| |
Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (35)
Osvrt na glazbeni �ivot Zagreba 60-tih godina
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi. Današnji osvrt na glazbeni �ivot Zagreba 60-tih godina je izuzetno vrijedan prilog koji portal preporu�uje svim svojim �itateljima, kako starijoj tako i mla�oj generaciji:
*****
Crtice:
U studiju i na bini s našim interpretima
"Koralji" 1963 - 1967: teško je nabrojati, koga smo sve pratili!
"Koralji" su na plo�ama pratili Iva Robi�a, Karla Metikoša, Zdenku Vu�kovi�, Gabi Novak, Ivicu Šerfezija i druge,
a uz to dolaze mnogobrojne snimke za radio i televiziju, te koncertni nastupi s brojnim interpretima.
Opet sam kod Mireka! Ovih nekoliko dana mojeg boravka u Zagrebu odvijaju se po istoj šemi: do�em iz grada, nakon ulaska u haustor po�istim poštanski sandu�i�, uglavnom pun kojekakvih reklama, ulazim u lift i umjesto drugog kata, stiš�em gumb za Mirekov �etvrti kat, gore mu pozvonim tipkaju�i po zvoncu u uvijek istom ritmu, na to mi odgovora lajanje njegova dva pekinezera koji ska�u s druge strane vrata, nakon toga Miro otvara vrata, odlazi u sobu uz tekst "Joj kak' me danas boli glava!" ili nešto sli�no ili samo "Do�i!", pa zatvaram vrata dok mi pekinezeri ska�u po nogama, ulazim u sobu, sjedam u fotelju, palim cigaretu dok Miro pita "'O'š trgnut nekaj?" - i onda pri�amo. Uglavnom o svemu što nam padne na pamet, i jasno, sve to bez glave i repa.
Pitam ga: "Sje�aš s kak' smo se naroljali u Rovinju?"; veli: "Je, nekaj je tam' bilo, ali kaj veliš za onu ludnicu s mastikom u vlaku iz Skopja?"; velim: "Koma! U studio RTB-a smo došli nacugani kaj lojtre!"; veli: "A ono u Ljubljani - da te Rudi ni primil, opal bi s bine u publiku kaj pijani �ep, i to skup s �itrom. I kaj je najbolje, rulja u Tivoliju je još mislila kak' je sve to show!"; velim: "Kakav Tivoli, to je bilo u ljubljanskom Studentskom centru!"; veli: "U Tivoliju - Šerfa taman u mikrofon 'Ru�e su crvene, tajne su skrivene!', a ti fijuuu!"; velim: "Dobro, nek' ti bude - tko bi se sjetio gdje smo se sve nacugali, gdje je što bilo i koga smo sve pratili!?".
Šutimo, zadubljeni u misli i sje�anja.
Razmišljam o tridesetak plo�a koje smo po�etkom 1960-tih snimili s razli�itim pjeva�icama i pjeva�ima, u mislima "vidim" Zdenku Vu�kovi�, Gabi Novak, Elviru Vo�a, tu su Ivo Robi�, Matt Collins (Karlo Metikoš), Ivica Šerfezi, Zvonko Špiši�, Mišo Kova� i drugi.
Od svih onih koje smo pratili, Ivo Robi� i Karlo Metikoš su bili najve�e i najva�nije zvijezde (Ivo Robi� kao pjeva� i autor nezaboravnih i najtira�nijih evergreena, i Karlo Metikoš kao "Bo�ji poslanik" Rock and Rolla na našem muzi�kom nebu, i autor antologijskih rock-opera) - i ta konstatacija vrijedi i za hrvatsku muzi�ku povijest prošlog stolje�a!
Teško je nabrojati sve ono što smo snimili, jer mnoge snimke su zaboravljene i jednostavno nestale, posebno one "za jednokratno korištenje" (snimke uz nastupe u TV-emisijama, primjerice, izvorna verzija pjesme "Sam", kada nas je legendarni TV-re�iser Anton Marti, natjerao da u odje�i rimskih gladijatora popunimo "prozorske" otvore na zidinama Arene; zatim ad hoc odsvirane instrumentalke za "Komediju" ili TV -emisije "Medo i Slavica" - pa do onih nekoliko sekundi background muzike uz neku TV-reklamu).
No, ono što je najva�nije, pored naših singlica, snimili smo i nekoliko plo�a s Karlom Metikošom alias Matt Collinsom, a to su snimke koje imaju po�asno mjesto u povijesti našeg rocka!
Još te�e je nabrojati koga smo sve pratili na bini, i kada razmišljam o tome, u mojim sje�anjima se nekim �udom ne javlja slika Matta Collinsa i prepunog stadiona na Šalati, pulske Arene i stadiona "Vojvodine", ili predivnih ambijenata Zagreba�kih festivala, ve� se sjetim 1962. godine, kada smo kao sastav "Gosti", u organizaciji zagreba�kog Varijetea, �vrgarili s Vikijem Glovackim, Nelom Er�išnik, Višnjom Korbar, Tonijem Kljakovi�em i Tonijem Leskovarom.
Sve te "turneje" su bile sli�ne onoj prvoj na potezu Banova Jaruga, pa onda Pakrac, pa onda u nekim selima pored Pakraca, gdje se koncertriralo na ceradi umjesto bine i uglavnom uz struju iz susjednog pajzla, ili �ak na bini u vatrogasnom domu, i gdje na kraju završiš s velikim koncertom u Iloku, u prepunoj restauraciji s tridesetak stolova. A sljede�i tjedan slijedi isto - zabavne priredbe s nastupima na zemljici prekrivenom ceradom, ispred koje su se sva tri sela skupila, kako bi vidjela Varijete iz Zagreba.
(Nešto više o tome: Hrvatski internet portal u Švicarskoj - "Crtice" - 33. nastavak)
Ivo Robi� je ozna�io naš po�etak snimanja za druge, jer nas je doveo u studio nakon što smo ga pratili na rudarskoj priredbi “Skok preko ko�e” u zagreba�kom Domu armije (tada sam prvi puta vidio njegovu suprugu Martu kako stoji sa strane bine iza zastora, te budno pazi na svog Iveka - za što se poslije ispostavilo da je to bila njena tradicionalna "stra�arska" pozicija!).
"Adios amigo" - Ivo Robi� i Koralji
On je tada je otpjevao “Adios amigo”, i nakon toga rekao kako �eli da to snimimo za njega. Ubrzo smo snimili, i tako smo s Ivom Robi�em i “Adios amigo" dospjeli "u eter" (uz baš zgodan tekst: "Adios amigo, zbogom stari moj, ja odlazim dalje, a ti ostani s njom!").
Nije to bio neki posebni hit, ali Ivo Robi� je Ivo Robi� – ono što on snimi, to ostaje!
A on, naš Ivo Robi�, a njema�ki "Mr. Morgen", ostaje nam u sje�anju kao naš najuspješniji pjeva�, i kao jedini koji je bio na vrhu europskih top-tablica, i to višestruko, s nekoliko pjesama!
Ivo Robi� je odstupio svoja autorska na mega-hit "Strangers in the night"!
('Cover' na slici je fotomonta�a autora ovih zapisa!)
Zvu�i gotovo nevjerojatno: Ivo Robi� je stvarni autor mega-hita Franka Sinatre "Strangers in the night",
svjetskog hita za koji je odstupio autorska prava svojem dugogodišnjem producentu Bertu Kämpfertu!
Ivo Robi� je bio ne samo pjeva� i dobar muzi�ar na nekoliko instrumenata, ve� i kompozitor. �esto se zaboravlja kako je on bio i autor nekoliko naših kompozicija koje pamte generacije, i koje ostaju kao Evergreens - jer tko �e zaboraviti njegove pjesme kao "Ta tvoja ruka mala" ('Ta tvoja ruka mala, mi stiskom veli, da srce si mi dala, u divnom �asu tom'), "Serenada Opatiji" ('Opatijo bajna biseru našeg mora... ), "Moja mala djevoj�ica" ('Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil, kupi mi medu i zeku, kolica jugovinil'), "Samo jednom se ljubi" ('Samo jednom se ljubi, sve je ostalo varka'), "Golubovi" ('I gledam, gledam ih kako mi mašu, ko' ru�e, najljepše ru�e nad mojim gradom'), "Tiho plove moje �e�nje" i druge, te njegove europske hitove koji se i danas mogu �uti na njema�kim radiostanicama: "Morgen" ('Morgen, morgen, lacht uns wieder das Glück, gestern, gestern liegt schon so weit zurück'), "Paloma", "Jezebel" i druge (snimljene za 'Polydor' na njema�kom jeziku),.
Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati ve�i dio navedenih pjesama u izvedbi Ive Robi�a.
http://www.frogtoon.com/Track/Ivo+Robic/Adios+Amigos
Karlo Metikoš
Karlo, u obitelji zvan Cico, a od prijatelja "C", je pokrenuo lavinu promjena, a svoj izvanredno bogat doprinos našoj glazbi, glazbenoj sceni i ukupnom okru�enju, okrunio je kao kompozitor rock-opera "Gubec Beg" i "Gri�ka vještica", te kao kompozitor antologijskog albuma "Dnevnik jedne ljubavi", napisanog za Josipu Lisac .
Sje�anja na Karlov prvi koncert nakon povratka iz Francuske, te zna�aj Karlovog povratka, nalaze se u crtici "Na Šalati u mislima: uz koncerte na bini", te u posveti "Cico, 'C', Karlo Metikoš alias Matt Collins" u devetom nastavku:
Hrvatski internet portal u Švicarskoj - "Crtice" - 9. nastavak
Karlo je na snimanju bio jednostavno nezaboravan! Na primjer, ima nas cijela hrpa u studiju, tu su i maestro Bula (Branko Buli�) na klaviru, i maestro Lignja (Miroslav Sedak) na saksu, ali ve� nakon par taktova Karlo konstatira: “Tu fali malo safta!” - i onda je došlo vokalno ili instrumentalno poja�anje.
Ili veli Karlo našem Medi: “Ti samo dobro dr�i ritam, a Silvije Glojnari� �e filati rupe!" - pa smo nekoliko pjesama snimili s dva bubnjara.
Trebalo je samo sku�iti što Karlo od nas ho�e, i kada je to svima sjelo - tako se dobro sviralo!
"Koralji" su za Karla Metikoša (alias Matt Collins), snimili prakti�ki cijeli njegov repertoar
(što je normalni nastavak toga da su ga po povratku iz Francuske pratili na njegovih prvih pedesetak koncerata)
Usput:
Dosta je onih koji su se ili �udili, ili na ovaj ili onaj na�in, uglavnom iz pogrešnih pozicija, bezuspješno pokušali objasniti uspjeh i višegodišnju dominaciju Crvenih Koralja na podru�ju "od Triglava do Vardara".
U tom smislu sam ve� dao razloge zbog kojih se to moralo desiti, razloge koji se temelje na vrhunskoj ritam sekciji, specifi�nom zvuku besprijekorne solo gitare, izvanrednom vokalu i tekstovima itd.
Na ovom mjestu, to�nost tih konstatacija potvr�uje odgovor na jednostavno pitanje: zašto je Karlo Metikoš, koji je birao izme�u Bijelih Strijela, Crvenih Koralja i Bezimenih, za "svoj" sastav, tj. sastav koji �e ga pratiti na prvim turnejama i snimiti pjesme iz njegovog repertoara, izabrao Crvene Koralje?
Izabrao ih je zbog najbolje ritam sekcije, zbog najbolje solo gitare, zbog .... i opet dolazimo na isto: muzika Crvenih Koralja je u svim segmentima bila najkvalitetnija, i to nije mogao kompenzirati scenski nastup Bijelih Strijela ili eventualno Bezimenih, dok su u studiju Koralji jednostavno bili bez premca.
Uostalom, to potvr�uje i tra�nja ve�ine tada najpopularnijih pjeva�a, da ih na snimkama prate baš Crveni Koralji. Naime, u vrijeme kada "elektri�ari" još nisu bili u standardnom sastavu orkestra RTV, tu ulogu su "preuzeli" Crveni Koralji, i niti jedan drugi sastav nije uspio do�i, niti djelomi�no, u tu poziciju!
Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Matt Collins, "Lucille" https://www.youtube.com/watch?v=0df2Us-i6Rs
Matt Collins, "Sick and Tired" https://www.youtube.com/watch?v=o5ZxhgTVbHw
Zdenka Vu�kovi�
"Cipelica", autora Ivice Kraja�a, je bila prva pjesma koju smo snimili za Zdenku. "Cipelica" je 1964. godine po svemu bila prete�a "hrvatskog Pop-Rocka", i istovremeno, još jedan primjer Zdenkinog pokušaja kako bi, kao pjeva�ica koja ima izvanredni glas, tehniku i mo�e sve pjevati, promijenila image "naše male djevoj�ice", kao i njen teenagerski image ste�en pjevanjem dje�jih pjesama.
No, njen stil i njen image u predod�bi publike su bili trajno "zape�a�eni" hitovima "Moja mala djevoj�ica" i "Ku�ica u cvije�u" na festivalu Opatija '58, i to nije uspjela promijeniti s pjesmama kao "Cipelica", prije toga "Platno, boje, kist i tvist" (na festivalu Zageb '63, u alternaciji s "Bijelim strijelama" i kvartetom "4M"), te "Gle tko je to", "Ritam kiše" i "Sretne ruke" (u pratnji "Crvenih koralja"), kao niti nizom drugih pjesama.
Tako je Zdenka Vu�kovi�, za publiku vje�na "mala djevoj�ica", bila i ostala u "slatkom ropstvu" kao �rtva vlastitih hitova - pa je �ak i publici i stru�njacima promaklo koliko je dobro, i za tu pjesmu optimalnim �enskim glasom, otpjevala "Zagreb, Zagreb" (pobjedni�ka pjesma Zagreba�kog festivala '62., i od tada de facto himna grada Zagreba). .
Zdenka nam je na snimanjima u studiju bila daleko najugodnija! Nema je prilikom snimanja matrice, jer tada vidiš samo njoj i svima nama dragog Krešimira Oblaka, a nakon snimanja isto - Zdenku i snimljeno �uješ tek poslije na radiju, dok njenu facu vidiš tek na coveru plo�e!
Bitno druga�ije je bilo jedino kada smo za Zdenku snimali "Sretne ruke!” – tada �ak nismo vidjeli niti Krešimira Oblaka! Još uvijek ne znam zašto se to desilo, ali plo�a je bila izvrsna!
I sada, nakon �etrdesetak prozujalih godina, ju�er sam na komemoraciji Alfonsu Vu�eru, ponovno susreo Zdenku. Pritom sam izvrsno prošao, jer sam od "male djevoj�ice iz ku�ice u cvije�u, koja se od kada joj je tata kupio auto, stalno vra�a svom Zagrebu na obali Save" - zaradio pusu!
(kako je opisano u: Hrvatski internet portal u Švicarskoj - "Crtice" - 28. nastavak )
Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Zdenka Vu�kovi�, "Cipelica", uz pratnju vokalnog sastava "Melos i "Crvenih koralja"
https://www.youtube.com/watch?v=sa3y7RchKDA
Gabi Novak je za mene bila izvan svih kategorija – nju sam volio još prije nego što sam se rodio, i nju �u voliti ako gluh do�ekam penziju! Za nju smo prvo snimili “Jenny te voli!”, i zaista ne znam što mi je ljepše - kada Gabi šap�e ili kada šapu�e! Draga naša Gabi, o njoj ne mogu ništa ru�no niti pomisliti - jer ona je naša jedina Gabica, i ne znam kaj bi mi bez naše Gabice!?
Njena najve�a zasluga je to što mi imamo našu Gabi, jer da nje nema, i da nje nije bilo, u našem bi eteru dominirala Lola Novakovi� - a bez Gabi nas od toga niti Anica Zubovi�, niti Bad Blue Boys ne bi spasili!
No, kako ne bi bilo zabune, sada ozbiljno: Gabi je izvrsna, ima predivni glas, i na našem toliko šarolikom muzi�kom nebu, trajno sjaji kao iskonska muzi�ka dama.
Usput:
Na primjeru po�etkom 1960-tih popularnih plo�a "Melodija tjedna", podsjetimo se kako su nekada izgledale singlice. U ovom primjeru, uz "Jenny te voli" s Gabi Novak je i snimka Igora Jakca "Ne idi!".
Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Gabi Novak, "Jenny te voli" https://www.youtube.com/watch?v=i77ik3nJkAo
Tereza Kesovija je izuzetno dinami�na, osje�ajna i invazivna pjeva�ica koja osvaja slušatelje glasom, izvedbom i nastupom. Me�u pjeva�icama je predstavljala izuzetak i kao kompletni muzi�ar.
Tereza - pjesma i muziciranje na flauti
Nagrade i uspješni po�etak muzi�ke karijere na flauti, diploma na Muzi�koj akademiji u Zagrebu,
za vrijeme studija flautistkinja u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba
Tereza je, po njenom, bila miljenica publike gdje god se pojavila. Pa tako i u Splitu, jer Split je po Terezi ionako grad Tereze Kesovije: do�e Tereza na binu, nestašno zabaci kosu, raširi ruke gore prema nebu, a onda se pateti�no rastepe i krikne tako da se �uje do Marijana: “Evo me, dragi moji Spli�ani!"!
U Rijeci isto tako, do U�ke: “Dragi moji jedini Rije�ani”, u Puli, ako treba sve do Monte Zara: “Najdra�i moji Puli�ani!”... itd.
Drage Spli�anke, Rije�anke, Puli�anke i druge �enske, nije spominjala.
Ukratko, u svakom mjestu su svi njeni, samo muški, a navodno ka�u neki kako jako navodno voli zgodne nenavodne de�ke, kojih izrazito navodno izgleda mnogo ima.
"O, nono, nono, nono, dobri moj nono" nema veze s tim navodnim de�kima - došao je mnogo kasnije.
U svakom slu�aju, Tereza mi je najbolja na flauti.
Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Terezu Kesoviju na flauti, uz klavirsku pratnju Branka Buli�a, svira Rodriga i Gosseca
https://www.youtube.com/watch?v=q1pGQ-JwbVA
Ana Štefok je fantasti�na pjeva�ica koju smo katastrofalno loše mogli pratiti - toliko se "sklizala", da je kod nas vladala prava panika! I poslije svega, još nam se �ali: “De�ki, nitko me još tako loše nije pratio!”.
Naime, ve� nakon nekoliko prvih taktova zapo�ela je prva "sklizaljka", nakon toga svako malo promjeni intonaciju i nikako ju ne mo�eš uloviti! A taman kada uloviš novu harmu iz koje trenuta�no pjeva, opet se "odskli�e" i usput uleti u kontru - pravo veselje!
Zato na njenu kritiku odgovaram pitanjem: "A znaš li ti draga od kuda si po�ela pjevati?”; veli: "Znam, iz A-mola!”, pa onda dodajem: “A znaš li slu�ajno gdje si završila? Cijelo vrijeme smo te samo lovili!”.
Toga se uvijek sjetim kada �ujem njen kristalno �isti glas – i toga kako sam poslije, kao pravi gentleman, izmislio da su uzrok Aninih “sklizaljki” bili naš novi razglas, zaribani mikrofoni i refleksije zvuka u dvorani.
Elvira Vo�a (u krugu muzi�ara zvana 'Vo�ka') je bila pravi etalon efikasnosti: do�e na koncert ili �vrgu, otpjeva, sjedne u Fi�eka i odzuji doma - valjda kako nekaj u tavi ne bi zagorilo.
Ali zato kod snimanja, koja su se odvijala u cik-caku, efikasnost nije bila cilj. Taman snimiš, preslušaš i misliš “gotovo!” - a onda do�e suprug, maestro Miha (Stjepan MIhaljinec), pa s Elvirom isproba, i nakon toga veli: ”De�ki, još jednom - sada pola tona ni�e!”.
Onda se opet snimi, opet se presluša, Elvira isproba, a Miha opet veli: “De�ki, još pola tona ni�e!”.
I tako se snima u modu “pola tona ni�e ili više”, jerbo snimka je snimka i Miha mora jako paziti kako se snima - pogotovo ako se ho�e fino pjevati, a to ipak nije nešto što baš svakoj vo�ki ide!
Vesna Ungar je izvrsna pjeva�ica, za peh s malim brojem snimki, i za razliku od brata Mira Ungara - bez hitova. Na prvoj velikoj turneji Karla Metikoša, pjevala je uz našu pratnju i ostala u lijepoj uspomeni.
Informacija:
Na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Vesna Ungar, "Hi-Lili, Hi-Lo" https://www.youtube.com/watch?v=E_VGs6kPB30
Duo Spevec je uz našu pratnju snimio plo�u "Hey Paula", a mislim da je druga pjesma bila "Privla�na �ena" (Pretty Woman). Ne sje�am se kako je do toga došlo, ali u svakom slu�aju, duo je odšljakao u modu "Do�eš, otpjevušiš - i zauvijek nestaneš!".
Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Duo Spevec, "Privla�na �ena" https://www.youtube.com/watch?v=UstGNpzvFeA
Trio "Jeka"
�enski vokalni trio koji je pratio Karla Metikoša na njegovoj prvoj velikoj turneji i na ve�ini Karlovih plo�a.
Prema onom što mi je poznato, poslije je uslijedilo nekoliko snimaka (od kojih je najbolje prošla pjesma "Marko Polo"), i nastup na Splitskom festivalu.
Nije mnogo, ali barem tješi to, da niti "The Supremes" (s nezaboravnom Dianom Ross), u to vrijeme najbolji i najpopularniji �enski vokalni trio, ne bi dospio u "Rock and Roll Hall of Fame" s pjevanjem na našim zemljopisnim koordinatama.
Trio "Jeka" - vokalna pratnja na koncertima Matta Collinsa
(Vesna, Helena i Gordana. U pozadini je Dino iz "Koralja")
Informacija:
Na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Trio "Jeka", "Marko Polo" https://www.youtube.com/watch?v=2rg5qnLRucE
Lado Leskovar mi je kao osoba bio favorit - rijetko draga, skromna i jednostavna osoba. Upoznali smo se jedne no�i u pajzlu na Bledskom jezeru, nakon što sam iz hotela "Toplice" krenuo cestom na podulju šetnju oko jezera (kraj mi je bio dobro poznat, jer sam kao klinac u hotelu "Toplice" s mamom do�ekao nekoliko Novih godina). Pajzl je bio na drugoj strani jezera, i tamo sam prvi puta �uo Lada Leskovara.
Nedugo nakon toga, usred zime, netko mi na �amki zvoni na vratima, otvaram - i vidim Lada po drugi put. Imao je ideje, planove... Mi smo tada bili "Crveni �avoli", dakle i on i mi smo bili na samom po�etku.
Nama je uskoro krenulo s "Napuljskom gitarom", pod novim imenom "Crveni koralji", a Lado je u velikom stilu uspio s nezaboravnom pjesmom "Potra�i me u predgra�u".
 
Lado Leskovar Drago Britvi�
Uspio je s pjesmom koja kao da je bila napisana za njega, i to uz nezaboravni tekst koji je mogao napisati samo jedan velikan ugo�aja kao Drago Britvi�: "Potra�i me u predgra�u, kraj vlakova što prolaze..." - i time je povijesti poklonio "muzi�ku fotografiju" zagreba�ke periferije!
Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Lado Leskovar, "Potra�i me u predgra�u" https://www.youtube.com/watch?v=rWECiOYmghQ
te uz "Sje�anje na Dragu Britvi�a":
Vice Vukov, "Mirno teku rijeke" https://www.youtube.com/watch?v=0_vWTdZkmW4
Zvonko Špiši� je bio super organizator: trebaš snimiti nekakvu sitnicu, a odmah mu uletiš u šprancu “plan – priprema – kontrola - snimanje - izvedba”.
Sve Zvonko organizira i pripremi, sve on donese, pa te podsjeti, pa provjeri, pa pomogne, uvijek je tu kada na njega pomisliš, i nekim �udom nije tu kada ti ne treba.
Za njega smo prvu stvar snimili neposredno nakon snimke "Adios amigo" - ne sje�am se više što, ali se sje�am kako me dojmilo kako je napisao aran�mane (i predao ih uz rije�i "Vidimo se u studiju Istra"!).
Zvonko Špiši� u ambijentu njegovih šansona
Ina�e, Špiši� je posebni kit koji me stalno zbunjivao: kakav je to trešnjeva�ki milijoner, koji obu�en kao kelner pjeva “Ja sam milijoner!”?! I kako to da jedan Trešnjev�anin godinama komandira Trnjanima tko �e pjevati, kada �e pjevati, koliko �e pjevati, i to usred Trnja, u Vinku Je�utu?
Ali, sve to nije bilo bitno - jer on je mojoj mami bio strašno simpati�an! Bio joj je simpati�an sve do sredine 1980-tih, kada je, nakon što ga je �ula kako pjeva svoju "Popevku za Jo�u", kratko konstatirala: "Ovaj me je totalno razo�arao!". I mene!
Mišo Kova�
Mišo, poslije po potrebi naglo "Mate" Kova�, šljakao je u dva razli�ita moda: u Mišo-fazi iskrenog pjevanja, šljakao je u modu "Do�eš, otpjevaš i osvojiš publiku!", odnosno u modu "Do�eš, odtuliš i pobereš lovu od poštovani publikum!" u Mate-fazi brojnih balkanoidnih uspješnica.
Sve je to stvar ukusa, ali netko bi ipak mogao zaklju�iti kako je puštanje glasa u funkciji dinaridskog tuljenja bio po�etak hrvatske muzi�ke nezgode dugotrajnog karaktera, �iji je klimaks u obliku Balkan-import cajki, zbog promjena u strukturi gradskog stanovništva, na kraju penetrirao, inficirao i okupirao slušne prostore nedu�nog i nezašti�enog publikuma u gradskim sredinama.
Mišo je s nama snimio plo�u "San Francisko" (s porukom karakteristi�nom za to vrijeme: When you come to San Francisco, be sure to wear some flowers in your hair!), a na moje zadovoljstvo, Mate se stvorio na našem muzi�kom nebu tek nakon što sam s bine prešao u publiku.
Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Mišo Kova�, "San Francisko" https://www.youtube.com/watch?v=wWDCZ8yelMs
Ivica Šerfezi
Šerfa me jako uzrujao, jer je objavio šarenu knji�icu u kojoj je napisao "Na Ribnjaku sam otkrio de�ke koji se sada zovu Crveni Koralji!". Baš je prolupao bez veze, umjesto da nam zahvali na pomo�i da se uz nas "ušulja" u studio, te uz našu muziku snimi budu�e hitove "Pravi se sretnom kad' si tu�na", "Zov divljine", "Ja za ljubav dosad nisam znao" i "Ru�e su crvene", koje su stvorile našeg "Zlatnog de�ka".
Da, i samo neka mi se opet pojavi na bini, kako bi od grla do nosa zamotan u šal, šapatom ili nje�nim "H, h, h ..." huktanjem testirao mikrofon - valjda zato kako ne bi ozlijedio suptilni glas "Zlatnog de�ka"!
A šal Karlov, pa još ispod Karlova bijela košulja sa �aboom - ipak sam Karlov šogor, pa dobro znam porijeklo stvari u kojima se Šerfa volio pokazivati!
Informacija:na ovom video-linku mo�ete poslušati:
Ivica Šerfezi - "Ja za ljubav dosad nisam znao" https://www.youtube.com/watch?v=YuSBXVvfC7w
Ivica Šerfezi - "Pravi se sretnom kad' si tu�na" https://www.youtube.com/watch?v=XxtwO9A8k18
Palim cigaretu, bacam pogled prema Mireku - i onda i dalje šutimo, zadubljeni u sje�anja.
****
Sje�anja:
Maestro Branko Buli� – “Bula”
Branko Buli� i Helena Sabljak (iz trija "Jeka") pri dolasku na probu na Ribnjaku
(u pozadini Vesna Ungar)
Prošetao sam prema Tuškancu, do nekadašnjeg igrališta "Lokomotive" i "Saluna". Gledam prema “Salunu” i prisje�am se štemera koji su tu stajali na vratima. Vlasnik Albert je dobro kopao, on je uvijek dobro kopao - a imao je i prvi lajti� u gradu!
Nakon Alberta, u mislima mi se javlja slika Branka Buli�a “Bule”, kako na klaviru prati Karla Metikoša.
"Bula" je prvo svirao i pisao aran�mane za 4M, poslije za Karla i mnoge druge, i to je radio najbolje na svijetu, jerbo i on je s �amke - s broja 5.
Kao svaki pravi, fini, mladi gospon iz “stare” garde u našem “kis-ti-hand” i “ljubim ruke” kvartu, "Bula" je uvijek bio okru�en finim curama koje su mu dolazile u stan, ali nikada nije došlo niti do najmanjeg tra�a - izgledalo je kao da "Bula" tipka samo po klaviru!
Valjda je to tako i bilo, jerbo ga nikada nisu ulovili na djelu!
Ovdje iz “Saluna”, jedne no�i prije mnogo godina, "Bula" nas je htio odvesti doma, i to svih deset, nakon što se viski trusio na litre, i nakon što smo se napili kao �uskije. Opet nas je htio voziti doma - jer "Bula" u sitne sate uvijek voli druge voziti doma.
Tvrdio je kako nije ništa pio, ali se nije mogao sjetiti je li ve� polo�io voza�ki ispit! Jasno, pred autom smo se svi posva�ali, opet zbog toga tko �e voziti - i to opet pred cajkanima koji su se valjali od smijeha,
umjesto da nas sve skupa potrpaju u “Maricu” i odfuraju negdje gdje �emo se pod hitno otrijezniti..
Netko je tvrdio da "Bula" ne zna voziti; "Bula" je tvrdio da je ve� odavno apsolvirao kako se svira na toj trivijalnoj limenoj kutiji; ja sam utvrdio da je to sve okay, ali da bi on ipak morao imati nekakvu šaru o tome; netko je rekao kako nije isto vje�bati na praznom parkplacu ili furati pijan po nizbrdici, a "Bula" je zaklju�io s time kako to sve skupa nije nikakav problem!
Ukratko, sve nas je strpao u auto, i svi smo završili u jarku – još u Tuškancu, i to ve� na prvom zavoju. Pobrali smo malo granja, dosta smo se drmali, nakon toga smo izgurali auto na cestu i probali se dogovoriti tko �e dalje voziti. "Bula" je rekao da ga je zeznuo �lijeb za kišu pored ceste, i kako ina�e ima sve pod kontrolom, te da �e nas ipak sve razvesti doma.
Na drugom zavoju nije bilo �lijeba, ali nas je zato zeznuo rinzol! Opet smo se dobro zdrmali, pa su oni koji su izgubili �ivce, sjeli u taksi. "Bulu" smo isto predali jednom taksisti, ali taksi nije mogao krenuti sve dok taksista nije pristao da ga "Bula" odveze doma.
Koliko znam, "Bula" je u tom pogledu jedino kod mene kapitulirao! Bilo je te jedne no�i pred "Barom Puntijar" u Gra�anima, kada je bez ispita i voza�ke, kao jedini trijezan, po�rtvovno insistirao da on fura moj auto.
Jasno, ja sam to obojici odbio (vidio sam ga duplo, jer se pored njega pojavio nepostoje�i brat blizanac!) - da bi mi poslije obojica sjela ispred volana u krilo.
Na kraju su me probudili neki nervoznjaci iz kolone automobila iza mene, jer sam pred crvenim na �ošku Savske i autoputa, navodno zaspao za volanom.
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (34)
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
|
