B.Guši�, portal Skiby usa, u razgovoru s prof. �orluki�em:

Profesor FILIP �ORLUKI�,
fizi�ar, znanstveni istraživa� i publicist

Bosna ve� zbog moralnih razloga ne bi smjela pristupiti NATO paktu... Sve da mi Bosna i nije zavi�aj, da su tamo nekavi crnci, narod susjedne nam države se uništava, a hrvatska politika se ponaša kao da se ništa ne doga�a...Stipe je veliki politi�ki žongler, a �ini samo ono što smatra da bi moglo njemu koristiti, ali ne u materijalnom pogledu, nego popularnosti...Zubaka su današnji "�istunci" uspjeli marginalizirati, pa je potpuno nemo�an..a EU je poslala najgoreg mogu�eg predstavnika Karla Bilta...

DAYTONSKI SPORAZUM JE ZLO�IN I KAO TAKAV MORA BITI DOKINUT

Evo razgovora sa još jednim fizi�arem. Ali, ne o fizici, nego, kao što je to bio slu�aj sa dr. Arasom Konjhodži�em, o drugim temama kojima se oni bave, a nama su itekako važne. Ma, šta važne - od životne važnosti.

Gospodine �orluki�u! Ho�ete li za naše �itatelje ukratko prezentirati svoj zavi�ajni, kako bi se ovdje reklo, background?
PROF. �ORLUKI�: Ro�en sam 06.01.1928. u selu Vrhovi kod Dervente u BiH. Osnovnu sam školu po�eo poha�ati u Derventi, a radi o�eva premještaja u Tuzlu, tamo sam nastavio školovanje do po�etka šestog razreda gimnazije. U desetom mjesecu 44. g. se vojska NDH povla�ila iz Tuzle, pa sam im se pridružio na putu prema Br�kom i kasnije otišao ro�acima u Vrhove, odakle sam nastavio poha�ati gimnaziju u sedam kilometara udaljenoj Derventi. 10. travnja 1945. sam zbog dolaska partizana s mnoštvom naroda krenuo prema Zagrebu, pa Bleiburgu. Sretno sam preživio zlo�ine tog križnog puta i ponovno se vratio u Vrhove. Uz pomo� jednog politi�ki visoko pozicionirang ro�aka nastavak školovanja mi je dozvoljen tek nakon godinu dana. Maturirao sam 1948. g. Posredovanjem profesora fizike Šahbegovi�a, Ministarsvo prosvjete BiH dalo mi je stipendiju za studij fizike na PMF-u u Beogradu, gdje sam i diplomirao. Premda nisam bio �lan Partije, obzirom na izrazite sposobnosti prakti�ara prvi posao sam dobio u vojnoj industriji u svojstvu šefa poligona u tvornici eksploziva u Vitezu. Nakon godinu i pol prelazim u Maglaj, gdje sam u tada najsuvremenijoj tvornici papira i celuloze preuzeo posao šefa održavanja ure�aja za mjerenje i automatizaciju. Dobro iskoristivši taj novi izazov, tijekom pet godina osposobio sam se u vrhunskog stru�njaka na tom tehni�kom podru�ju, ali i u tehnologiji celuloze i papira. Krajem 1960. g. sam prešao u Zagreb, gdje me je Savezna privredna komora imenovala šefom Centra za automatizaciju industrije papira Jugoslavije, no uskoro sam postavljen za tehni�kog direktora Zagreba�ke tvornice papira. Po�etkom 1966. sam prešao u Industroprojekt, koji me je kao eksperta poslao u Etiopiju, gdje sam u ime carske vlade pola godine obavljao nadzor izgradnje rafinerije nafte koju su u Assabu na obali Crvenog mora gradili Sovjeti. Nakon toga sam tri godine obavljao nadzor na izgradnji Rafinerije nafte u Bos. Brodu. 1975. g. sam u svojstvu pomo�nika direktora me�unarodnog tima pola godine radio na dovršenju i puštanju u pogon Tvornice celuloze u Bangladešu, a idu�e godine sam tamo kao savjetnik za proizvodnju radio još dva mjeseca. 1978. g. sam u svojstvu direktora njema�ko-turskog stru�nog tima radio na puštanju u pogon tvornice celuloze u Jedrenama u Turskoj. Nakon toga sam ponovno prešao u Zagreba�ku tvornicu papira, sa zadatkom dizajniranja, nabavke, montaže i puštanja u rad ure�aja za komputorsko vo�enje upravo dovršene velike papir mašine. To sam uspješno obavio, a zatim prešao u poduze�e ATM (automatizacija i tehnika mjerenja), u okviru kojega sam osnovao i vodio školu za specijalizaciju inženjera i tehni�ara u tom tehni�kom podru�ju. 1990. sam otišao u mirovinu.

Od kada živite u Puli?

PROF. �ORLUKI�: U Puli živim od 1.995. g. Tu sam mogao ostvariti mnogo bolje i mirnije uvjete za intelektualni rad. Imao sam mnogo planova, a Zagreb mi je bio prenaporan u svakom pogledu.

S obzirom da ste po stru�nom zvanju fizi�ar, javnosti ste ipak poznatiji po nekom drugom opusu. Zaista, od kada se bavite publicistikom i šta Vas je opredjelilo da javno iznosite svoje stavove i mišljenja iz raznih oblasti koje se uglavnom svrstavaju u tzv. društvenu branšu?

PROF. �ORLUKI�: Ja po edukaciji jesam fizi�ar, profesor fizike, ali sam cio radni vijek proveo kao inženjer u razli�itim podru�jima tehnike i tehnologije, kao inženjer sam još od 1974. g. na popisu znanstvenih istraživa�a Hrvatske. Nikada nisam radio u prosvjeti. Rano sam po�eo pisati i objavljivati knjige tehni�kog i tehnološkog sadržaja. Još u Maglaju sam skupa s inženjerom Ðonlagi�em za interno izdanje napisao Knjigu: Pneumatski automatski regulatori. Zatim sam samostalno za interno izdanje Zagreba�ke tvornice papira napisao: Priru�nik papirni�ara, pa sli�nu Knjigu za Tvornicu papira u Ivangradu.

Zatim sam po�eo s javnim objavljivanjem. Zagreba�ka Tehni�ka knjiga mi je 1966. g. objavila Mjerenje tempterature u industriji, a 1975. g. Mjerenje protoka fluida. Školska knjiga mi je 1987. objavila knjigu Tehnologija papira.

Što se ti�e društvene i kulturološke branše, u novinama sam se intenzivno po�eo javljati neposredno prije rata. Prvo sam u jednom sarajevskom muslimanskom tjedniku oštro i argumentirano odgovorio na napade Miloševi�eva glasnogovornika dr. Miroljuba Jefti�a, koji je u Sorboni doktorirao na temi Kur'an, pa je u novinama i na TV bezo�no napadao Šiptare i Kur'an kao najve�e opasnosti za Srbiju. Ubrzo sam za iste novine dao opširan intervju - pa je Miroljub zašutio.
Po�ekom tzv. „balvan revolucije" u Hrvatskoj u Vjesniku sam objavio opširan apel Srbima. To je jedini �lanak koji su mi sve do kraja rata objavile hrvatske novine. Me�utim, bosanski Ljiljan mi je tada objavio veliki broj �lanaka. Kasnije sam ipak sve do prije �etiri godine dosta objavljivao u hrvatskim novinama, a od tada: ništa. No sre�om ostali su mi Internet portali. Najviše mi je priloga objavio www.arhiva.croatia.ch.

Ho�ete li i ovom prilikom obrazložiti zašto ste protiv ulaska Hrvatske u NATO?

PROF. �ORLUKI�: Ja sam o tom opširno pisao, a sada �u to re�i samo ukratko. NATO je relikt hladnog rata, a nakon raspada SSSR-a, više nije postojao vojni�ki snažan potencijalni neprijatelj, pa je i postojanje tog vojnog saveza objektivno postalo nepotrebnim - svima osim ameri�koj vojnoj doktrini koja i dalje želi održavati snažnu vojsku, �ime automatski izaziva podozrivost oja�ane Rusije, poti�u�i je na naoružavanje. Da je Nato-pakt rasformiran, a EU na neki na�in udružila svoje vojske, to bi bilo nešto savim drugo i bilo bi logi�no da im se i Hrvatska pridruži.

Postojanje NATO-pakta Amerika opravdava postojanjem terorizma. To je �ista glupost. jer se protiv malih i raspršenih teroristi�kih grupa ne može boriti nikakvom vojnom silom, a rat u Iraku i Afganistanu je ostatak Bushove politike. Osim toga, ulaskom Hrvatske u NATO-pakt, teroristi�ki protivnici Amerike automatski postaju i protivnicima Hrvatske.

Dodajem tomu, da ve� zbog na�ina na koji je NATO tolerirao zlo�ine u Bosni, pa i zaustavljanje pred Banjalukom pobjedni�ke ofenzive za oslobo�enje, Bosna ve� zbog moralnih razloga ne bi smjela pristupiti NATO paktu.

Oglašavali ste se i o jeziku, posebno o upotrebi novogovora u RH. Zašto ste, na primjer,protiv upotrebe postkomunisti�kog pozdrava „bok“ u Hrvatskoj?

PROF. �ORLUKI�: O problemima jezika pisao sam još za vrijeme Juge. Protiv pozdrava bok sam prvenstveno zbog toga što je glup, ili ne zna�i ništa, ili na našem jeziku bok: n.pr. neke žene, ili automobila. To nije pozdrav. U nas je puno turcizama, a bok na turskom jeziku zna�i: govno. To je prili�no zaboravljeno, ali je jo ostao izraz: bobokati se. Kad sam prvi put na titlu jednog TV filma vidio taj „pozdrav", asocijacijom sam se sjetio davnog doga�aja kad sam na selu iz obližnje ku�e �uo: „Mandeee, po'iti vamo, pobokalo ti se dite".

Poslije sam na e-mailu dobio pravo tuma�enje kako je nastao taj pozdrav. Krajem austrijske vladavine u Zagrebu su se pozdravljali s: Mein beugen (moj naklon), pa su izgovarali skra�eno: Majn bojkn, pa: bojkn, pa: bok. No, bez obzira na porijeklo, to nije pozdrav, a zna�i i govno.

„Kamo ideš �ovje�e“ naslov je jedne Vaše knjige. Šta je osnovna poruka iste i na �emu je bazirana?

PROF. �ORLUKI�: E dragi zemlja�e, ovo traži malo dulji odgovor. Obzirom na sve što sam u životu prolazio rano sam se zainteresirao za sociološka pitanja, a posebno o uzrocima me�uvjerskih ratova, ali se time nisam imao vremena temeljitije pozabaviti. Tek sam u Etiopiji imao slobodnog vremena na pretek. Klimatski su uvjeti vrlo teški, vrlo visoka temperatura, a vlaga do 98%. Posao na gradilištu sam brzo obavljao, pa pobjegao u klimatiziranu sobu. U to se vrijeme na radiju mnogo govorilo o ekumenizmu proglašenom na II. vatikanskom saboru. Tada sam se odlu�io zapo�eti s komparativnim znastvenim istraživanjima svih povijesno poznatih religija. Ta moja istarživanja traju i danas.

U po�etku su mi zbog tematske nesloženosti tekstova najviše teško�a zadavali Kur'an i Evan�elje, pa da bi ih uop�e mogao koristiti odlu�io sam ih pokušati presložiti u logi�an tematski slijed. Vremenom sam istraživanja morao proširiti na sociologiju, psihologiju, ali i na dostignu�a istraživanja mozga i molekularnu biologiju. Budu�i da je sociologija mlada znanost, podatke o ponašanju, težnjama i razmišljanjima ljudi u dalekoj prošlosti jedino sam mogao na�i u svetim knjigama. Tako je nastala knjiga Kamo ideš �ovje�e, koja, premda na suvremen i logi�an na�in tuma�i tekstove svetih knjiga, ona je zapravo komparativno-antropološko-psihološko-sociološka, ali pokazuje i da se u religijskom smislu, još od prastarog sumeranskog mita o Gilgamešu pa sve do Kur'ana sve slijeva u logi�nu duhovnu cjelinu.

Knjiga je objavljena 1983. ali pod uvjetom da u predgovoru bude nazna�ena kao znastvena fantastika. Naklada od pet tisu�a primjeraka prodana je u samo par mjeseci, ali zbog „politi�kih razloga" nakladnik nije ponovio izdanje. To je drugi izdava� u�inio tek 1990. g.

Kur'an i Evan�elje koje sam u po�etku preslagao da bih sebi olakšao rad, kasnije sam odlu�io dovršiti i objaviti. Taj posao koji je zapo�et 67.g. dovršio sam tek krajem osamdesetih. No, Objedinjeno evan�elje, pod naslovom: Isus, Mesija objavljeno je 1996. g. a Kur'an 2001. g. Dok su neki katoli�ki visokopozicionirani sve�enici na moj rad na Evan�elju gledali s velikim podozrenjem, u Islamskoj sam zajednici imao veliku podršku. Tako je zagreba�ki muftija Ševko Omerbaši� u svojoj recenziji napisao: "...Autoru se mora odati veliko priznanje, što je u tim traganjima utrošio izvanredno mnogo vremena i odrekao se nekih dosadašnjih autora i njihovih radova, pa pošao svojim sopstvenim putom, odbacuju�i unaprijed zacrtane sheme, što �e vjerojatno potaknuti islamologe na daljnja istraživanja fenomena kur'anske Objave...". Profesor Kur'ana sarajevskog Fakulteta islamskih znanosti, dr. Enes Kari� je u svojoj recenziji napisao: "... Budu�i da standardna originalna islamska izdanja Kur'ana nisu istovjetnog rasporeda sa tzv. datiranjem kur'anskih ulomaka, t.j. vremenom objavljivanja, to se još od VII. vijeka (I stolje�e islama) ulažu veliki napori da se otkrije "vremenski klju�" za dešifriranje kur'anske poruke.. Tvrdim da je prava sre�a da je Filip �orluki� došao na ideju da sa�ini jedan takav prijevod Kur'ana u skladu sa približno vjerovatnim teorijama o vremenskom slijedu njegova priop�avanja...". Ove tri knjige smatram svojim najve�im životnim djelom, a posebno Kur'an jer to je prva cjelovita recenzija redoslijeda kur'anskog poglavlja nakon Utmanove, koja je u�injena 20 godina poslije Muhamedove smrti. Na žalost, nakon ovih ratnih ludovanja o svemu je nastala apsolutna tišina, pa �e se vjerojatno dogoditi ono što se dogaðalo s mnogim velikim djelima, a to je da postanu poznata i popularna tek �etrdesetak godina poslije autorove smrti. Bogu hvala što mi je dao snage, upornosti i znanja - pa sam svoje u�inio.

Prevo�eni ste i na turski jezik te prisutni na mnogim njihovim portalima. Kada i kako je nastala Vaša suradnja sa turskim izdava�ima?

PROF. �ORLUKI�: Ma kava suradnja, dragi zemlja�e?! Ukrali! Jedan naš Bosan�eros je bio suizdava� glavnog izdava�a. Preveo i objavio bez moga znanja. Ja sam to preko interneta doznao tek prije dvije godine i prošle godine preko naše Ambasade uspio stupiti s njima u vezu. Bosan�eros se razbolio i više ne radi, stvar je zastarjela i ne mogu tužiti, pa mi nisu poslali �ak ni primjerak knjige iako sam to direktora zamolio. Makar tu knjigu bih svakako želio imati. Ne znam što Turci sada o knjizi objavljuju na internetu.

Ovo možda nije pogodno za intervju, ali što se ti�e honorara, ja sam pravi baksuz. Za Kur'an i Evan�elje sam još 91. potpisao vrlo povoljan ugovor. �ak su od Ministarstva znanosti dobili potporu u visini od 40.000 DEM. Novac potrošili, knjige nisu objavili, ja tužio i nakon što su sudovi 8 godina "igrali ping-pong" dobio sam rješenje da mi izdava� skupa sa zateznim kamatama mora platiti preko pola milijuna kuna, ali izdava�a više nije bilo. Propao u privatizaciji. Propao je i izdava� koji je kasnije objavio knjige. Ste�ajni upravitelj mi je savjetovao da tužim, ali nisam. Gadi mi se. Moja penzijica mi je dovoljna za skromno preživljavanje.

Evo nas, kona�no, u našoj Bosni. Šta Vas je motiviralo da pišete otvoreno pismo predsjedniku Mesi�u i zatražite da povu�e potpis RH sa Dejtonskog sporazuma?

PROF. �ORLUKI�: Motivirao me je snažan, ljudski osje�aj za pravdu. Sve da mi Bosna i nije zavi�aj, da su tamo nekavi crnci, narod susjedne nam države se uništava, a hrvatska politika se ponaša kao da se ništa ne doga�a. Mesi�a sam nekoliko puta pozivao da u�ini ono što može, ali bez reakcije. Butmirski "dogovori" predstavljaju kriti�an momenat, pa sam opet morao reagirati. Poslao sam to u �etiri hrvatska dnevnika i u bosanski Dnevni avaz - do sada nitko nije objavio. Objavli su samo portali www.arhiva.croatia.ch, Bosanski kongres i Hrvatska uljudba.

O�ekujete li ikakvu reakciju aktuelnog hrvatskog predsjednika i može li se njegova eventualna šutnja tuma�iti i u kontekstu kratko�e vremena, s obzirom da mu uskoro isti�e drugi mandat?

PROF. �ORLUKI�: Stipe je veliki politi�ki žongler, a �ini samo ono što smatra da bi moglo njemu koristiti, ali ne u materijalnom pogledu, nego poularnosti. On je veliki glumac, kojemu je aplauz draži od honorara. Vrlo je popularan jer kritizira Vladu i pri�a viceve. Njegova šutnja nema veze s kratko�om vremena do isteka mandata. Ja sam ga u nekoliko opširnih �lanaka, koje je objavio Vjesnik, pozivao na poništenje Daytona. Prvi put još prije sedam godina. Sumnjam da �e i sada reagirati, a bio bih sretan da to u�ini.

Gospodin Krešimir Zubak nije u ime bh Hrvata potpisao Dejtonski sporazum kojim je derogiran legalni Ustav RBiH, odnosno nagra�eni oni koji su ubijali Bosnu 3,5 godine. Da li je zbog tog �asnog stava gospodin Zubak naprasno nestao sa bh politi�ke scene?

PROF. �ORLUKI�: �ast je i ina�e relativan pojam, a u današnjoj Bosni posebno. Hrvatski "�istunci" su u vrijeme rata ubili generala Blaža Kraljevi�a, zapovjednika HOS-a, u kojemu su se Hrvati i muslimani skupa borili za jedinstvenu Bosnu. Zubaka su današnji "�istunci" uspjeli marginalizirati, pa je potpuno nemo�an. Ne samo on. Ima još poštenih i pametnih, ali u aktualnim okolnostima ne mogu ništa u�initi.

Vidite li dodatne argumente da se proglasi "bankrot" Dejtona i u �injenici da je jedan od njegovih bitnih supotpisnika Slobodan Miloševi�, koji je otišao sa ovog svijeta kao optuženi za ratne zlo�ine?

PROF.�ORLUKI�: Miloševi� je neosporivo glavni krivac za pokretanje rata, a za njegovo trajanje i košmar u kojemu su po�injeni brojni zlo�ini, u najvišem stupnju kriva je me�unarodna zajednica. Ako ve� ne ranije, ali da je nakon prelaska iz Srbije u Hrvatsku mo�nog Novosadskog korpusa JNA prema Vukovaru, manjim udarom NATO-va zrakoplovsta to zaustavljeno, rat bi u Hrvatskoj bio brzo zaustavljen, a u Bosni ne bi bilo uvjeta ni da po�ne. Daytonski sporazum je zlo�in i kao takav mora biti dokinut.

Butmir I i II su pokazali da ono što Amerika i Europa nude kao mogu�e rješenje za BiH nije �ak ni na nivou kozmetike. Šta mislite, zašto je tom Zapadu stalo da naša domovina do daljnjeg egzistira u ustavno-pravnoj i politi�koj agoniji i kome treba takva država?

PROF. �ORLUKI�: Ovo je izvanredno široka tema, koju �u u odgovoru pokušati maksimalno sažeti. Dva su odvojena i po svome djelovanju razli�ita faktora: USA i EU, koji su se u raspadu Jugoslavije zlosretno dopunjavali.

USA, nekad perjanica slobode, nakon samoraspada SSSR-a ostaje bez realnog neprijatelja, pa samim time i logi�nom potrebom da smanji svoju ogromnu vojsku. No vojnoindustrijski kompleks �ini jednu od osnova ameri�kog gospodrastva, pa pokre�u procese organiziranja programiranog kaosa, a "Alibabu i 40 hajduka" (Bin Laden i Al kaida) proglašavaju mo�nim neprijateljem kojega treba uništi. Tako na istoku po�inju ratove u Iraku i Afganistanu, a da bi bili "potrebni" i u Evropi, dobro im je bio došao kaos na Balkanu.

Ideja EU je izvrsna, ali tu su se isklju�ivo zbog interesa, uz neratovanje ujedinili "rogovi u vre�i". U cilju o�uvanja interesnih sfera, u glavama engleskih i francuskih politi�ara još nije završen ni Prvi svjetski rat protiv centralnih sila. Bosna i Hrvatska su tradicionalno vezane uz Njema�ku i Austriju (Centralne sile), pa su ih 1918. g. pridružili svome savezniku Srbiji, a u ovome ratu su svim silama nastojale da to tako i ostane - ne zato što vole Srbe, nego da ponovno ne do�u u interesnu sferu danas gospodarski mo�ne Njema�ke.

Nisu u tomu potpuno uspjele, Jugoslavija se ipak raspala, ali su u Bosni ostali snažni tragovi mogu�nosti da barem dio te države bude vezan uz Srbiju. Francuska se u me�uvremenu kona�no snažno priklju�ila Njema�koj, ali ne i Engleska, mnoge druge EU države još ne znaju što bi, a takvo stanje kaosa je sve do odlaska Busha odgovaralo i Americi.

Predsjednik Obama je naslijedio državu u gospodarskom kaosu, dva ružna rata koje vojno ne može dobiti i o�ekivanjem cijelog svijeta da uvede nužne promjene. U tom je Bosna samo vrlo sitan detalj, i ne znamo koliko on o tomu uop�e znade i ima vremena temeljitije se time pozabaviti. Ne znamo kakve je upute i od koga dobio predstavnik USA u Butmiru, a EU je poslala najgoreg mogu�eg predstavnika Karla Bilta. U vrijeme rata njegovo je djelovanje bilo toliko loše da sam novinama ponudio �lanak u kojemu sam tražio da ga se proglasi kao: persona non grata. Nisu objavili.
Što �e biti dalje - Bog neka nam pomogne!

Ako imamo takve me�unarodnjake koji nam kao žele pomo�i, poput Bildta, Oli Rena, Inzka, Laj�aka (on se i dalje pojavljuje)..., bh politi�are koji nisu ni gram rješenja, ve� su zna�ajan dio problema, postoji li onda rješenje za Bosnu i koje je?

PROF. �ORLUKI�: Apsolutno postoji: DAYTONSKI SPORAZUM SE MORA poništiti!

Kako komentirate nominaciju Baracka Obame za Nobelovu nagradu za mir?

PROF. �ORLUKI�: Svim srcem je pozdravljam. On je ve� svojim najavama, ne samo t.zv. obi�nim gra�anima Amerike, nego i cijelom svijetu ulio nadu u budu�nost, a �ovjek optere�en bezna�em i ne može biti potpun �ovjek u pravom smislu te rije�i. Ne odobravam, ali razumijem što se njegovi strana�ki protivnici tomu protive i farizejski prigovaraju da još nije u�inio ništa što bi tu nagradu opravdalo, ali zamjerim nekim našim papagajima što to isto ponavljaju. Ameri�ki republikanci se plaše prevelike popularnosti strana�kog protivnika, a kog vraga traže ovi naši bezveznjaci?

Ako imate jos šta re�i, a ja Vas nisam pitao - bujrum! Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

PROF. �ORLUKI�: Hvala na ponudi, imam mnogo, ali �u ostati samo kod nedovršene teme vezane uz knjigu Kamo ideš �ovje�e. Još nakon prvog izdanja javljali su se �itatelji s prijedlozima da prošrim tematiku i objavim novo izdanje. Nešto sam na tomu radio, pa i pored toga što je 90. g. objavljeno drugo izdanje, krajem devedesetih pojavili su se inicijatori i donatori da pokrenem objavljivanje tre�eg, dopunjenog izdanja. Došao je rat i sve je zaustavljeno.

Nakon preseljenja u Pulu, po�eo sam intenzivno pratiti znastvene novosti na podru�ju poznavanja mozga, širokog podru�ja kemijske mikrobiologije i psihijatrije, ali i na podru�ju gospodarstva i tehnologije, pa sam tijekom niza godina dovršio rukopis koji je tematski znatno proširen, a obimom udvostru�en. Sadržaj sam podijelio na tri odvojene, ali slijedom povezane cjeline. Prvo je lagano pisan znanstveni pojmovnik, koji �itatelju omugu�uje da shvati zašto su se naši preci, pa zašto se i mi danas ponašamo kako se ponašamo. Drugi dio obra�uje suvremena tuma�enja svetopisamskih tekstova, a tre�i - koji sam nazvao: Demoni su u nama, obra�ujesvedevijacije na podru�ju ideoloških i nacionalisti�kih ludovanja, nevjersko ponašanje mnogih vjerskih zajednica, gospodarsko srljanje u propast, uništavanje okoliša, koji je maternica unutar koje jedino možemo opstati. Na kraju sam na nekolko stranica dao prognozu budu�nosti.

Ve� �etiri godine rukopis šaljem mnogim izdava�ima, a premda je knjiga izrazito i tržišna, nitko je ne želi objaviti. Kod jednog je velikog i bogatog izdava�a rukopis bio dvije godine, nakon �ega mi je direktor javio da �e je objaviti, a samo tjedan dana kasnije mi je javio da je održan nekakav sastanak i da knjigu ne mogu objaviti.

U staroj je Jugi bila samo jedna "inkvizicija" i oni su zaklju�ili da: "knjiga nije opasna za narod". Sada imamo mnogo inkvizicija i svaka od njih može re�i - i to opravdano - da je knjiga opasna za njihovu interesnu grupu.

Želim Vam svako dobro i da se kona�no po�nu ostvarivati uvjeti za povratak u Bosnu.
Inšalah.

RAZGOVOR VODIO:
    
  Bedrudin GUŠI�

Izvor: Portal Skiby usa

 

Vezani �lanci:

Prekinuti pregovori u Butmiru –Još jedno pismo prof. Filipa �orluki�a Predsjedniku RH Stjepanu Mesi�u

Pismo prof. Filipa �orluki�a Predsjedniku RH Stjepanu Mesi�u

Badnjak 1943. – Sveta tri kralja 1944. i moj 16. ro�endan

Bogojavljenska pri�a - Moj osamnaesti ro�endan 1946. godine 

Ipak odustajem od: BOK curice... BOK de�ki... BOK svima !!!
Jer - upozoren sam da "Bok" nije pozdrav, nego uvreda!

Kuda ideš �ovje�e? – Terorizam

Za portal: zm