Kroz pustinju i prašumu, preko brda i dolina…
Od Egipta do Ju�noafri�ke Republike -
od Mojsijevog brda do planine Stol
Prijateljima Grizliju, D�oniju i Keliju s ljubavlju!
Milan Rajši�
PROLOG
Krajem pedesetih godina prošlog stolje�a, otvorenih usta gutamo "Kroz pustinju i prašumu" Henryka Sienkiwicza i sanjamo jednoga dana biti u Africi. Toliko smo zaljubljeni u d�unglu, avanturu i nepoznate krajeve, da i ne primje�ujemo da se radnje Disney crti�a, ra�enih po Kiplingovom romanu za djecu "Knjiga u d�ungli", dešava u Indiji. Mi samo sanjamo sti�i jedanput u Afriku.
Nešto kasnije u šezdesetima, na ekranima ondašnje JRT, sre�emo se s brojnim ljudima crne boje ko�e koji u�estvuju na Samitu nesvrstanih. Filmovi o Tarzanu i njegov urlik, jednako kao i slavna re�enica "Ja Tarzan, Ti Jane…", nas tih godina magi�no privla�e u mra�na kina.
Skoro cijelo sedmo desetlje�e posljednjeg milenija, sjedimo u fakultetskim klupama zajedno sa brojnim studentima pristiglima sa Crnoga kontinenta. Snovi su nam �eš�e ljubavni i erotski. Nemamo se vremena baviti Afrikom.
Osamdesetih su glavna briga obitelj, a odlazimo i na prve godišnje odmore u Tunis, Maroko, Egipat… U�ivamo u Pollack i Bertolucci filmovima: "Moja Afrika" i "�aj u Sahari". O Africi pro�itamo tek pokoji naslov u dnevnim novinama za vrijeme pijenja jutarnje kave. Teme uvijek iste: gra�anski rat, vojni udari, glad, izbjeglice…Afri�ki san je tek blijedi košmar mašte i realnosti.
Devedesete donose nove brige, i mi ni ne primje�ujemo da se u Ruandi ubijaju Tutsi i Hutu, ekološki zaga�uje Nigerija, krijum�are krvavi dijamanti iz Siera Leone. Na svu sre�u ima i poneka dobra vijest: ukida se Apartheid u Ju�noafri�koj Republici. Uz politiku, krv, suze i znoj se ne sanja. Novo tisu�lje�e donosi novi stil �ivota, putovanja su �eš�a, be�i�na komunikacija postaje svakodnevica. Vrijeme je za afri�ki san!
SJEVERNO OD EKVATORA
1. dio: U zemlji faraona, biblije, revolucije…
/ Egipat /
Bolje ishodište za višemjese�no putovanje po Africi nisam mogao izabrati. Dahab, malo alternativno ljetovalište na obali Crvenog mora je više nego sretno i zadovoljno sa svakim ruksak turistom. Ovdje je svijet još uvijek potpuno u redu, ponuda je vrhunska, cijene ni�e nego igdje na egipatskoj obali, arapski �itelji ljubazni i prijateljski prema posjetiteljima.
Pored toga blizina Izraela i Jordana, mogu�nost odlaska brodom za Saudijsku Arabiju i iznad svega, pustinja i planine Sinajskog poluotoka na dlanu "a la carte". Za doru�ak, ru�ak i ve�eru, svje�a morska riba i morski plodovi, po cijenama koje se samo mogu po�eljeti. Vino je potrebno kupiti u trgovini preko puta restorana i donijeti sa sobom. Prije polaska brijanje. Na Sinaju se brije, bolje re�eno �upa dlake, koncem koji se dr�i izme�u zuba i prstiju. Za vrijeme brijanja poneka suza i vrisak, što posebice uveseljava brojnu publiku. Još danima bridi lice i �ovjek se dugo sje�a ovoga brijanja.
"I Gospod (Bog) sišavši na Goru Sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i iza�e Mojsije." (2. Knjiga Mojsijeva)
Pa kad mo�e Mojsije prije par tisu�a godina, kako da to ne bi mogao moderni �ovjek, opremljen svim i sva�im, potrebnim i nepotrebnim. Nešto više od dva sata traje uspon na Goru Sinajsku, Mojsijevo brdo ili Gebel Musa, kako ovu planinu nazivaju Arapi. Na u�as stotina turista i hodo�asnika, ovaj put završava sa nekoliko stotina stepenica. Mirno i tiho je na putu prema Bogu, duboko se diše, zastajkuje, odmara. Bo�anstven je pogled sa vrha, a ugo�aj svet. Desetak ljudi sa All-inclusive narukvicama u boji svoga hotela, formirali crkveni zbor ispod male kapele na vrhu planine. Grupa brazilskih hodo�asnika (prepoznatljivi po �uto-zelenim majicama), pomno sluša svoga (preglasnog) propovjednika. Poljski vjernici �itaju naglas �elje i molbe, sa ceduljica onih koji su ostali kod ku�e. Kosookih turista nebrojeno "kao pijeska pustinjskog" i samo se guraju. Ovo je brdo tihe molitve i glasne ekstaze.
U pet ujutro, dok granitne stijene i brda unaokolo, po�inju iz crvenog postajati roza, ovo sveto hodo�asni�ko mjesto se lagano prazni, a dobro promrzli posjetitelji, još uvijek zaogrnuti debelim pokriva�ima, polako silaze do samostana Svete Katarine.
Naser, moj vodi�, i ja smo ve� na putu prema Katarininom brdu, najvišem vrhu Sinaja i cijeloga Egipta (2642 metra). Naser cijelo vrijeme dok se uspinjemo kroz kamenu pustinju pjevuši, za vrijeme pauze se moli istovremeno prebiru�i po brojanici na�injenoj od jantarskih kuglica. Nakon nešto manje od tri sata smo na vrhu. Pogled na more stijena i vrhova oko nas, fascinira ljepotom stvaranja podjednako i vjernike i nevjernike. Tako daleko koliko o�i mogu vidjeti, ocean okamenjenih valova, koji ovisno o dobu dana mijenja svoju boju: zlatno �uto, svijetlo sme�e, roza, crveno, sivo, crno.
U dvije godine koliko nisam bio u ovim prostorima ima nekoliko novosti. Za posjet Mojsijevom brdu se pla�a ulaznica i neophodan je vodi�, iako je put širok kao autocesta i na njemu su cijelo vrijeme hodaju�i, na devama jašu�i ili puzaju�i turisti. Mojsije bi vjerojatno pocrvenio od stida, kada bi ga djelatnik na ulazu upitao za ulaznicu i vodi�a, a mi bi do dana današnjeg bili uskra�eni za deset najva�nijih �ivotnih zakona. Druga novost je da se planinar nakon uspona na najviše egipatsko brdo, mo�e vratiti novim nešto du�im i te�im putem. Za svaku pohvalu.
Svi putevi vode u Kairo. Kratko zadr�avanje, promjena autobusa, pa pravac Libijska pustinja. Ovdje je u posljednjih petnaestak godina, koliko je proteklo od posljednjeg posjeta, mnogo novog izgra�eno i izmijenjeno. O�ekivao se turisti�ki bum. Turiste se danas mo�e na prste nabrojati. �urim dalje za Asyut, nekada ozloglašeno mjesto, koje se u medijima nazivalo "Teheranom na Nilu", jer su iz ovoga grada dolazili vode�i egipatski teroristi i islamski fundamentalisti. Prisje�am se kako su autobus kojim sam, skupa sa sinom, stigao u ovaj grad, pratila dvoja borna kola, a za kratke šetnje po gradu i �ekanja vlaka za Luxor, oko nas bilo šest vojnika do zuba naoru�anih. Od ovoga danas nema više traga, turist se mo�e slobodno šetati kuda �eli.
Sada postoji drugi problem: u Asyutu i cijelom Egiptu nema više turista ili su veoma rijetki. Put nastavljam prema jugu.
Na putu do Asuana, dugom par stotina kilometara, ima više povijesnih i arheoloških spomenika i zanimljivosti nego u cijeloj Africi i pola svijeta. Osim što nema turista, na jugu Egipta nema ni goriva. Tisu�e ljudi danima �eka na novu pošiljku, a oni koji ne spavaju na benzinskim pumpama, provode vrijeme uz televizijske prijenose sa Tahriri trga u Kairu. Strah i neizvjesnost su prisutni na licima Egip�ana. U jednoj od asuanskih mjenja�nica, elegantni, otmjeni gospodin, zapadnoeuropske provenijencije mijenja cijelih 10 euro.
Kapetanu Abdulah i njegova "faluka"
Kratka jednodnevna posjeta kapetanu Abdulahu, �ijom su se "falukom", prastarim jedrenjakom "Nice", do sada vozili brojni Hrvati. Prihva�am ponudu za ru�ak i pranje moje odje�e. Presvla�im se u "galabiju", haljinu koju nose arapski muškarci. Odlazimo do obale Nila, ali poziv za kupanje odbijam. Bojim se bilharzije, maloga crvi�a koji završi u crijevima i krvotoku.
Sklapanje poslova na tr�nici devama
U povratku za Asuan, svra�am na tr�nicu devama. Svakoga tjedna iz Sudana, preko pustinje, pristignu stotine i tisu�e deva i njihovih goni�a, u Daraw, najve�u tr�nicu u Egiptu.
Foto galerija
Tekst i fotografije: Milan Rajši�, Milan52@gmx.de
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch
Vezani �lanak:
Najava afri�kog putopisa svjetskog putnika
Milana Rajši�a - prvo javljanje portalu
Sutra na portalu:
Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
Kroz pustinju i prašumu, preko brda i dolina…
2. dio: U zemlji crnih faraona
/ Sudan /
