Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (12)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Starom Vlaškom do Jela�i� placa
Zagreb, Trg bana Jela�i�a oko 1962.g. (tada "Trg Republike")
Internet ( HTV-video)
Stojim na �ošku Draškovi�eve preko puta Šloserovih stuba, i još uvijek gledam prema ulazu iza kojeg se krije podrum "Zlatnih akorda"... prisje�am se Fume, vidim mu lice, kukasti nos - i prekidam prije onog tu�nog dana; vidim Zlatka Pejakovi�a s pinklecom u Kafi, vjerujem da sam mu tada dao nadimak "�lica", ali nisam siguran, jer odlazimo u ovaj podrum preko puta de�kima, �uti ga kako pjeva... gdje smo pocuclali sve što je bilo i što smo donijeli, spukali smo još i neki otrov od ruma, pa doma�e šljivke i neke trave, pa po�mikali flaše - i tko bi se i�ega sjetio, promile nismo nikad mjerili. Ah da, još dok smo bili pri sebi, odmah je bilo jasno - �lica ima tehniku, i super, ali mo�da malo previsoki glas - i poslije toga kmica.
Stara Vlaška
Ulazim lijevo u Vlašku i ve� nakon dvadesetak metara zastajem - opet sje�anja, kao valovi plime koji istovremeno udaraju tu u ku�u lijevo, i u ku�u desno, pa se onda odbiju i zapjene u svim smjerovima.
"Domovci" su bili u ovoj ku�erini lijevo, kroz haustor ih vidim u dvorištu koje moraš izbjegavati, jer mo�eš dobiti samo batina. Ratna siro�ad o kojima se brinula dr�ava... bilo je tada i gladnih i �ednih i onih na hladnom, crveni su crkvi zeznuli sirotišta, pa niti to dugo nije išlo - ali danas!? Opet nekaj grdo ne štima! Košalne su opet u gradu, opet ima redova, opet ima gladnih, dok �ak i crkva šuti kao da se za ne�ijim stolom dogovorno najela. Morat �u i sam stati u red, tamo u kvartu, u Branimirovoj, kako bih vidio i �uo tko sve i zašto tamo �eka.
Kada pomislim na "Domovce", odmah se sjetim Kresoje... taj zbiljam nije znao stati, ostao sam s grdim modricama, i da nije bilo onoga u Tuškancu, gdje sam iscipelaren ostao na putu, na onom šoderu ispod kandelabra, pedesetak metara iznad ulaza na igralište Lokomotive, ovo Kresojino bi mi bile najve�e batine koje sam pobrao u �ivotu. Baš je bio cigan - ali ovi iz ovog dvorišta nisu druga�ije znali, sve im je to došlo kao dio "prirodne selekcije" i priprema za �ivot.
Ku�e desno - i izlog, jedan od onih u kojima je krenula nova zagreba�ka moda '60-tih, manekenke i sve što uz to ide; tu su krenuli oni koji su iz sedla izbacili kroja�e u du�anima "po mjeri" i još mnogo više onih istih, ali po stanovima, gdje se krojilo u fušu. Prvi je krenuo Hundi�, koji je u stanu u Smi�iklasovoj postavio temelje svemu što je slijedilo... svi smo mu išli, nova moda i design od gospona in�injera koji ku�i novu igru - pa uzme organizatora s telke, Jo�u �urika s �amke, pa Jo�a po�ne štancati modne revije s Hundi�evim modelima, za to treba manekenke ... a zna i mo�e Jo�a još više, pa s Hundi�evim modelima dolazi do prve manekenske turneje... onda kre�e "Miss Ovo" i "Miss Ono"... i manekenki odjednom puno, a pravila igre su bitna, pa one prve manekenke osnivaju "svoj ceh" ili kako se to ve� zove... i tko se sje�a Hundi�a - jer, cjelokupni business-paket je krenuo kao vlak na mlazni pogon!
A na ulazu pored izloga stanuje tihi �uka koji samo hoda okolo, sve bilje�i i snima - a onda izleti �lanak preko cijele naslovne strane. Pisao je za "Ritam", "D�ubox", "Gong"... tko zna danas kako su se sve zvali!?! Zapo�eli su i s glasanjem �italaca za najbolji "VIS"... a ispalo "glasanje �italaca", i svi se prave ludi, jer navodno ne znaju da se u Zagrebu vodi ogor�ena borba za sve ono ispod prvog mjesta.
�uka veli kak' tira�a naglo raste, urednici se �ude i trljaju ruke - i još ne znaju da �e tira�a odzujati nebu pod oblake!
To se vidlo i na �amki: ho�eš kupiti "Ritam" u kiosku, a �enska veli "Rasprodano!". Pitaš "Kak' to, još nisam pofumal ni prvu cigaretu?", veli: "Onaj prije vas je kupio 50 komada!", pa se okreneš, vidiš ga tamo prema bazenu i odmah za njim - oh, ti zagreba�ki delfin�eki, svugdje ih se na�e!
Zna�i tak' to ide - izre�eš glasa�ki kupon, zaokru�iš svoj naj-omiljeniji, naj-naj bend, zalijepiš na poštansku karti�ku i pošalješ na "Ritam", i to tako po sto puta - nek' se zna tko je naj, koga publikum obo�ava... dok �uka iz stare Vlaške dalje piše i usput komentira tablice!
Da, zato sti�em kita negdje kod bazena - to je onaj koji na bini cupka na mjestu, gleda jel' ga koja cura gleda i usput se dr�i za gitaru, pa velim: "Bok, dosta toga cuglaš, trebaš pomo� do sljede�eg kioska?"; veli "Ne, zašto?"; a ja: "Puno je toga za nositi, a poslije lijepi sam - smrdiš do neba po ljepilu!"; veli "Ma nije to što misliš..."; rekoh: "Niš ne mislim, znam!"; veli "Ma niste vi u pitanju!", velim: "Znam - za to ti fali bar pet hiljki glasova, nemreš to sam tak' poljepiti!" - i ode prema sljede�em kiosku, ima ih još puno u gradu! Kako ne bi bilo uvrije�enih ili ljutih, evo velim: svi smo to radili, kaj ne!?
I ne znam zakaj me to sada podsje�a na onaj dribljanac s dijasporskim glasovima - joj kak' oni "zna se!" dobro kopaju! A listi�i koji ne pašu, poslije hrpimice provire iz kanti za sme�e. Pa se onda narod �udi: "Otkud u Rijeci?" - navikli se ljudi, pa je ono "u Rijeci" još jedino što �udi!
Zagreb, �ošak Vlaške i Palmoti�eve - oko 1912.g. i danas
www.SkyScraperCity google.map /DK
Na raskš�u s Palmoti�evom prelazim zebru uz usputno razmišljanje o tomu koliko sam puta prošao kroz ovo raskrš�e. Ili s druge strane, pored zida prema "Ribi�iji"? Hiljadu, pet hiljada puta?
Malo dalje, u Cesar�evoj desno, nad du�anom u kojem je bio urar Podbevšek, sada piše "Urar - zlatar 'Širok'". Da, opet isto: Podbevšek, sin Hen�i, Zvijezda, dida ... predaleko idu ta moja sje�anja.
Preko puta, iz zida desno od ulaza u vrt Gradskog podruma, strše mali izlozi "Kobasice i hotdogs", pizze "M.C.Picek" i "Kola�i". Nije loše, "rame uz rame" - napredujemo u svim smjerovima.
Baka�eva
Preko puta u Baka�evoj, na mjestu gdje je �bir didi �opio zlatni Pelikan nakon što je potpisao da je zadnji puta spustio rolo du�ana s tekstilom, sada je "Naš dom". Što me podsje�a na didin dom, "garsonjeru" u potkrovlju �etverokatnice u Biankinijevoj - zemu ti ku�u, al' zboksaš hrpu papira kako bi barem imao krov nad glavom u potkrovlju, pa odmah tu�iš "sadanju vlast" za sve, od Pelikana do zadnje role tekstila plus nekaj drugo... a oni crveni - kojih danas navodno više nema dok gore ipak ih sve više ima trajno impregniranih k' vragu zvjezdaši - poludjeli ve� na ono "sadanja". a ne "vje�ni bili!" kako misle, i na kraju ostaneš s hrpom “Presuda u ime naroda!”-papira i sretan zbog �ive glave na ramenu.
Slijede "Dobro jutro" - i evo opet "Širok"! Širok izgleda baca mre�u na široko, pa nakon satova i zlata, širi plasman na suvenire i svje�ice, te "sve za groblje" - i ravno u "Gift Shop" u Baka�evoj!
To je prava formula, svi bi trebali zahvatiti na široko: imaš sitotisak i rakljaš razglednice, a prijaviš sve �ivo, od sli�ica svih svetih i bla�enih do najdeblje svije�e, i onda u "Daj kupi neki dar"-galeriji bez umjetni�kog šunda, frkavaš naivcima naše naivce s uljem na staklu iz Dubrave, sto-kuna-po-kili, pa poklone i Agram-suvenire iz svih mora i s dna cijelog svijeta, opet "Made in Dubrava", sto-kuna-po-kili...
�isto sumnjam da de�ki u Dubravi nemaju i "sve za groblje" - plus grobnica.
Tu je i kozmetika "Afrodita" - a kaj drugo kad' su sve naše �enske barem Afrodite. Pored toga, "Afrodita" mi zvu�i puno bolje nego ono "Severina na video", a i Afroditina figurica bolje izgleda gola, onako sama.
"Optika i poliklinika" slijedi trend - opti�ari su sada "Poliklinike"! Valjda se tako puno bolje vrte kineski "sto-baksi-po-sanduku" cvikeri, dok "Moj opti�ar", iz dvorišta u Ilici 10, i dalje puši - za Guinessa!
Usput �ujem dio spike dvojice u prolazu: "Daj si upali svetla kona�no! Nemreš ljude dofurati u paralitet da prona�u, proizvode i potroše!" Ne ku�im kontekst, ali to mi daje ideju za pitanje nisam li ja mo�da uletio u "paralitet" gdje tra�im štamtiš, umjesto da kona�no upalim svjetla i odem... kuda? Ku�i ili doma?
Jela�i� plac
Taman što sam napravio prvi korak na Jela�i� placu, �ujem istovremeno dvije stvari: s lijeve strane �enski glas "Odi Šimpane, ljubim ti oko!”, na što u sebi šap�em "Mili Bo�e, daj mi neki znak da su to turisti!” jer ne �elim niti pogledati u tom smjeru, a ispred mene muzika - peruanski duo u pon�osima, koji usput prodaje svoje kazete.
Trg je super poplo�an i sve je glatko, na nogama se osje�am sigurno, ali ipak su me ve� dosta iznervirale - sljede�i potez je izabrati mjesto za malu pauzu. “Ban Caffe” sam apsolvirao ju�er, u "Dubrovnik" mi se ne ide, dakle ili "Gradska" lijevo, ili "Mala kavana" desno.
"Gradska" je u Zagrebu oduvijek bila "ono pravo i jedinstveno", ali budu�i da tu nema nepoznanica, odlu�ujem se za "Malu", valjda isto gradsku kavanu, pa kre�em u tom smjeru.
Da si u zemlji koja je sve dalje od onog "svoj na svome", najbolje se vidi po reklamama u Zagrebu, a na Jela�i� placu te o�ekuje i detaljni pregled. Uvijek je tako bilo, dovoljno je kroz spuštene trepavice pogledati reklame i natpise na krovovima i pro�eljima zgrada - i zamisliti da je to burzovni izvještaj sa stanjem hrvatskih akcija!
Zato gledam pa�ljivo, jer odmah vidiš tko ima love, kako se zovu oni veliki igra�i koji s hrpom hrvatskih �etona sjede za stolom na kojem se re�e i dijeli hrvatski privredno-financijski kola�... vidiš i koga nema, a bio je za istim stolom - i sve ti je odmah jasno!
Prvo tra�im neonske reklame koje su simbolizirale Trga�, na isti na�in kao reklama Coca-Cole londonski Picadilly Circus, i odmah zaklju�ujem kako je to još jedna stvar koju smo propustili nau�iti od Engleza:
nedostaju mi "Dalmatinka", "Bagat" šiva�i stroj i nešto iz Sinja; "Publicitas" - "OZEHA" sa sovom ogromnih o�iju koja na krovu maše krilima; onaj "Kemoboja"-li�ilac koji stoji na krovu s kantom u ruci, dok s desnom rukom povla�i �etkom po zraku, a bome, nedostaje mi i onaj tako-lijepo-tamno-plavi neon s natpisom "NaMa".
Da, NaMa - po�etkom prošlog stolje�a jedna od najve�ih robnih ku�a na jugu Europe (tada pod imenom “Kästner”, kao onaj pisac - Emilov "tata"), povukla se s reklamom na krov u Ilici - valjda pred "Müller"-om, uz kojeg se stidljivo šlepa s krova skinuti "Varteks".
Tamo gdje je bio "Bagat", sada je “Hörschler”, “Kraš” je “Bonbonnière - Kraš”, umjesto "Apoteka", jer centralna apoteka je nestala, "Raiffeisen”-banka.
Koliko vidim, u prizemljima su preostali Gradska kavana, Zagreba�ka banka, Kraš, Croatia Osiguranje, Singer i kavana Dubrovnik, po katovima, Klub knji�evnika i komad Varteksa kod "Müller"-a, te na krovovima "Zagreba�ka banka", "Pliva", "Croatia osiguranje" i "Kon�ar", dakle, ipak su neki naši divovi pre�ivjeli kulminaciju drpe�a Velikih lopova, samo se pitam koliko su zaista ostali naši.
Ostao je i "Singer" za kojeg ne znam kuda spada tako dugo nakon što je bio najve�i i prvi - jer tko još kupuje singerice, a ni ono sa štaubi�ima nije bila "uspiešnica" - ali me veseli zbog bakine šiva�e mašine.
Novo je: na Neboderu “Malesia Airlines” i ispod hrvatska zastava(!), pa “Coca Cola sa “Search - open - drink - enjoy”; na krovovima “Ericsson”, “Samsung”, “Weichste”, “Olympus”, “Stanley Bet”, a na drugoj strani “Technics”, “Basler”, “Cosmopoliten Life” i “vidi, vidi - “Jutarnji List”.
Novo na fasadama ili u prizemlju: “Kraš” je “Bonbonnière - Kraš”,“Martimex - Beauty World”, pa "Paul Shark" i s ove strane robna ku�a "Müller" - na hrvatskom kazano "ukupno niš' minus niš' jednako niš'!".
Niš' minus niš' jednako niš' - na mjestu za koje bi Talijani rekli centro di centro di Repubblica di Croazia - i dok gledam golubove svuda oko mene, ima ih mnogo kao i prije, shva�am zašto su jutros vrap�i�i u krošnjama platana pred ku�om neumorno i gromoglasno galamili: "Jedino golubovi nisu odletjeli ispod pulta, ispod pulta, ispod pulta!"
Mo�da bih ipak trebao i danas kupiti "Jutarnji" - jedan od rariteta koji dr�e naše farbe na Jela�i� placu!
Zagreb, Trg bana Jela�i�a - 1940.g. i danas
www.SkyScraperCity google.map /DK
"Müller" - preko Ljubljane u srce glavnog grada!
Stojim pred robnom ku�om "Müller" - i mislim si svoje!
"Müller" je niknuo prije �etrdesetak godina kao frizeraj u okolici Ulma, njema�kog gradi�a manjeg od našeg Vara�dina ili Siska. Slijedile su godine s onim "ide pa ne ide, pa zatvori, preseli i opet otvori"... da bi nakon dvadesetak godina, posao krenuo.
Frizeraj proširen na drogeriju, pa onda uz to nešto �arapa i papira, a mo�e i igra�aka, polako se po�eo širiti po njema�kim manjim gradovima... robna ku�ica po strani ili u višekatnici u starom dijelu grada - Mülleru je krenulo!
U to vrijeme sam prvi puta bio u prodavaonici "Müller"-a: uska trokatnica u starogradskoj ulici, u Tiengenu na Rajni, gradi�u od par hiljada stanovnika.
Desetak godina kasnije došlo je do eksplozije - jer Mülleru je super krenulo!
Dok su oni veliki gradili nove trgova�ke centre u kojima su otvarali novo ili preselili ono manje i staro, "Müller" je krenuo na ono staro, u gradi�e i na mjesta pogašenih satelita onih velikih, a iznimno u "mall" - jer ima mnogo onih koji vole pješke ili ne mogu s autom, ili za par sitnica radije proše�u do nekog u blizini, ili im jednostavno ne paše nadgradnja uobi�ajenih "shopping rituala" ako trebaš samo litru mlijeka.
(�ini mi se da je "Müller" iskoristio lokalni vakuum, odnosno "nišu" nastalu pljugom velikih u realizaciji globalizacijske krilatice "Misli globalno - djeluj lokalno": oni najve�i su globalno postajali sve prisutniji, ve�i i sve više "multi", i pritom su rezali, selili i gasili ono lokalno; oni nacionalno veliki, u ovom kontekstu veliki trgova�ki lanci, gutali su, spajali i zatvarali one manje, sa šarmantnim prodavaonicama razli�itog - ali i konkurentskog asortimana, dok su one samo malo manje, direktne konkurente, jednostavno pokupovali - kako bi progutani ubrzo nestali na svim svojim glavnim i satelitskim lokacijama.
To je išlo pod kapom i radi zajedni�kih "sinergijskih" efekata koji �e optimirati i dati nove impulse - a došlo je do rezanja za "core business" nepotrebnih funkcija, mjesta, lokacija... s rezultatom da su prilikom integracije, "in sourcinga" i sli�nih naziva za gutanje, progutani nestali - "Long live the ShoppiMall!".
A kada se ljudi naviknu, onda sti�e rampa - pa ne bumo se valjda besplatno parkirali, kad' se parkiranje u gradu pla�a; poneki postotak digneš i na onome što je zapravo drugdje jeftinije... detalji, bitno je da su veliki, kao COOP i Migros u Švicarskoj, a drugi drugdje, eliminirali gotovo sve manje i male.)
Nije dugo potrajalo, i "Müller" se pojavio i na nekoliko lokacija u Švicarskoj, da bi uskoro i tu došlo do naglog širenja, ali opet po malim gradovima ili trgova�kim centrima izvan grada - i ne u u�em centru Züricha, Berna ili Basela, gdje ima mjesta samo za prvu i ja�u drugu ligu.
U to vrijeme sam se zainteresirao za ku�u "Müller", i taj interes je bio nešto detaljniji.
(Bilo je to u vezi s plasmanom nao�ala za sunce tada najstarije švicarske tvornice nao�ala, koja je specijalnim nao�alama za sunce snabdijevala i švicarsku vojsku... i danas se sje�am vlasnika tvornice "Lunetta" koje u tom obliku danas više nema, kako mi kod "Müller"-a ukazuje na neke pojedinosti koje ja ne vidim - Edy je bio pravi majstor za šaljive demonstracije.)
Zato mi se �ini da je formula "Müller" bila "Misli i djeluj lokalno - pa poštrikaj u globalno!". Logi�no, kaj ne!
Nije izostalo niti širenje prema jugoistoku Europe - i taj "boom" �e trajati sve dok netko od velikih ne veli "basta", te kupi i proguta - jer druga�ijeg scenarija nema.
Gospodin Müller �e tada, te�i za milijarde, mo�da iz hobija ponovno pogledati u smjeru frizerskog salona - a tamo gdje sada stoji "Müller", do�i �e druga slova.
Danas, tu na Trgu bana Jela�i�a, gledam "Müller" u Wassertalovoj pala�i, na mo�da najatraktivnijoj lokaciji u centru glavnog grada! Ne ulazim, jer znam što �u vidjeti - sve je to dobro i ima svoje mjesto, "Müller"-u ide, i neka mu i dalje tako ide - ali gr� u �elucu mi opet javlja: “Alkasalzer molim!”.
Koja je to pljuga, kako je netko od naših gore opet grdo popušio ili se nije zainteresirao - kao da se radilo u pomo�nom terenu kluba za šutanje iz tre�e lige, a ne lokaciji u centru grada!
Ne �udi ako gradski oci, naši gradona�elnicima sli�ni gradona�elnici i njima sli�ni koji se gore me�usobno izmjenjuju, nemaju blage veze s idejama i djelom gradona�elnika Josipa Hoffmana i onih iza njega; mo�da su zaboravili kako je Wassertalova pala�a objekt pod zaštitom grada; mo�da ne znaju da je to djelo �ovjeka koji je projektirao Katedralu i mirogojske arkade - ali morali su znati da u igri nije niti investicija niti dolazak kapitala; znali su da se radi o �istom ustupanju poslovnog prostora i predaji zgrade na elitnoj lokaciji u gradu u ruke direktora iz susjedne zemlje, koji je predstavnik slovenskog partnera-zastupnika firme Müller; znali su da grad nema ništa od toga izuzev radnih mjesta prodava�ica jer sva dobit do zadnje lipe ide za Ljubljanu; morali su pokušati ocijeniti potrebu sklapanja ne-znam-komu-potrebnog ugovora i ako se baš "mora" - zašto ne direktno; morali su ocijeniti i faktor dobrote slovenskog partnera - pa ako to sve jesu, a nisu znali ono što su morali znati - svejedno, samo naivni �e povjerovati kako su razlozi bili neki "interesi grada" u jedinom hrvatskom gradu koji se financira iz vlastitog bud�eta!
Beskrajna pušiona za one koji su uvjereni da je sklopljen bespotrebni UFO ugovor, kojim je "Müller", po prvi i vjerojatno zadnji put, ušao u samo srce jednog glavnog grada - i to baš u Zagreb, i preko Ljubljane.
(A ako im nešto nije bilo jasno, mogli su upitati Borisa Saka�a, bar on im je uvijek pri ruci, što to zna�i i na �emu se prije tridesetak godina lomilo zube na liniji IBM - poslovni partner u Sloveniji - pa "Intertrade" u Branimirovoj, u okviru vazalnog odnosa, gdje profit od višestruko ve�eg prometa od onoga slovenskog, ipak ide u Sloveniju, pa na kraju od svega imaš ukupno niš' minus niš' jednako niš'!)
Danas, tu na Trgu bana Jela�i�a, vidim lokalnog direktora - lokalnog predstavnika slovenskog poslovnog partnera firme "Müller", vidim Slovenca kako za Slovence planira ekspanziju mre�e prema Splitu, Rijeci... u malom uredu u potkrovlju Wassertalove pala�e gdje kroz lukarnu vidiš Katedralu - dok mi gr� u �elucu opet javlja: “Alkasalzer molim!”. Koja je to pljuga, kako je netko od naših gore opet grdo popušio!
Ah, da - i kaj fali našoj NaMi, sunce mu �arko? Ima više, mo�e i mora bolje - a ti nabiješ ruksak!
Dobro je dida rekao: "Ovakvi kakvi jesmo, samo nas još Dalmoši mogu spasiti!"
I zato, tu pred "Müllerom", nekaj u meni vi�e: "Predajte kona�no ovaj Grad zagreba�kim Dalmošima na upravljanje, jer oni cijene, �uvaju i ne me�u u bubanj ono što je naše - mo�da još neki ostatak spase!
A ako to Dalmoši ne �ele, jerbo im je pun kufer onoga što godinama vide - vratite nam naše dojdeke koji su od prvog dana kada su stigli na kolodvor Grada, znali i cijenili ono kuda su došli - jer i oni �e raditi bolje od vas ovakvih kakvi jeste!"
I to nekaj u meni mi usput šap�e: "A ti dragi moj, ti nisi �ak ni dotepenec. U tvojem rodnom gradu mo�eš biti stranac, turista - mo�eš biti i gost ako baš ho�eš - ali, to ionako nikoga ne zanima!"
U “Maloj kavani”
U “Maloj kavani” uz cappuchino ne sti�e niti cuker niti še�er, niti konzumni bijeli še�er, u kristalu ili tako nešto sli�no, �ak bih i ono ne�ije "sladkor" prepoznao - nego Lavazza!Iliti, kako još piše, Express yourself - kao da smo bez toga debili koji se ne znaju izraziti, hvala na komplimentu, "Mala kavano!".
Lavazza i zucchero, jer i za kavu se ovdje, baš tu kod spomen-plo�e Antunu Mihanovi�u, pjesniku “Horvatske domovine”, veli "Jednu Lavazzu!" - to jednostavno ne ide.
Ovdje mi �ak ništa ne ostavljaju za sitna veselja s talijanskim u digi�iji - ili se i tu radi o nekakvom novo-pjevanju u stilu "Lijepa mala kavanice, o juna�ka Lavazzina”?
Gledam prema Trga�u i opet se vra�am u ono "nekada": nekada se tu furalo i parkiralo, parkirali smo na sredini trga, na trotoarima na sjevernoj strani i desno od Gradske kavane... tu smo nakon pono�i radili one zadnje runde prije spavanca - uletiš iz Petrinjske, Juriši�eve ili stare Vlaške, a rijetko iz dvosmjerne Praške jer te tamo u pono� �eka kamion-cisterna priklju�en na hidrant, a oko njega šlauhovi poljeva�a ulica. I ako ne staneš, pa padne neka spika, ravno preko Trga�a... izbjegavaš svje�e polivene dijelove asfalta i onda najbolje u Ilicu, jer ti baš le�i onaj "S" pred "Rukotvorinama"... i jer Meho odavno spava!
"Sada i tu" prekida ono "nekada": �enski glas, došla �enska do stola i pita smije li kod mene sjesti, o�ekujem li nekoga, jer da je sama i ne voli sama sjediti i piti kavu, a tako joj se pije; velim “Sjednite slobodno, sve je to u redu”. Simpati�na �enska, nenametljivo i prijatno je pri�ala. Veli da je '54-to godište, nije gradsko dijete, tu je dugo, k�erka ve� dvadeset godina radi kod "Croatie" ... i dok govori, kao da iz nje zra�i dobrota.
Gledam velike ruke i prema gore, sve je njegovano - na novcima joj ne fali... i onda smo po�eli razgovarati o prosjacima. Veli: "Joj znate, ja svakom dam nešto, ali mi do�e tako grozno kad vidim mladog de�ka kako stoji i prosi, pa ga pitam zašto prosiš tu, zar ne mo�eš raditi, a on veli da je bolestan, a �ini mi se tako blijed i mršav, tko zna što ima!?" ... "A jedan je došao na vrata, pa je molio za jesti, ja mu napunim vre�icu s uljem, brašnom, še�erom, tijestom... on nije znao kako da mi se zahvali"; velim: *�uo sam da pred konzumima stoje i mole da im se bar nešto kupi!" - dok pritom mislim na djevoj�icu ju�er u Draškovi�evoj; a ona: "Da, pri�e �enska i ho�e samo novce...onda znam da nije gladna!".
Pri�a dalje, a ja si mislim kako je baš dobro da nisam otišao u Gradsku.
Kada sam htio platiti, velim: "Ja �u vas sa zadovoljstvom �astiti za ovu kavicu”, jer sam mislio kako mo�da ipak nema za kavu, ali nije pristala - dala je deset kuna i veli: "Sitno sam sve u crkvi dala!".
Taj susret mi je osvje�io dan, u Švici se to teško mo�e desiti! Ne bi se tamo �enska samo tako sjela i zapo�ela razgovor - svatko sjedne za svoj stol i cica-mica, bez Lavazza.
Za susjednim stolom, �enski glas, �enska govori malo kroz nos - ne znam je li i to dio šarma novih: “Pa nije mu ništa navalila, jest da mu je malo ugurala, nije mu to bio neki šok!”; on: “Mora to druga�ije!”; ona: ”Da, kao onomad!” Pomislih: "Daj odi Šimpane, ljubim ti oko - nadam se da su i ovi turisti!"
I tako, dok na Jela�i�-placu pijuckam Express yourself con zucchero, promatram jednu �ensku u vanila monga�u kako gleda u pod i praši dijagonalno preko trga: u lijevoj ruci plasti�na vre�ica, oko vrata taška, srebrni štap u desnoj ruci skroz polo�en, maše s njim i samo praši naprijed - kao da ima propeler tamo gdje muški imaju guzu, svinuta je pod 45 stupnjeva - baš je pravi brzopokretni upitnik.
Pritom drhti k'o šiba na vjetru, ali fura, �uri - kao da je još cijeli jedan �ivot pred njom... ili barem cijeli dan? Ili više nego i tebi i meni? Nestaje u Radi�evoj.
Koliko još ima hitnoga za obaviti u �ivotu - i to baš u Radi�evoj? Ili �uri na Kamenita?
Prašila je i odprašila gledaju�i u pod, dok od ljudi naokolo nitko i ne gleda, ili ne �eli vidjeti ono što je bolje ne vidjeti, ili zapravo i nema što vidjeti!
Okreneš glavu i nema je - postala je dio Zagreba koji više ne nalazim!
Di�em se, odlazim, a u prolazu �ujem tekst: "Ovaj grâd su ljûdi!"! Mislim: "Štimac - okay", ali ovo "grâd" i "ljûdi" nema s menom blage veze - i onda, kuda to ja spadam?
Jer �ak niti na Jela�i� placu nema više puno toga za "šarana-ljuskaša"! Nostalgija?
Nostalgija? Polako!
Da, polako - bar kaj se mene dotikavlje! Zato sada jasno i glasno velim: sve što pišem nisu (purgerska) nostalgi�na sje�anja, ve� prije svega poruke na primjerima gdje smo popušili i gdje još uvijek pušimo - jer ja se i dalje borim kako toga ne bi bilo! I sigurno ne za purgerski "kaj" koji siguran stoji, ve� se na svoj na�in opirem i borim za sve ono što stoji uz, ispred, iza i prije svega - daleko iznad našeg zagreba�kog "kaj"! Mnogo je toga ugro�eno i prevelika je cijena toga što je ugro�eno - �ak i za budu�a pokoljenja.
I zbog toga štigam - ku�ite, kaj ne!
Dakle, ne bi smjelo biti zabune - moja nostalgija je u pozadini i odnosi se na ono što prihva�am kao dio nepovratne prošlosti, kao što je i moje djetinjstvo. Nema tu povrata, ništa ne nudim i ništa od nikoga ne tra�im - samo marljivo bilje�im. Bilje�im ono mo�da neva�no i neprimije�eno, bilje�im ono za što mislim da mogu kvalitetno nadopuniti - i dajem svoj prilog koliko znam i mogu, svjestan toga da se sve mijenja.
I na kraju, onako sportski:
Najve�u nostalgiju kod svih pobudili bi natpisi po Zagrebu "Nekadašnje cijene => 50%"
Da, �ak niti na Jela�i� placu nema više puno toga... ho�u re�i, ovdje nema baš ni�ega što bih kupio - Malaysia Airlines i ispod hrvatska zastava(!) - taman posla, Technics sam odavno izgustirao, Shark mi ionako kupuje supruga koja kod Müllera ne kupuje, Varteks je pod krovom Slovencev s "Müller"-om, Slovenac pod Ljubljanom, Ljubljana pod Ulmom, mi pod svima njima fino po redu kojim su se naredali... a za “Jutarnji”, raritet koji dr�i naše farbe na Jela�i� placu, vrijedi kiosk u mojem kvartu kakav je danas!
Ku�ite, kaj ne!
Splavnica
Gledam drvene klupice u tri nivoa sa cvije�em, i skoro mi izleti "Ah!", jer vidim bijele gumbeke, ali u tom trenutku �ujem prodava�icu kako veli onom iza nje: “Kontrolja je prošla!”
Htio sam ih kupiti - alji zgubilj sam volju za gumbeke, pa danas ne doljaze u obzir.
Na �ošku Splavnice gledam u natpis “Raiffeisen”-banke. Od prvih dana mojih sje�anja, tu je bila Centralna apoteka. Ona centralna, Gradska - za cijeli grad je uvijek bila tu. �ak i no�u, pa ako ti nešto hitno zatreba, usred no�i pozvoniš na crveno zvonce, unutra u jednoj osobi i apotekarka i blagajnica - i sve što trebaš dobiješ! Vrag ti ga zna kam' je Centralna nestala - ali negdje u centar mora opet do�i!
Prisje�am se jednog �ekanca u gu�vi od tri reda ispred tri od desetak šaltera, red je �ak bio i pred blagajnom; vidim kako Dado i ja kona�no dolazimo na red i kako Dado šap�e kroz otvor na staklu: “Molim vas uloške!”. I �ujem apotekarku koja nakon toga glasno pita: “Kakve uloške �elite?”. Bilo nam je jako neugodno, �inilo nam se da sva �etiri reda gledaju samo u nas.
Dado se je malo zacrvenio i normalnim glasom odgovorio: “�enske uloške, gospo�o!”. Sada nam se više nije �inilo - sva tri reda su gledala u nas, �ak su se i oni u redu kod blagajne okrenuli prema nama! Apotekarka onda: “Mislila sam na veli�inu!”; Dado: “A kakvih ima?”; apotekarka: “Malih, srednjih i velikih.”; Dado: “Ho�ete li mi onda molim vas objasniti razliku?” - i to je bio mat, a oko nas kihotanje!
Sada se apotekarka zacrvenila, i dok je zbunjena šutjela, Dado je razriješio situaciju u stilu presijecanja Gordijskog �vora: “Dajte mi one vel'ke, ti bar ne buju sam tak' ispali!”.
*****
Sje�anja:
Meho - Respekt bez straha!
Meho (oko 1965.g.)
Internet
O Mehi je mnogo pisano - ali, u suštini je malo napisano!
Mnogo je toga pisano - od spontanih kratkih sje�anja objavljenih u komentarima uz novinske �lanke i po internet forumima, do sje�anja onih pravih, profesionalnih purgera od kojih poneki, od vlastite i tu�e nostalgije, onako usput, i malo bolje �ive. Da, Nostalgija - pa sve ispadne i lijepo i dobro i korisno!
O Mehi se nije znalo re�i mnogo više od "Bio je naš prvi policajac - plesa� na zebri!"; "Stajao je na okruglom drvenom postolju... poduze�a su za Novu godinu najviše njemu poklanjala darove!", te jedan, bolji opis: "Njegova je zvi�daljka bila tako glasna da su gradski golubovi prhali na sve strane, a on ju je neprestance dr�ao u ustima, sav crven u licu od puhanja" - i to je otprilike sve!
(U nekoliko novinskih �lanaka je opisu darova posve�ena ve�a pa�nja nego Mehi, pa su precizno nabrajani "Kraš"-paketi, flaše šampanjca i vina koji je dobio "Meho - najomiljeniji prometnik u gradu.").
Nitko ga nije opisao, a vjerojatno niti sagledao kao policajca u vremenu koje i kakvo je bilo, nitko ga nije do�ivio kao �ovjeka onakvim kakav je bio... o tome je premalo napisano - i zato ovo Sje�anje o Mehi!
Bio je Li�nost - i to glasna li�nost s jakim muškim "niš' po tiho!" glasom: "Kaj ti tamo �ekaš - vozi, vozi!"
Znao je što ho�e i to se vidjelo u svakoj situaciji, bio je za pravicu ("jer pravda zna�i red!"), pa je to radio na svoj - druga�iji na�in!
Bio je dobar �ovjek, ali odlu�an - uvijek smo znali da �e sve završiti po redu i zakonu, iako istovremeno nismo znali kako, jer do samog kraja nikada nisi znao šali li se ili misli ozbiljno.
Više se pravio strog, nego što je to zaista bio, ali je pritom bio �vrst - tako da smo ga se bojali, a istovremeno nam je bio simpati�an.
Nije volio "njakanje" - ono "Joj, pa nemojte...!" ili "Ja nisam kriv...!", pa onda "malo-sim, malo-tam".
Bio je za nas "strah i trepet", ali u onom pozitivnom smislu.
Imao je dobar rje�nik - ali ne znam što bih to�no rekao za jezi�nu varijantu kojom je govorio, a da mi zbog toga ne udijeli lekciju neki štovani jezikoslovac ili neki samo-pametnjakovi� ili što je najgore, netko od onih koji su sami sebe prozvali i sada sebe same umilno nazivaju "Mi zagrep�anci", kako ne bi bili dotepenci! Pa zato opisno: bio je to onaj "normalni i svakodnevni gra�anski hrvatski kakav se u to vrijeme govorio u Zagrebu, oboga�en dodacima koji su bili bli�i zagorskom nego bilo �emu drugom".
(S hrvatskim koji se danas �uje u bli�oj i daljoj okolici "Mehine zebre" na Jela�i� placu, dakle s hrvatskim u onoj njegovoj naj�iš�oj hercegova�ko-posavskoj varijanti oboga�enoj elementima knji�evnog jezika stolje�ima njegovanog na potezu izme�u Viteza i Travnika, Meho nije imao blage veze.)
Nije bio visok - jedva 176, izgledao je "ne vitko", ali u stvari je bio jako nabit i sna�an. I nije imao brkove.
(Ovo je za one koji su mo�da negdje pro�itali: "oko dva metra visine" i "Imal je crne br�ine".)
Krasio ga je široki osmijeh s �esto crvenim jagodicama i diskretno pocrvenjelim nosom - jer uvijek se vrlo brzo zajapurio... mo�da i zbog visokog tlaka - i da na glavi nije imao onu "murja-kapu", oni neupu�eni su mogli pomisliti kako mu krvnim �ilicama te�e kutjeva�ki Pinot.
Kada je imao slobodno, dakle nakon posla, na putu ku�i ili tek kod ku�e, znao je malo popiti - i onda bi se ponekad, samo ponekad, dobro �ulo koliko mo�e biti glasan u svojem malom, prili�no tamnom stanu, jer je imao prozore samo na jednu stranu, lijevo u prizemlju dvorišta u samom centru grada.
"Meho je imao dvoje djece, sina i k�erku, ali Mehinu djecu se uz njega nije moglo vidjeti, jer je vlastitom odlukom �ivio bez njih! Isto se odnosi na njihovu majku i kasnije dvije unuke.
Iako je to jedna tu�na pri�a, i danas mislim: mo�da, mo�da ipak i mo�da ba� zbog toga - Meho je bio policajac koji je bio dobar prema tu�oj djeci i mladima."
Bio je jako popularan, i to ne samo zbog toga što je radio kao prometnik, ve� i kao policajac.
Anga�irao se oko mladih, i kada god je bila neka frka, prvo pitanje je bilo: "Jel' Meho bio tamo?"
Jer Meho je bio policajac koji tretira mlade na na�in potpuno druga�iji od na�ina onih uglavnom ne-naših, "pendrek i pištolj"-brkatih s onim "Dokumenta dru�e!"
Meho je bio pošten �ovjek, i takav je bio njegov odnos prema svima i svemu.
Zbog svega toga, pred Mehom smo imali respekt - onaj pravi Respekt, bez straha!
NIkada ga se nije moglo vidjeti bez uniforme - kao da je �ak i spavao u uniformi, a po ljeti - hla�e, ona tamna košulja �udne plave boje i kapa. Tu kapu je znao skidati kako bi ohladio tjeme i obrisao znojno �elo - ali nikada na zebri, to je radio na rubu plo�nika.
Kod Mehe je �ak i skidanje policijske kape bio 'show', uvijek je radio 'show', bez toga kod njega nije išlo!
Nije se znao normalno okrenuti, ispru�iti ruke - sve je bilo "malo švung, sitni me�ukorak pa swing i okret"!
I zaista, "show" je ono prvo, ali ne i jedino, po �emu bismo ga morali pamtiti: "plesao" je na cesti i bio je prvi "prometnik - plesa�" na zebri i raskrš�u!
(Usput: na Trga�u, pred Harmicom, na zebri i pred Mehom, po prvi put sam povikao na Jagodu - vozila je Opel 'Record', onaj lijepi iz '62., HN M-8 registriran u njema�kom "gradi�u vina", Heilbronnu:
Iz stare Vlaške je bez voza�ke skrenula na Trga�, gdje je i dalje bez voza�ke nastavila do zebre, dok ja vi�em: "Daj stani, furaš na ljude s dve tone �eljeza!". Ko�i, zaustavlja to�no pred zebrom dok motor malo cuka i veli: "Evo, stala sam!" - a ja i dalje vi�em, ljut k'o vuk s Medvednice gdje ga više nema: "Kaj zna�i 'stala' - ma�ki si skoro skinula štiklu i prešla preko prstiju!" - i tek onda sku�imo kako nas s druge strane zebre promatra Meho. I smije se - kao "Pa ništa nije bilo!"
Onda obje ruke odljulja lijevo prema gore - kao Nurejew, virbl-okret na peti - kao na ledu, lijeva ruka ravno prema Gradskoj - kao Napoleon, a s desnom ono samo njegovo uz 'Idemo, idemo - brzo, brzo!')
Da, o Mehi je mnogo pisano i bio je poznat u cijelom gradu - rije� "Meho" je bila je pojam za moju i vjerojatno za još nekoliko generacija.
Zato na ovom mjestu spominjem i one "lokalno"-poznate, koji su isto tako bili "pojam" za moju generaciju:
Šantak: �uvar na Šalati - ulaz u stadion i na bazene, posebno veliki bazen.
Visok, sme� i mršav, šlampavo stegnute hla�e, obi�no je bio u košulji kratkih rukava.
Bio je pravi "�bir", i to od onih koji svoj posao obavljaju s posebnim zadovoljstvom - bojali smo ga se kao vraga. Po cijeli dan je bio na Šalati - ništa mu nije promaklo, naro�ito rupice na kabinama.
Ocjena: pet kaktusa - iako bi mu neki bez razmišljanja opalili barem desetak, onih grdih i jako velikih.
Krapf: glavni �uvar na "Ribnjaku", poslije �uvar u Tuškancu - ulaz na igralište Lokomotive.
Visok, svijetlo-sme�a prosijeda kosa, blijedo hrapavo lice, izraziti nos, uredno i jednostavno obu�en, �esto u sivi vuneni, naprijed otvoreni prslu�i� i svijetlu košulju kratkih rukava.
Bio je "sveprisutan", od nekuda se stvori kada ga najmanje o�ekuješ, bio je problem, ali ga se nismo bojali jer je bio dobar �ovjek (osim ako ga netko razjari, kada odmah grabi neku letvu).
Radio je svoj posao, i ništa mu nismo zamjeravali. U mojem sje�anju ostaje s �etiri zvjezdice.
"Kuka": �uvar parka na Kreši�u (i bazena, danas pješ�anik), te bazena-fontane na �amki.
Zelena „lova�ka" uniforma s isto takovom kapom, bez lijeve šake umjesto koje je imao kuku.
Posebno ga je zapamtila "pliva�ko-ronila�ka" ekipa Danka "Pište" iz kvarta Vojnovi�eva-Stan�i�eva, od kojih je ve�ina nau�ila plivati u bazenu-fontani na �amki - kako bi mogli izroniti sitniš koji su ljudi po�eli bacati u fontanu (po ugledu na talijanske fontane).
"Kuka" bi se naglo pojavio sa svojom kukom i sa šibom u desnoj ruci - i onda nije dao van i maltretirao je one u bazenu, sve dok nisu doslovce poplavili od zime u fest mrzloj vodi (oko 110C).
Pri�a Pišta da su ih u pravilu spašavali „veliki de�ki“ koji bi doslovno otjerali "Kuku" - i još uvijek se ljuti što su pritom bili tretirani kao „de�ki iz drugog kvarta“ - jer je onda takva usluga na �amki napla�ivana.
Ocjena: tri kaktusa.
"Lu�ak": Lovo�uvar i kontrolor ribi�kih dozvola na šljun�arama u Rakitju.
Visok, sme�, rahiti�ni tip, dolazio je iz Samobora na mopedu, gubio je �ivce na najmanju sitnicu i znali smo da je malo �vrknut. Pri�alo se da zna zapucati - nismo u to vjerovali sve dok nije zapucao po nama.
Ocjena: tri kaktusa.
(Spomenuti su samo oni "slu�beni" - dok je u pogledu onih drugih, Zagreb, kao i svaki drugi grad, imao svojih "likova", bilo poznatih, bilo dragih bilo interesantnih bilo sve to skupa - ili samo egzota, primjerice:
NN, prvi "DJ" koji je s prijenosnim gramofon�ekom obilazio zagreba�ke orgoše gdje je bila �aga; Pitula i Ba�v(ic)a na Šalati; "Kinez" iz Kafe, kojeg je "naslijedio" onaj iz "Jumferice" - " �ampfa" i koji je u kineskoj uniformi dr�ao govore - "Mao", malo se zdebljal, al' još uvijek ga ima ... itd.)
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (10)
(i u 10 - linkovi na predhodnih devet)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (11)
PS:
Slijede nastavci - svaki tjedan po jedan !
Prijedlog:
Dok ne prona�emo bolje rješenje, Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
