PREGLED
NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com
Knji�evnost
1952 - danas
PJESNI�TVO
Slavko
Mihali� (1928 - 2007)
antologijske pjesme: Metamorfoza,
Ina�e bi sve bilo besmisleno, Prolje�e bez namjere, Prognana balada, Na sagu,
bulje�i u sebe, Na obali Kupe, Smrt li��a, Jesen, Pribli�avanje oluje, �ovjek
koji je odlu�io, Majstore, ugasi svije�u, Hommage � J. S. Bach (1685 - 1985),
Dje�ak s loptom, Podrijetlo �uda, S Guliverovih putovanja + Bih da se, Suzdr�ana
balada, Put u nepostojanje, Otkri�e prostora, Sudbina pjesnika, �udotvorca, Jo�
malo neka smo, Lubav za stvarnu zemlju, Atlantida, Divlji kesten, Urezujem znakove,
Neodlu�ni Adam
Ro�en je 1928. u Karlovcu. Godinama je radio
kao novinar, a bavio se i slikarstvom i glazbom. 1952. na zagreba�kom filozofskom
fakultetu pokre�e knji�evni list Tribina, a 1954. u vlastitoj nakladi objavljuje
svoju zbirku pjesama Komorna muzika. Time zapo�inje izdava�ka djelatnost Lykosa
gdje Mihali� ure�uje poznatu ediciju poezije te pokre�e i ure�uje Knji�evnu tribinu
(1959/1960). Nakon toga nekoliko godina radi u Telegramu, a 1964. postaje tajnikom
DHK, pokre�e reviju The Bridge i Zagreba�ke knji�evne razgovore. Sastavlja� je
brojnih antologija i izbora poezije te dobitnik brojnih knji�evnih nagrada.
Prva
Mihali�eva zbirka, Komorna muzika, jedva da se i mo�e okarakterizirati kao knjiga;
radi se naime o svega 12 pjesama tiskanih u sve��ici na 16 stranica, bez kazala
i bilje�ke o piscu, ali ona se ve�im dijelom svoga sadr�aja otada ugra�uje u budu�e
pjesnikove knjige i antologijske izbore. Kao klju�ne teme dominiraju samo�a, tjeskoba
i strah, ugro�enost i poraz, a motivi �ivota tijesno se isprepli�u s motivima
smrti.
Iako je tijekom svojeg stvarala�kog rada kontinuirano
pisao pjesme raznovrsne inspiracije, me�u njima i ljubavne, Mihali� je ostao dosljedan
u razvijanju svojih dominantnih egzistencijalnih tema. Radi se o izrazito egzistencijalnom
pjesni�tvu, on je pjesnik egzistencije, a ne metafizi�ki nastrojeni tragalac za
esencijama. Subjekt Mihali�evih pjesama je osamljen i ugro�en �ovjek, �ovjek u
situaciji, suo�en sa �ivotom ka trajnim izazovom i neprestanom opasno��u. On nije
promatra� nego sudionik, a sva filozofi�nost njegovih pjesama izvire iz sposobnosti
poistovje�ivanja u pro�ivljavanju zbiljskih problema i realija pro�i��enih do
univerzalija. Subjekt njegovih pjesama je frustriran, ali istovremeno i �ovjek
tvrde spoznaje, naslanjaju�i se na Nietzschea i njegovu pjesni�ku prozu Tako je
govorio Zaratustra koja je ostavila dubok trag u Mihali�evoj poeziji. Do punog
izra�aja neprestano dolaze tri glavne teme vezane
1. za strah, jezu i tjeskobu
egzistencije;
2. za smrt kao neodvojivu sastavnicu �ivota;
3. za uvi�anje
kako je �ivot pojedinca obilje�en ne samo vitalnim usponom i neizbje�nim padom,
nego i kona�nim egzistencijalnim neuspjehom i gubitkom koji anulira sve po�etne
dobitke.
Ustra�en �ovjek suo�en je sa svojim neprijateljima,
ponaj�e��e oli�enim u goni�ima i krvinicima, a lirski subjekt otkriva da nije
poraz nego ba� mo�da pobjeda ono najgore �to se mo�e dogoditi �ovjeku, a �to ga
zasigurno one�ovje�uje. Zavr�ni stupanj hajke Mihali� redovno prikazuje s tragi�nim
ishodom: �rtva (kao Kafkin K. u Procesu) ne zna za �to je optu�uju, biva uhva�ena
i prikazana fiksirana u �asu o�ekivanja neodgodivo blize egzekcije (Uglavnom ne
�elim, Strijeljanje u zoru, Posljednja no�). U tijesnoj vezi s tim je i pjesnikova
zaokupljenost smr�u, a u pjesmi Konjanik dominira spoznaja li�ena svake metafizi�ke
nade: da je �ivot smrt, a da smrt nije �ivot! U suglasju s prastarim mitom o padu
�ovjeka, u pjesmi Prognana balada Mihali� konotira sukob dvaju na�ela - �ivotnosti
i dogme, iz kojeg dogma �esto izlazi pobjednikom, iako se ste�evine njezine pobjede
ne mogu nikako petrificirati kao trajno stanje.
On nije promicatelj
apsurda, ali je nesumnjivo, kao nijedan moderan hrvatski pjesnik, uspio izraziti
�asovita stanja svijesti zaoljuskivane apsurdom �ivotnih situacija i njihovih
nepravednih raspleta. U sklopu konotacije apsurda, u Mihali�evim strukturama �este
su oksimoronske figure za koje gra�u crpi iz niza kontrastiranih tema: smrt -
�ivot, pobjeda - poraz, krvnici - �rtve zbiljsko - oniri�ko, patetika - ironija
itd. Ali sugestivnost njegovih stihova ne zasniva se samo na originalnoj semantici
nego i na veoma primjerenoj organizaciji gra�e, koju karakteriziraju zbijenost
i polifonost.
Jo� jedna bitna osobina Mihali�evog pjesni�tva
jest sposobnost da se i najotrcanije kolokvijalne fraze uspje�no koriste kao gra�a
za poeziju (Ina�e bi sve bilo besmisleno, Ponedjeljak u ulici Christine), �ime
pjesnik depatetizira poetski govor putem kolokvijalnih fraza u funkciji objektivnog
korelativa zbilje.
Mihali� je moderan pjesnik, ali u prili�noj
mjeri komunikativan, tj. otvoren prema �itateljima. Otvorenost i okrenutost ka
empati�ki raspolo�enim �itateljima ujedno je ovdje znak prisutnosti tradicionalnog
shva�anja poezije kao komunikacije nasuprot svim aktualnim hermetizimima novije
anitkomunikacijski nastrojene avangarde. U njegovoj poeziji prevladavaju ideologemi
nad ikonogramima; slike su konkretizacija ideja, a asocijacije su uglavnom strogo
logi�ki i psiholo�ki motivirane. Mihali�ev lirski subjekt u pravilu je �ovjek
u te�koj egzistencijalnoj situaciji, ali koji, iako utu�en, nije zbog toga i dotu�en
te pasiviziran. I pora�en, on nalazi snage da se kontemplacijom osvrne unatrag
i baci pogled daleko u budu�nost, shva�aju�i iz niza doga�anja da smo svi na kraju
na gubitku, a da je svrha �ivota - neuspjeh. Otuda i dramatska napetost koja je
bitna sastavnica svih njegovih pjesama, a ona se posti�e prvenstveno neprestanim
sukobljavanjem suprotnosti, iz �ega onda proizlaze dublja, dvosmislena zna�enja.
(Vlatko
Pavleti�, PSHK 164., Zagreb, 1980.)
Dopu�tenjem autora
prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar
*****
Sutra
na portalu:
Nikola Mili�evi� (1922 - 1999)
