PREGLED
NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com
Knji�evnost
1952 - danas
PROZA
Ranko
Marinkovi� (1913 - 2001)
Ro�en je na Visu, a diplomirao
u Zagrebu. Rat provodi u internaciji i izbjegli�tvu, a po�inje pisati jo� prije
rata: isprva kazali�ne kritike u Obzoru (1951. objavljene zajedno u knjizi kritika
i eseja Geste i grimase), kao i kra�a prozna djela u Krle�inu Pe�atu. U zbirci
Proze objavljena je i njegova drama iz predratne faze, Albatros. Zajedno s I.
Don�evi�em pokre�e 1935. reviju Dani i ljudi.
Prvu poratnu
fazu obilje�ava zbirka Ruke (1953.) te osobito mirakul Glorija (1956), poeti�ka
prekretnica hrvatske dramske "druge moderne", kojoj se ne�to kasnije
pridru�uje i dramatizacija novele Zagrljaj. Vrhuncem njegova stvarala�tva smatra
se roman Kiklop (1965) koji je 1976. adaptiran i za kazali�te. Iz tog razdoblja
su i pripovijetke Karneval i druge pripovijesti (1964) te vodvilj Politeia ili
Inspektorove spletke koji se izvodi tek 1977. 80-ih se javlja romanom Zajedni�ka
kupka i dramom Pustinja, a 1986. izdaje zbirku teatrolo�kih eseja Nevesele o�i
klauna. Roman-fugu Never more objelodanjuje 1993.
Kiklop ozna�ava
sredi�nju to�ku Marinkovi�eva stvarala�tva i sintetizira njegova dotada�nja, pripovjedna,
esejisti�ka i dramska iskustva. Esejisti�ki dijelovi, kojih je nositelj lik Melkiora
Tresi�a, uklopljeni su u pripovijedanje. Naslov romana - Kiklop - upu�uje na prisutnost
alegorijske linije zna�enja u tekstu, koja putem motiva iz gr�ke mitologije daje
humanisti�ku kritiku suvremene civilizacije. Pro�et je nizom citata i referencija
iz djela Homera, Sofokla, Molierea, Gidea, te osobito Dostojevskog i Shakespearea.
I posljednji njegov roman, Never more, vratit �e se istim temama, liku nesvr�enog
studenta koji pred rat bje�i iz Zagreba u zavi�aj da bi izbjegao mobilizaciju.
�anrovske
odrednice njegovih drama vrlo su raznolike; u njima autor parodira niz dramskih
�anrova naslije�enih iz europske ba�tine: vodvilj, sotiju, grotesku, mirakul.
Pomo�u postupka parodije �anrova Marinkovi� se u zrelim i kasnijim dramama odmi�e
od paradigme realisti�ne gra�anske drame. U tom smislu usporedive su Glorija i
Politeia, u kojima se autor bavi analizom mehanizama totalitarne vladavine u dvjema
razli�itim institucijama, Crkvi i Dr�avi, i razotkriva njihove unutra�nje represivne
modele.
GLORIJA (1956)
Komponirana
je u 6 slika. Artistica na trapezu Glorija Fleche, uvjerena da je sama Bogorodica
sprije�ila njen skok prema trapezu koji je bio slomljen, napu�ta cirkus tra�e�i
mir u redu karmeli�anki. Sti�e u crkvu u dalmatinskom kamenjaru, uzev�i novo ime,
sestra Magdalena. U crkvi nalazi mladog i ambicioznog sve�enika don Jeru, koji
�eli iskoristiti Glorijinu nadzemaljsku ljepotu da privu�e vjernike u crkvu. Istovremeno
se on zaljubljuje u Gloriju pa je odlu�uje postaviti na oltar, mjesto gdje je,
u liku Bogorodice, smije obo�avati. Glorija treba postati vjerni�ko �udo: biti
savr�en kip i dokazati da su �uda mogu�a. Istovremeno se u crkvi pojavljuje cirkusant
Floki Fleche, Glorijin otac, koji �eli biskupu prodati mehani�ki Kristov kip koji
uzdi�e i pla�e, a iz rana mu te�e krv. Don Jere u�asnut odbija mehani�ku rugobu,
ali ostali �ele kupiti lutku. Ljudi pri�aju o �udesnom kipu Bogorodice, a Floki
prepoznaje k�er te je moli da mu se vrati. Glorija ne odgovara, a Don Jere ga
potjera.
U crkvu dolazi �ena kojoj sin umire u bolovima. Glorija,
kao la�na Bogorodica, ne uspijeva suspregnuti suze pa �ena povjeruje da se kip
smilovao njezinoj muci da �e �udo ozdraviti njezina sina. Me�utim, sin umire,
a ljudi po�inju sumnjati da se radi o prevari.
Glorija odlazi
iz crkve, zgro�ena licemjerjem i svjesna da se zaljubila u vlastitog mu�itelja,
don Jeru. Vra�a se u cirkus te se nakon nekog vremena sprema za veliki nastup.
Slomljen i o�ajan, dolazi don Jere i moli je da ne ska�e. I Glorija se boji skoka,
ali ipak odlazi u cirkusku arenu. Poziv za nastup, kad glazba svira sve br�e i
br�e prekida susret don Jere i Glorije. Glazba utihne, �uje se slabi Glorijin
vrisak, a zatim na sceni njezino mrtvo tijelo. Kad svi odu, don Jere ostaje sam
usred scene.
Po �anrovskom odre�enju, Glorija je mirakul .
Ovdje se radi o demonstraciji pravljenja �uda, koja dovodi do otkri�a njegove
"istine", odnosno la�i. Jednako do�ivljavamo kazali�nu igru: ne�emo
prestati vjerovati u njezinu istinitost, �ak i ako nam se poka�e kako se ona proizvodi.
U tom odnosu: kazali�te-cirkus-crkva, skrivena je njihova unutarnja zajedni�ka
bit: teatralizacija �uda.
Dijalo�ka je struktura naizgled
shemati�na: u scenama uglavnom nastupaju dva lika, s rijetkim upadima tre�eg lica,
�to podr�ava intimisti�ku formu drame.
Glorija je cijelo vrijeme
razapeta izme�u raznorodnih osje�aja: u obi�nom �ivotu ona je Jagoda, u cirkusu
Glorija, u crkvi sestra Magdalena. Niti jedan od identiteta (crkveni i cirkuski)
ne dopu�ta joj da �ivi obi�an �ivot kao Jagoda i ta razapetost izme�u dviju iluzija,
nosi �itavu dramu. Cirkus i crkva uklju�uju mno�tvo zna�enjskih asocijacija: uz
cirkus se ve�u pojmovi iluzije, blje�tavila, povr�nosti, trivijalnosti i zabave,
dok crkva asocira asketizam, nehumanost, odricanje ljudskih osje�aja i tjelesnih
poriva. Zavr�na scena, u kojoj don Jere stoji pored mrtva Glorijina tijela, poni�tava
razlike izme�u crkve i cirkusa.
(LEKTIRA NA DLANU, Sys Print,
Zagreb, 2002.)
MODERNOST MARINKOVI�EVA KIKLOPA
Prilog
strukturalnoj analizi
Proces intelektualizacije hrvatske
proze je i pitanje odnosa samoga pisca prema vlastitome pisanju kao eminentno
intelektualnome �inu, odnosno pitanje iskustva i umjetni�ke svijesti. Prvi nagovje�taji
ulaska hrvatskog intelektualca u literaturu su jo� �enoin Prijan Lovro (1873)
i �alskijev Janko Borislavi� (1887). U moderni �e se stvari dodatno izradikalizirati:
kolektivno �e ustupiti mjesto individualnom, sinteza analizi, narativno lirsko-meditativnom
izrazu. Djelo vi�e ne posreduje sliku svijeta i svijest o njemu, ve� slobodno
odabrane, raspore�ene i povezane pojedinosti. Iz tog razloga, i jezik mora biti
obnovljen te se on oboga�uje iz najrazli�itijih urbanih i internacionalisti�kih
zaliha. Tako se uspostavlja novi tok hrvatske proze, na paradigmatskoj crti Mato�
- Nehajev - Kamov - Donadini - Krle�a - Marinkovi� - �egedin - Desnica; koja nije
jo� sasvim oslobo�ena tradicionalnih vrednota (npr. naracije) ali unosi novu kvalitetu
u knji�evno-umjetni�ko oblikovanje. Moderni roman ra�una, ne samo na educirana
pisaca, nego i na educirana �itatelja - me�u njima se dijeli odgovornost. Takav
je Ranko Marinkovi� i njegov Kiklop (1965) kao eminentno moderan roman.
Kiklop
je kompleksna knji�evno-umjetni�ka tvorba koja ujedinjuje roman ideja, svijesti,
filozofski, �ak i trivijalni (krimi� i ljubi�) - podjednako nalazimo sve elemente,
kao i dva oblika naracije: linearni i digresivni. S obzirom na pisca koji je erudit,
govorimo i o ironi�ko-kontemplativnom intelektualnom romanu s dominantnom dijalo�kom
polifonom strukturom. Nastoji aktualizirati ideje jednog vremena i dati mu svojevrsnu
dijagnozu. Narativni kontekst poslu�io je tek za smje�tanje brojnih asocijacija,
refleksija i citata, a asocijativnost kao oblik diskurzivnog, temeljno je sredstvo
artikulacije knji�evne teme. U Melkiorovu iskustvu sudjeluje kroz aluzije i povijesno
iskustvo (iskustvo povijesnoga!). Strah je jedina forma njegova postojanja, koja
ga definira u svakom novom iskustvu, ali isti taj strah ga i poni�tava .
Ironija
kao voltaireovski pogled na svijet koji izra�ava i nemo� i nadmo� nad tim svijetom,
autoru slu�i da upozori na apsurde na�eg svijeta te da izrazi superioran stav
u umjetnikom oblikovanju tog istog svijeta apsurda - katarzu (I. Vidan) koju nalazi
u samom umjetni�kom postupku.
Likovi su naj�e��e u dijalogu,
dijalog u intelektualnoj igri, �esto sebi svrhovitoj i skokovitoj, a nijedan lik
pa �ak ni Melkior nije potpuno ocrtan, ve� svi djeluju pomalo nedora�eno i nestvarno.
Inverzije, besubjektne re�enice, prekidanje zapo�etih misli, grube i neuobi�ajene
rije�i - samo su dio lingvostilskog Marinkovi�eva arsenala; rije� se nastoji maksimalno
osamostaliti, a istodobno ostati vezana za cjelinu (Lasi�).
KIKLOP
(1965)
Novinski kriti�ar Melkior Tresi� dane provodi i��ekuju�i
poziv u vojsku i strepi, ne bi li izbjegao vojnu slu�bu. Osim ljubavnice Enke,
njegovo je dru�tvo uglavnom novinarsko (Ugo, Maestro, Fernando), a zaljubljen
je i u izvjesnu Vivijanu koja ide iz naru�ja u naru�je, ali on nikako ne dolazi
na red. Svoju nesre�u i�ivljava mazohisti�kim i�ivljavanjem na svakome tko s njim
dolazi u kontakt. Svoj duh trapi beskrajnim pitanjima o krivnji, budu�nosti i
ljudo�derstvu. Nekoliko dana nakon poziva za vojsku dospijeva u bolnicu, zatim
u ludnicu, ali biva oslobo�en i ludnice i vojske. Nakon izlaska shrva ga jo� ve�a
praznina i strah. Maestro po�inja samoubojstvo i Melkior se, ve� sasvim rastrojen,
poku�ava javiti u vojsku. Dok rat bjesni, potpuno izbezumljen, on odlazi izvan
grada i shrvan svojim porazom, �etverono�ke plazi u zoolo�ki vrt.
Radnja se na kompozicijskoj liniji razvija u vi�e linija/pri�a:
" Melkirovo
gladovanje da bi izbjegao vojnu obavezu;
" umetnuta pri�a o sudbini brodolomca
s broda "Menelaj";
" Ljubav Melkiora prema Vivijani;
"
Maestrova bizarna smrt.
Roman je, dakle
organiziran u tri kronolo�ki povezane ve�e cjeline, me�usobno razli�ita opsega:
"
predratni Zagreb, i��ekivanje poziva, zagreba�ke ulice i kavane, prijatelji novinari
(ekspozicija);
" Melikor u vojsci, bolnica (zaplet);
" Melikorov
povratak u gra�anski �ivot, 1941. (rasplet)
Sve se zbiva u nekoliko mjeseci,
od jeseni 1940. do prolje�a 1941.
Navedeno upu�uje na tro�lanu
dramsku kompoziciju, na kraju koje se uspjeh prikazuje kao neuspjeh; smisao kao
besmisao �ime se Melkiorova li�nost posve rasta�e. Sje�anja, snovi, umetnute pri�e,
razmi�ljanja, citati, analogije - ponekad potpuno zaustavljaju radnju, ali oboga�uju
temu. Rascjepkana umetnuta pri�a o kanibalima Melikorov je psihogram, u kojemu
jedna parabola izrasta na puki fiziolo�ki poticaj te poku�ava dalje biti racionalno
vo�ena.
Kiklop je svjedo�enje o jednom vremenu (ne jednoga
vremena!) u kojemu se diskurzivno mi�ljenje zgu�njava u intelektualnu igru, a
intelektualna igra u superiornu ironiju s pomo�u koje se pisac izdi�e iznad svojega
predmeta a s njime se i sama katarza izdi�e na razinu samog umjetni�kog �injenja,
dakle, izvan umjetni�ke teme i sredstava kojima se ona ostvaruje. Marinkovi� isku�ava,
ne samo vlastitu poetiku i ne samo jednu tradiciju, jezik i kulturu, nego i jedan
�anr koji piscu opra�ta samo kada uspije. A Marinkovi�u je to uspjelo!
(Vinko
Bre�i�: NOVIJA HRVATSKA KNJI�EVNOST, Zagreb, 1994.)
Objavljivanje
knjige novela Ruke do�ekano je 1953. kao neosporan knji�evni i kulturni doga�aj.
Deset pripovijesti iz zbirke ukazalo je na mo�i njegove redukcije i simbolizacije
te mogu�nosti suvremenih parabola i alegorija pa ga je tada�nja kritika dovodila
u vezu s sartreovosko-camusovskim egzistencijalizmom, a mo�da jo� vi�e i s kafkijanskom
inverzijom vrijednosti.
Zajedni�ka kupka (1980) karakterizirana
je kao antiroman . U po�etku je od javnosti prihva�ena sa skepsom i rezervom,
ali se s vremenom sve vi�e iskristalizirala kao magistralan metaliterarni tekst,
vrhunski lakmus o mogu�nostima pri�anja i ulozi pripovjeda�a uop�e. Vrijeme jedne
jedine no�i i glas kaziva�a iskori�teni su minimalisti�ki ali efikasno da uka�u
na bezdane ljudskih sudbina: patnje i ljubomore, stravu ubojstva i jezu i��ekivanja
smrti. Zanimljivo je i dvostruko uokvirivanje: pisac pri�a pri�u znancu Jacobsonu,
koji reagira replikama tek da potakne ili ubrza kazivanje, no sve to slu�a neimenovana
osoba, kojoj se Jacobson povremeno obra�a, i koja �e - bore�i se sa skrupulama
da �ini "knji�evnu gra�u" - uobli�iti kona�no sam tekst. Kad sudac iza�e
iz "kadra", Jacobson i (taj budu�i) pisac ostaju, po vlastitom priznanju,
"okvir bez slike", dapa�e, sasvim "prazni".
I
u Zajedni�koj kupki javlja se motiv ruku. One su ovdje suprostavljene i me�usobno
se ne sla�u (kao i u pripovjetci Ruke), a njihovo neslaganje, �estoka sva�a i
dijalog izme�u desnice i ljevice, temeljna je tema Marinkovi�eve pri�e, narasla
do sveobuhvatnog simbola.
(Tonko Maroevi�, predgovor knjizi
Ranko Marinkovi�: U ZNAKU VAGE, MK, Zagreb, 1995.)
Dopu�tenjem
autora prof. Ante Ba�i�a
za portal pripremio Zvonimir Mitar
*****
Sutra
na portalu:
Vladan Desnica (1905 - 1967)
