Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  
 
     
    Pjesni�tvo, proza, kazali�te, publicistika uop�e

 


Crtica iz Gospi�a

Jela

Strmom planinskom stazom koja krivuda  izme�u surih litica Velebita �urila je mlada crnomanjasta Li�anka. Bila je bosonoga i njezino vitko tijelo hitalo je šumom kao srna. Vjetar je nebom gonio tmaste oblake, iz kojih se sve �eš�e otimala po koja kap kiše. U ovim krajevima kiša nije rijetkost i Marija je na nju navikla, pa nije ni marila puno za kapi  koje su sve �eš�e padale na njezine duge i guste crne uvojke, nego je više mislila na njega koji ju �eka kod jele u po Takalica. Uskoro �e godina od kako se njih dvoje potajice sastaju ovdje u srcu Velebita, u gustoj bukovoj šumi, gdje je tko zna kojim slu�ajem i tko zna kada  vjetar donio sjeme jedne jele i bacio ga na pola puta izme�u Marijina sela Oštarija i Brušana. Jela je nikla ovdje i razvila se u visoko stablo isto tako slu�ajno i iznenada, kao što je blizu nje nikla i prva Marijina ljubav. I sad �e tomu godina dana od kad je mlada lijepa Li�anka, �obane�i ovuda nabasala na mladog hajduka.

 

Ho�u li ga na�i, Bo�e moj, mislila je ona sada dok je �urno krivudala izme�u stabala. Ve� ga tjedan dana nije vidjela i srce joj je pritiskao strah i neka �udna slutnja. Nije li ludost voljeti hajduka i mo�e li ta ljubav biti sretna, kad ju svakog �asa mo�e prekinuti �andarsko tane, ili robija? O svemu tomu znala je razmišljati Marija, ali... kako su pred logikom srca mizerni i jadni argumenti razuma! A mo�da �e sve druga�ije i bolje biti, nego što se ona bojala. Zar joj nije isto tako dušu obuzimala jeza kad je prije nego što ga je upoznala o njemu slušala stravi�ne pri�e u zimskim ve�ernjim satima pokraj ognjišta, a ipak kad ga je ono lani prvi put srela u�inio joj se druga�iji, i ljepši, i bolji, nego svi mladi�i iz njezina sela. Tad je samo jedan pogled i njegov blagi i nje�ni glas bio dovoljan da izagna strah iz njezina protrnula srca i da ga zamijeni toplinom i nekim �udnim Mariji do tada nepoznatim �uvstvima. Kona�no, zar nije nada tješiteljica srcu i u najte�im �asovima, i zašto kvariti ljepotu sastanaka i ljubavi razmišljanjem, kad i tako svaki njihov sastanak odiše mogu�noš�u rastanka. Svaki njihov sastanak i svako milovanje mogu biti posljednji, i to je ona dobro znala kad bi pomislila na Ivanov opasan �ivot, na njegovu hajdu�iju i na zasjede koje mu �andari �esto spremaju, a on im tako lukavo i vješto izbjegava.

Obuzeta tim mislima i rastrgana izme�u slutnje i ljubavnih sanja kora�ala je Marija prema jeli, a da nije ni primijetila da su se one pojedina�ne kapi koje su je po�ele pratiti na po�etku puta slile ve� u pravu bujicu iz oblaka. Samo da joj ga je na�i �iva i zdrava, makar samo još ve�eras osjetila silnu ljubav iz njegovih toplih grudiju, u kojima je toliko puta dodirom svoga nagog tijela osjetila kako za nju jedno srce nje�no kuca, makar sve to ve�eras bilo zadnji put, samo, Bo�e, još ve�eras daj! - tiho je ona molila.

Takalice su malo više od pet kilometara duga�ak gorski prijevoj, kojim se cesta preko niza serpentina poput zmije uspinje Velebitom. Ispod nje je prekrasna Duliba, koju narod zove „Dolina sa stotinu bregova“. Tu se Velebit razveo u mnoštvo planinskih oto�i�a, vrhova, glavica, strana i uvala, dok planinski potoci stvaraju veli�anstvenu simfoniju, u kojoj se skladno upotpunjuju �ubor vode i mir stoljetnih stabala. Ovdje je �ovjek u stalnoj osje�ajnoj dilemi izme�u estetskog ugo�aja koji mu dušu ispunjava priroda i jednoga �udnog straha pred neizmjernim prostranstvom šume, ne znaju�i je li ljepše, ili strašnije u ovoj jedinstvenoj sintezi zvijeri i bukava. Kad bi, barem, znao što se sve krije iza svih onih stabala i ne �e li svakog �asa iza kojeg od njih izletjeti medvjed, ili opasna vu�ica, ili tko zna ne vreba li iza koje bukve i glava hajduka, za koje se pri�alo da znaju napasti i nevina �ovjeka. Govorilo se da hajduci dugo prate �rtvu i napadaju ju tek u polovici Takalica, tamo gdje je me�u samim  bukvama pravo na opstanak izborila i jedna jela. Praznovjerju sklona primitivna svijest gorštaka prenijela je strah od hajduka i na jelu, dodaju�i njezinom neobjašnjenom nastanku još i tajanstvene veze s hajducima, da bi se tako o jeli u selima oko Takalica proširile najfantasti�nije legende i maštanja.

Samo dvoma bi�ima jela nije pri�injala strah i zna�ila im je nešto sasvim suprotno, nego drugima. Marija je znala da �e u dogovoreno vrijeme kod jele na�i svoga dragog Ivana, i zato joj je ovo drvo bilo najmilije. Vjerovala je da ako  u onom što se o jeli pri�a ima i trunak istine, da �e jela svojom tajanstvenom nadnaravnom mo�i zaštiti i njezinoga dragog od �andara i drugih zala. Jela je jedina znala za njihove tajne sastanke i milovanja, ona je jedina u svom stoljetnom miru slušala njihove cjelove, izljeve ljubavi i pritiskanje njihovih tijela. Jela je bila �vrsti zalog njihove  iskrene ljubavi. Zato se Marija i klela Ivanu na ljubav rije�ima: „Osušila se, da Bog da, ova stara jela, ako bih ti lagala!“ A Ivan je, opet, u Marijinom zagrljaju pod jelom nalazio �asove predaha od opasnih hajdu�kih pothvata, i u tim �asovima se prenosio u �ivot pravednosti i poštenja, kakav je zamišljao još dok je bio dijete i dok nije znao za sve one nepravde i zla. Znao je, doduše, ve� i onda za �andare, koji su mu jednom na mrtvo ime isprebijali oca, kad im se bio suprotstavio da mu odvedu kravu zbog poreza, ali je tada u njima vidio samo strašne ljude s kojima je bolje ne imati posla. �ivot ga je tek kasnije kao mladi�a od 23 godine gurnuo u hajduke i stalne sukobe s onim njegovim strašnim ljudima iz djetinjstva. Kako bi  lijepo bilo, razmišljao bi Ivan ponekad, kad ne bi bilo nepravde i bogataša koji iz sirotinje iscje�uju sve što se iscijediti dade, kad ne bi bilo ni hajduka, ni �andara. �ivio bi na ono malo škrte zemlje što mu je ostalo od roditelja i na pošten bi se na�in borio za �ivot i  za svoju Mariju i djecu. Eh, uzdahnuo bi Ivan u tim �asovima, kako bi ljepše bilo da se sa svojom lijepom crnkom grije u krevetu, umjesto što se ovako kao planinski vuk skita po Velebitu, i pri tom su ga �esto mu�ila pitanja: što Marija nalazi u njemu, da li ga ona uop�e voli, i što joj on mo�e pru�iti, osim ove stare jele, svoga oporog hajdu�kog tijela i �istog srca punog ljubavi?

Iz ovih bi razmišljanja trgnuo Ivana kakav šum, pokret grana, ili štropot kirijaških kola u Takalicama. Hajduk nije nikada sasvim siguran, on je uvijek na oprezu i u stalnom stanju priprema. Te�ak je njegov �ivot, �ivot hajdu�ki. Ali Ivan je odlu�io u borbi za pravdu i�i do kraja, i �ivot popraviti, ili poginuti. Za njega, mislio je, i tako nije va�no, a Marija? – preboljet �e, takva je sudbina hajduka. Ni na kraj pameti nije imao da je u dodiru njihovih mladih tijela u lijepoj mladoj Li�anki niknuo novi �ivot. Mo�da �ivot budu�ega hajduka.

O svemu je tomu razmišljao Ivan i sad dok je išao k Jeli i k Mariji. Bio je nestrpljiviji, nego ina�e i svaki mu se �asak �inio poput godine dug, neka ga je slutnja i sumornost ispunjala, obeshrabruju�a slutnja, kojoj nije znao razloga. Nije se ni�ega plašio, ta �andarskim zamkama ve� tri godine izmi�e, i nije ih se ni sada bojao, tim više što je no� na domaku, a i vrijeme je loše u kom se �andari teško upuštaju u okršaje s hajducima. A zvijeri, kojih je ovdje u izobilju bile su mu kao drugovi, jedina bi�a koja nisu znala za svu onu pokvarenost i nepravdu koje su Ivana odagnale u šumu. Pa, ipak, kao da mu je nešto govorilo da se �uva, neki ga je tihi unutarnji glas opominjao da bi baš ve�eras moglo biti opasno. No to sumorno predosje�anje ne�eg nepoznatog i opasnog on je vezao za bi�e koje voli i bojao se da se nije kakvo zlo dogodilo njegovoj Mariji. Kako je �udna snaga ljudske slutnje u opasnosti i kao �esto ljudsko srce koje voli dalje i bolje vidi, nego razum sa svim svojim prednostima spoznajnim!

I dok je mladi hajduk pun slutnje bio ve� na domaku jele, nekoliko stotina metara dalje �urila je bosonoga Marija, preska�u�i od kiše nabujale poto�i�e, koji su kao zmije vijugali cestom i rušili se niz provalije. Još ju je samo nekoliko �asaka dijelilo od Ivana, još samo dva zavoja cesta, pa da bude u njegovom zagrljaju, kad odjednom ujedna�eni blagi šum kiše u no�i prekinu puš�ani hitac. Iza jednog hitca slijedio je drugi, pa tre�i i tako redom, dok se sva šuma u Takalicama nije pretvorila u pakleni orkestar. Jedno je tane svojim prodornim zvi�dukom proparalo zrak kraj Marije, a ona je nijema stajala na sred puta uko�ena od straha i tuge za Ivanom. Ništa više nije �ula, ništa nije mogla znati, ništa misliti, ni zaklju�ivati. Osjetila je samo snagom unutarnjeg uvjerenja da se njezina slutnja ispunjava i da više nikad ne �e vidjeti svoga lijepog hajduka. I �itav je sat tako stajala u no�i sama, a kapi kiše su joj se miješale sa suzama. Onda je odjednom odlu�ila da, bar, jelu još jednom vidi i da joj preda cjelove koje je tjedan dana �uvala za Ivana...

Proljetno sunce rasulo je svoje prve jutarnje zrake po tek prolistaloj bukovoj šumi Takalica. Ni jednoga obla�ka nije bilo na nebu i sva je šuma odisala posebnom svje�inom, a negdje u daljini �ulo se �rvnanje vodenice. To netko od Marijinih seljana prebija zrna je�ma za poga�u ispod peke, koja je velebitskim gorštacima bila bitan sastojak njihove prehrane. �rvnanje se poklopilo s koracima mladog hajduka koji se u ranim jutarnjim satima spuštao takali�kim serpentinama prema jeli, gdje je sino� po tko zna koji put uspio izma�i zasjedi �andara. Jedva je vukao lijevu nogu i jedva hodao, ali je �elja da do�e k jeli bila ja�a od boli i od umora. Znao je da �e tamo na�i svoju dragu koju je ljubio iznad svega. Kad je došao blizu mjesta gdje je još sino� bila visoka stara jela, uz mecima presje�eno stablo sjedila je sagnute glave mrtva Marija, i na njezinoj ruci tek se zgrušala krv iz presje�enih �ila. Sjedila i uko�enih o�iju buljila u krv koja je sino� poškropila travu ispod jele cure�i iz noge njezina Ivana.


Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof.

Od istog autora - Crtice iz Gospi�a:

U povodu 190. ro�endana Oca domovine dr. Ante Star�evi�a
(i na kraju toga �lanka linkovi na daljnjih 9 Crtica iz Gospi�a)

 
 

 

 


Vizualna umjetnost
Knji�evnost
Znanost
Glazba
Film
Leksikon
Kontaktirajte nas
 
Predstavljamo:


Untitled Document

 

Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.