PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com

Knji�evnost 1952 - danas

PROZA

Antun �oljan (1932 - 1993)

antologijske pjesme: Baca� kamena, Starci, Testament, �ezdeset i tre�e iznad Grobni�kog polja, Kratka stanka, �ezdesete na Velebitu, Ekspres preporu�eno + Mladost, Kratko ljeto, Mnoge smo i mnogo voljeli, Orfejeva smrt, Dvanaestorica, Vukovarski arzuhal

S knji�evnim radom zapo�eo je krajem 40-ih godina u �asopisu Izvor. Cijeli radni vijek proveo je kao profesionalni knji�evnik i prevodilac. Etablirao se u najva�nijem knji�evnom �asopisu 50-ih godina - Krugovi (nara�taj tzv. krugova�a: Mihali�, Slamnig, Pupa�i�, Gotovac, Pavleti� i dr.) S krugova�ima je �oljan napustio tada�nje dominantne utilitarne tendencije u knji�evnosti i djelovao na crti pribli�avanja hrvatske knji�evnosti svjetskim kretanjima. Iz tog razdoblja datiraju prve pjesni�ke zbirke Na rubu svijeta (1956) i Izvan fokusa (1957). U njegovim tekstovima nagla�ena je tjeskoba individualnog postojanja i intelektualizam lirskog subjekta. Antologijski tekst iz te faze je Baca� kamena. U ostalim zbirkama (Gartlic za �as kratit, Gazele i druge pjesme, �itanje Ovidijevih Metamorfoza/ Rustichello, Baca� kamena i dr.) dotada�nji je modernisti�ki rukopis obogatio razli�itim postupcima estetske igre sa starijom pjesni�kom tradicijom. Drame su mu najvi�e u znaku dru�tvenog anga�mana, a najva�nije su Galilejevo uza�a��e (1966), Klopka (1970) i Bard (1985). Ranije drame sakupljene su u knjizi Devet drama (1970).

�oljanov prozni opus veoma je raznovrstan. Isprva razvija model proze u trapericama (Specijalni izaslanici, 1957), a kasnije ga upotpunjuje dru�tvenom kritikom i problematikom individualne egzistencije u romanima Izdajice (1961), Kratki izlet (1965), Luka (1974) i Drugi ljudi na mjesecu (1978). U knjizi Hrvatski Joyce i druge igre (1989) sakupljeni su tekstovi koje obilje�ava pseudoeruditsko poigravanje s tradicijom, s ciljem da se u satiri�nom i ironijskom modusu izvrgne podsmijehu modernisti�ka dogma o potrebi za umjetni�kim eksperimentima koja vodi ka nerazumljivosti i besmislenosti knji�evne prakse. Objavio je i niz eseja o pjesnicima svoje generacije.

Prevodio je Shakespearea, Eliota, Pounda, Hemingwaya, Orwella, Brechta, Bloka i druge te uredio nekoliko antologija hrvatske i svjetske poezije. Bio je poznat po svojim nonkomformisti�kim stavovima spram vladaju�eg oportunizma, �to mu je donijelo neugodnosti u privatnom �ivotu. Poznati su njegovi istupi na Mato�evu grobu, odstupanje s �ela PEN-centra zbog proganjanja pisaca u tada�njoj Jugoslaviji, kao i o�tra reakcija na razaranje Vukovara 1991.

KRATKI IZLET (1965)

Relativno oskudnu radnju romana �ine doga�aji vezan uz potragu za starohrvatsko arhitekturom i zaboravljenim freskama koje poduzima skupina mladih arheologa i povjesni�ara umjetnosti po unutra�njosti Istre. Svjedok neobi�nih zbivanja na jednoj od ekspedicija je sam pripovjeda�, i sam lik u romanu, �ija sje�anja i refleksije tvore i cjelokupni sadr�aj Kratkog izleta.

U uvodnom dijelu portretiran je ekscentri�ni Roko, pokreta� svih akcija, koji se nakon nekoliko bezuspje�nih potraga odlu�i da se prona�e Gradina koja navodno obiluje tra�enim predmetima. Skupina kre�e na put, ali im se pokvari autobus pa jedan dio putnika odlu�i ostati, dok drugi, s Rokom nastavlja ekspediciju te do�ivljavaju niz bizarnih susreta. Najprije susre�u tri goleme �ene i ostaju bez Petra, jednog �lana koji se odlu�uje na povratak. Zatim nailaze na gostionicu s �udnim vlasnikom, gdje drugi �lan ekspedicije, Vladimir, otkazuje poslu�nost i ne nastavlja put. Na sljede�em mjestu, grupa se potpuno raspada, te putovanje nastavljaju samo Roko i pripovjeda�. Nakon mukotrpna probijanja kroz �iblje, u sumrak nabasaju na ostatke davno napu�tenog samostana koji �uva osamljeni fratar. Pripovjeda� i Roko posva�aju se oko fresaka te se pripovjeda� zatim opra�ta od Roka i s�m ulazi u podzemni hodnik, gdje u fantazmagori�noj viziji ugleda svoje pretke. Izlazak u pusti kamenjar ujedno je i povratak u svijet stvarnosti.

U zavr�noj sekvenci, lociranoj u suvremenost, pripovjeda� nastoji na�i sudionike izleta, ali ne uspijeva prona�i nikoga, pa �ak ni Gradinu na zemljopisnoj karti.

Rije� je o prstenasto komponiranom romanu s okvirnom pripovije��u unutar koje se odvijaju doga�aji ispripovijedani u 1. licu. U osnovi se naslanja na model pikarskog romana, budu�i da se klju�ni doga�aji pojavljuju kao epizode sa zaprekama i nevoljama koje junaci moraju pro�i, a kako su likovi mladi ljudi, autsajderi, mo�e se govoriti i o oslanjanju na model suvremene proze u trapericama.

Roman treba �itati u alegorijskom klju�u, �to �e kulminirati u fantasti�noj viziji s kraja romana. Vizionarno poniranje u pro�lost, neophodno je kako bi se do krajnosti zao�trila simboli�ka vrijednost do�ivljenog i svojevrsna je poanta roman, koja daje smisao prije�enom putu glavnog lika.

Mnoge re�enice znatno su blizu stilskog postupka koji podrijetlo ima u "pjesni�kom" jeziku.

Sporedni likovi svedeni su svega na nekoliko bitnih obilje�ja i uvedeni kao predstavnici generacije, a ne kao samostalni i individualni akteri. Nasuprot njima, Roko, kao vo�a skupine, dobio je znatno vi�e prostora. No kraj romana potvr�uje da ni on ne posjeduje nikakve vi�e vrijednosti, �ime slika poratne "izgubljene" generacije biva potpuna. Klju�na obilje�ja generacije sadr�ana su u liku anonimnog pripovjeda�a: spremnosti da slijedi uhodane dru�tvene obrasce, ali bez dubljeg uvjerenja, nakon �ega nu�no slijedi razo�arenje kao posljedica.

Prve interpretacije Kratkog izleta najvi�e su se bavile "politi�ki problemati�nim" idejama u romanu. U jednom sloju, ovaj roman svakako je i kritika optimisti�ke politi�ke utopije, utjelovljene u liku kratkovidnoga vo�e. Novija ga �itanja stavljaju u egzistencijalisti�ku tematiku, odnosno na umjereni nihilizam kao krajnji ishod svih ljudskih stremljenja, �to �ini klju�nu idejnu okosnicu romana. Obi�no se navodi izravna veza Kratkog izleta s jednim od najpoznatijih eseja egzistencijalisti�ke filozofije, Camusovog Mita o Sizifu. �ak i Roko, koji treba biti potpuno predan imaginarnom cilju, naposljetku konstatira da na kraju nema ni�ega i da je smisao puta u samom putovanju.

LUKA (1974)

Neambiciozni in�enjer Dragan Despot dobiva veliki projekt gradnje luke u zaba�enom primorskom selu Murvice, gdje je ina�e proveo veliki dio djetinjstva iako sada ve� godinama �ivi u Zagrebu. Despot dolazi u Murvice i naskoro otpo�inje gradnja u kojoj mjesta�ce sve vi�e mijenja izgled, a in�enjer je sve vi�e pod pritiskom nadre�enih da, kao �ovjek koji poznaje domoroce, nagovori stanovnike da prodaju svoje posjede kako bi se osigurao prostor za veliku luku i budu�i grad koji se treba izgraditi. No mje�tani pokazuju otpor pa je Despot, kako bi dao primjer drugima, prisiljen prodati i vlastitu staru ku�u koju tamo posjeduje. S vremenom Despot postaje sve omra�eniji me�u Murvi�anima, a nakon �to upozna Vikicu - propalu studenticu umjetnosti, a ina�e k�i starog Dujma �avi�a koji je pru�ao najja�i otpor, na sablazan nailazi i me�u svojim kolegama i brojnim radnicima na gradili�tu jer njegov odnos s Vikicom postaje sve raskala�eniji i bestidniji. Nakon �to Gra�o, jedan od nadre�enih, zatra�i od Despota da se sru�i i obli�nja kapelica, Dragan po prvi put pru�a otpor i po�inje sumnjati u sretno razrje�enje zapo�etog projekta. Navukav�i gnjev nadre�enih, poziva konzervatora iz Zagreba, ali mu ni on ne pru�a potporu oko kapelice pa ona naposljetku biva sru�ena. U nekoliko navrata u Murvicama se pojavljuje i Despotova supruga Magda, �ena bliska visokim i mo�nim politi�kim krugovima koja je i osigurala mu�u ovaj posao. Nakon nesuglasica zbog ljubavnice, za koju je Magda �ula �ak i u Zagrebu, ona se pojavljuje jo� jednom u Murvicama (nakon �to je do�ula da �e se �itav projekt naskoro obustaviti jer u zale�u nema nafte kao �to se prije mislilo pa time i �itava projekt gradnje luke gubi smisao), nude�i mu�u da ponudi ostavku i povu�e se dok nije prekasno. Dragan, me�utim iz ponosa to odbija, nakon �ega ga Magda napu�ta. Sve kulminira tragedijom u kojoj je stari Dujam nehotice poga�en nakon �to je pru�ao otpor da mu ne sru�e vlastitu ku�u. Gradili�te svi malo pomalo napu�taju. Na kraju, ostaju jo� samo on i Vikica. Oboje se danono�no opijaju �ive�i raskala�eno i zapu�teno. Nakon �to Vikica pobjegne s mladim izletnicima koji su se tu slu�ajno zatekli na proputovanju u Dubrovnik, Despot ostaje sam, i dalje se opijaju�i te naposljetku gubi razum.

Doista nepo�udno u �oljanovu romanu 60-ih godina jest �injenica da je u liku pripovjeda�a portretirana cijela jedna generacija koja svoje ideale nije nalazila u slu�benoj ideologiji koju je forsirao sustav mo�i. Svoje je te�nje njen najosvje�teniji dio iskazivao literaturom u kojoj su individualna iskustva, kao i osje�aj pasivnosti i besperspektivnosti, odnijeli prevagu nad proklamiranim zahtjevima zajedni�tva, "drugarske solidarnosti" i povijesnoga optimizma.

(LEKTIRA NA DLANU, Sys Print, Zagreb, 2002.)

PO MJERI DAHA
O knji�evnom djelu Antuna �oljana

�oljan pripada generaciji tzv. krugova�a, hrvatskih pisaca okupljenih oko �asopisa Krugovi (izlazio od 1952-1958) koji osloba�aju knji�evnost du�nosti da se aktivno mije�a u borbu oko raspodjele dru�tvene mo�i, ne �ele sudjelovati u anaga�iranoj literaturi, �to �e re�i - podrediti se niti jednoj ideologiji. Knji�evnost osje�aju kao jedno od posljednjih pribje�i�ta ugro�ene individualnosti, a uvjereni da "novo vrijeme zahtijeva i novu knji�evnost" (�oljan), krugova�i su veoma zainteresirani za praksu i teoriju moderne zapadne umjetnosti koja se tada u nas jo� do�ivljava sa skepsom. Mnogi �oljanovi tekstovi govore o svovjevrsnoj "gladi za tradicijom", o �elji za uspostavom vertikalnih veza �to ih je revolucionarni aktivizam nastojao dokinuti. Stara dubrova�ka knji�evnost bitna je kao dokaz vi�estoljetnog kontinuiteta hrvatske knji�evnosti; Mato�, �imi� i Ujevi� djeluju kao izravni u�itelji, dok su Tadijanovi� i Cesari� va�ni zbog svojeg okretanja osobnom iskustvu.

Od svih krugova�a (Mihali�, Slamnig, Novak, Pupa�i�, Gotovac i dr.), �oljan je mo�da najpreciznije artikulirao pojedine poeti�ke i svjetonazorske pretpostavke krugova�kog nara�taja te �esto nastupao kao njegov najelokventniji govornik. Time je ostavio golem, ne samo knji�evni, nego i duhovni utjecaj na svoju sredinu. "Neva�nog" pojedinca, koji skepti�no i bez iluzija ustrajava u nesklonom mu svijetu, �oljan vidi kao posljednje jamstvo o�uvanja temeljnih ljudskih vrijednosti. A usud pojedinca neodvojiv je od sudbine naroda. �oljanovim likovima najva�niji je njihov temeljni odnos prema iskustvu, njihov osnovni "filozofski" stav prema �ivotu. To su pojedinci neuklopljeni u postoje�i vrijednosni poredak, dobrovoljni ili nehoti�ni autsajderi i usamljenici. Radnja je zato kod �oljana u drugom planu te predstavlja samo povod koji je junacima poreban da bi poku�ali razumjeti sebe i svijet u kojem su se zatekli, a njegovi romani uvijek izrastaju iz neke sredi�nje, lako �itljive simboli�ke slike (izdajstvo, izlet u bespu�e, gradnja luke) u odnosu prema kojoj se raspore�uju svi ostali njihovi elementi, a sli�nu tehniku stapanja pojedina�nog i op�eg, doslovnog i alegorijskog, �esto otkrivamo i u njegovim pripovijetkama.

Izdajice (1961) su prvi �oljanov roman i jedna od najzna�ajnijih proznih knjiga krugova�ke generacije. Narator romana, Petar Dobroslavi� Mogor i njegovi prijatelji �uk, Beba, Tanja i drugi, mladi su ljudi koji osje�aju da svoj put moraju tra�iti u izdajstvu prema svemu neupitnom, pouzdanom i naizgled zauvijek zadanom. Ve�ina njih naposljetku �e izdati i samo to izdajstvo, ali �e mu neki, nadasve pripovjeda�, ostati vjerni, usprkos nevoljama i nesigurnosti. Nezadovoljstvo likova je nedjelatno - bezi ikakve akcije da se promijeni vlastiti polo�aj. Ono �to im preostaje je stoi�ki ustrajati. Duh romana se dakle drasti�no razlikuje od tipi�ne socijalisti�ke retorike koja je proklamirala optimizam i povjerenje u budu�nost. Podnaslovom su Izdajice ozna�ene kao roman, iako su formalno vi�e nalik ciklusu pripovijedaka povezanih jedinstvenim pripovjeda�em i istarskim ambijentima u koji je smje�tna radnja. Bez dvojbe se mo�e govoriti o fragmentarnom, modernisti�ki koncipiranom romanu u kojem je diskontinuitet radnje u funkciji cjelovitog narativnog projekta.

Ve� u prvom tekstu Izdajica, Vrt slavuja, rat je konotiran kao u�asno iskustvo koje je presudno odredilo pripovjeda�evo djetinjstvo, a posljedice mu se�u i do vremena u kojem se pri�a zbiva, a svijet vi�e ne nudi nikakvu podlogu i ohrabrenje u osobnom sazrijevanju. Svaka pri�a koju �ivot nudi ima u sebi elemente zamke, kli�eja, mo�da �ak i nastranosti, zato se �oljanovi junaci �ele izmaknuti pri�i, ukloniti dinamici doga�aja i u�i u svijet bez pro�losti i bez budu�nosti, odbiti svako opredijeljenje i prikloniti se tre�oj mom�adi, koja igru prepoznaje kao igru, i upravo zato nikad ne mo�e posve sudjelovati u njoj. Takav izdvojeni svijet, �oljan je ve� 1957. u jednom programatskom tekstu imenovao Arkadijom. Njegova Arkadija je konstrukcija stvorena "po uzoru na stare pisce", zemlja u koju se mo�e otputovati, ali ne i u nju sti�i. U pri�i Tre�a mom�ad (u Izdajicama) tematiziran je i pojedin�ev odnos spram nacionalne tradicije, ina�e veoma bitan za �oljana, a likove koji �e svoju nesigurnost, neuklopljenost i oklijevanje prenijeti u postoje�e poretke mo�i nalazimo i u njegovim pripovjetkama, gdje redovno te�i sinteti�nosti i interpretaciji iskustva.

Njegov dramski opus sastoji se od petnaestak tekstova, od kojih su samo tri (Dioklecijanova pala�a, Bard i Romanca o tri ljubavi) izravno napisani za kazali�nu pozornicu, a ostali su prethodno bili namijenjeni radijskom i televizijskom izvo�enju. Radio je �oljanu poslu�io kao prilika za izravni kontakt sa slu�ateljstvom (Lice, Brdo, Galilejevo uza�a��e) u kojima se mo�e uo�iti prevlast idejne sfere; likovi ovdje slu�e kao znak za neko op�enitije duhovno stajali�te. Takva prevlast idejne konstrukcije prirodno zahtijeva ve�u apstraktnost dramskog prostora. Njegova prva drama izravno pisana za pozornicu je Dioklecijanova pala�a (1969) koja je svojom temom o svemo�nom vladaru okru�enom brojnim laskavcima krajem 60-ih godina zacijelo budila pikantne asocijacije. Od takvih �itanja autor se tobo�e ogradio pripomenom "Ni�ta se ne odnosi na ni�ta" na kraju popisa dramskih osoba.

Poeziju je pisao tijekom dugog razdoblja od �etiri desetlje�a, suprostavljaju�i se jezi�nim eksperimentima koji su sami sebi svrhom jer je smatrao da ih je moderna poezija uglavnom sve iscrpila te da �e sada do�i do stanovite protureakcije na pretjerani avangardizam. Poziva se na Eliotova shva�anja o odnosu tradicije i individualnog talenta, zala�u�i se za poetski govor koji bi bio sinteza tradicije i novatorskih istra�ivanja. Znatnu ulogu u formiranju njegove poezije imala je i Eliotova koncepcija objektivnog korelativa, prema kojoj se emocija u pjesmi ne izri�e izravno, nego se smi�ljeno evocira preko skupine predmeta, nekog zbivanja ili situacije, koji moraju imati korijen u osjetilnom iskustvu (npr. Sjevernjaci). Nositelj govora �esto je "persona" , tj. svjesno kreirani lik kojeg nije mogu�e poistovjetiti s pjesnikom. �oljanova poezija uvijek nastoji ostati unutar okvira odre�enog standarda, nekog "srednjeg puta", pa je uvijek obilje�ena jasnom, pouzdanom govornom perspektivom (pjesnik u svakom trenutku suvereno vlada tekstom), precizno��u i komunikatvno��u iskaza. Zbirkom �itanje Ovidijevih Metamorfoza / Rustichello (1976), �oljan vi�ezna�no i zanimljivo postavlja pitanja o odnosu pojedinca i povijesti, knji�evnosti i zbilje. Ona je pisana preciznijim, odmjerenijim i sa�etijim slogom od poetskog sloga ranije njegove poezije.

Jedno od najva�nijih podru�ja �oljanova interesa bila je problematika prevo�enja i hrvatski jezik pa se time bavi i velik broj njegovih eseja. Godinama se borio protiv apsurdnih nedoumica �to ih je politi�ki morivirana lingvisti�ka praksa nastojala nametnuti na tom podru�ju. Brojni njegovi tekstovi bave se i odnosom knji�evnosti prema dru�tvenoj sferi, a borba za umjetni�ke za njega je bila neodvojiva od borbe za gra�anske slobode, �to u jednom totalitarnom re�imu nije bilo mogu�e nikada u potpunosti ostvariti. Kao paradigma cjelokupne njegove esejitstike dobro mo�e poslu�iti njegov esej Uz novo �itanje Mareti�eve Odiseje (1979) koji sintetizira vi�e njegovih interesa: ljubav prema moru i plovidbi, zanimanje za fenomen prevo�enja i istan�an osje�aj za hrvatski jezik.

(Hrvoje Pejakovi�, predgovor knjizi: MOLITVA NA �ETALI�TU, MK, Zagreb, 1995.)

Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar

*****

Sutra na portalu:

Matko Pei� (1923 - 1999)