PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com

Knji�evnost 1952 - danas

KNJI�EVNA ZNANOST

Antun Barac (1894 - 1955)

Ro�en je u Kamenjaku kraj Gri�ana. Po�etni�ke stihove pisao je u �a�kom Pobratimu. Na njegov razvoj svakako su utjecali i u�itelji Branko Drechsler-Vodnik i �uro �urmin. Barac je znanstvenik bez �ijih je sudova nezamisliv bilo kakav pristup povijesti novije hrvatske knji�evnosti. Sve do njega, na�a je znanost o knji�evnosti, posebno povijest, bila pod sna�nim djelovanjem usko shva�ene filologije koja se nije usu�ivala odva�iti na estetsko ocjenjivanje i sintezu.

Ozbiljnim kriti�kim prilozima Barac se po�eo javljati 1914. u �erininu Vihoru, uklju�iv�i se tako u borbeni pokret jugoslavenski orijentirane predratne omladine kojoj je uzor i znanstveni primjer bila li�nost srpskoga knji�evnog povjesni�ara i kriti�ara Jovana Skerli�a. Tako je i najazna�ajniji Bar�ev �lanak iz tog ranog perioda upravo onaj posve�en Skerli�evoj smrti, u kojemu ga Barac ocjenjuje kao najve�eg jugoslavenskog kriti�ara, iako sa ne ba� rafiniranim smislom za poeziju.

Od prvih svojih istupa Barac se opredjeljuje za liniju kulturnog i politi�kog �ivota koji budu�nost i opstanak hrvatskoga narada vidi u zajednici svih ju�nih Slavena pa u tom svjetlu valja ocjenjivati i mnoge njegove rezultate i zaklju�ke.

Kao docent i profesor jugoslavenskih knji�evnosti, Barac je imao priliku da stupi u dodir sa �itavom generacijom pisaca koji su se po�eli afirmirati tridesetih godina, a taj polo�aj omogu�avao mu je i da po�ne provoditi, jo� od strane Vodnika zapo�etu reformu na�e znanosti o knji�evnosti i nastave iste na Sveu�ili�tu. Njegovu kriti�ku sposobnost pokazao je ve� esej Mato�eva lirika (1919) u kojem sna�nim argumentima isti�ke zbiljsku vrijednost Mato�eve poezije, a odlikuje se i rijetkom sposobno��u u�ivljavanja u tekst. U isto vrijeme nastaje i zna�ajan esej o Gunduli�u u kojemu Barac na�inje pitanja o vrijednosti i izvornosti starije hrvatske knji�evnosti, a rad na procjenjivanju knji�evne ba�tine po�inje jo� 1923, �lankom Na�a knji�evnost i njezini historici.

U njegovu radu, nagla�avaju�i odnos tzv. malih i velikih knji�evnosti , prisutna je spoznaja da je razgovor o svakoj knji�evnosti, uza sve sli�nosti razvitka i pripadnosti istom povijesno kulturnom krugu - uvijek razli�it.

Treba spomenuti poznatu polemiku-dijalog izme�u Barca i Alberta Halera , koja se razvila nakon �to je Heler prikazao Bar�evu knjigu eseja i negativno ocijenio Gunduli�a zbog izrazitih baroknih obilje�ja, a nedugo potom i njegovu monografiju o �enoi . Velike napore da obrani svoja stajali�ta Barac ula�e kasnije i u svojim radovima o Preradovi�u i Vidri�u, razvijaju�i tako listu pitanja kojima bi se kriti�ar trebao baviti: 1. �to je pjesnik do�ivljavao? 2. kako je do�ivljavao? 3. �to je htio? 4. �to je postigao (tj. koliko je njegovo pjevanje umjetnost)? Ta pitanja dokazuju da je Barac bio vi�e knji�evni historik nego kriti�ar; sva njegova pitanja u vezi s Preradovi�em bila su knji�evno-povijesna, uvijek se pitaju�i �ime objasniti �to je to pjevanje takvo, ali ne �to takvo pjevanje ka�e. Cijelu situaciju Haler je kasnije nastojao smiriti, nastoje�i razdvojiti knji�evnu kritiku i estetiku od knji�evne i kulturne historije: "Glavni je uslov pravilnog posmatranja knji�evnog djela odre�eno i �vrsto zauzeto stajali�te: kad se knji�evno djelo procjenjuje estetski, procjenjuje se samo estetski; a kad se posmatra sa kulturnoistorijskog gledi�ta, posmatra se samo sa kulturno-istorijskog gledi�ta. [...] I ba� ovo mije�anje stajali�ta, tojest zaklju�ivanje sa kulturnohistorijskih momenata o knji�evnim vrijednostima dovelo je do kaosa u na�im knji�evnim sudovima, a g. Barca do toga da proglasi Augusta Haramba�i�a znatnim pjesnikom." Ipak, s obzirom da je to vrijeme kada prakti�ki ne postoji nikakv oslonac, nikakva bibliografija, nikakav pogled na dotada�nje knji�evno stvaranje, te da je Barac bio prakti�ki s�m u tom poslu, njegov pristup, koji je zapravo eklekti�an treba dr�ati barem donekle opravdanima. U svoj rad unosi i historijsko-sociolo�ku komponentu pa time ostvaruje nekoliko dotad nepoznatih pristupa knji�evno-povijesnoj gra�i (Zapisi o knji�evnoj publici i Zapisi o "Mladima" i "Starima" u kojima zatvara trokut pisac-djelo-publika, bez kojega nema konkretizacije suda o knji�evnom fenomenu).

Na radu o Preradovi�u, Barac kao va�an kriterij na podru�ju hrvatske knji�evnosti priznaje i borbu hrvatskog umjetnika s knji�evnim, umjetni�kim izrazom, koja je prisutna u cijeloj hrvatskoj lirici 19. stolje�a, kada su se pjesnici lomili na neizbru�enosti i nedovr�enosti knji�evnog jezika.

Iz takvih pitanja izgradio je Barac dva najoriginalnija instrumenta svoje "estetike": iza svih "mucavih" strofa na�ih lirika 19. stolje�a le�i iskreni napor, ali zarobljen u nesavr�enosti pjesni�koga jezika. Drugi je kategorija bola (koji se nadovezuje na prvi) kao osnovnog pokreta�a umjetni�kog stvaranja uop�e. U svoj kriti�ki aparat unio je i kategoriju diskrecije, distanciranosti i povu�enosti: patjeti i �utjeti - dostojanstveno podnositi svoju sudbinu bez nepotrebnih, �ak i poni�avsju�ih jauka - to je kob i dostojanstvo �ovjeka, to je ujedno i snaga velikih pjesnika. Najve�i mu je bio �ovjek koji se na udarce ne osvr�e, ne zato �to ih ne osje�a ili ih pokorno prima, nego zato �to oni bole, a bol prekaljuje. Ideal mu je bio Ma�urani� - izvrgnut najte�oj uvredi �to je umjetnik mo�e do�ivjeti: sumnji u autorstovo vlastitog djela. U skladu s tim - konciznost izraza (re�i "ni previ�e ni premalo") bila je temelj njegove umjetni�ke vrijednosti. "Estetika" na kojoj je izgra�ivao svoje sudove, morala se dakle zasnivati na dvjema temljnim osobinama: na humanisti�kim vrijednostima teme i na sar�enstvu forme (ekonomi�nost, konciznost izraza i plasti�nost prikazivanja).

Prije svega je Barac ipak bio histori�ar knji�evnosti pa njegove monografije: Vladimir Nazor (1918), August �enoa (1926), Mirko Bogovi� (1933), Hrvatska knji�evna kritika (1938), Vidri� (1940), Ma�urani� (1945) tvore temeljni fundus hrvatske znanosti o knji�evnosti. Za razliku od starijih monografija, u kojima prete�e filolo�ka metoda i biografski pozitivizam, Barac je po�eo isticati prije svega umjetni�ku osobu. Osim toga, uvijek se bunio protiv uniformiranosti u prikazivanju tzv. malih knji�evnosti, a napose protiv preno�enja gotovih shema iz povijesti velikih knji�evnosti na povijesti malih knji�evnosti. Rad na povijesti novije hrvatske knji�evnosti smatrao je �ivotnim djelom kojemu je mogu�e pristupiti tek po�to su izvr�ene sve potrebne predradnje, �to je vjerojatno i razlog za�to je njegov pripravni rad trajao dulje nego �to je to on s�m u po�etku zami�ljao. Pogledom na Bar�evu prvu (od zami�ljenih pet knjiga povijesti hrvatske knji�evnosti): Knji�evnost ilirizma (1954), vidjet �emo da je ilirizam najpotupunije obra�eno razdoblje novije hrvatske knji�evnosti (njime su se bavili ve� i njegovi prethodnici: �urmin i Vodnik). Barac nastoji i�i piramidalno - od op�eg prema pojedina�nom; �ele�i najprije dati atmosferu u kojoj su djelovali knji�evnici ilirizma, a tek onda prikazati njih i njihova djela. Tako je Knji�evnost ilirizma knji�evna povijest, ali jo� uvijek ne �ini povijest knji�evnosti. Drugu knjigu, Knji�evnost pedesetih i �ezdesetih godina (1960), nije dovr�io (u tome ga je sprije�ila iznenadna i prerana smrt), ali je njezina koncepcija ista.

Mo�emo zaklju�iti kako toliko predan rad na podru�ju hrvatske znanosti o knji�evnosti do Barca nije dao nitko. I unato� eventualnoj zastari metoda i pronalasku novih podataka, predano Bar�evo nastojanje da odredi nacionalno zna�enje, ljudski smisao i umjetni�ku vrijednost hrvatske knji�evnosti, ostat �e kao trajni dobitak i ste�evina hrvatske knji�evne znanosti.

(Ivo Frange�: ANTUN BARAC, ZZKFF, Sveu�ili�na naklada Liber, Zagreb, 1978.)

Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar

*****

S ovim nastavkom je serija priloga o hrvatskim knji�evnicima zavr�ena. Sve objavljene nastavke mo�ete na�i na linku: PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI