Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Povjesni�ar Zlatko Matijevi�, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, vrlo je �est suradnik Hrvatske revije, a ovoga puta javlja se prilogom o sve�eniku Ljudevitu Ke�manu, suradniku Stjepana Radi�a: 

Dr. Ljudevit (Lujo) Ke�man, Radi�ev diplomat

Naslovnica, Povjesnica
»Niste li vi [Stjepane Radi�u] vašeg ‘popa’ kapelan�i�a Ke�mana slali u va�noj politi�koj misiji u Italiju a taj vaš ‘ministar vanjskih posala’ mjesto da govori sa uva�enim li�nostima i politi�arima dao se od jednog ‘obrstara’ [dopukovnika Finzija] platiti da �ini zbrku na korist Italiji«.
Dr. Manko Gagliardi

U parlamentarnom razdoblju postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tj. od osnutka (1918) do uvo�enja osobne diktature kralja Aleksandra I. Kara�or�evi�a (1929), na njezinoj je politi�koj pozornici djelovalo mnoštvo politi�kih stranaka i skupina. Bilo bi teško prona�i neku tadašnju gra�ansku politi�ku stranku koja u svojim redovima nije imala odre�eni broj sve�enika, �lanova raznih vjerskih zajednica koje su djelovale na teritoriju Kraljevine SHS. U svrhu ilustracije navedene tvrdnje navodim neke od najistaknutijih sve�enika koji su svojim djelovanjem u znatnoj mjeri obilje�ili politi�ki �ivot nekadašnje jugoslavenske dr�avne zajednice.

Katoli�ki sve�enik dr. Anton Korošec bio je dugogodišnji predsjednik Slovenske ljudske stranke i ministar u mnogim kraljevskim vladama. Pravoslavni sve�enik i �lan vodstva Narodne radikalne stranke prof. dr. Vojislav (Voja) Janji� bio je ministar u više vlada. Katoli�ki sve�enici prof. dr. Janko Šimrak, kasniji biskup kri�eva�ke grkokatoli�ke biskupije i prof. dr. Stjepan Bakši� te hercegova�ki franjevci Didak Bunti�, narodni zastupnik u Ustavotvornoj skupštini i dr. Dominik Mandi� bili su istaknuti �lanovi Hrvatske pu�ke stranke. Dr. Fran Barac, profesor na zagreba�kom Teološkom fakultetu i katoli�ki �upnik dr. Svetozar Rittig bili su ugledni �lanovi Hrvatske zajednice. Stjepan Pavuni�, pop Stipe pl. Vu�eti� i prof. dr. Josip Pazman bili su aktivni �lanovi Hrvatske stranke prava. Bosanski franjevac Jako Pašali� bio je narodni zastupnik Hrvatske te�a�ke stranke u Ustavotvornoj skupštini Kraljevine SHS. Don Juraj Biankini, potpredsjednik Davidovi�eve vlade, stavio je svoj sve�eni�ki ugled na raspolaganje Demokratskoj stranci. Me�u suutemeljiteljima Radi�eve Hrvatske (pu�ke-republikanske) selja�ke stranke (H/P-R/SS) bila su i �etiri katoli�ka sve�enika: Antun Irgoli�, Antun Schlegel, Rikard Korytnik i Franjo Škrinjar. Dva vjerojatno najpoznatija �lana H(P-R)SS-a iz redova katoli�kog sve�enstva bili su Pavao Matica, kasniji disident i ministar u vladi generala Petra �ivkovi�a te dr. Ljudevit (Lujo) Ke�man (Zagreb, 1887 – SAD, o. 1950), sve�enik zagreba�ke nadbiskupije.

Nije slu�ajno da navodim gotovo isklju�ivo katoli�ke sve�enike, jer je notorna �injenica da su oni bili ne samo �lanovi nego dapa�e istaknuti du�nosnici i parlamentarni predstavnici svih relevantnih politi�kih stranaka u Sloveniji, Hrvatskoj, Vojvodini te Bosni i Hercegovini, odnosno u ondašnjim pokrajinama Kraljevine SHS u kojima je Katoli�ka crkva, s obzirom na druge vjerske zajednice, imala apsolutnu ve�inu ili barem broj�ano jaku manjinu vjernika. Treba odmah naglasiti da aktivno sudjelovanje sve�enika u politici nije u suprotnosti s njihovom slu�bom unutar neke vjerske zajednice, jer je tu u prvom redu rije� o pravu koje proizlazi iz dr�avljanskog statusa, a ne konfesionalne pripadnosti. Osim toga, ni jedna vjerska zajednica u Kraljevini SHS nije imala svoju politi�ku stranku pa shodno tomu nije mogla snositi nikakvu odgovornost za eventualno politi�ko djelovanje nekoga svog sve�enika. Ipak, ovisno o procjeni crkvenih vlasti, osobito kada je rije� o Katoli�koj crkvi, pojedinom se sve�eniku moglo zabraniti �lanstvo u politi�koj stranci koja je svojim programom ili djelovanjem ugro�avala konkretnu vjersku zajednicu ili se op�enito protivila svjetonazoru utemeljenom na vjerskim istinama.


Ke�man i »Memorandum« za Konferenciju mira u Parizu (1919)


Nakon što je regent Aleksandar Kara�or�evi� u Beogradu 1. prosinca 1918. proglasio ujedinjenje kraljevina Srbije i Crne Gore s kratkotrajnom Dr�avom Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo/Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca u dr�avnopravnom je pogledu došlo do svršenog �ina kako za geopoliti�ki prostor jugoisto�ne Europe tako i za predstoje�u Konferenciju mira u Parizu. Nastanak nove dr�ave nije bio prihva�en s jednakim oduševljenjem u svim njezinim dijelovima, pogotovo ne onima koji su još donedavno bili u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Stjepan Radi�, predsjednik H(P-R)SS-a, osjetivši opravdano nezadovoljstvo hrvatskog sela, krenuo je po�etkom 1919. s politi�kom akcijom protiv novouspostavljenoga dr�avno-politi�kog stanja.

Nastoje�i upoznati svjetsku javnost s teškim prilikama u Hrvatskoj i zahtjevima hrvatskog naroda glede njegove budu�nosti, Radi� je zajedno s naju�im vodstvom stranke odlu�io poslati »Memorandum« na Mirovnu konferenciju u Parizu – na »ruke predsjednika ameri�ke vlade Wilsona«. »Memorandum«, �iji je autor bio S. Radi�, potpisali su Vladko Ma�ek i Josip Predavec, koji su ga trebali dostaviti Mirovnoj konferenciji. Zada�a pronala�enja pouzdanoga kanala za prebacivanje »Memoranduma« iz Zagreba u Pariz bila je povjerena dr. Lj. Ke�manu, koji je dobro govorio francuski jezik.

Tijek cijele akcije opisao je nešto kasnije, kao pritvorenik u zatvoru zagreba�koga Sudbenog stola, sam Ke�man u pismu dr. Gjuri Šurminu. On se, prema vlastitoj izjavi, odlu�io na akciju da bi »sebi i mo�da još kome od HP[-R]SS« pribavio »putnicu [putovnicu] za Pariz«, odnosno omogu�io odlazak na Mirovnu konferenciju. Ke�man je u Ljubljani stupio u doticaj s »talijanskom misijom« u nadi da �e mu ona iza�i ususret. Vide�i u akciji H(P-R)SS-a i svoj interes, �lanovi su misije uputili Ke�mana u Trst na sastanak s dopukovnikom Finzijem, �ije je pravo ime bilo Cesare Pettorelli Lalata. Talijanski je �asnik bio vrlo susretljiv te je Ke�manu, koji je vjerojatno ve� tada bio »glavni tajnik« H(P-R)SS-a, tj. tajnik Glavnog odbora stranke, ponudio da u Pariz osim njega »ide i još tkogod, da bude cijela deputacija«. Nakon što je u razgovoru od Ke�mana dobio informaciju da je dr. Ma�ek vode�a li�nost H(P-R)SS dok se Radi� nalazi u pritvoru, Finzi je predlo�io da se i njega uklju�i u »deputaciju«. Iza Finzijeve tobo�nje susretljivosti prema nastojanju predstavnika H(P-R)SS-a da do�e do Pariza krile su se talijanske teritorijalne pretenzije prema hrvatskim dijelovima isto�nojadranske obale. Naime, u nastavku razgovora talijanski je �asnik zatra�io od dr. Ke�mana da »ta deputacija u ime HP[-R]SS potpiše prije svog odlaska u Pariz [...] jedan pakt sljede�eg sadr�aja:

1) Italija se obvezuje, da �e kod vlasti entente podupirati �elju hrvatskoga naroda za posebnom, neovisnom selja�kom republikom

2) HP[-R]SS se zato obvezuje, da se ne �e miješati u pitanje Rijeke i londonskog pakta

3) Hrv.[atska] republika poduzet �e sve mjere ekonomskoga i socijalnoga reda podobne da utvrde prijateljski i susjedski odnos izme�u oba (hrv.[atskoga] i talij.[anskog]) naroda«.

To�no pretpostavljaju�i da Ke�man ne �e htjeti potpisati nikakav »pakt«, Finzi ga je nastojao uvjeriti da je »to potrebno samo za njegovo vlastito li�no pokri�e pred njegovom vladom, da mu se ne bi prigovaralo, što je omogu�io put u Pariz jednoj delegaciji, koja je protivna talijanskim teritorijalnim zahtjevima, a naša delegacija, kad do�e u Pariz, bit �e onda i onako slobodna raditi što bude htjela [...]«. Ke�man je, prema vlastitim rije�ima, odlu�no odbio Finzijev prijedlog: »toga pakta kao Hrvat ne mogu da potpišem«. Osim toga, on nije imao ovlaštenje da uime stranke dogovori bilo kakav sporazum s predstavnicima talijanskih vlasti. Vide�i Ke�manovu odlu�nost, Finzi je, navodno, bio voljan propustiti delegaciju H(P-R)SS-a u Pariz i bez formalnoga potpisivanja predlo�enog »pakta«. �ele�i o rezultatima svoga razgovora s dopukovnikom Finzijem izvijestiti vodstvo stranke, Ke�man se odlu�io na povratak u Zagreb.

Budu�i da se više nije namjeravao vra�ati u Trst, jer je navodno »izgubio volju«, Finzi mu je kao pratitelja dao novinara Morpurga, koji je trebao Talijanima donijeti odgovor H(P-R)SS-a o mogu�im daljnjim zajedni�kim koracima. No, ve� sljede�i dan nakon dolaska u Zagreb, tj. 31. svibnja 1919, obojica su bila uhi�ena. Brzom akcijom jugoslavenskih sigurnosnih slu�bi osim Ke�mana i Morpurga zatvoreni su još i J. Predavec i dr. Ma�ek.

Daljnja sudbina »Memoranduma« nije do kraja rasvijetljena pa je posve nejasno je li on uop�e došao do Pariza i bio uru�en ameri�kom predsjedniku.

Protivnici Radi�eve stranke, u svrhu politi�ke diskreditacije njezina vodstva, pokušavali su dokazati da su Finzi i Morpurgo dali Ke�manu ve�u svotu novca:

»Prvi razgovor izme�u Ke�mana i Finzija trajao je 3 sata a konac je bio taj da je Finzi predao Radi�evom pouzdaniku i tajniku rep.[ublikanske] selj.[a�ke] stranke 3 hiljade engleskih funti i 10 hiljada dolara. Ke�man je sam prenio englezke funte dok je kratko vrijeme iza toga donio Morpurgo dolare i predao ih u Zagrebu Ke�manu«.
Ke�man je, dakako, tvrdio da se nije radilo o nov�anim sredstvima vrijednima spomena, nego da je sve bilo posve trivijalno:

»O verziji, da sam primio kakove novce, ima se stvar ovako: Imao sam, kad sam krenuo na put, nekoliko hiljada kruna uza se. Došavši u Trst, nabavio sam si u mjenja�nici nešto lira, koliko sam vjerojatno za svoj kratki boravak mislio potrošiti. I potrošio sam! Kad sam na ve�er dne 30. V. [1919.] s Morpurgom išao na kolodvor, da putujem s Orient-ekspresom u Zagreb, imao sam uza se još samo nekoliko lira. Mjenja�nice su dabome bile ve� zatvorene, a on se spremno ponudio, da �e mi platiti ve�eru i kartu, a u Zagrebu kanili smo se izravnati. [...] Potrošio je za mene oko 300 K, nešto manje od 100 lira«.
Budu�i da je Ke�mana i Ma�eka uhitila vojna policija, oni su svoje prve pritvoreni�ke dane proveli u vojnom zatvoru na Novoj vesi u Zagrebu. Nepuna dva tjedna poslije obojica su, pod optu�bom za veleizdaju, sprovedena u uze Sudbenoga stola, gdje se ve� otprije nalazio S. Radi�. Istraga je protiv dvojice uhi�enika de facto bila prekinuta ve� nakon prvog saslušanja. Iako su se i dr�avni odvjetnik i vojni istra�ni sudac proglasili nenadle�nima za njihov slu�aj te iako protiv njih nije bila podignuta optu�nica, oni su i nadalje ostali pritvoreni. U pritvoru Sudbenog stola proveli su oko pet mjeseci, a u listopadu 1919. bili su premješteni u zatvor zagreba�kog redarstva. Odavde su odvedeni u zatvor Zagreba�ke kotarske oblasti. Zahvaljuju�i novopostavljenom hrvatskom banu dr. Matku Laginji, obojica su puštena na slobodu 1. o�ujka 1920. godine. Nekoliko dana prije iz pritvora je pušten i S. Radi�, koji je uskoro ponovno uhi�en, da bi ponovno bio pušten tek na sam dan odr�avanja izbora za Konstituantu.


Ke�manovo politi�ko djelovanje 1920–1921.

Našavši se ponovno na slobodi, Ke�man je nastavio politi�ki djelovati kao istaknuti �lan H(P-R)SS-a. Naime, za vrijeme Radi�eve prisilne odsutnosti stranku je vodilo »predsjedništvo« koje su �inili V. Ma�ek, J. Predavec i Lj. Ke�man.

Mnogobrojne strana�ke obveze, ipak, nisu spre�avale Ke�manov publicisti�ki i novinarski anga�man. Zahvaljuju�i njemu pred hrvatskom se �itateljskom javnoš�u pojavio prijevod knjige ameri�kog predsjednika Wilsona Nova sloboda. Osim toga, kao sve�enik se polemi�ki osvrnuo na djelovanje pripadnika ni�ega katoli�koga klera koji su te�ili odre�enim reformama unutar Katoli�ke crkve. Nije bez va�nosti napomenuti da je navodno S. Radi� osobno nagovorio Ke�mana da napiše �lanak protiv zahtjeva nezadovoljnog sve�enstva.

U ozra�ju intenzivnih priprema za izbore za Ustavotvornu skupštinu (Konstituantu) Kraljevine SHS »predsjedni�tvo« je H(P-R)SS-a, u dogovoru s utamni�enim Radi�em, objavilo poruku »svim pristašama«. U poruci koju je zajedno s Ma�ekom i Predavcem potpisao i dr. Ke�man naglašeno je da su za H(P-R)SS politika, gospodarstvo i prosvjeta »jedna nerazdjeljiva stvar« te da »sada mora biti sva naša briga, da postignemo to, da nam ne propane nijedan selja�ki glas, nego da svaki seljak glasuje baš po svom selja�kom politi�kom mišljenju i uvjerenju«.

Potkraj rujna 1920, nepuna dva mjeseca nakon što je S. Radi� na sudskom procesu u Zagrebu osu�en na dvije i pol godine zatvora, Glavni je odbor H(P-R)SS-a odr�ao sjednicu na kojoj je zaklju�eno da se »s nijednom gospodskom strankom ne sklapa nikakvoga sporazuma kod izbora za konstituantu, jerbo su sve gospodske stranke danas protunarodne, a napose protuselja�ke, nasilni�ke stranke, te u proganjanju HP[R]SS i njezinoga predsjednika nema medju njima bitne razlike«.

Pripremaju�i se za nadolaze�e izbore, V. Ma�ek, J. Predavec, S. Košuti� i Lj. Ke�man, kao �lanovi Glavnog odbora H(P-R)SS-a, priredili su 20. rujna 1920. skra�eni program stranke da bi ga svaki hrvatski seljak mogao pro�itati i da »onda u nedjelju 28. studenoga ove godine, kod izbora za veliki ustavotvorni sabor ili konstituantu, baci svoju kuglicu samo u onu kutiju ili posudu, na kojoj �e biti napis: Listina kandidata Hrvatske Pu�ke Selja�ke Stranke«. Skra�eni su program dodatno okljaštrile cenzorske škare.
U istom broju Slobodnog Doma u kojem je objavljena skra�ena ina�ica programa objavljene su i upute Glavnog odbora o na�inu sazivanja i odr�avanja predizbornih sastanaka H(P-R)SS-a na podru�ju banske Hrvatske.

Glavni odbor H(P-R)SS-a odr�ao je 23. listopada 1920. u dvorani Zagreba�ke pivovare sjednicu, odnosno »izborni sastanak«. Osim �lanova Odbora sjednici su prisustvovali i predstavnici op�inskih i kotarskih organizacija stranke. Nakon što je Predavec pro�itao Radi�evu poruku poslanu iz zatvora, prisutni su prešli na pitanja vezana uz sastavljanje kandidatskih lista. Na sjednici se za rije� javio i dr. Ke�man, koji je ujedno vodio drugi dio zapisnika. On je predlo�io, što je bilo i prihva�eno, da se za »djakova�ki i osje�ki kotar [o]stave dva prazna mjesta u listi« te da se naknadno popune imenima kandidata. Prema njegovu mišljenju ta su dva slavonska kotara o�ekivala promicatelje Radi�evih politi�kih ideja »kao ozebli sunce«.

Sutradan, 24. listopada 1920, odr�an je drugi »izborni sastanak«, kao redovita godišnja skupština H(P-R)SS-a. Tom su prilikom proglašene kandidatske liste, koje su ve� bile prihva�ene na sjednici Glavnog odbora.

Dr. Ke�man je kandidiran u Zagreba�koj i Srijemskoj �upaniji. Da Ke�manova kandidatura na listi H(P-R)SS-a nije bila prihva�ena s odobravanjem od crkvenih vlasti svjedo�i i njegova kasnija izjava u kojoj je ustvrdio da je zagreba�ki »nadbiskup Bauer njemu zabranio kandidaturu još prije sedam godina«, tj. prilikom izbora za Ustavotvornu skupštinu. Unato� nadbiskupovoj zabrani Ke�man nije odustao od kandidature.
Dva i pol tjedna prije odr�avanja izbora, tj. 10. studenoga 1920, Predsjedništvo je H(P-R)SS-a obznanilo svoj izborni proglas u kojem je, me�u ostalim, naglasilo:

»Znamo, da je s nama ogromna ve�ina hrvatskoga naroda. Za to i jesmo podpuno sigurni i stalni, da �e prva ljetošnja nedjelja adventa ili ti dolazka Gospodnjega biti ujedno i prvi dan dolazka �ovje�anske pravice i [CENZURIRANO] slobode i selja�koga prava najprije za našu predragu i svetu domovinu Hrvatsku, a onda i za našu veliku narodnu zajednicu, za podpunu Jugoslaviju, to jest za Jugoslaviju s Bugarskom, za Jugoslaviju �ovje�ansku, za Jugoslaviju selja�ku«.

Ke�man se aktivno uklju�io u predizbornu borbu te je tako u jaskanskom kotaru, zajedno s ostalim �lanovima vodstva H(P-R)SS-a, tuma�io okupljenim pristašama i potencijalnim glasa�ima izborni zakon i program stranke.

Nakon što su bile prebrojene sve glasa�ke kuglice postalo je jasno da je Radi�eva stranka, osvojivši pedeset (50) zastupni�kih mandata, izašla kao apsolutni pobjednik u banskoj Hrvatskoj, gdje se samo i kandidirala. Dr. Ke�man je za narodnog zastupnika izabran u Zagreba�koj �upaniji.

Zanimljivo je da je S. Radi� taj veliki izborni uspjeh pripisivao i »Memorandumu« upu�enom na parišku Mirovnu konferenciju godinu i pol prije.

Na izvanrednoj Glavnoj skupštini H(P-R)SS-a, odr�anoj u Zagrebu 8. prosinca 1920, svi narodni zastupnici izabrani na listama Radi�eve stranke polo�ili su sljede�u prisegu:
»Mi svi narodni zastupnici banske Hrvatske izabrani dne 28. studenog 1920. na temelju programa Hrvatske republikanske selja�ke stranke, kao hrvatska republikanska ve�ina, prise�emo pred Bogom sveznaju�im i svemogu�im i pred probu�enim i slo�nim hrvatskim selja�kim narodom, da �emo do zadnjega daha �ivota svom dušom, svim srcem, svim umom i svom snagom svojom svakim pravednim na�inom raditi na tom, da svoju svetu i dragu domovinu Hrvatsku uredimo na temelju prava narodnog samoodre�enja, a u pravednom sporazumu sa svim ostalim ju�nim Slavenima, kao neutralnu selja�ku republiku u današnjim me�unarodnim granicama ju�nih Slavena kao jedne narodne cjeline i da u toj neutralnoj selja�koj republici o�ivotvorimo za sve stale�e jednaku �ovje�ansku pravicu, a za selja�ki stale� potpuno selja�ko pravo prema programu, nauku i radu HRSS. Tako nam Bog pomogao!«.

Premda je odnio izbornu pobjedu u banskoj Hrvatskoj, Radi� je odlu�io nastaviti s apstinencijom od parlamentarnog rada. Naime, kao što je prije odbijao sudjelovati u radu Privremenoga narodnog predstavništva (1919–1920), tako je sada otklonio mogu�nost ulaska narodnih zastupnika H(P-R)SS-a u Ustavotvornu skupštinu.

Narodni zastupnici H(P-R)SS-a, na sastanku odr�anom u Zagrebu 10. i 11. velja�e 1921, jednoglasno su prihvatili »Poruku zastupni�ke republikanske ve�ine banske Hrvatske regentu Srbije Aleksandru«. U njoj su, me�u ostalim, poru�ili prijestolonasljedniku da oni kao »jedini zakoniti zastupnici hrvatske dr�ave« smatraju »za svoju du�nost i svoje pravo da pred Bogom i pred poviješ�u, koja sudi vladarima i narodima« iza�u sa »slobodnom, iskrenom i promišljenom porukom« pred »regenta bratske srpske dr�ave, kao pred fakti�noga vrhovnoga zapovjednika sveukupne oru�ane sile u Hrvatskoj«. Nabrojivši brojne nepravde koje su u�injene hrvatskom narodu nakon proglašenja Kraljevstva SHS, narodni su zastupnici »Poruku« završili sljede�im rije�ima:
»[...] �ivotni interesi naše zajedni�ke jugoslavenske narodne cjeline, a napose sloboda Srbije i neslomiva volja hrvatskoga naroda kategori�ki tra�e da Vaše Kraljevsko Viso�anstvo više ni �asa ne dopusti da oru�ana sila, pod Vašim vrhovnim zapovjedništvom, još i danas nas Hrvate razjedinjuje od Srba, a od naše Hrvatske i protiv naše volje stvara ušan�eni politi�ki tabor mjesto mirne i uzorne radionice novoga narodnoga i dr�avnoga �ivota u bratskom i pravednom sporazumu sa Srbijom i u neraz-rješivoj zajednici s ostalim ju�nim Slavenima«.

»Poruka« narodnih zastupnika H(P-R)SS-a regentu Aleksandru nije imala nikakav pozitivan u�inak na daljnji razvoj politi�kih odnosa u Kraljevini SHS. Sastavlja�i i potpisnici »Poruke«, ako su doista vjerovali da njome mogu nešto promijeniti u dr�anju regenta Aleksandra prema Hrvatskoj i njezinu polo�aju u novostvorenoj jugoslavenskoj dr�avnoj zajednici, pokazali su samo visok stupanj politi�ke naivnosti.

Dva mjeseca poslije, tj. 9. travnja 1921, objavljeno je »Javno pismo« hrvatskom narodu u kojem je objašnjeno zašto H(P-R)SS-a ne mo�e oti�i u Beograd i uzeti udjela u raspravama oko donošenja dr�avnog ustava. Naime, narodni zastupnici H(P-R)SS-a, kako je istaknuto, nisu mogli oti�i u Ustavotvornu skupštinu, jer »kraljevska beogradska vlada«, od njih kao uvjerenih republikanaca, tra�i da »polo�e prisegu kralju prije nego što je stvoren ustav i prije nego što je kralj na taj ustav prisegnuo«. Nadalje, kako je navedeno u »Pismu«, H(P-R)SS ne mo�e »sudjelovati u konstituanti, na kojoj njezini �lanovi [narodni zastupnici] nemaju imuniteta, koja nije suverena, na kojoj Srbi Hrvate nadglasuju i gdje se ne priznaje Hrvatska kao dr�ava, a mi Hrvati kao posebni narod hrvatski«. »Pismo« su potpisali svi narodni zastupnici H(P-R)SS-a, osim pritvorenoga Nikole Srdovi�a, kojemu nije koristio ni zastupni�ki imunitet da bude pušten na slobodu.
Nesudjelovanje u radu Konstituante nije zna�ilo i odustajanje H(P-R)SS-a od politi�kog djelovanja me�u hrvatskim seljaštvom. Tako je dr. Ke�man po�etkom svibnja 1921. dr�ao politi�ki skup u po�eškom kraju, gdje je pred okupljenim pristašama govorio o radu narodnih zastupnika H(P-R)SS-a te o strankinim uspjesima glede »upoznavanja vanjskoga svieta« s Radi�evim republikanskim pokretom. Sude�i prema pisanoj zapovijedi bana Tomislava Tomljenovi�a upu�enoj velikim �upanima i redarstvenim vlastima u Me�imurju te Zagrebu, Osijeku i Karlovcu, Ke�man je u prolje�e 1921. javno politi�ki djelovao i u drugim mjestima u Hrvatskoj. Aktualni ga je ban otvoreno optu�ivao da je »prigodom javnih skupština pravi[o] po kaznenom zakonu ka�njive ispade protiv dr�ave, narodnog jedinstva i kralja«. U nastojanju da se sprije�e Ke�manovi za dr�avne vlasti o�ito neugodni politi�ki nastupi, od nadle�nih se organa zahtijevalo da ne dopuste odr�avanje javnih skupština koje bi on eventualno sazvao ili na kojima bi trebao nastupiti kao govornik.

Da su ni�i organi vlasti nastojali omesti njegovo politi�ko djelovanje svjedo�i i �lanak u kojem je Ke�man opisao postupak oru�ni�ke ophodnje prema njemu i njegovim istomišljenicima, nakon što je potkraj kolovoza 1922. odr�ao strana�ke sastanke u petrinjskom i sisa�kom kotaru.

Nakon što je u Ustavotvornoj skupštini 12. svibnja 1921. prihva�en vladin prijedlog centralisti�kog ustava, narodni su zastupnici H(P-R)SS-a ve� 21. svibnja, zajedno sa zastupnicima Hrvatske zajednice (HZ) i frankova�ke Hrvatske stranke prava (HSP), poslali »Poruku« hrvatskom narodu u »Hrvatskoj sa Medjimurjem, Slavonijom i Dalmacijom, u Bosni i Hercegovini, te Ba�koj i Baranji«. U »Poruci« je naglašeno da zastupnici triju stranaka, kao »zakonita ve�ina banske Hrvatske«, pori�u »krnjoj ustavotvornoj skupštini u Beogradu obilje�je suverenoga ustavotvornoga sabora i zakonitost, kao i pravo, da mo�e stvoriti ustav valjan za Hrvatsku i hrvatski narod«. U slu�aju da ta »krnja i sku�ena skupština ustav glasuje bez sporazuma s hrvatskim narodom«, odnosno njegovim izabranim narodnim zastupnicima, od kojih su u tom trenutku svi, s iznimkom devet (9) zastupnika Hrvatske pu�ke stranke, apstinirali od rada u Konstituanti, izri�ito je izjavljeno da �e taj »ustav biti ništetan« te da je »bez svake pravne vrijednosti za hrvatski narod«. Bio je to prvi javni akt Hrvatskog bloka (HB), iako on formalno još nije bio ustrojen. Prilikom pregovora strana�kih prvaka H(P-R)SS-a, HZ-a i HSP-a oko formiranja zajedni�ke politi�ke grupacije aktivnu je ulogu imao i dr. Ke�man. On je tijekom pregovora, sa svrhom da što više u�vrsti polo�aj S. Radi�a kao jedinoga relevantnog predstavnika hrvatskog naroda, objavio dijelove Bearleinova �lanka »Stephan Radich«, objavljenog u engleskom �asopisu The New Statesman. Navodima iz �lanka, koji su bili vrlo pozitivno intonirani, Ke�man je dodao sljede�i komentar: »Prije godinu dana Englezi nisu o hrvatskim zahtjevima htjeli ništa ni �uti, a hrvatski selja�ki pokret su otvoreno osudjivali. Danas Englezi prijateljski prate naš pokret, a ovaj evo Englez, pisac ovog �lanka ka�e engleskoj javnosti otvoreno, da bez sporazumka hrvatskoga selja�koga naroda sa srbskim selja�kim narodom nema Jugoslavije«.

Budu�i da H(P-R)SS nije sudjelovao u radu Ustavotvorne skupštine, nije ustavnom odboru ni predlo�io nikakav nacrt ustava u kojem bi iznio svoje vi�enje unutarnjega ure�enja jugoslavenske dr�ave. Ipak, Radi� je u suradnji sa svojim najbli�im suradnicima izradio »ustav neutralne republike Hrvatske«. Na sjednici »narodnog zastupstva«, tj. izabranih narodnih zastupnika H(P-R)SS-a, jednoglasno je prihva�en »Ustav ili dr�avno uredjenje neutralne selja�ke republike Hrvatske«. Iako su »Ustav« prihvatili svi narodni zastupnici H(P-R)SS-a, predsjednik ga je stranke dr�ao samo nacrtom, dok ga ne prihvati i hrvatski narod. »Ustav« je kona�no jednoglasno prihva�en na sjednici »zastupni�ke republikanske ve�ine banske Hrvatske«, odr�anoj 26. lipnja 1921. u Zagrebu. Dvije godine poslije, tijekom boravka u Sjedinjenim Ameri�kim Dr�avama, Ke�man je preveo Radi�ev »Ustav« na engleski jezik.

Dva dana poslije, 28. lipnja 1921, u Ustavotvornoj je skupštini prihva�en centralisti�ki Vidovdanski ustav, kojem su narodni zastupnici H(P-R)SS-a te HZ-a i HSP-a ve� unaprijed osporili svaku valjanost za Hrvatsku.

Ke�manove diplomatske misije u Austriji, Švicarskoj i Francuskoj (1921–1922)

Ke�manovo se djelovanje nije ograni�avalo samo na doma�u politi�ku pozornicu. Ujesen 1921. on je kao osoba od Radi�eva posebnog povjerenja otputovao u Be�, gdje je stupio u doticaj s emigrantskim »Hrvatskim revolucionarnim komitetom« i umirovljenim generalom Stjepanom Sarkoti�em od Lov�ena. Navodno su upravo Ke�manove informacije omogu�ile Radi�u da se javno distancira od politi�kog djelovanja bivšega austrougarskoga generala i zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine te vojnoga zapovjednika Dalmacije tijekom Prvoga svjetskog rata. Od iznimne su va�nosti bili njegovi pregovori s predstavnicima ma�arskih revizionisti�kih vlasti, koji su vodstvu H(P-R)SS-a nudili oru�je u svrhu uspostave samostalne hrvatske dr�ave, što je Radi� naravno odbio. Opisuju�i nekoliko godina poslije svoje djelovanje u austrijskoj prijestolnici, Ke�man je ustvrdio da se zahvaljuju�i upravo njegovim informacijama uspjelo onemogu�iti »intrige emigranata«, koji su »radili protiv interesa dr�avne zajednice i Hrvatske«.

Sredinom sije�nja 1922. u Zagrebu je odr�ana sjednica H(P-R)SS-a, koja je ujedno bila i sjednica HB-a. Na njoj su prisustvovala sva šezdeset i trojica (63) narodnih zastupnika okupljenih u HB-u, koji su jednoglasno prihvatili »Memorandum« namijenjen »javnome mnijenju civilizovanoga svijeta, a specijalno delegatima genovske konferencije«, koja �e po�eti s radom tek u travnju 1922. godine. U »Memorandumu« je istaknuta sljede�a misao hrvatskih narodnih zastupnika:

»Ostvarenje jedne istinske suverenosti Hrvatske ili priznanje Hrvatske Dr�ave u zajedni�kim granicama medjunarodne zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca, postaju na taj na�in jedna europska potreba [...]«.

Tekst »Memoranduma« nije otisnut u zagreba�kim novinama, nego je prepušten odboru od dvanaest narodnih zastupnika da ga »nadopune i prerade«. Ne�ijom indiskrecijom jedan je primjerak »Memoranduma« dospio u uredništvo beogradske Politike, koja ga je, uz neke sitne izmjene, objavila na svojim stranicama 8. velja�e 1922. godine. Nenadano pojavljivanje »Memoranduma« u jugoslavenskoj politi�koj javnosti prisililo je Predsjedništvo H(P-R)SS-a da izda posebno »Priop�enje« u kojem je re�eno da je rije� o »nacrtu«, a nikako ne o gotovom tekstu »Memoranduma«.

Na sjednici odr�anoj 25. velja�e 1922. u Zagrebu, kojoj su prisustvovali svi narodni zastupnici HB-a, jednoglasno je prihva�ena poruka predsjedniku vlade Nikoli Paši�u u kojoj se tra�ilo sudjelovanje predstavnika hrvatskog naroda na predstoje�oj me�unarodnoj konferenciji u Genovi:

»U ime solidarnosti interesa hrvatskog naroda s interesima naroda srpskoga i slovenskoga, koji se nikako ne dadu odijeliti od velikih interesa Evrope i �ovje�anstva – mi kao jedino hrvatsko izabrano narodno zastupstvo izjavljujemo, da smo pripravni stupiti u suradnju s predstavnicima srpskoga i slovenskoga naroda u pitanjima, koja �e se pretresati na me�unarodnoj konferenciji u Genovi.

Istodobno izjavljujemo, da se – zahtijevaju�i za hrvatski narod pravo na ovakovo me�unarodno zastupstvo – smatramo ovlaštenima izabrati one osobe, koje �e na konferenciju kao izaslanici Hrvatske i hrvatskog naroda po�i u delegaciju iz me�unarodno priznatog podru�ja Srba, Hrvata i Slovenaca«.

Nije potrebno ni spomenuti da Paši� uop�e nije odgovorio na tu poruku narodnih zastupnika HB-a.

Na skupnoj sjednici svih narodnih zastupnika �lanica HB-a, odr�anoj u Zagrebu 25. o�ujka 1922, na kojoj je donesen »Memorandum« koji je trebao biti neposredno upu�en genovskoj konferenciji, dr. Ke�man nije sudjelovao, jer je ve� bio napustio domovinu. Nema nikakve dvojbe da je njegov odlazak u inozemstvo bio dogovoren i proveden u potpunom suglasju s Radi�em, koji je polagao velike nade u diplomatske i organizacijske sposobnosti tajnika svoje stranke.

Sude�i prema sa�uvanom novinskom napisu, dr. Ke�man je dr�avni teritorij Kraljevine SHS napustio ilegalno:

»U svoje je vrijeme nar.[odni] zastupnik H. [P.] R. S. S. dr. Ke�man tra�io putnicu [putovnicu] za inozemstvo. No kako ne mo�e nijedan zastupnik hrvatske opozicije dobiti putnicu za inozemstvo, to je dr. Ke�manu uspjelo, da predje preko granice i bez putnice«.

Ostaje nejasno je li Ke�manu naknadno uspjelo dobiti neophodne putne isprave, ali je �injenica da je nesmetano došao do �eneve, gdje se tada nalazilo sjedište Društva naroda, ve� od suvremenika podrugljivo nazvano »turisti�ko društvo na �enevskom jezeru«. Prema Radi�evim rije�ima, koje su se vjerojatno temeljile na nekom Ke�manovu izvješ�u, tu je narodni zastupnik H(P-R)SS-a »temeljito upoznao podpunu nemo� Saveza [Društva] Naroda«, koji je »sli�an orguljicama (verglecu), koje sviraju samo onda, kad ih okre�u francezki militaristi«. Ipak, za Radi�a je bilo najva�nije da se Ke�man na svoje o�i uvjerio da je, navodno, »ve� tada [1922.] vladalo veliko zanimanje za selja�ki i republikanski pokret u Hrvatskoj«.

Nakon kra�eg zadr�avanja u �enevi Ke�man je otputovao u Pariz. Prema Radi�evim kasnijim izjavama njegov izaslanik »nije nikada dolazio u ministarska predsoblja i nikada nije tra�io, da bude primljen od slu�benih li�nosti, ali se rado odazivao svakomu pozivu i onda je s ponosom mogao re�i i dokazati da dolazi kao punomo�nik narodnoga zastupstva �itavoga jednog naroda«. Sredinom o�ujka 1922, Ke�man je »ministrima Francezke, Englezke i Italije predao diplomatsku notu [...]«.

»Nota«, koja je trebala poduprijeti nastojanje vodstva H(P-R)SS-a da i njezini predstavnici budu zastupljeni na konferenciji u Genovi, u cijelosti glasi:

»Potpisani hrvatski zastupnik kao hrvatski delegat imaju�i punomo�, da autenti�no (istinito i slu�beno) tuma�im politiku hrvatskoga narodnoga zastupstva, imam �ast, da Vašoj Preuzvišenosti predam prilo�eni memorandum i da Vas obavijestim o stanovištu, koje je zauzeo Hrvatski Blok koji se sastoji od 63 zastupnika izabranih dne 28. studena 1920., a koji sa�injavaju apsolutnu ve�inu svih hrvatskih zastupnika izabranih na teritoriju Srba, Hrvata i Slovenaca, te prema tomu imadu neosporivo obilje�je ustavnoga predstavništva Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Budu�i da hrvatski narod sa svakog gledišta i s obzirom na sve odnošaje sa�injava poseban narod i posebnu suverenu dr�avu; budu�i da sa Srbima imade samo zajedni�ki jezik i budu�i da je srpsko-hrvatsko-slovensko politi�ko jedinstvo puka utvara (‘fikcija’), – to hrvatski narod ima neotudjivo, neosporivo i nezastarivo pravo, da sam odlu�uje o svojoj sudbini.

Jednostrano proglašenje kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca u�injeno u Beogradu 1. prosinca 1918. bez ikakvoga pitanja hrvatskoga dr�avnoga sabora i naroda hrvatskoga a isto tako prihvat Ustava Srba, Hrvata i Slovenaca, što ga je tobo�nja beogradska konstituanta 28. lipnja [1]921 odglasovala u odsustvu hrvatskoga ustavnoga zastupstva – oboje ovo najte�a je povreda prava samoodredjenja naroda hrvatskoga. Zakonito hrvatsko predstavništvo nije sudjelovalo kod nijednoga ovoga �ina, te ih je u ostalom ve� više puta proglasilo najsve�anijim na�inom za ništetne i kao da ih nema.
Prema toj ništetnosti budu�i da su izbori za konstituantu, od 28. studena 1920. dali na teritoriju Hrvatske apsolutnu ve�inu glasova i zastupnika Hrvatskoj [pu�koj] republikanskoj selja�koj stranci, to rezultat ovih izbora, koji je pravi izra�aj volje hrvatskoga naroda, sa�injava jedini temelj za pravedni sporazum medju narodima, koji �ivu na teritoriju Srba, Hrvata i Slovenaca. Prema tomu Hrvatska ne prestaje i ne �e prestati zahtijevati priznanje svoje realne (zbiljne, prakti�ne) suverenosti (vrhovne dr�avne vlasti).

Hrvatska kao zemlja bogata i organizirana, napredna i miroljubiva odlu�no je za to, da ispuni sve svoje medjunarodne obaveze i da udovolji svim zahtjevima velikoga djela obnove i odr�anja mira, a isto tako da napne svu svoju snagu, da u tu svrhu doprinese i sretna je, da je sposobna za to. Ali upravo s ovih razloga i temeljem svoga prava hrvatski narod tra�i, da ima svoje predstavnike na medjunarodnoj konferenciji u Genovi i da ti predstavnici budu saslušani, a istodobno beogradskoj vladi i delegaciji, koju �e ta vlada nazna�iti, pori�e svako pravo i svaku ovlast, na spomenutom sastanku u Genovi bude tuma�em prava i du�nosti, interesa i uloge Hrvata i Hrvatske kao naroda i kao zemlje, koja je sada potla�ena i oplja�kana od ove iste vlade, koja se eto sprema da ponovno zavede javno mnijenje svijeta i da prema tomu – koliko je toj vladi mogu�e – osujeti uspjeh uzvišenom nastojanju Genovske konferencije«.

Prema Radi�evoj tvrdnji iznesenoj sredinom svibnja 1922. pred zastupnicima HB-a, »najugledniji francezki dr�avnici«, me�u kojima i bivši predsjednik republike Paul Dechanel, koji je tada obnašao du�nost predsjednika senatskog odbora za vanjske poslove, izjavili su dr. Ke�manu navodno sljede�e:

»1. da sve evropske vlade uva�uju tu �injenicu, što je u Hrvatskoj H[P]RSS dobila na izborima za konstituantu ovako jaku selja�ku ve�inu; 2. da se medju velevlastima sve to više uvidja, kako je od svih pitanja na mirovnom kongresu u Parizu najnesretnije riešeno pitanje Srednje Evrope i Podunavlja; 3. kako ni Francuzka nije za to, da Hrvatska bude podredjena Srbiji, nego protivno: kako baš iz Pariza dolaze beogradskoj vladi savjeti, da se sa Hrvatima sporazume na temelju prave i podpune ravnopravnosti; 4. da se Hrvati ne trebaju istom brinuti za to, da za sebe dobiju javno mnjenje Zapadnih demokracija, jer da je to ve� sada podpuno na njihovoj strani, ali da je za to potrebno, da hrvatska republikanska ve�ina, dodje u direktan saobra�aj s vladama i parlamentima zapadnih velevlasti i da �e se u Parizu uviek na�i dr�avnika – a prvi �e biti on Dešanel – koji �e u�initi sve, da do toga direktnoga saobra�aja dodje; 5. Sporazum izmedju Hrvata i Srba ima se u Parizu formulirati (izraditi), a u Londonu podpisati«.

Razvoj politi�kih doga�aja pokazao je da je optimizam koji je Radi� izrazio glede zauzetosti europskih politi�ara za sudbinu hrvatskoga naroda bio bez ikakvog utemeljenja u stvarnosti.

Dr�e�i da je u Parizu u�inio sve što je u tom �asu bilo mogu�e, Ke�man je po�etkom druge polovice o�ujka 1922. napustio francusku prijestolnicu te se uputio preko oceana u SAD, gdje je nastojao raširiti Radi�ev politi�ki utjecaj me�u tamošnjim hrvatskim iseljeništvom.

a) Knjige i radovi u �asopisima

- Bosiljka Janjatovi�, Politi�ki teror u Hrvatskoj 1918.–1935., Zagreb, 2002.
- Bosiljka Janjatovi�, Stjepan Radi�. Progoni, zatvori, su�enja, ubojstvo 1889.–1928., Zagreb, 2003.
- A.[ugustin] Guberina, Katoli�ka Akcija, Sarajevo, 1935.
- Rudolf Horvat, Hrvatska na mu�ilištu, Zagreb, 1942.
- Jere Jareb, Pola stolje�e hrvatske politike. Povodom Ma�ekove autobiografije, Buenos Aires, 1960;
- Augustin Jureti�, Katolici i politika, Zagreb, 1926.
- Miro Kova�, Francuska i hrvatsko pitanje 1914.–1929., Zagreb, 2005.
- Bogdan Krizman, »Stjepan Radi� – �ivot – misao – djelo«, u: [isti, ur.], Korespondencija Stjepana Radi�a 1919-1928, 2, Zagreb, 1973, 33–119.
- Zvonimir Kulund�i�, Stjepan Radi� i njegov republikanski ustav. U povodu šezdesete obljetnice smrti 8. kolovoza 1988., Zagreb, 1989.
- Hrvoje Matkovi�, »Stjepan Radi� u izbornoj 1920. godini«, �asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 24/1992, br. 3, 75-86.
- Hrvoje Matkovi�; Povijest Hrvatske selja�ke stranke, Zagreb, 1999.
- Hrvoje Matkovi�, »Hrvatska zajednica. Prilog prou�avanju politi�kih stranaka u staroj Jugoslaviji«, u: ISTI, Studije iz novije hrvatske povijesti, Zagreb, 2004, 47-179.
- Ivan Mu�i�, Stjepan Radi� u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Ljubljana, 1987.
- Ivo Peri�, Stjepan Radi� 1871.-1928., Zagreb, 2003.
- Ivo Peri�, Vladko Ma�ek. Politi�ki portret, Zagreb, 2003.
- Vuk Vinaver, Jugoslavija i Ma�arska 1918-1933., Beograd, 1971.

b) Objavljeno gradivo, memoari, novine i brošure

- Stjepan Radi�, Politi�ki spisi. Autobiografija – �lanci – govori – rasprave, [Zvonimir Kulund�i�, prir.], Zagreb, 1971.
- Stjepan Radi�, Politi�ki spisi, govori i dokumenti, Zagreb, 1995.
- Vladko Ma�ek, Memoari, [Boris URBI�, prir.], Zagreb, 1992.
- D.[ragan] B.[ubli�], »Hrvati u Americi«, Jutarnji List, Zagreb, 14/1925, br. 4905, 2
- Ljudevit Ke�man, »Katoli�ka crkvena reforma u Hrvatskoj i medju Hrvatima.«, Slobodni Dom, Zagreb, 14/1920, br. 13, 2.
- Ljudevit Ke�man, »Skupština HRSS u Pleternici«, Slobodni Dom, 15/1921, br. 21, 4
- Ljudevit Ke�man, »Englezi o Radi�u«, Slobodni Dom, Zagreb, 15/1921, br. 23, 3
- Ljudevit Ke�man; »Oru�ni�ko nasilje na gradskoj cesti proti narodnom zastupniku i proti gradjanima slobodnoga grada.«, Slobodni Dom, 15/1921, br. 36, 3
- Ljudevit Ke�man, »Izjava dra L. Ke�mana.«, Hrvatski Put, Basel, 1/1933, br. 2-3, 16
- Stjepan Radi�, »Dr. Ke�man tri godine u Americi.«, Slobodni Dom, 18/1924, br. 13, 3
- »Dvie skupštine u jaskanskom kotaru«, Slobodni Dom, 14/1920, br. 36, 3
- »Izborni sastanci Hrvatske Pu�ke Selja�ke Stranke po cieloj banskoj Hrvatskoj imadu se sazvati za dane 3. i 10. listopada«, Slobodni Dom, 14/1920, br. 29, 2-3
- »Javno pismo republikanske zastupni�ke ve�ine banske Hrvatske hrvatskomu narodu!«, Slobodni Dom, 15/1921, br. 17, 1
- »Kandidatske liste hrvatske selja�ke stranke.«, Slobodni Dom, 14/1920, br. 38, 1
- »Ke�manova nota.«, Prijatelj Naroda, Zagreb, 35/1922, br. 21, 1
»Poruka hrvatskih narodnih zastupnika o ništetnosti centralisti�kog ustava.«, Republikanska Sloboda, Zagreb, 3/1927, br. 76, 3-4
- »Prva sjednica glavnoga odbora HPSS poslie predsjednikove osude.«, Slobodni Dom, 14/1920, br. 26, 2
- »Prva sjednica hrvatskih selja�kih zastupnika«, Dom, Zagreb, 21/1927, br. 42, 4
- »Sedamnaesta sjednica hrvatske republikanske zastupni�ke ve�ine (7. sjednica HB).«, Slobodni Dom, 16/1922, br. 22, 1-3
- »Selja�ka politika, selja�ko gospodarstvo i selja�ka prosvjeta.«, Slobodni Dom, 14/1920, br. 22, 1
- »Skra�eni program HPSS«, Slobodni Dom, 14/1920, br. 29, 2
- »Svemu hrvatskom narodu, a osobito hrvatskom selja�tvu u banskoj Hrvatskoj«, Slobodni Dom, 14/1920, br. 36, 1
- Manko Gagliardi, Istina o hrvatskom emigrantskom revolucionarnom komite[t]u 1919-21, [Graz, 1922];
- Stjepan Radi�, Selja�ka sviest i narodna volja. Put k selja�koj republici, Zagreb, 1923;
- Wilson Woodrow, Nova sloboda. (The New Freedom). Poziv na oslobo�enje plemenitih narodnih snaga, Zagreb, 1920.
- Katoli�ka Akcija i Katoli�ki Pokret. Dokumenti, [Sarajevo, 1927]
- Statisti�ki pregled izbora narodnih poslanika za Ustavotvornu Skupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, izvršenih na dan 28. novembra 1920. god., Beograd, 1921.

Izvor: Matica hrvatska, Hrvatska revija, autor: Zlatko Matijevi�

Vezani �lanak:

Filiporluki�: Uzroci raspada Jugoslavije:
1. dio
2. dio
3. dio
4. dio

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.