Prof. Filip �orluki�

Uzroci raspada Jugoslavije
4. dio

1. dio
  1.- Predgovor
  2.- Etni�ka i nacionalna pripadnost
  3.- Etni�ka i nacionalna pripadnost naroda BiH i Hrvatske
 
2. dio
  4.- Bu�enje nacionalne svijesti
  5.- Kraljevina Jugoslavija
  6.- SFRJ - Titova Jugoslavija
 
3. dio
  7.- Pripreme za rat i po�etak rata
  8.- Tko je kriv ?
  9.- Kraj ratnih operacija

4. dio
10.- Crna Gora i Kosovo
11.- Dr�ave nastale na tlu Titove Jugoslavije
12.- Zaklju�ni komentar

  
*                                   *                                   *

Ve� objavljeno:

1. dio

2. dio

3. dio

  
*                                   *                                   *

Nastavak - 4. dio:

10.- Crna Gora i Kosovo
Zbog zlo�ina i stalnih nemira na Kosovu, na inicijativu SAD-a NATO-pakt je 24.03.1999.  po�eo sa sna�nim udarima svoga zrakoplovstva na Srbiju. Nakon višegodišnjeg odga�anja SAD donosi odluku o proglašenju neovisnosti Kosova, što kosovski Parlament i slu�beno proglašava 17.02.2008. godine.

Nakon ratnih zbivanja Crna Gora se udru�uje u Saveznu dr�avu sa Srbijom, a daljnjim razvojem situacije se na referendumu odr�anom 21.05.2006. odlu�uje na neovisnost. Tako je umjesto Ustavom iz 1974. predvi�enog skidanja simboli�nih spajalica na granicama republika, najve�im dijelom teškim ratovima i razaranjima nastalo šest neovisnih dr�ava.

*                                   *                                   *

11.- Dr�ave nastale na tlu Titove Jugoslavije
Svaka je od dr�ava prikazanih na slici 5 (vidi 2. dio) imala svoju tisu�godišnju povijest, a neke od njih i u potpuno razli�itom civilizacijskom okru�ju. Stoga nasilni �in uklju�ivanja svih tih naroda 1918. g. u jedinstvenu dr�avu i to s ideološkom tvrdnjom da su to „tri plemena istog naroda“ - kasnije dodano: „jugoslavenskog“, pored ostalog predstavlja pravi kulturocid, koji je morao nai�i na sna�no protivljenje.

Budu�i da je marksisti�ka ideologija priznavala pravo na nacionalne posebnosti, kao što se to vidi na karti, svaki je povijesni narod u Titovoj Jugoslaviji dobio i svoju republiku. Osim korekcije na sjeveroistoku Hrvatske, time je formalno ponovno postala vidljivom i Justinianova razme�a kultura i civilizacija.

Me�utim, bila je to �vrsto centralizirana dr�ava, pa je vremenom i Tito morao popustiti pred sve ve�im pritiskom iz republika za ve�om dr�avnoš�u. Tako je nastao Ustav iz 1974. g. u koji je uvrštena i odredba o pravu na odcjepljenje - što sam na slici 5 (vidi 2. dio) simboli�no prikazao spajalicama na granicama republika. Da je Savezna Vlada poštovala tu odredbu, svaka republika koja se �eljela odcijepiti i proglasiti potpunu neovisnost trebala je to mo�i i ostvariti. Na�alost, zahvaljuju�i hegemonisti�koj politici srpskih politi�ara to se odvajanje izvršilo u uvjetima strašnih ratova, ljudskih �rtava, zlo�ina i uništavanja.

Pobuna hrvatskih Srba bila je inicirana iz Beograda i uz sna�nu podršku jugovojske, pa to ni na koji na�in nije bio gra�anski, nego je to bio pravi obrambeni rat, u kojemu je poginulo oko 20.000 osoba. Od toga je bilo 13.583 na hrvatskoj strani (uklju�uju�i i nestale), te oko 6.760 na srpskoj strani. Ratom i ratnim razaranjem bilo je zahva�eno 54% hrvatskog teritorija, a pod okupacijom je bilo 26%. Osim zarobljenika, ni jedan hrvatski vojnik nije stupio na teritorij Srbije. U prosincu 1991. g. u Hrvatskoj je bilo oko 550.000 hrvatskih izbjeglica, a k tomu je 150.000 bilo u izbjeglištvu u inozemstvu.

Za razliku od Hrvatske, rat u BiH nije bio samo oslobodila�ki, nego je to velikim dijelom bio i vrlo slo�eni gra�anski rat, pa je bio i mnogo strašniji. Prema najnovijim izvještajima u tom je ratu poginulo 100 do 110 tisu�a osoba, a raseljeno je oko 2,2 milijuna. �ak 83 % svih civilnih �rtava su bili Bošnjaci, a od toga broja njih 30 % su bili �ene i djeca. Gotovo 47 % od svih s punim imenom i prezimenom poznatih �rtava rata (45,110 od 97,207) bilo je ubijeno tijekom po�etnog razdoblja agresije, to jest izme�u svibnja i kolovoza 1992. godine. 86% teritorija bilo je pod okupacijom. Na �alost, nametnutim Daytonskim sporazumom Srbima je u RS darovano 49%. 

Vremenom �e se u svim novoproglašenim dr�avama zalije�iti ratne rane. U svim, osim u BiH. Daytonski „Sporazum“ jest zaustavio rat, ali je u potpunosti onemogu�io stabilizaciju te dr�ave. Ve� i sam oblik RS prikazane na slici broj 6 pokazuje da je to potpuno vješta�ka tvorenina. Pored oblika zemljopisne nelogi�nosti tu je i nacionalna. Tako su npr. na sjeveru zemlje, u Bos. Posavini, Srbi bili u manjini, naseljeni uglavnom u gradovima, dok su sela bila skoro 100% hrvatska, a osim dva manja podru�ja uz rijeku Savu ta je regija ipak pripojena Republici Srpskoj. Osim toga je grad Br�ko (na karti nije prikazan), koji se nalazi odmah iza onog naju�eg dijela RS potpuno izdvojen i proglašen je posebnim distriktom. Da zlo�in uspostave RS bude još ve�i, pripojen joj je i grad najve�eg genocida: Srebrenica!

Slika 6. Daytonska podjela BiH.
Crveno ozna�eno je Republika Srpska.

*                                   *                                   *

12.- Zaklju�ni komentar
Temeljno pitanje o razlozima raspada Jugoslavije nije zašto se to dogodilo, nego zašto se to dogodilo na ovako kataklizmi�an na�in i zašto je toliko dugo trajalo! Uzimaju�i u obzir sve ono što se doga�alo u minulih tisu�u godina, a poglavito hegemonisti�ku politiku Srbije po�evši od devetnaestog stolje�a, te�nja za samostalnoš�u svih novonastalih dr�ava bila je potpuno prirodna. Da je umjesto ovakvog raspada došlo do uspostave labave konfederacije slobodnih dr�ava, okvir ove relativno velike dr�ave u ovoj europskoj regiji bio bi sa�uvan.

Tko je kriv što se to nije dogodilo? Uzimaju�i u obzir sve �injenice, nedvojbeno je da je za po�etak rata kriv predsjednik Srbije Slobodan Miloševi�. Oslanjaju�i se na srpsku mitologiju, a potpomognut „teorijama“ Srpske akademije nauka i umetnosti, kao i agresivnom nacionalisti�kom podrškom Srpske pravoslavne crkve, posebno na Kosovu, u Hrvatskoj i BiH, bivši bankovni stru�njak opsjednut bolesnim vlastohlepljem, pokeraškim je „va banc“ potezima �elio stvoriti nekakvu centraliziranu Srpsku Jugoslaviju.

Me�utim, on jest neosporno kriv za po�etak rata, ali su za njegov krvavi nastavak najviše krivi UN i VS. Ako ve� zbog uobi�ajene birokratske sporosti i „nejasne situacije“ nisu ništa u�inili ranije, morali su nešto u�initi barem kad su mo�ne postrojbe Novosadskog korpusa JNA iz Srbije prešle granicu u cilju napada na Vukovar. To je bio jasan napad jedne dr�ave na drugu dr�avu. Da su tada oštrim ultimatumom, pa i s nekoliko raketa na strateški usmjerene ciljeve bez ljudi obustavili agresiju, daljeg rata ne bi ni bilo. Miloševi� bi bio prisiljen na dogovaranje, ili bi morao oti�i s polo�aja Predsjednika.

UN i VS snose ogroman dio krivnje zbog brzopletog usvajanja dr�avnog ustrojstva daytonske BiH. Iz samo njima poznatih „strateških“ razloga, nametnutim Ustavom Amerikanci su stvorili  dr�avu koja suštinski ne mo�e biti stabilna. Premda ih je tada bilo samo oko 32% od ukupnog stanovništva, Srbima su na 49% teritorija BiH dali Republiku Srpsku. Politi�arima BiH je ostavljena „demokratska“ mogu�nost da se mogu dogovoriti o naknadnim promjenama Ustava. No pentagonski su vojni psiholozi u Ustav ugradili i psihološke sigurnosne barijere koje to onemogu�uju. Bez obzira koja stranka u RS bila na vlasti, oni nikada ne�e dobrovoljno pristati na dokidanje RS, nego �ak razmišljaju o priklju�enju Srbiji.

Stavljanje Daytonskog sporazuma izvan snage i samim time dokidanje RS, temeljni je preduvjet za uspostavu normalne dr�ave. Na to od ekonomskog diva i politi�ki nejasnog patuljka EU ne mo�emo ra�unati, pa - na �alost - moramo �ekati odluku iz SAD.

Uz razumne politi�are u svim �e se dr�avama nastalim na tlu bivše Jugoslavije vremenom mo�i prebroditi posljedice minulog rata. U svim, osim u daytonskoj BiH - dok se taj sramni „sporazum“ ne dokine. Me�utim, da je u Bosni uspostavljena prava dr�ava, tijekom vremena bi se to postupno smirilo, pa bi ta krasna zemlja ponovno mogla postati divnim i �udesnim nacionalnim i vjerskim mikrokozmosom naglašene va�nosti dobrog komšije. Ovako, u ovoj ameri�ki ustrojenoj frankenštajnsko-daytonskoj tvorevini još i danas premnogi komšija mrzi komšiju samo zato što je druge vjere i druge nacionalnosti - pa izlaz tra�i u uspostavi nekakvog  svog nacionalno homogenog kantona, regije – ili �ak dr�ave. �ak ni u najkrvavijim ratnim sukobima nisu svi bili separatisti, nisu ni u jednoj od tri narodnosti. Danas je sve više ljudi koji razmišljaju razumno, a dok se ne ukine daytonsko ustrojstvo – ne mo�e biti mira. Za nestabilnost nije kriva posebno ni jedna nacionalna zajednica – kriv je Dayton, a na zlo�inu ustrojena „Republika Srpska“ rak-rana je dr�ave BiH.

Prou�avaju�i prošlost došao sam do uvjerenja da �e uz sva smirivanja ipak ostati jedno stanje koje �e povremeno i dalje izazivati politi�ku nestabilnost u svim novostvorenim  dr�avama. To je Srpska pravoslavna crkva. Sve dok u toj pravoslavnoj crkvenoj zajednici ne shvate da se po Kanonskom pravu PC autokefalnost (autonomnost) odnosi na PC u datoj dr�avi, a ne na nacionalnu pripadnost vjernika - dolaziti �e do nesporazuma.

Stoga bi prvenstveno pravoslavni sve�enici i vjernici u doglednoj budu�nosti morali pokrenuti postupke proglašenja autokefalnosti PC u svim novostvorenim dr�avama (HPC, BiHPC) - a koje to još nisu u�inile. Makedonci su to ve� davno u�inili, Crnogorci nedavno - ali im to SPC uporno odbija priznati. Vrijeme je da Srbi kona�no odvoje svoju vjersku pripadnost od nacionalnosti - jer to ne samo da ni na koji na�in nije uzajamno povezano nego je i u potpunoj suprotnosti s temeljima Isusova nauka.

Za portal: Prof. Filip �orluki�, filip.corlukic@inet.hr      

Kraj