PREGLED NOVIJE HRVATSKE KNJI�EVNOSTI
C Ante Ba�i� 2004.
ante_basic@yahoo.com
MODERNA
PJESNI�TVO
Vladimir Nazor (1876 - 1949)
antologijske pjesme: Galiotova pesan, Seh-du�i dan, Turris eburnea, Cvr�ak, �uma spava, Maslina, Bunar, Nutarnje more, U trnjaku, �ikara, Zrikavac, �tap, Kasna godi�njica
����������� Ro�en je 1876. u Postirama na otoku Bra�u. �kolovao se na rodnome otoku te u Splitu, Grazu i Zagrebu. U o�evoj bogatoj knji�nici ve� zarana se upoznaje s djelima Homera, Vergilija, Horacija, Tassa, Leopardija, Manzonija i drugih klasika. Kao profesor slu�buje u Dalmaciji, Istri i Primorju, a tek 1929, kao umirovljenik, dolazi u Zagreb. Za vrijeme II. svjetskog rata pridru�uje se partizanima. 1943. je izabran za predsjednika ZAVNOH-a, a nakon zavr�etka rata postavljen je za Prezidija Sabora Narodne Republike Hrvatske. Umro je 1949. u Zagrebu, gdje je i pokopan uz najve�e nacionalne po�asti.
Na svom stvarala�kom putu Nazor je pre�ao put od metafizi�kih sustava transcendentalnog filozofiranja do materijalisti�ke revolucionarne prakse, do racionalne sheme i harmonijskog razvoja kristalne strukture lapurlartizma te unutarnjeg protesta protiv artisti�ke verbalizacije futurizma, dadaizma, ekspresionizma, nadrealizma i programatske didaktike socijalisti�kog realizma. Stoga je u njegovu opusu prisutan �itav niz razli�itih stilskih tendencija, od neoklasicist�ke do neorealisti�ke. Ipak, uza svu stilsku heterogenost, on pripada stilskoj formaciji moderne.
Po�etkom stolje�a prilazi stilsko-izra�ajnim sredstvima be�ke secesije (stati�no stilizirani likovi, plo�nost i dekorativnost, vegetabilnost oblika, linearna i alegorijska plastika te komponente arhai�nosti i simboli�nosti). Preko mita i legende (Slavenske legende, 1900; �ivana, 1902.), Nazor ulazi u sferu modernisti�kog avangardnog programa �to ga je implicirao stvarala�ki sustav secesije i moderne. Secesijskom stilizacijskom tehnikom on prilazi oblikovanju mitsko-herojskog vremena drevne nacionalne pro�losti. Nazorov na�in oslu�kivanja povijesti uvijek je u tra�enju mita i legende, a u masovnim vite�kim podvizima tra�i odraz kolektivne snage (Hrvatski kraljevi, 1912). No i u najdubljim predjelima poniranja u mit, Nazor ostaje "antropocentri�an" - bogovi i ljudi zajedni�ki i��ekuju ishod sudbine.
Nakon mitolo�ko-legendarnih sadr�aja iz prve faze, slijedi "dionizijski" osje�aj do�ivljavanja svijeta prirode. U ditirampskim akordima njegova neohelenisti�kog nadahnu�a zamje�uju se sna�ni orfi�ki ugo�aji, puni poganske �ivotne radosti. Poput Nietzschea, on isti�e pojam dionizijanstva, tj. ono �to simbolizira �ivot, njegovu vje�nu plodnost, strasnu afirmaciju ljubavi i panteisti�ki preobra�aj prirode. U takvom apolonskom odnosu prema �ivotu, nazire se i Nietzscheova formula: amor fati. Nazor isti�e potrebu prevladavanja �ivota u ime �ivota pa se �ivot te�i zahvatiti u �itavoj njegovoj mnogostranosti. Slike o�ivljuju u plamenu ditirampskog zanosa (�empres I-V, Cvr�ak, Malina, Kiklop I-VI, Dionizijske pjesme), a sve je obavijeno mediteranskim ozra�jem, sve govori univerzalnim jezikom prirode.
No ve� u Novim pjesmama (1913), Nazora napu�taju dionizijski zanosi i satirski prizori, a javljaju se intimni tonovi "unutarnjih ritmova" (Intima, 1915), platonska snatrenja petrarkisti�ke trubadurske ljubavne nje�nosti (Pjesni ljuvene, 1915.), sentimentalni �apat davnih dana (Niza od koralja, 1922), da bi u posljednjoj fazi stupio na prag nadstvarnog svijeta mistike (Pjesme o �etiri arhan�ela, 1927) -
Poganizam i vitalizam bivaju nadvladani spiritualizmom koji se uzdizao prema misticizmu i ezoteri�nosti; slika svijeta uzdi�e se do nadnaravnog i Aposlutnog, a izra�aj dobija smireniji ton misaone nadnarvane duhovne spoznaje. Prate�i svojom svije��u protjecanje vremena �to te�e prema Vje�nosti, na�ao se na pragu transcendecije. U njegovoj poeziji javljaju se ontolo�ke preokupacije (Pjesme o �etiri arhan�ela) kao novo prevrednovanje dosada�njih vlastitih duhovnih vrijednsoti i obra�anje Vje�nosti, �to valja shvatiti i kao te�nju �ovjeka da pod svaku cijenu zadobije ne�to od onoga �to je za njega u ovom svijetu izgubljeno, a to je "besmrtnost". Zato je u Nazorovu unutra�njem trenju uduha neprestano nazo�an i onaj ontolo�ki: Memento mori!
Iz Nazorova pjesni�kog djela proizlazi da je umjetnost esteti�ki ja�a od stvarnosti jer se u umjetnosti o�ituje esecncijalnost zbiljskog svijeta.
Kritika je Nazorovu transformaciju poganstva u kr��anski misticizam u Pjesmama o �etiri arhan�ela ve�inom ocijenila kao staromodnu, kao dalek i apstraktan svijet, prazne i pasivne egzalatacije, a kasnije joj je markstisti�ka kritika ideolo�ki poricala svaki estetski smisao i smatrala je defektnim dekadentim srozavanjm njegova nadahnu�a i stvaranja.
Mnogi dru�tveni doga�aji tridesetih godina odrazili su se i na Nazorovo knji�evno stvaranje: spiritualno-metafizi�ka koncpecija svijeta koju je njegovao pokazala se neostvarivom pa se sakralno i profano po�inju razilaziti, a on se po�inje okretati prema stilskoj tendenciji "novog realizma"; usmjeravaju�i se od ontolo�kog prema antropolo�kom (�ikara, Pjesme o bratu Gavanu i seki Siroma�tini, 1931). Ve� 1917. u ciklusu pjesama �ikara, Nazor stoji na pragu modela strukture novog realizma i socijalno usmjerene europske knji�evnosti. U Europi i Hrvatskoj tada opet dolazi do revitalizacije stilskih tendencija realizma (Cesarec, Krle�a) pa i Nazor u tom duhu tada po�inje pisati svoju laku, feljtonisti�ki sazdanu prozu sa socijalno anga�iranim temama (Zagreba�ke novele, 1942) Pokazivanje osje�aja za stvarnost, za dru�tvene odnose i ljudske sudbine, ostat �e temeljno obilje�je Nazorova knji�evnog rada do kraja �ivota. 1942. stupa u partizane, gdje �e dati i svoje posljednje zbirke Hrvatske pjesme partizanke (1943) i Pjesme partizanke (1944). Te ratne zbirke dobro ocrtavaju duh svoga autora, koji se suo�ava s jednom novom percepcijom svijeta. I ovdje i dalje djeluje mitsko-herojski etos; mitska snaga trajno kulminira nad povijesno��u, a tek u rijetkim trenucima nadahnu�a mitom ovladava povijesna zbilja. Tu je izba�en mitski svijet bogova, ali ne i mitski svijet heroja, doga�anje nije zatvoreno u sada�njosti jer se povijest ju�era�njeg dana pretvara u legendu te dobija herojske oblike i epsku dimenziju, zato je u toj poeziji uzaludno tra�iti idoelo�ku �isto�u i dosljednost revolucionarnog duha - to su manje-vi�e mit i legenda preina�eni i prodahnuti suvremenom stvarno��u.
Kada se nakon 1945. knji�evno stvaranje u stukturi umjetni�kog iskaza po�elo oblikovati u pragmati�nom sustavu socijalisti�kog realizma i odgojne funkcije knji�evnosti, i Nazor se poku�ao pribli�iti iskaznom modelu socijalno-utilitarne knji�evne prakse (posthumno objavljena zbirka Himne i ode), no u njemu nije i��ezao duh artisit�ke i univerzalne svijesti ranijeg razdoblja jer se djelo i dalje zapo�inje i zavr�ava legendama. Svoje stare ideale miri s novim normama umjetni�kih vrijednosti. Ideolo�ki radikalizam koji je vr�io degradaciju umjetni�kih vrijednosti u korist programatskih, bio je neprihvatljiv za njegovo modernisti�ko shva�anje umjetnosti.
Svoja prozna djela po�eo je pisati jo� za vrijeme boravaka u Pazinu (1906) i Kopru (1907) gdje je radio kao profesor. Tamo pi�e nekoliko djela s tematikom iz istarskog �ivota: Veli Jo�e (1908), Krvavi dani (1908), Istarske pri�e (1913). U toj literaturi Nazor si ne postavlja visoke zahtjeve; ona je prvenstveno namijenjena �irokim �itala�kim krugovima s nakanom nacionalnog osvje��ivanja hrvatskog �ovjeka u Istri.
Izme�u 1920. i 1924. u Crikvenici pi�e zanimljivu i osebujnu autobiografsku lirsku prozu Pri�e iz djetinjstva (1924) i Pri�e s ostrva, iz grada i s planine (1927), u kojima se uglavnom analiziraju uspomene iz djetinjstva. U tim je djelima pripovijedanje bli�e lirskoj prozi negoli objektivnom realizmu. Spontanu umjetni�ku preobrazbu jednog do�ivljaja iz djetinjstva osobito sna�no mo�emo do�ivjeti u noveli Voda, koju do�ivljavamo i kao retrospektivnu impresiju o vremenu kojega vi�e nema, ali zauvijek ga je spasila �iva umjetni�ka ekspresija. Tu se isti�u jo� i novele Boginja, Prsten, Gemma Camolli koje nam predo�avaju razvoj autorove svijesti i unutra�njeg �ivota.
VELI JO�E (1908)
U davno vrijeme u �umi kod Motovuna �ivio je kmet i orija� Veli Jo�e. Providur Barbabianka odvodi ga najprije u Kopar, gdje Jo�e s lako�om obavlja sve te�ke poslove, a zatim je odlazi s njim u Veneciju. Za vrijeme plovidbe div je �uo pjesmu tu�balicu galijota Ilije koji ga je nahranio idejama o slobodi pa se Jo�e, nakon �to brod iste no�i potone u oluji, vra�a u Istru i po�inje nagovarati ostale gorostase kmetove da mu se pridru�e. Tako su se pomalo svi divovi odmetnuli i preselili na stari ukleti grad na vrhu gore koji su prema legendi sagradili Psoglavci. Gra�ani koji su sada ostali bez radne snage, po�eli su smi�ljati kako da pokore nekada�nje kmetove koji su sada obra�ivali svoju zemlju i radili samo za sebe. Nakon �to je jedan od njih kopaju�i prona�ao veliko blago, gra�ani su se pomamili za zlatom pa su se po�eli davati u najam divovima, samo kako bi bili nagra�eni. Jo�e nije �tedio, obilato ih je darivao. Ali do�lo je vrijeme �etve i podjele dobara. Kako je Jo�e sebe smatrao glavnim mislio je da mu stoga pripada i najve�i dio. Ostali divovi se nisu slo�ili s takvom diobom pa je do�lo do sva�e, ubojstva jednoga od njih, po�ara te kona�nog razdora, nakon �ega su se divovi opet vratili svojim biv�im gospodarima. I Jo�e se vra�a u Motovun s komornikom Civettom (koji je pospje�io razdor me�u divovima). Gledaju�i ispod sebe opet sve te ljude kojima je nekada tako te�ko slu�io, Jo�i se nakon isku�ene slobode te�ko opet vratiti u ropstvo. Prisje�a se rije�i galijota Ilije o slobodi te se okre�e i vra�a natrag, ostavljaju�i Civettu samog. Nakon �to gra�ani vide da se komornik pojavio bez Jo�e, a oni jedini ostali bez svoga kmeta (svi ostali divovi vratili su se svojim gospodarima), iskalili su svoj bijes na nesretnom Civetti, dok je Veli Jo�e nestao bez traga.
BO�KARINA (1Savremenik, 1910)
Kmet kumpar Zvane odlazi u grad na izlo�bu, nadaju�i se nagradi za svoju kravu Bo�karinu. Me�utim, Bo�karina bude ocijenjena kao mr�ava, gotovo mrcina pa je razo�arani Zvane proda u bescijenje te se pijan i nesretan vra�a ku�i. Putem mu se privi�aju �udne stvari, pa Zvane zavr�i ja�u�i na� crnom Mraku,� nemani - psu, vra�a se u grad, te odlazi u ku�u �jor-Momola (koji je kupio njegovu kravu) tra�e�i natrag Bo�karinu te ponovnu ocjenu krava. Gospoda izvode nagra�enu Ro�u i mr�avu Bo�karinu, a kumpar Zvane po�inje musti i izmuze toliko mlijeka da se svi �ude te otkupljuju njegovu Bo�karinu za mnogo novca.
Drugo jutro njegova �ena Barbara raspituje se za Zvanu jer se sino� nije vratio. Na�la ga je pra�nog i pijanog u grmlju, s osmjehom na usnama, "kao da se nasla�uje utvarama neke �udne sanje".
AN�EO U ZVONIKU (Novele, 1946)
Mali Vlado nikako ne mo�e doku�iti tko to kuca u zvoniku prije zvonjave. Jednom mu se u�ini da se oblak pretvorio u an�ela pa zaklju�i da to an�eo dolazi kucati po zvonima. Htiju�i zadovoljiti svoju znati�elju i dokazati odraslima da je u pravu,� neopa�en se uvu�e u zvonik i po�ne penjati ljestvama prema zvonima. No u mraku ga prepla�e �i�mi�i pa ga zaplakanog i prepla�enog skine zvonar i odvede pred �upnika, koji ga, nakon �to mu Vlado ispri�a svoju pri�u o an�elu, vra�a roditeljima.
VODA (Novele, 1946)
Radnja je ispri�ana iz perspektive dje�aka Vlade. Na otoku ve� tri mjeseca vlada su�a. Seljani se mole za ki�u, a nakon �to pristigne vijest kako �e do�i la�a s vodom, u selu nastane prava pomutnja. �itavo selo ve� od ranoga jutra i��ekuje la�u s vodom: �ene su se okupile na obali, nate�u�i se da budu me�u prvima, kako ne bi ostale bez svoga dijela. Pred ve�er la�a napokon dolazi. Mornari pumpaju vodu kroz cijev u bunar, a ljudi �eljno gledaju u vodom natopljenu cijev, sve dok deran Ko��e prvi ne probu�i cijev ne bi li �to prije uta�io �e�. Njegov �in potakao je, od �e�i ve� pomalo poludjelu gomilu pa su svi po�eli probijati cijev, �ele�i �to prije do�i do spasonosnog pi�a. Kapetan je smjesta prekinuo opskrbu i isplovio jer se po�ela pribli�avati nevera.
Iste ve�eri stigla je nevera: najprije je padala ki�a, onda je nastala grmljavina, a naposlijetku je sve zavr�ilo s u�asnom tu�om. Nakon nevremena, Vladin otac obilazi opuste�eni vinograd. Sve je uni�teno i propalo. Te jeseni Vlado treba po�i u grad u �kolu. Nakon uni�tene ljetine, on se nudi da ne�e i�i nego �e nastaviti pomagati ocu. Otac to odbija jer ne �eli da Vlado postane "Ko��in drug".
Nakon �to se 1936. iz Zagreba opet vratio na rodni otok, iznova potaknut davnim reminiscenijama i o�ivljenim sje�anjima, Nazor pi�e roman Pastir Loda (I. 1938.; II. 1939.), koji, govore�i o sudbinama anti�kih bogova i polubogova, o prirodi i ljudima, o vjerama i kulturama njegova otoka ponovo o�ivljava� prvu fazu njegova stvaranja.
1938. opet se vra�a u Zagreb, te se, uzemiren zbivanjima uo�i II. svjetskog rata, opet udaljuje od mitolo�kig fantazmagorija i alegorijsko-refleksivnih motiva te po�inje zahva�ati u suvremenu socijalnu materiju, u ve� spomenutim, Zagreba�kim novelama (1942).
Zanimljiv je i Nazorov putopis Od Splita do piramida (1942), zapravo hibridna tvorevina putopisa i poezije, u kojoj opisuje svoje do�ivljaje prilikom putovanja u Gr�ku i Egipat. Ovdje on daje maha ma�ti koja je sva pro�eta o�ivljavanjem mitskih pri�a, reminiscencija i lirskih halucinacija.
I pi�u�i za djecu, postigao je golem uspjeh, osobito pri�ama i igrokazima Veli Jo�e (1912), Bijeli jelen (1913), Minji (1913), te zala�enjem u neka �arobna podru�ja, za�arane dubine mora i tajanstvene predjele kojima se prije njega nitko nije pro�etao u na�oj knji�evnosti (Dupin, Halugica).
Po izvornosti do�ivljavanja i realisti�kom osje�aju zbilje, isti�e se Nazorov ratni dnevnik S partizanma 1943 - 1945. Dramatika, dinamika i intenzizet pro�ivljenih okrutnosti rata izvela je Nazora iz njegova subjektivnog svijeta� i iz epskih, mitskih visina spustila ga u golu stvarnost. U toj prozi realisti�no iskazivanje je svakako najsna�nije.
Posebnu vrstu u njegovu knji�evnom djelu �ini govorni�ka proza, objavljena u knjizi Govori i �lanci (1945). Ti su govori bili tijesno vezani uz politi�ke doga�aje kojima je Nazor, kao predsjednik ZAVNOH-a bio sudionik. U njima je reagirao i prosvjedovao na sve ono �to je tada ugro�avalo narodnu egzistenciju, ali ne propovijeda duh osvete i mr�nje, nego misao narodne energije, dru�tvene moralne preobrazbe i oplemenjivanja �ovje�anstva. Posebice je reagirao i na neprihvatljive pojave koje su se ve� tijekom rata javljale pri unificiranju hrvatskog i srpskog jezika.
Svoju koncepciju o umjetni�kom stvaranju i kriti�ki odnos prema knji�evnom tekstu iznio je u knjigama Na vrhu jezika i pera (1942) i Eseji i �lanci I, II (1942). Negova estetska koncepcija te�i za tim da umjetnost postane savr�eni iskaz �ovjekova bi�a. Inzistira na znanstvenoj objektivnosti kritike te vi�e obrazla�e smisao i "logiku djela" nego izra�ajnu stukturu. Nazor je bezgrani�no vjerovao u umjetni�ku snagu tradicije te tako razvijao jedan umjereni tradicionalisti�ki koncept umjetnosti.
(Nedjeljko Mihanovi�, SHK, Zagreb, 1999.)
Dopu�tenjem autora prof. Ante Ba�i�a �
za portal pripremio Zvonimir Mitar �
*****
Sutra na portalu:
Dragutin Domjani� (1875 - 1933)
