Anto �orluki�: Bo�i�ne radosti
Tri majke su �ivjele na tisu�e kilometara daleko jedna od druge, a svaka u svom selu. Sve tri su imale po jednog sin�i�a. Kojim �udom se podesilo da su o�evi sva tri dje�aka bili u nekakvom ratu.
Crni sin, crne majke zvao se Bulumbu. Bio je dobar dje�ak, ali je stalno majci zanovijetao postavljaju�i joj mnoga pitanja.
- Gdje je sada moj tata? – upita crni Bulumbu svoju crnu majku.
- Otišao je u rat, sine, – odgovori mu njegova crna majka.
- Kad �e nam tata ve� jednom do�i? – pita dalje Bulumbu.
- Kad se nešto zna�ajno kod nas no�u dogodi, tad �e po�eti Bo�i� i tata �e nam do�i, – zagonetno �e crna majka, - pa nastavi �istiti kokosov orah.
�uti sin �ute majke zvao se Ho Di Ti. Bio je dobar dje�ak, ali je �esto svojoj majci postavljao �udna pitanja.
- Gdje je sada moj tata? – upita jednom �uti Ho Di Ti svoju majku.
- Otišao je u rat, - odgovori mu njegova �uta majka.
- Pa, kad �e tata ve� jednom do�i ku�i, - pita dalje Ho Di Ti.
- Kad se nešto zna�ajno za sve ljude no�u dogodi, tada �e po�eti Bo�i� i tata �e nam do�i, – zna�ajno �e �uta majka, pa nastavi �istiti ri�u za objed.
Bijeli se sin bijele majke zvao Ivan. Bio je dobar dje�ak, ali je �esto u poslu prekidao svoju bijelu majku, postavljaju�i joj razna pitanja.
- Gdje je sada moj tata? – upita bijeli dje�ak Ivan svoju majku, dok je ona �istila grah za sutrašnji badnji objed.
- Tvoj je tata morao oti�i u rat, a rekao je do�i za Bo�i�. Ako ikako mogne, - odgovori ona.
- Kako �u znati kad �e po�eti Bo�i�, Isusov ro�endan? – pita Ivan dalje.
- Onaj dan kad za objed budemo imali gusto kuhani posni grah, kad ujak bude pekao našu pe�enicu, a zbog posta je ne�emo smjeti kušati, kad vidiš u svih susjeda nasmijana lica, kad okitimo jelku, e taj dan je Badnjak.
- Bo�i�, kad po�inje Bo�i�, da tata moj ku�i do�e i zagrli me.? – nestrpljiv je Ivan.
- Na Badnjak uve�er po�inje Sveta no� u kojoj se Isus rodio, mir i veselje svijetu navijestio. Sat nam ka�e da Bo�i� po�inje u pono�i. Tada sva djeca mirno spavaju… - tuma�i dalje Ivanova majka.
- A, ja? A, ja, mogu li budan �ekati tatu? Ne�u znati kad je tata došao. Ho�u ga odmah vidjeti! – odlu�no �e Ivan.
- E, pa djeca koja o�ekuju tatu lijepo zaspu, a onda ih bo�i�na zvona probude. Dok pono�ka završi, mi �emo se malo urediti, otklju�ati vrata i tatu �ekati. Ako je Bog dao sre�e, tata �e sti�i na pono�nu misu i otale eto ga pravo ku�i.
Ivan nije više ništa pitao. Sve što se doga�a govori o sutrašnjem Bo�i�u: mama priprema posni grah, ujak priprema ra�anj i vatru za pe�enicu, jelka je ve� u kutu sobe, a kad je on donio iz sobe nakit za jelku, mama nije prigovorila. „Zna�i, to je to!'' – zaklju�i.
O Bo�i�u su prestali pitati svoje majke i crni dje�ak Bulumbu i �uti dje�ak Ho Di Ti.
U Badnju ve�er Bulumbu je sjedio pred svojom kolibom, pokrivenom palminim listovima i molio se Bogu, �ekaju�i nebeski znak. Tisu�e je zvijezda titralo na vedrom nebu, ali se ništa neobi�no nije doga�alo. Tako je zaspao.
Istu ve�er sjedio je Ho Di Ti pod kraj prozor�i�a svoje kolibe, pokrivene ri�inom slamom. Mole�i se Bogu za svog tatu, gledao je u zid guste kiše i mraka dugo, dugo, a onda je zaspao.
Na Badnju ve�er Ivan je sjedio uz prozor. Nosi� je priljubio uz hladno staklo. Gledao je kako ljudi �urno odlaze snje�nom ulicom na pono�ku, zastajkuju�i pod uli�nom svjetiljkom da se pozdrave i �estitaju Badnjak. Ubrzo Ivan zadrijema, sklup�a se na stolici i zaspa.
A onda su se te no�i po�ele doga�ati �udne stvari. Prvo, satovi kod sva tri dje�aka pokazivali su razli�ito vrijeme. Drugo, svakog je dje�aka nešto probudilo kad je na njegovom satu izbila pono�.
Nebo kod crnog dje�aka Bulumbu naobla�ilo se dok je on spavao, sijevnule su munje i dje�aka je probudila dugo o�ekivana kiša. U odsjaj munje ugledao je �ovjeka, koji se zašti�en kišnim ogrta�em, probija kroz gusti pljusak. Bulumbu je sko�io i uzviknuo:
- Mama, sretan Bo�i�, evo tate! – I nije se prevario.
Dok je �uti dje�ak Ho Di Ti još spavao, kiša je prestala. Nakon, u njihovom selu, mnogih kišnih dana ukazao se mjesec. Mjese�ina je probudila �utog dje�aka i on je ugledao kako iz daljine njihovoj kolibi �uri neki �ovjek. Poznao je svoga oca i uzviknuo:
- Mama, mama, evo tate. Sretan ti Bo�i�! – Ni on se nije prevario.
Bijeli dje�ak, Ivan, upravo je snivao kako na svojim sanjkama, s tatom juri niz brijeg, kad ga probudiše crkvena zvona.
- Mama, sretan ti Bo�i�! Hajdemo se pripremiti, sad �e naš tata do�i!
Dugo je dje�ak stajao uz prozor, o�ekuju�i svog tatu. Napokon, nai�e s pono�ke prva skupina vjernika. Stadoše pod uli�nom svjetiljkom, po odje�i im svjetlucaju snje�ne zvjezdice. Pogrudaše se, pa krenuše dalje. Ni u drugoj svjetlucavoj skupini ne bi Ivanovog oca. A onda zazvoni telefon. Majka podi�e slušalicu i veselim glasom, ali suznih o�iju nekom dovikuje: „Dobro, dobro, evo ti Ivana!'' Dade sin�i�u slušalicu, pa se prisloni uza zid kraj prozora.
- Sretan ti Bo�i�, sine! – za�uje se iz slušalice veseo o�ev glas. Kako si? Ne ljuti se što nisam mogao do�i prvi dan našeg obiteljskog blagdana!
- Što nisi mogao do�i, tata, obe�ao si? – tu�no �e dje�ak.
- Pa muškarac si, mom�ino, budu�i vojnik, moraš to razumjeti. Ne mo�emo svi napustiti obranu Domovine. Ja sam danas na du�nosti. Sutra putujem i sti�em tre�i dan Bo�i�a, na svetoga Ivu. Mogao sam birati, ili prvi, ili tre�i dan. Jesam li dobro odabrao? – utješi i ponovo razveseli sina njegov tata.
- Jesi, tata, ali do�i sigurno! �ekamo te… - uzbu�eno �e Ivan.
- Ho�u, sine, ako Bog da. Hajde poljubi mamu i spavajte. �urim, du�nost me zove. Sretno!
- Dobro, tata, do�i svakako. Sretno i neka te dragi Bog �uva! Dovi�enja…
Kad spusti slušalicu, bijeli dje�ak pritr�a mami, pa je po�e tješiti:
- Znaš, mama, tata ne la�e, a na Bo�i� ne smiju lagati ni zlo�esti ljudi, kamo li naš tata… Tata nas voli i on �e do�i. Donijet �e mi nešto lijepo za imendan! – odcvrkuta Ivan, poljubi mamu i ode spavati.
Te bo�i�ne no�i bila su radosna najmanje tri dje�aka, crni dje�ak Bulumbu, �uti dje�ak Ho Di Ti i bijeli dje�ak, Ivan. Zahvaljuju�i Bo�i�u, njihove �e obitelji biti bar na kratko na okupu.
Bog je nagradio njihove svakodnevne skrušene molitve. Sretan im Bo�i� uvijek bio i Bog im darovao po toliko �eljenu sestricu.
Za portal: Anto �orluki�, corlukic@hi.t-com.hr
*****
Vezani �lanci:
Anto �orluki�: Pono�ka pod kišobranima
Anto �orluki�: Bo�i�no drvo hrastovo
Dida pri�a: Badnjak 1943. – Sveta tri kralja 1944. i moj 16. ro�endan
Bogojavljenska pri�a - Moj osamnaesti ro�endan 1946. godine
