SLAVNI TURSKI SULTAN I HRVATI
Sulejman veli�anstveni: Iz povijesti u sapunicu
Obistinila se stara pu�ka izreka: "Drumovi �e po�eljet Turaka, a Turaka nigdje biti ne�e!" Hrvatski guta�i televizijskih sapunica, svih dobi, platnih razreda i obaju spolova, svake ve�eri pobo�no prate kvazipovijesnu tursku nizanku o seksualnom �ivotu i osvaja�ko-plja�kaškim pohodima Sulejmana Veli�anstvenog (1520. - 1566.).
Vladavina tog najdugovje�nijeg i najmo�nijeg otomanskog vladara, koji je proširio granice Otomanskog Carstva do Be�a i Arapskog poluotoka te do Al�ira u sjevernoj Africi i dalekog Aceha na sjeveru Sumatre u današnjoj Indoneziji i od svoje dr�ave na�inio najmo�niju svjetsku silu svoje epohe, ostavila je znatne tragove u Hrvatskoj, vidljive i danas.
NAJVE�I I NAJMO�NIJI:
Vladavina najdugovje�nijeg otomanskog vladara ostavila je traga i u Hrvatskoj...
SOLTAN SOLIMANIN
Dovoljno je pogledati zemljopisni izgled današnje Hrvatske, brojne turcizme u jeziku, gastronomski kult bureka, baklave, sarme i �evap�i�a te nesklonost pravnoj dr�avi. Turci i danas Hrvatsku prepoznaju po njezinom orijentalnom nazivu Hirvatistan, a naše jezi�ne tragove mo�emo prona�i u turskim pojmovima za europske monarhe, kral i kraliçe. Izme�u Hrvata i Turaka danas postoje bogate kulturološke i povijesne veze, sve više se nazire i eros zajedni�kog biznisa, no u vrijeme sultana Sulejmana Veli�anstvenog Turci su u našim krajevima bili do�ivljavani kao nasilnici, agresori, razbojnici i ubojice.
Sulejman Veli�anstveni dobio je to ime na Zapadu zahvaljuju�i raskoši u kojoj je �ivio, do�ekuju�i njome naro�ito diplomate s europskih dvorova. Me�u njima su bili i Hrvati Antun Vran�i�, Nikola Juriši� i Ivan Frankopan, koji je u francuskoj povijesti poznatiji kao Jean Frangipani, a materinski hrvatski �esto im je bio od velike pomo�i u sporazumijevanju s najvišim turskim du�nosnicima. U Turskoj onoga vremena bio je poznat kao Sulejman Zakonodavac (Kanuni Sultan Süleyman) zbog pravne reforme i reda koji je napravio u dr�avi. Hrvatski ga suvremenici, i nešto kasniji autori, nazivaju “soltan Solimanin” ili “Soliman” (Barne Karnaruti�: Vazetje Sigeta grada, 1584.) odnosno “sultan Suliman” (Pavao Ritter Vitezovi�: Odiljenje sigetsko, 1684.).
SPALIO MOST:
Ban Nikola Zrinski 1664. pogarao je Dardu i osje�ku palanku
Ono što bi najviše moglo zanimati Osje�ane, najmo�niji vladar svijeta svoje epohe u više je navrata boravio u Osijeku, koriste�i se prijelazom preko Drave kao odsko�nom daskom za vojne pohode dalje u Srednju Europu. Otomanski izvori Osijek nazivaju njegovim ugarskim imenom Es(z)ek. Pisano suvremenom turskom latinicom ime je našeg grada Ösek.
Otomanski Turci prvi se put u Slavoniji pojavljuju 1396., a 1415. preko Slavonije provaljuju u Štajersku do Celja, u kojem je �ivio grof Herman Celjski (Hermann II. von Cilli), u dva navrata slavonski ban. U Dalmaciji se pojavljuju dvadesetih godina 15. stolje�a.
OSVAJA�KI POHODI:
Posljednji put kroz Osijek je prošao 1566., kada se odlu�io obra�unati s Nikolom Šubi�em Zrinskim
Sudbina srednjovjekovne Slavonije bila je zape�a�ena s padom ugarskog utvr�enog grada Nándorfehérvára 1521. (danas Beograd, Ma�ari su ga prije nazivali Bolgárfehérvár, u prijevodu: Bugarski Biograd), koji su Osmanlije smatrali tzv. zlatnim klju�em Europe. Turci su Beograd preimenovali u Dar el-D�ihad (Ku�a d�ihada). Teritorij Kraljevine Slavonije u to je vrijeme bio na prostoru onoga što danas nazivamo središnjom Hrvatskom te zapadnom i sjevernom Bosnom. Dakle, u doba prije Turaka, Slavonija je bila teritorij oko Zagreba, a Osijek (to�nije, Eszék) bio je grad u ju�noj Ugarskoj. Osje�ki starosjedioci svoj grad nisu branili, nego su, uo�i Moha�ke bitke, po�etkom kolovoza 1526., predali gradske klju�eve Turcima u Iloku. Nekoliko dana poslije Sulejman Veli�anstveni prvi je put stigao u Osijek te naredio izgradnju privremenog pontonskog mosta preko Drave. U svome �e dnevniku zapisati da ga je u Osijeku do�ekala kiša koja je padala danima, od jutra do mraka. Blatno �e biti i kod Moha�a, no to nije smetalo Sulejmanu da zlosretnog 29. kolovoza 1526. porazi ugarsku vojsku, koju je predvodio neiskusni dvadesetogodišnji ugarski i hrvatski kralj iz dinastije Jagelovi�a, Ludovik Drugi. Strašni poraz, koji �e hrvatsku dr�avu svesti na “predzi�e krš�anstva” (antemurale christianitatis) ili, to�nije, majušne “ostatke ostataka” (reliquiae reliquiarum), omogu�it �e Otomanskim Turcima da vladaju dijelovima današnje Hrvatske idu�ih gotovo dva stolje�a.
TRAGEDIJA GVOZDANSKOG
Tijekom turske vladavine, koja je trajala 161 godinu, Osijek je bio strateški va�an grad, ponajviše zbog Sulejmanovog mosta, koji je Turcima omogu�ivao �este osvaja�ke i razbojni�ke napade u Središnjoj Europi. Impresivna drvena gra�evina, duga osam kilometara, koja je premoš�ivala Dravu i baranjski mo�varni teritorij sve do Darde, smatrana je jednim od graditeljskih �uda svoga vremena. Nedavno osnovano, Društvo hrvatsko-turskog prijateljstva u Osijeku, prema rije�ima svog predsjednika Damira Juri�a, planira, uz tursku pomo�, ponovno izgraditi Sulejmanov drveni most.
Sulejman Veli�anstveni navratio je u Osijek još nekoliko puta: 1529. (neuspješna opsada Be�a) i 1532. (kada ga je hrvatski ban Nikola Juriši� zaustavio kod Kisega/Köszega). Godine 1541. Sulejman je udario na Budu, 1543. na Ostrogon, a posljednji je put �iv prošao kroz Osijek 1566., kada se odlu�io obra�unati sa svojim ljutim neprijateljem Nikolom Šubi�em Zrinskim. Bitku kod Sigeta, teško bolestan i star, Sulejman nije pre�ivio.
U pu�koj predaji i nacionalisti�kim interpretacijama povijesti Otomanski su Turci Hrvatima donijeli samo nevolje i probleme. Istina je, turska invazija, naro�ito Stogodišnji hrvatsko-otomanski rat (1493. - 1593.), vojni�ki, demografski i gospodarski, gotovo je uništila hrvatske zemlje. Epska tragedija Gvozdanskog iz 1573., kada su Turci, nakon 100-dnevne opsade, na juriš zauzeli taj utvr�eni grad i ondje zatekli zamrznute (sic!) hrvatske vitezove i civile, zbog strašne sije�anjske zime, najbolje opisuje sav o�aj, ali i juna�ku hrabrost, u borbi tadašnjih Hrvata za goli opstanak. Zate�eni prizor toliko je šokirao osvaja�a Gvozdanskog, Ferhad-pašu Sokolovi�a, da je poginulim neprijateljima, posve neuobi�ajeno, priredio krš�anski pogreb.
TURSKE ZASLUGE
Unato� svemu u�asu koji sa sobom donose Otomanski Turci, Hrvatima se doga�a renesansa te procvat kulture i umjetnosti, sve to na uskom pojasu slobodnog teritorija, što govori o nesalomljivom duhu i nagonu za opstanak. Nastaje i neobi�an hrvatsko-otomanski su�ivot, �iji su najdojmljiviji primjeri pjesme (H)asanaginica, anonimnog autora (1646. - 1649.), i Hirvat türkisi, koju je 1588./1589., na hrvatskom jeziku, ali arapskim pismom, napisao Mehmed Erdeljac.
Posve je u pravu hrvatski povjesni�ar Nenad Moa�anin, kada je, u predgovoru hrvatskog prijevoda knjige Osmansko Carstvo uglednog turskog orijentalista Halila Inalcika, ustvrdio da se tek zahvaljuju�i turskoj invaziji hrvatska dr�avna ideja proširila na tadašnju Slavoniju (Zagreb i okolica), mleta�ku Dalmaciju te dio ju�ne Ugarske s Osijekom kao regionalnim središtem i Zemunom kao najisto�nijom to�kom. Nakon krš�anske rekonkviste krajem 17. stolje�a sav taj teritorij ulazi u sastav Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, koja, unato� raznim dezintegracijama, naposljetku opstaje kao cjelovit teritorij.
KASABA S TRI D�AMIJE
Osijek nikada ne�e biti Ösek
Turci su Osijek pretvorili u orijentalnu kasabu, podijeljenu na tvr�avu i varoš opasanima bedemom te palanku utvr�enu palisadama. Katastarski popis Po�eškog sand�aka iz 1579. govori kako je grad bio podijeljen u sedam �etvrti, tzv. mahala. Spominje i tri d�amije, Sulejman-kanovu, Kasim-pašinu i Mustafa-pašinu te kapudan-begov mesid�. Opisuju�i polo�aj Osijeka, glasoviti putopisac Evlija �elebija (17. stolje�e) ka�e da se grad nalazi jedan topovski hitac udaljen od uš�a Drave u Dunav. Spominje i osje�ke komarce, koji krv piju i Turcima. U Osijek, dva puta godišnje, dolaze trgovci iz svih dijelova Carstva s robom iz Indije, Arabije i Perzije, a tijekom vojnih kampanja ovdje borave egzoti�ni orijentalni vojskovo�e poput tatarskog sultana i halepskog beglerbega. Halep (Alep, Aleppo) grad je u Siriji.
ORIJENTALNI HOROR
Turski masakr �eki�em u �epinu
Ono što gledatelji ne�e vidjeti u televizijskoj nizanki o Sulejmanu strašno je otomansko nasilje. Kada su Turci 1543., nakon dvomjese�ne opsade, osvojili Valpovo, piše povjesni�ar André Clot, sultanu Sulejmanu poslali su 70 nosova i parova ušiju odrezanih s tijela (nadamo se, ubijenih) krš�anskih branitelja. Prije dvije godine u �asopisu American Journal of Physical Anthropology objavljena je suvremena forenzi�ka analiza posmrtnih ostataka 12 muškaraca, sedam �ena i troje djece koje su 1441. masakrirali turski akind�ije na podru�ju �epina. Cilj �estih upada akind�ija na krš�anski teritorij bilo je isklju�ivo zastrašivanje civila. Najviše su se i�ivljavali na jednoj �eni, u trenutku smrti u dobi izme�u 22 i 25 godina. “Ta je �ena imala velik broj ozljeda u podru�ju zdjelice, koje su nanesene šiljkom �eki�a. Neke od ozljeda bile su mogu�e samo u slu�aju da se �enu objesilo naglava�ke. Kako bismo provjerili naš scenarij, kupili smo �ak i lutku u du�anu. Naposljetku smo zaklju�ili da je mlada �ena vjerojatno bila trudna i da je i�ivljavanje rezultiralo va�enjem bebe iz utrobe, što su u ono vrijeme akind�ije �esto radili”, rekao je za hrvatske medije autor tog znanstvenog teksta, bioarheolog i forenzi�ni antropolog, dr. Mario Šlaus, s Odjela za arheologiju HAZU.
MASOVNI EGZODUS
100 tisu�a Horvata u Hrvatskoj, Ma�arskoj i Slova�koj
Turska invazija, pod kojom gotovo nestaje srednjovjekovna Hrvatska, dovela je do velikih demografskih promjena i migracija. Hrvatsko se plemstvo, zajedno s kmetovima, organizirano seli u slobodne dijelove Slavonije i Ugarske. Istodobno rijeke hrvatskih, slavonskih i bosanskih izbjeglica bje�e glavom bez obzira u Ugarsku i Austriju te, preko Jadrana, u Italiju. Kakva je kataklizma pogodila Hrvatsku, najbolje govori današnja raširenost prezimena Horvat (Horváth) u današnjoj Hrvatskoj, Ma�arskoj i Slova�koj. Naime, prezime Horvat (stari etnonim koji ozna�ava potomke izbjeglica s teritorija ju�no od planine Gvozd) danas je s 22.500 nositelja najbrojnije u Hrvatskoj. Prezime Horvát/Horváth u Ma�arskoj je na petom mjestu i ima 40.927 nositelja, a u Slova�koj je, vjerovali ili ne, najbrojnije prezime (30.000 nositelja) i nose ga gotovo isklju�ivo pripadnici tamošnje brojne ma�arske manjine. U Ma�arskoj valja obratiti pozornost i na prezime Tot (Tót, Toth, Tóth, Totth, Tótth) jer ono, osim Slovake, ozna�ava i potomke izbjeglica iz srednjovjekovne Slavonije (stari ugarski naziv za Slavoniju je Tótország). Tot je tre�e prezime po brojnosti u Ma�arskoj. Potomci doseljenih Hrvata u Italiji naj�eš�e nose prezime Schiavone. Osje�ka knji�evnica Jasna Horvat, u svome romanu Bizarij, �ak se u tri poglavlja bavi Sulejmanom.
RUSTEM-PAŠA HRVAT
Sulejmanov zet i veliki vezir
Turski sultan odrasta u multikulturalnom okru�enju. Majka Ay�e Hafsa Sultana podrijetlom je krimska Tatarkinja, supruga Hüurem (Roxelana) na dvor je došla kao krš�anska ropkinja podrijetlom iz Rutenije (tada u sastavu Poljske), a konkubina Mahidevran Gülbahar, �ena nevjerojatne ljepote, koju Sulejman ipak nije htio, bila je �erkeskinja. Sulejmanov klju�ni suradnik, veliki vezir, Pargali Ibrahim-paša, tako�er podrijetlom krš�anski rob, Grk je iz Epira. I ostali Sulejmanovi veliki veziri podrijetlom su bili stranci: Ajas Mehmed-paša, �elebi Litfi-paša, Kara Ahmed-paša Albanci, Hadim Sulejman-paša Ma�ar, Semiz Ali-paša Bosanac, a Sokolu Mehmed-paša ili Mehmed-paša Sokolovi� Srbin. Veliki vezir u dva navrata, Rüstem-paša bio je islamizirani Hrvat, podrijetlom iz Skradina. Sulejman mu je dao ruku svoje k�eri Mihrimah. Na Sulejmanovom dvoru kre�e se i Matrak�ija Nesuh (Matrakçi Nasuh), podrijetlom krš�anin iz Bosne, ro�en u Visokom, koji je u Carigrad stigao kao janji�arski gojenac. Bio je matemati�ar, u�itelj, povjesni�ar, geograf, kartograf i minijaturist.
Otomanski Turci prvi se put u Slavoniji pojavljuju 1396., a 1415. preko Slavonije provaljuju u Štajersku do Celja...
Društvo hrvatsko-turskog prijateljstva u Osijeku planira, uz tursku pomo�, ponovno izgraditi Sulejmanov drveni most...
Izvor: Glas Slavonije
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar
Vezani �lanci:
Sulejmanov most od Osijeka preko baranjskih mo�vara do Darde
Sulejman "Veli�anstveni"? Kako za koga !!!
Za Turke vjerojatno DA, za Hrvate sigurno NE !!!
