Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Anto �orluki�: Bo�i�no drvo hrastovo

 

U ju�erašnjem prilogu Filipa �orluki�a Dida pri�a: Badnjak 1943. – Sveta tri kralja 1944. i moj 16. ro�endan spominje se i Filipov mla�i brat Ton�o. Ton�o iz Filipovih pri�a, danas �lan društva knji�evnika RH i Herceg-Bosne, Anto �orluki�, poslao nam je svoja sje�anja na Bo�i� 1945. godine:  

 

Anto �orluki�

BO�I�NO DRVO HRASTOVO
(Dogodilo se u Bosanskoj Posavini 1945. godine)

Naša se obitelj vratila s Kri�nog puta, otac, majka i petoro djece. Vratili smo se na rodnu zemlju, od koje se te jeseni nikakve ljetine nije moglo o�ekivati, jer zbog rata nismo stigli zasijati.  

Od povratka �ivimo u susjedovoj ustupljenoj sobici. Ponešto nam doture ro�aci i susjedi, otkidaju�i od svojih usta. Za pre�ivjeti dolaze�u zimu svu nadu pola�emo u sedam hrastova, stogodišnjaka, koji su u blizini nekadašnje ku�e uspjeli pre�ivjeti dva rata. Svaki taj orijaš zlata vrijedi, ali u to poratno vrijeme mnogo manje. Deblo jedva mo�e donijeti dvije tisu�e dinara, koliko nam treba za dva mjeseca skromnog �ivota, a ogranci su nam dostatni za lo�enje isto toliko vremena. No, hrastova je samo sedam!     

Sjedimo mi tako u hladnoj sobi jedno jutro o Svetom Nikoli. Sjedimo nas petoro djece, a otac se krije na susjedovoj štali, nadaju�i se amnestiji svaki dan. Sjedimo za stolom kao za nedjeljni doru�ak, prije odlaska na pu�ku misu. Gaze�i silno blato, teško bi stigli na ranu. Gledamo se pijuckaju�i sinošnji nezasla�eni �aj, a darodavci se zabavili svojim zimskim brigama. Šutimo i gladni �ekamo, tko zna što!  

Odavno smo najavili prodaju debla jednog hrastovog orijaša. Kupca �ekamo ve� �itav mjesec. Ima kupaca, ali nema dobrog platiše.  

Na granici smo o�aja. Majka hoda po sobi mole�i ro�arije. Prebire krunicu ogrubjelim od posla prstima. Ponekad nas krišom pogleda, a onda podigne pogled ka nebu, te po�ne molitvu kakvu do tada nismo �uli. 

- O, Bo�e, pomozi nam! Pomozi da dicu svoju izranim ove zime, koja dolazi nesmiljeno. Pomozi mi pibaviti im školske stvari i gasa za svi�u, kako bi mogli u školi i dalje dobro u�it. Moram im pribavit kakve gumenjake, da zbog obu�e boleš�inu kakvu ne navuku… Likove moram kupit za slugu Tvojega, a oca ove dice, koji zebe gori na pojati i doktoru ne smi i�. Ni kriv, ni du�an mora se krit samo zato što je 'Rvat i katolik… Bo�i� se primi�e i mi �emo ovdi sidit kraj puste sofre. Svi�u ne�emo mo� kupit, da je u šenicu bo�i�nu zadinemo i upalimo, Tebi u �ast, o Svevišnji! A to se nije zgodilo ni u vrime Turaka… Eto, O�e naš, ja višene ne znam što �u. Ako je volja Tvoja, nek pomremo od gladi. Ja druge pomo�i izim Tebe ne vidim. Što sam mogla, to sam u�inila, ne bi li dicu svoju sa�uvala, a dalje neka budne volja Tvoja! 
    
Rije�i maj�inog o�aja pogodiše nas kao grom. Zna�i gotovo je, ako nam Bog ne pomogne. A, jesmo li milost Njegovu na ovom svijetu zaslu�ili?  

Poslije maj�ine molitve, o�aj nesta s njenog lica. Savjest je svoju umirila predaju�i sudbinu našu u milost Najmo�nijeg. Mi dopismo �aj. Još nam preosta ustati i pripremiti se za put do crkve, kad ispod prozora doprije hrapavi, muški glas, koji nas zaustavi:  

- Kuma, ej kuma! Izi�ider napolje nešto.  

- Kum Ivan o�e opet d�abno drvo za duge buretske - re�e nam majka potiho, pa izi�e.  

�ujemo mi gdje kum nudi šest stotina dinara za deblo hrasta. Ho�e na ljeto praviti nekakve kace.  

- I�em pitat dicu, a znam da ne�e dat! - uzviknu majka, u�e u našu sobu, pa �e nam tihano:

- �uli ste što kum nudi. Šta �emo sad, glad o�iju nema! - 

- Ne damo! - povikasmo prkosno, riješeni na gladovanje pa i na hladno�u, jer bez prodanog debla ne mo�emo se do�epati ogranaka za lo�enje.  

- Vidi ti trgovaca! - doviknu nam podsmješljivo kum. - Hajd, evo vam hiljadarka, pa nek vam mater odma ode kupit brašna za Bo�i�! -  

- Ne damo! - odgovaramo slo�no, zanemaruju�i posljedice.

- Dvije tisu�e! - pojasni stariji brat. - Vrijedi više, ali, eto... -

- Hajd, kuma, vidi što su se uzjogunili! A i ti, što slušaš zelene glave… -  

Veli to kum majci našoj, koja stoji u dovratku, da bi vidjela i nas i kuma. Nijemo promatra ovu neravnopravnu borbu.  

Do�e nam u sobu, pa �e povjerljivo:  

- Svaka vam �ast, dico, ali promislite koliko morate gladovat! - Njen pogled pun povjerenja i ljubavi hrabrio nas je.   

- Pa, gladovat �emo. - re�e brat smireno.  

- I ja �u! - pridodade najmla�a sestrica odlu�no. - I ja!…I ja!…I ja! - povikasmo svi ostali.  

- Dobro, - prihvati mama s olakšanjem. - Budnemo li d�abno davali 'rastove, ode svi' sedam prije vrimena. Kako �emo uzorat i �ime zasijat zemlju na proli�e!? - 

Majka se još nije pred ku�om ni pojavila, a kum uzvikuje da �e dati tisu�u i  pol, pa makar propao. Kao, sa�alilo mu se na nas.  

- Dvije! - odreza majka. - Oprosti, kume, ali mi drugo ništa nemamo za prodati, do li te 'rastove. Što �emo onda? -  

- Iljadu i šesto, nemam više ni kad bi tijo dat. Ja odo... -  

- Ne damo! - sada ve� o�ajni�ki vi�emo. Kum zaista krenu uz brdo. Još nam ispod gornje kruške doviknu: - Zbogom kuma, zbogom, dico! - 

Majka se vrati u sobu. Zabrinuta je, ali nekako kao da nije tu�na: - Bog nam je spas ponudio, mi odbili, pa sad mislite šta �emo. -  

- Dogovorit �emo se kad se vratimo iz crkve. Ti dotle porazgovaraj s tatom. - re�e stariji brat, pa ustade. Ustasmo i mi ostali, pa kako se koje obuje i ogrne kaputi�em, tako iska�e pred ku�u.  

- �ekajte, dico! - doprije ispod kruške kumov glas. - Evo, našo sam još teke para u d�epu i dajem vam te vaše dvi iljade! - Doklima do nas, da preda majci novac. Upravo je i ona izišla, �ele�i nas ispratiti i predati nam posljednje dinare, koji su se u kutiji našli. - Za lemozinu! - re�e.  

Tog je Badnjaka sve prtine zasuo je novi snijeg, a susjedi i ro�aci donijeli nam pe�enice. Kum je poslao litru rakije. Vjerojatno za tatu, da se zagrije na štali, a za koga kum kao nije znao. Ili je pak zato da mu izrada kaca bolje uspije, jer takav je naš kum.  

A mi smo veseli zbog Bo�i�a kojeg smo sretno do�ekali, ali i zbog za nas prevelikog izobilja, sve pjevaju�i kitili hrastovu granu, zadjenutu za gredu iza ve� oki�ene smreke, koju nam je kum uz rakiju darovao. Nismo imali novaca da kupimo jelku te godine. Izgleda da se nisu ni smjele prodavati u novoj dr�avi.       

Za portal: Anto �orluki�, corlukic@hi.t-com.hr

 

*****

Vezani �lanci:

Dida pri�a: Badnjak 1943. – Sveta tri kralja 1944. i moj 16. ro�endan
Bogojavljenska pri�a - Moj osamnaesti ro�endan 1946. godine

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.