, djelomi�no zbog brojnih stada ovaca, krava, magaraca, kamila… Nakon 100 kilometara idila prestaje i prvo kenijsko selo. Pijem �aj sa zagorjelim mlijekom. Mlijeko nije zagorjelo slu�ajno, ovo je kenijski specijalitet.
Narednih 200 kilometara se vozim na krovu jednoga od onih ogromnih kamiona i ovaj dio puta nazivam u svojim bilješkama "Tri koraka kroz ludilo". Grdosija juri brzinom od 80 kilometara preko svih onih rupa, dok 16 ljudi na krovu dijeli nepunih tri kvadratna metra, dr�e�i se gr�evito obadvjema rukama. Noge se ne mogu pomaknuti niti za milimetar, sa svih strana �ulja, bode, tiska. Pijesak i prašina u zraku, u kosi, u o�ima, na licu, u nosu, u ušima, u fotoaparatu. Netko mi je u toj gu�vi ispraznio bocu s vodom. Temperatura i nije previsoka, samo 40 stupnjeva Celzijusevih u hladu. Na momente �ovjek pozavidi kravama koje se voze u prizemlju i imaju puno više komfora. Policijske kontrole su na sre�u veoma �este, pa ih koristim za vezanje šala, borbu za novi centimetar �ivotnog prostora i bar na kratko osloba�anje ruku od gr�evitog stiska. U Marabit presjedam u autobus, kojim se vozim prema Isiolo i dalje prema Indijskom oceanu. Novih par stotina kilometara i novih dvadesetak sati vo�nje po pisti, rupama i rupama prepunima vode od kiša koje su padale proteklih dana. Ušao sam u višemjese�ni kišni period koji sada vlada u prostoru oko ekvatora. U autobusu, za razliku od kamiona, ima dosta mjesta za noge i stra�njicu, ali se �ovjeku uvijek netko uvali u rebra ili nasloni na rame. Tek što se zaspe, a policajac pita otkuda dolazite, (a ima samo jedna cesta), ili pita kuda idete, iako na autobusu lijepo piše.
Otok Lamu je pravi pravcati biser. Tradicionalno i slikovito obu�eni muslimanski �itelji otoka, njihova gostoljubivost, dobro o�uvana arhitektura iz kolonijalnog vremena, više od dvije tisu�e po otoku slobodno lutaju�ih magaraca - jedina bolnica za magarce na svijetu, rijetki turisti su više nego �eljen ambijent za kratak odmor i osvje�enje. Odlazim loviti ribu. Uspješno: dva komada velika kao dje�ji pedalj. Na svu sre�u u gradu ima dosta restorana. Putujem dalje okolo naokolo, jednostavno mi se tako prohtjelo: najprije uz obalu oceana do Mombase, pa preko nacionalnog parka Tsavo, do Nairobi. U selu Naro Moro ispod nacionalnog parka Mount Kenya, posje�ujem staroga poznanika, planinarskoga vodi�a i nosa�a Andersona, sa kojim se grupa hrvatskih planinara penjala na drugi najviši vrh Afrike. Ovoga puta se zadovoljavam jednodnevnim (ilegalnim) izletom u park i planinu, a nave�er nam se pridru�uje i nosa� Erastus, pa u troje u�ivamo uz hladno pivo, gledati za mene najljepšu planinu u Africi i na svijetu.
Na bijelom T-shirtu piše "50% Croatian", na ku�i crveno-bijele kockice... Slu�aj??? (ZM)
Dolina velike Rasjeline, koja se prostire od Izraela do granice Mozambika i predstavlja jednu od najve�ih prirodnih, geoloških, ekoloških fascinacija i fenomena na svijetu. Planinski vrhovi i nepristupa�ni kanjoni rijeka, desetci malih velikih jezera, sa slanom, slatkom ili lu�natom vodom, milijuni ptica, od kojih najve�a koncentracija flaminga na svijetu, bogata flora i fauna. Najve�i i najbogatiji dio Rasjeline se nalazi u Keniji, koja ima �ak 60 nacionalnih parkova i rezervata, na ukupno više od 60 tisu�a kvadratnih kilometara. Više od deset posto površine dr�ave su zašti�eni koraljni grebeni, šume mangrova i pješ�ane obale, savane prepune �ivotinja, jezera na kojima �ive milijuni ptica, prašume, vulkani i suha rije�na korita. Rijetko gdje je na svijetu toliko bogata priroda i toliko razli�it ekološki sistem, kao u Keniji.
U posljednje kenijsko mjesto prije granice sa Ugandom, sti�em kasno u no�i. Ovoga puta ništa od brijanja.
Foto galerija
Tekst i fotografije: Milan Rajši�, Milan52@gmx.de
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch
Vezani �lanci:
Najava afri�kog putopisa svjetskog putnika
Milana Rajši�a - prvo javljanje portalu
1. dio: U zemlji faraona, biblije, revolucije… / Egipat /
2. dio: U zemlji crnih faraona / Sudan /
3. dio: U zemlji kraljice od Sabe
�ovjek nema šanse biti sam! / Etiopija /
Sutra na portalu:
Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
Kroz pustinju i prašumu, preko brda i dolina…
Zeleno srce Afrike
/ Uganda i Ruanda /
