Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  
 
     
    Pjesni�tvo, proza, kazali�te, publicistika uop�e

 


PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
C Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com

MODERNA

PROZA

 

Milutin Cihlar Nehajev (1880 - 1931)
pseudonimi: Milutin, M. Bori�ev, -�ev, Hajev, H-v, M.H-v, Alpha, Sincerus, Nehajev (i skra�eno Nv)

Po ocu porijeklom �eh, ro�en je u Senju 1880.� Gimnaziju polazi u Senju i Zagrebu, a 1903. na be�kom je sveu�ili�tu doktorirao filozofiju. Od 1904. radi na gimnaziji u Zadru te tamo pokre�e �asopis Lovor. Poslije toga nalazi se u� uredni�tvu Obzora, a poslije i tr��anskog Balkana. 1911. potpuno prelazi u Zagreb te �ivi kao profesionalni novinar i knji�evnik. 1926. izabran je za predsjednika DHK. Umro je u Zagrebu 1931.

U knji�evnost ulazi potkraj 19. st, u vrijeme borbi "starih"� i "mladih", u godinama koje su prethodile moderni. Pisao je, kako beletristi�ka djela, drame i pripovijetke, tako i kritike te je jedan od najizrazitijih predstavnika zagreba�ke grupe modernista. Kao novinar i dobar poznavatelj kazali�ta te likovne i glazbene umjetnosti, dao je svoj doprinos i na tim podru�jima, isti�u�i se �irinom obrazovanja i enciklopedijskom mnogostrano��u.

Nakon isklju�enja iz senjske gimnazije, prelazi po�etkom 1897. u Zagreb. U knji�evnost je u�ao ve� 1895. pjesmama i pripovjetkama, slu�e�i se raznim pseudonimima, a od 1898. uglavnom se potpisuje pesudonimom M. Nehajev . U prvom periodu uglavnom sura�uje u �kolskim listovima, Nadi i Novoj nadi. Ve� kao osmo�kolac do�ivljava izvedbu svoje jedno�inke Prijelom, a nekoliko mjeseci kasnije i Svje�ice, �to dovoljno govori o pa�nji koju je uspio pobuditi ve� kao mladi i neafirmirani autor.

Nehajevljevo be�ko razdoblje predstavljalo je va�nu fazu u izgradnji njegova knji�evnog profila, ali se isto tako depresivno odrazilo na njegovo emocionalno i fizi�ko bi�e. U njema�koj knji�evnosti nalazi mnogo poticaja za svoj rad, te aktivno prou�ava i pi�e o Hauptmannu, Sudermannu, Schnitzleru i drugima. Jo� su mu dra�i skandinavski pisci poput Ibsena i Strindberga, o kojima je tako�er pisao i koje je prevodio, dok od Francuza biva impresioniran Zolom, Taineom i Flaubertom. Vrlo blizak novim knji�evnim kretanjima, Nehajev isti�e potrebu da umjetnik punu pa�nju obrati na �ovjekova du�evna azbivanja, zala�u�i se za na�in izlaganja kojemu �e te�i�te biti na psiholo�koj analizi. Te�i za umjetno��u koja �e dati sliku epohe, zorno prikazanu u vidu njegovih junaka - darovitih intelektualaca, no preosjetljivih i duhovno krhkih. I pi�u�i o drugima, Nehajev razotrkiva sebe. U tom smislu va�na je npr. njegova studija o Leskovaru, kao i Studija o Hamletu (1915) u kojoj, tuma�e�i Hamleta, tuma�i zapravo i svoj unutarnji svijet. Prikazuju�i u nizu svojih djela povijest mladih intelektualaca pora�enih u �ivotu, Nehajev nastoji oblikovati psiholo�ki profil svoga savremenika s crtama karakteristi�nim za fin de siecle (sumorna dispozicija, kriza volje, skepticizam), ali istovremeno otkriva i mno�tvo autobiografskih pojedinosti (Bijeg).

Suprotno politi�kim idealima koje je godinama zastupao, ulaskom u Jutarnji list (tada pokrenut kao glasilo unionisti�kog, Cuvajevog re�ima) 1912. na�ao se na onoj strani koja je bila predstavnik slu�bene, pe�tanske politike i time bio izlo�en o�troj kritici javnosti.

Prate�i njegov stvrala�ki put, mo�emo uo�ii nekoliko razvojnih faza:
U po�etnoj fazi (1895-1897) (suradnja u Nadi i Novoj nadi) nalazi se pod izrazitim dojmom predmodernisti�kih shva�anja. Javlja se stihovima, pripovjeda�kom prozom i �lancima iz knji�evnosti. U prozi se oslanja prete�no na djela realisti�ke orjentacije, po�ev od Novaka, sve se vi�e pribli�ava Leskovaru. Sklonost prema realizmu ispoljava u svojim kriti�kim sastavima, npr. u jednom osvrtu na zbirku ruskih pripovjedaka iz 1897, ali uskoro napu�ta uske realisti�ke koncepcije i ja�e se zanima proizvodima novije literature zaokupljene analizom du�evnih do�ivljaja.

Najzna�ajnija njegova faza, do prvog svjetskog rata karakterizirana je potpunom orjentacijom prema modernizmu. Njegova vizija svijeta u osnovi je sumorna, turobna, pro�eta deterministi�kom mi�lju da je �ovjek nemo�an i slab, bijednik i patnik u �ivotu. Brane�i na�elo subjektivizma i individualizma, on se zala�e za umjetnost koja �e biti autobiografi�na. Svoje poglede u toj fazi iznosio je i u dramskim tekstovima (Prijelom, Svje�ica, �ivot, Spasitelj), pripovijetkama, ve�im djelom iza�lima u zbirci Veliki grad (1919) te romanu Bijeg (1909).

U me�uratnom periodu, tre�oj i posljednjoj fazi, Nehajev se sve vi�e uklanja prevazi subjektivizma i prelazi na opisivanje likova iz suvremenog gra�anskog �ivota i obradu gra�e iz pro�losti, iznose�i pojave od �ireg dru�tvenog zna�enja u kojima se u ja�oj mjeri ogleda �ivot jednog doba, njegova nastojanja i te�nje. Isti�e se nekoliko pripovijedaka (Jubilej, Onaj �utokosi, Kostrenka), a svoj zaokret dodatno je naglasio odnosom prema temama, slu�e�i se uglavnom metodom realisti�ko-objektivnog pripovijedanja. Sve se vi�e osloba�a i zamornog inzistiranja na psihologiziranju, �to je osobito vidljivo u romanu Vuci (1928).

����������� Kao kriti�ar i esejist pisao je Nehajev o novima i starima, ali se ipak zadr�avao na suvremenim umjetni�kim pojavama, osobito onima dru�tveno-eti�ke prirode (npr. studija Drama i gluma iz 1921. u kojoj ka�e da je drama "izra�aj eti�kog pogleda na svijet", Svetinja umjetnosti iz 1923 i dr.). Za sobom je ostavio velik broj �lanaka, prikaza i ogleda iz knji�evnosti, me�u kojima su najva�niji Studija o Hamletu i ogledi o Ibsenu i Strindbergu.

Osobito zaokupljen analizom du�e modernog intelektualca, u svojim je dramama (Prijelom, Svje�ica, �ivot) iznio nekoliko li�nosti mu�enih unutra�njim krizama, neodlu�nih i labilnih, obuzetih strahom od �ivota. Svoje drame gradi na dugim monolozima, meditaciji i diskusijama pojedinih teza o �ivotu.

Daleko vi�e uspjeha imao je kao novelist. I u njima je obra�ivao proma�ene i tragi�ne tipove koji su propadali u �ivotu u dodiru s velikim gradom i modernom kulturom (Veliki grad, 1902; Zeleno more, 1903; Godiva, 1916; Iz neznanog kraja, 1918.). Kao psiholog-analiti�ar, oblikovao je svega nekoliko figura koje su gotovo uvijek bile obojene i osobno. Primjenjivao je realisti�no-objektivnu metodu, ali je glavnu pa�nju ipak obra�ao na psiholo�ki studij.

Dispozicija du�evnih nemira i tragike, prisutna i u dramatici i novelistici Nehajevljevoj, do punog je izra�aja do�la u romanu Bijeg (1909) gdje je iznijeta povijest "modernog Hamleta", mladog i nadarenog �ure Andrija�evi�a �ije se snage lome u dodiru sa �ivornom zbiljom pa �ivot skon�ava predajom alkoholu i samoubojstvom.

BIJEG (1909)
Povijest jednog na�eg �ovjeka
����������� Siroma�ni primorski sin �uro Andrija�evi� u �koli se isticao bistrinom i darovito��u pa se od njega o�ekivalo da postane intelektualac. Uz stri�evu potporu �uro u Be�u studira pravo, ali ga �ivot u gradu odvodi sve dalje od naumljena studija, a zalazi i u knji�evne vode. Zatim prelazi u Zagreb na studij filozofije s nadom da �e se tako domo�i i namje�tenja, a ra�una da �e tako uspjeti sa�uvati i vezu s Verom Hrabarovom, �ija se gra�anska obitelj otpo�etka protivila njihovoj vezi. Nakon duljeg �ekanja uspijeva dobiti namje�tenje kao suplent u senjskoj gimnaziji no ubrzo se suo�ava s neprihva�anjem provincijske sredine, a ni on sam joj se ne uspijeva prilagoditi. Neuspje�na prijateljstva i ljubavna afera, dodatno potpomognuti namje�tenim skandalima sasvim ga smu�uju, a kada mu se zaru�nica uda za imu�nog odvjetnika, �uro se sasvim gubi te prepu�ta alkoholu. Kap koja prelijeva �a�u je saznanje da ga je majka razba�tinila, te �uro - od svih napu�ten - po�ini samoubojstvo baciv�i se u more.

(Vinko Bre�i�, predgovor romanu BIJEG, DiVi�, Zagreb, 1996.)

U romanu Vuci (1928), izborom teme i pripovijedanja predstavlja se u novom svjetlu. Zahvativi�i gra�u iz 16. stolje�a, on nastoji da je �to potpunije dokumentira, ali crtanje likova iz pro�losti nastoji dovesti u vezu sa sada�njom zbiljom. U sredi�njoj osobi, Krsti Frankopanu, simboli�ki je prikazao �ovjeka koji se smiono hvata ko�tac s neda�ama vremena, i podlije�e im kao borac. S obzirom na to, mo�emo o Vucima govoriti kao o novopovijesnom romanu .
(Vice Zaninovi�, PSHK, 81, Zagreb, 1964.)

 

Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a �
za portal pripremio Zvonimir Mitar �

 

*****

Sutra na portalu:

Dinko �imunovi� (1873 - 1933)


Pseudonim je nastao po nazivu senjske utvrde Nehaj.

Nose�i klasi�na (prepoznatljiva) stilska sredstva povijesnog romana (kronikalnost, patos, idelogiju, uva�avanje povijesnih izvora itd.) Vuci sadr�e i nove, modenisti�ke karakteristike - psiholo�ko profiliranje likova, ulan�avanje pojedin�anih scena, isprekidane� i elipti�ne re�enice nanizane jedna na drugu. Predstavljen kao "otklon od �enoine tradicije", taj roman prezentira novo shva�anje povijesti: osje�aj nemo�i pred povije��u ili odsutnost iz nje. Povijest prestaje biti magistra vitae i nudi nam se kao zbroj tragi�nih, pojedina�nih sudbina koje �itatelji prepoznaju kao dijelove svojih vlastitih biografija, potpuno svjesni da su i njihove, kao i one s kojima se susre�u u romanu - izgubljene za svaku budu�nost.

 

 

 


 

 

 


 

 


Vizualna umjetnost
Knji�evnost
Znanost
Glazba
Film
Leksikon
Kontaktirajte nas
 
Predstavljamo:


Untitled Document

 

Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.