Pismo prof. Filipa �orluki�a
Predsjedniku RH Stjepanu Mesi�u

Prof. Filip �orluki�,
umirovljenik, fizi�ar, znanstveni istra�iva� i publicist

Prof. Filip �orluki� iz Pule uputio je pismo Predsjedniku RH Stjepanu Mesi�u u kojem ga moli da u okviru ovlasti koje mu omogu�uje obnašanje polo�aja Predsjednika RH povu�e potpis RH na Daytonski sporazum o ure�enju i Ustavu BiH. Pismo je poslao na znanje i za objavljivanje u Vjesniku i na našem portalu pa pismo prenosimo u cijelosti:

 

Prof. Filip �orluki�,
Krle�ina 35, 52100 Pula 
Tel. 052-392-355,
E-mail: filip.corlukic@gmail.com

U Puli, 15. listopada 2.009. g.

Poštovani gospodine Predsjedni�e RH!

Nakon �etrnaest godina trajanja daytonske BiH, tek su dolaskom predsjednika Obame na �elo USA, predstavnici SAD i EU dali politi�arima BiH neke nove prijedloge i ostavili im rok od deset dana da se dogovore o budu�nosti Daytonskog sporazuma. Budu�i da je Dayton bio rješenje nametnuto u cilju nebosanskih "strateških interesa", pravo bi rješenje bilo u nametanju poništenja, a ako se ne dogovore, tada nije jasno što �e se dogoditi. U aktualnim uvjetima oštrih emotivnih suprotstavljenosti teško je vjerovati da bi se sedmorica odabranih predstavnika mogli racionalno dogovoriti o budu�nosti dr�ave. Stoga Vas kao hrvatski gra�anin i zavi�ajni Bosanac, ali i kao strana�ki neopredjeljena osoba pozivam i molim da budete spremni u�initi ono što Vam nala�e savjest, a omogu�uje obnašanje polo�aja Predsjednika RH, koja je kao supotpisnik jedan od dva garanta Daytonskog sporazuma.

"Hrvatska intenzivno nastoji uspostaviti dobre odnose sa svim zemljama. No pritom kao da se zaboravlja, da je s obzirom na naš uzajamni geopoliti�ki polo�aj, dobrobit i stabilnost susjedne nam BiH od �ivotne va�nosti za dobrobit i stabilnost Hrvatske. Stoga �ak i bez pozivanja na moral i susjedsku solidarnost, Hrvatska iz vlastitih, strateških interesa, mora pomo�i Bosni da se oslobodi daytonskog terorizma, jer to jest oblik terorizma.  Mora i mo�e, jer Hrvatska je supotpisnik Daytona. Sporazumi se sklapaju i razvrgavaju, pa zašto bi ovaj bio neraskidiv".

Ovo sam napisao u predgovoru �lanku koji mi pod naslovom: "Pomo�i Bosni da se oslobodi daytonskog terorizma" 14. 10. 02. objavio Vjesnik. Na temu Daytona dosta sam pisao i objavljivao, a uz ovaj spomenuti, navest �u još samo dva �lanka objavljena u Vjesniku: 25. 01. 05. "Nu�nost odbacivanja Daytona" i 19. 07. 03. "Bosna, nekad ponosna..." 

U svojoj tisu�godišnjoj povijesti, Bosna je mnogo toga pre�ivjela, ali je uvijek ostala cjelovitom. Daytonom je ona obogaljena. Od tada je to monstruozna dr�avna tvorevina, invalid kakav ne mo�e samostalno opstojati. Ve� prema na�inu i neregularnoj proceduri prihva�anja, Daytonski sporazum nije sporazum, nego je to kapitulacija jedne �lanice Ujedinjenih naroda pod pritiskom onovremene ameri�ke vlasti, a uz teško shvatljivu privolu Hrvatske i pohlepnu podršku Srbije.

Još «od Kulina Bana i sretnijih dana» (12. stolje�e), razli�iti demoni Bosni ne daju mira, a krajne nemoralno ponašanje novih, «humanih» i «demokratskih» mo�nika prema njoj, mora kod svakog poštenog �ovjeka izazvati zgra�anje – pa �ak i o�aj. Ovo je bio najstrašniji rat u dugoj bosanskoj povijesti, a što je najtragi�nije taj je obrambeni rat protiv mo�nog neprijatelja utjecajem izvana ubrzo prerastao i u gra�anski, u kojemu su branitelji krvavo ratovali izme�u sebe, pa �ak i oni unutar iste nacionalnnosti.

U tom je apokalipti�nom košmaru poginulo preko dvjesto tisu�a osoba, uklju�uju�i i ogroman broj djece, silovano mnogo tisu�a �ena, a prognano ili izbjeglo preko dva miljuna osoba. Sve su to «mirovnjaci» promatrali, slali nekomu(?!) izvještaje i govorili o ljudskim pravima. Zaklinjali su se u jedinstvenu Bosnu, dok su «diplomati» uporno crtali �udne karte podjele na nacinalne regije.

Kroz sve je ratove u svojoj dugoj povijesti Bosna ostajala jedinstvenom, bila je jedinstvena i u vrijeme turske okupacije, a u tim je dr�avnim granicama uglavnom ostala i sada. Me�utim, iz ovog je rata zahvaljuju�i Daytonskom "sporazumu" izašla podijeljena i potpuno nesposobna za samostalno �ivljene, a što je najtragi�nije izlu�eni nacionalisti inzistiraju na još ve�im unutanjim teritorijalnim podjelama.

Svuda u svijetu izbijaju me�unacionalni sukobi s porastom ekstremnih nacionalizama, a samim time i svih onih zala koja to prate. Svuda u svijetu postoje i mnogonacionalne dr�ave u kojim se �ivi u miru. No ovdje je va�no još naglasiti da nigdje u svijetu ne postoje etni�ki (krvno, genetski) �iste nacionalne zajednice, a da je Bosna jedna od etni�ki naj�istijih, pa bez obzira na kasnije nacionalne podjele u njoj etni�ki Bosanci predstavljaju najve�i dio stanovništva. To je temeljna �injenica koje je malo tko svjestan i zato �u je ukrako obrazlo�iti.

Današnji stanovnici Bosne i Hrvatske potomci su ranije doseljenih ali neorganiziranih slavenskih plemena, kao i starosjedilaca, uglavnom Ilira i rimskih naseljenika. Zadnje je došlo vojni�ki organizirano pleme Hrvata, kojima do sada nije sa sigurnoš�u utvr�eno etni�ko podrijetlo. Oni su ustanovili dr�avu i po svome etni�kom nazivu dali joj ime Hrvatska. To nije nikakva posebnost. U to je vrijeme me�u neorganizirana slavenska plemena na teritorij današnje Bugarske došlo organizirano turkmensko pleme Bugara. Oni su tu organizirali dr�avu i dali joj ime Bugarska, a sami su preuzeli slavenski jezik i asimilirali se u slavensku ve�inu.

Tâ, po podru�jima današnje Bosne i Hrvatske vrlo neujedna�ena etni�ka mješavina, stvarna nam je i jedina osnova polaznog etni�kog podrijetla. Po takvoj etni�koj osnovi, današnji bi se �itelji cijelog podru�ja Bosne i Hrvatske mogli i nacionalno opredijeliti kao Iliri, kao  Slaveni – što je osnova naziva za Slovake, Slovence i Slavonce – ili  kao Hrvati. Koje je krvi, odnosno gena u komu od nas više, to nitko ne zna. Zemlja u kojoj su se tada naselili, tada se najve�im dijelom zvala Dalmacija. Po toj su se osnovi mogli nazvati Dalmatincima. Tako su u�inili, na primjer, Makedonci, slavenska plemena koja su se naselila u zemlji koja se i do tada nazivala Makedonijom.

Prvo je organizirana hrvatska dr�ava, koja se tijekom nešto manje od 200 godina prostirala i na ve�i dio krajeva koji su se nazivali Bosnom. �ivot u istoj dr�avi u to vrijeme nije mogao stvoriti nekakav osje�aj op�eg zajedništva, a i da jest, taj se osje�aj ne bi  mogao zadr�ati u svijesti daljnjih 900 godina. Naime, hrvatsko je kraljevstvo prestalo postojati 1.102. godine, ipak zadr�avši neke oblike dr�avnosti. Mala bosanska regija ostala je samostalnom. Nastavila se širiti i ja�ati, pa je postala prili�no velikim srednjevjekovnim kraljevstvom. Da je Bosna ostala stalno slobodnom, ili �ak da su je (1463.) Turci i okupirali, ali da oni nisu bili pripadnici islama, pa samim time i veliki dio �itelja Bosne ne bi prešao na islam; kako bi se u tom slu�aju opredijelili stanovnici Bosne u vrijeme po�etka bu�enja nacionalne svijesti u 19. stolje�u?

Obzirom na tisu�godišnji kontinuitet �ivljenja u zajedni�koj im domovini Bosni, logi�no je za o�ekivati da bi se opredijelili za bosansku nacionalnost. Uz to bi bez ikakva osje�aja protuslovlja mogli prihvatiti i zajedni�ko etni�ko podrijetlo s Hrvatima. Upravo su tako postupili Austrijanci. I oni su tisu�u godina �ivjeli u istoj domovini s Nijemcima, ali su se ne samo po dr�avljanstvu, nego i nacionalno, uglavnom opredijelili kao Austrijanci. Oni su svjesni da su etni�ki isto što i Nijemci; germanska etni�ka mješavina. Stoga im ne smeta što govore njema�kim jezikom, pa ipak se nacionalno u najve�em broju osje�aju Austrijancima –  Österreich – Isto�na (njema�ka) dr�ava. Nu�no je naglasiti da se nacionalni osje�aj ne zasniva na genetskoj �injenici etnosa, nego je to �isto psihološki fenomen. Stvar odluke, odnosno opredjeljenja, pa se pojedinac mo�e i predomisliti i opredijeliti se za neku drugu nacionalnost - što nije mogu�e u odnosu na etnos, ali ni na zavi�ajnu domovinsku pripadnost.

Me�utim, turski su osvaja�i Bosne (Bosna je povijesni naziv, koji su Austrijanci krajem 19. stolje�a u skladu sa svojom strategijom promijenili u: Bosnien und Herzegowina) pripadali potpuno razli�itoj kulturi, civilizaciji i religiji. Tijekom mnogih stolje�a veliki je dio naroda sve to prihvatio. Pojam nacije u to vrijeme nije postojao, a podjela je bila isklju�ivo po vjerskoj pripadnosti. Ovdje treba naglasiti da su prije dolaska Turaka stanovnici Bosne bili katolici i bogumili, uz nešto dolutalih pravoslavnih lutala�kih Vlaha, koji ni na koji na�in nisu bili povezni sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Tek su za vrijeme turske vladavine ti bosnaski pravoslavni vjernici stavljeni pod crkvenu jurisdikciju SPC. Srbi iz Srbije nisu bje�ali u Bosnu, nego u Mad�arsku i sjeveroisto�ne dijelove Hrvatske, pa sve do 1.918. g. u Bosni nije bilo etni�kih Srba.

Takvo je stanje po�etkom bu�enja nacionalne svijesti sredinom 19. stolje�a dovelo do velike zbunjenosti i zbrke. Ne ulaze�i ovdje u pojedinosti, re�i �u samo ono bitno. Jedan od najstarijih evropskih naroda, podijelio se u tri narodnosti, odnosno, nacionalnosti – kako mi to danas neoprezno nazivamo. Naime na Zapadu nation ne zna�i nacionalnu, etni�ku pripadnost, nego dr�avljanstvo.

To što su i krš�anstvo i islam suštinski nadnacionalne religije, situaciju �ini još besmislenijom. Predstavnik Austrougarske Kallay nastojao je uspostaviti bošnjaštvo kao nacionalnost, ali su utjecaji iz Srbije i Hrvatske to svim silama nastojali sprije�iti, pa su se bosanski katolici opredjeljivali za hrvatstvo, a pravoslavci za srpstvo, dok je najve�i broj bosanskih muslimana (posebno na selima) ostao nacionalno neopredijeljen. Paradoks, da je katolik Begi� postao Hrvatom, a musliman Filipovi� neopredijeljenim (kasnije Muslimanom, pa Bošnjakom), nikomu nije smetao. 

U svome specifi�nom odnosu prema nacionalnim posebnostima i pravu na nacionalnost, komunisti su kona�no izmislili jednu lukavu podvalu. Proglasili su muslimansku naciju, s velikim po�etnim slovom M. Tada je bilo ro�ene bra�e koji su se iz uvjerenja, ili iz pragmati�nih razloga nacionalno razli�ito opredjeljivali, ali to nije predstavljalo nikakvu teško�u, niti je bilo uzrokom sporenja. Pa što se dogodilo u ovom ratu?

Nakon Titove smrti ubrzo su se javili pokreti za osamostaljenjem republika, a kad je na �elo Srbije došao Miloševi� on je radikalno o�ivio hegemonisti�ke Garašaninove ideje: "Svi Srbi u jednoj dr�avi!“ Ubrzo je napade usmjerio na islam, kao na najve�i problem. To su po�eci uklju�ivanja religije u kasnije sukobe.

Nakon što su zbog Miloševi�eve opstrukcije propali pokušaji uspostavljanja labave konfederacije, došlo je do rata, prvo desetodnevnog u Sloveniji, a kasnije dugog u Hrvatskoj. Nakon što se jugovojska povukla iz Hrvatske, u BiH je nastala ogromna koncentracija vojske pod srpskim vodstvom i po�eli su sporadi�ni okršaji, uglavnom s bosanskim Hrvatima i onim Muslimanima koji su na primjeru rata u Hrvatskoj shvatili što ih o�ekuje.

 Muslimansko vodstvo nije vjerovalo u agresiju, pa nisu poduzimali nikakve pripreme. To su shvatili tek nakon velikog pokolja muslimana u Bjeljini. Da je tada bilo razuma, sve je moglo biti druk�ije, no mnogi bosanski Hrvati su prigovarali zbog muslimanskog ranijeg nesudjelovanja u obrani, dok su Muslimani ve� prije prigovarali Hrvatima što «izazivaju» Jugoslavensku armiju.

U novonastaloj situaciji bosanski Hrvati ne �ele sjedinjavanje obrane i ne dozvoljavaju novoformiranim BiH vojnim jedinicama slobodan prolaz preko «svojih» teritorija. Sukob je postao neizbje�nim. Sada muslimani Hrvate po�inju do�ivljavati izdajicama, dok mnogi Hrvati, opsjednuti svojom paranojom, po�inju Muslimane do�ivljavati kao glavne neprijatelje – a na srpsku agresiju kao da su zaboravili.

To sve više homogenizira Muslimane i nacionalisti�ko ludilo raste, ali sada u neuobi�ajenom trokutu. Branitelji su krvavo zaratili izme�u sebe. U me�uvremenu Muslimani kona�no svoju nacionalnost preimenuju u logi�no bošnjaštvo, ali (dugoro�no) uz vrlo opasnu uvjetovanost: da samo muslimani (vjera) mogu biti Bošnjaci (nacija, narodnost), što je suprotno duhu Kurana. Opsjednuti nastalom paranojom oni se suludo odri�u 500 godina svoje povijesti kad nisu bili pripadnici islama.

Bez obzira na razli�ite oblike organiziranja dr�ava u kojima je prevladao islam, ta religija zasnovana na Kuranu izvorno je nadnacionalna, osobna religija svakog pojedinca, po kojoj svaki �ovjek osobno odgovara za svoja djela - dobra ili loša, a Kuranom se zahtijeva i tolerancija.

Me�unarodna je zajednica na �elu s Clintonovom administracijom godinama tolerirala strahovite zlo�ine, a kad su kona�no zdru�ene snage Hrvatske i Bosne krenule u oslobo�enje zemlje, ta je iznimno uspješna ofenziva pred Banjalukom zaustavljena ameri�kom prijetnjim zra�nim udarima. Tim je zaustavljen rat, pa da je u Daytonu dogovoren pravi mir, to bi imalo svoje opravdanje, ali tamo je pod nevi�enim pritiscima "dogovoreno" neodr�ivo ustrojstvo BiH i to s barem jednom proceduralnom pogreškom, što ga zapravo �ini pravno ništetnim. Naime, legalni predstavnik bosanskih Hrvata gospodin Zubak zbog ustupanja Bos. Posavine Srbima nije htio potpisati taj akt. No usko�io je vlastohlepni Jadranko Prli� koji je to neovlašteno potpisao, a organizatori su to prihvatili.

Rat u BiH zaista je bio strašan, ali da je tada uspostavljena prava pravna dr�ava, tijekom vremena bi se to postupno ispravilo, pa je ta divna zemlja ponovno mogla postati �udesnim etni�kim mikrokozmosom naglašene va�nosti dobrog komšije. Ovako, u ovoj frankenštajnski ustrojenoj daytonskoj tvorevini premnogi komšija mrzi komšiju samo zato što je druge vjere i druge nacionalnosti  - pa izlaz tra�i u uspostavi nekakvog svog jednonacionalnog kantona, regije – ili �ak dr�ave.

Gospodine Predsjedni�e, ovo sam pisao malo opširnije i kao podsjetnik; ako se kao Predsjednik RH odlu�ite povu�i potpis RH na Daytonski sporazum. Predstavnici SAD i EU �e vjerojatno to nastojati rješavati unutar Daytonskog ustava BiH koji zapravo nikada i nije proceduralno usvojen, pa �e mnogo toga i dalje ostati upitno. Za osnovu novog sporazuma je potpuno dovoljan legalno usvojeni Ustav BiH iz 1.992. godine.

Pozdravljam Vas, s poštovanjem
	Filip �orluki�
	umirovljenik, fizi�ar, znanstveni istra�iva� i publicist

Dostavljeno medijima: dnevniku Vjesnik i Hrvatskom portalu u Švicarskoj www.arhiva.croatia.ch