PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com

Knji�evnost 1952 - danas

PJESNI�TVO

Josip Sever (1938 - 1989)

antologijske pjesme: Bitka, Prostrano sagorijevanje, Pismo o li��u koje pada, Izme�u majmunskih zidova, Ponedjeljak, Najnovija metoda ubijanja staraca, O ljudi, spasite rat + Muzika vida, Pjev za Feniksa, Panegirik pornografa, Europska smrt, Znakovi rata

Ro�en je u Blinjskom Kutu kod Siska, studirao sinologiju u Pekingu i slavistiku u Zagrebu. Prevodio je s ruskoga (Majakovskog, Babelja, Nabokova) i kineskoga, a objavio je dvije zbirke pjesama: Diktator (1969) i Anarhokor (1977), za koju je nagra�en Nagradom grada Zagreba.

CIVILIZACIJSKI NOMADIZAM JOSIPA SEVERA

70-ih godina u hrvatsko pjesni�tvo po�inje prodirati poetika tehnicirane semioze, koja ustupa mjesto ve� iscrpljenoj krugova�koj i razlogovskoj generaciji pisaca. Vra�aju�i se 1964. iz Moskve, s prethodnim iskustvima iz Kine, Sever donosi nekoliko raritetnih spisa futuristi�kog prvaka Alekseja Kru�oniha na kojima �e izgraditi kult ruskog utjecaja i vlastiti semanti�ki projekt: civilizacijski nomadizam, pod poeti�kom maksimom "zvuk diktira smisao", prezentiran u prvoj knjizi Diktator, koja ga je u�inila kultnim pjesnikom.

Granica koja je suvremeno estetsko iskustvo razdvojila od "povijesne" avangarde bila je gubitak utopijske vjere u mo� moderne umjetnosti. Izgubiv�i utopijsku podlogu, suvremena se umjetnost nepovratno udaljila od avangarde; avangarda je htjela promijeniti svijet, a suvremena umjetnost zna da to prelazi granice njezina mogu�eg iskustva. Na ru�evinama neuspjelog avangardnog sustava nastaju dvije pararelne vrste suodnosa: kanonizacija ili industrijalizacija avangarde i poku�aj da se ona prevlada polaze�i od njenih vlastitih pretpostavki.

Severovo je pjesni�tvo nastalo na estetskoj supoziciji s udaljenim predlo�kom, u okviru vremenski vrlo pomaknute recepcije ruske avangarde pa je promjena funkcija najrazumljivija �injenica. Tri osnovna poeti�ka modela su mu Kru�onih - Hljebnikov - Majakovski, a na podlozi takvih modela jasno se isti�u tri dominante njegove poetike:
" orijentacija na zaum kao arhajsku jezi�nu magiju;
" dekonstrukcija semanti�ke vertikale avangardne utopije i
" novi, ne vi�e avangardni tip monta�e.

Severovo pjesni�tvo pru�a beskrajne prizore oslobo�ene strukture ozna�itelja, a obje njegove zbirke djeluju kao radikalna obnova zapretanih mogu�nosti hrvatskog jezi�nog medija. Poput Kru�oniha i Hljebnikova, Sever je pisao po na�elima jezi�nog, mitopoetskog ili dje�jeg mi�ljenja, i to zato da bi jezi�no mi�ljenje izrazio u njegovoj arhajskoj �isto�i i neograni�enoj slobodi. Jezi�no se mi�ljenje najbolje mo�e razumjeti u opoziciji sa svojom suprotno��u - logi�kim mi�ljenjem; logi�ko je perspektivno i selektivno, dok je jezi�no aperspektivno i nesklono selekciji. Na semanti�koj razini logi�kog izra�avanja determinacija te�e od smisla prema zvuku, od ozna�enog prema ozna�itelju, od predmeta prema znaku, dok je u jezi�nom obratno. Logi�ko je na�elo izra�avanja mimeti�no, jezi�no je kreativno; logi�ko je gnoseolo�ko, jezi�no je ontolo�ko, prvo je umno, drugo dubinski "za-umno". Na prvome po�iva proza, a na drugom poezija. Jezi�no je mi�ljenje stoga zna�ajka predcivilizacijskih ili rubnih pojava, dje�je dobi, infantilnih ili pomaknutih osoba i stanja.

U Severovoj poeziji naziremo dubinski rad arhajskog jezi�nog mi�ljenja kojemu je zvuk unaprijed dan kao smisao, tekst unaprijed kao svijet, kojemu poezija nije spoznaja, nego - zvukovna ontologija.

U poetici civilizacijskog nomadizma ustuknula je napokon i osnovna kategorija avangardne estetike: na�elo o�u�enja. Civilizacijski nomadizam nastao je s onu stranu avangardnog na�ela o�u�enja, u prostoru gdje vlada horizontalno obilje i anarhija svih elemenata strukture. On svojom poetikom afirmira aperspektivisti�ko na�elo uvijek drugog, altertnativu pararelnog i ravnopravnog.

(Dubravka Orai�-Toli�, uvodni esej u: Josip Sever: BOREALNI KONJ, Mladost, Zagreb, 1989.)

Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar

*****

Sutra na portalu:

Luko Paljetak (1943)