John Banville:
Der europ�ische Mantel - Europski ogrta�
Bogata Švicarska dvoji je li na pravom putu što se odlu�ila za bilateralne pregovore s EU. Siromašnu Hrvatsku njezine elite, kao toliko puta u povijesti, guraju u EU bez uvjeta, bez suglasnosti naroda, bez dostojanstva. Ovdje donosimo razmišljanja uvjerenog Europejca koja bi mogla potaknuti na promišljanje ne samo hrvatski narod nego i njegove jadne elite:
EUROPSKI OGRTA�
Slu�aj je htio da sam sredinom sedamdesetih godina dijelio bolni�ku sobu s jednim irskim farmerom. Obojica smo imali iza sebe mali zahvat – kod mene su bile nosne šupljine, kod njega slijepo crijevo -, i tih nekoliko dana zajedni�kog oporavka protekoše prili�no ugodno. Bio je to sposoban de�ko, ovaj mr. Agricola, i bio je kadar rasvijetliti mi neke stvari, pri tom se nije radilo samo o kravama i �itu. On je bio upravo stru�njak u pitanju Europske gospodarske zajednice – tako se tada zvala – u koju je Irska netom bila primljena. Njegovo specijalno podru�je je bilo, naravski, agrarne subvencije EGZ, o kojima je pri�ao s nevjerojatnim divljenjem. Toliko puno novca sasvim badava, samo je trebalo pru�iti ruku.
Mr. Agricola je otpušten dan ranije nego ja. Prvi sam ga put vidio u civilnoj odje�i i jako me se dojmio kroj njegova odijela od angorske vune i sjaj njegovih talijanskih cipela. Pravi dragulj njegove garderobe bio je raskošni, dragocijeni ogrta� od kašmirske vune. Kad sam iskazao svoje divljenje, priznade mi sobni drug – pomalo posti�eno – da ga je platio dvije tisu�e funti. Zaustavi mi se dah; zatim po�eh dahtati. U ono vrijeme je taj iznos bio dostatan kao kapara za novu ku�u. Smiješak koji mu se raširi preko zubnih šupljina bijaše jednako bla�en i podmukao. „Nek Bog blagoslovi Bruxelles“, prošapta zadovoljno i nestade.
Tako puno novca ni za što. Pa što smo s time u�inili? Industrija je do�ivjela polet, barem neko vrijeme; neki od nas su postali jako bogati i kupiše si kašmirski ogrta�; izgradili smo nekoliko cesta; zadu�ili smo se. Ništa od toga nije izgledalo kao rasipnost. Toliko smo dugo �ivjeli u oskudici, materijalno i duhovno, da je pak sasvim naravno bilo da i mi jedanput trebamo do�i do malo blagostanja, pa i luksuza. Jasno, osamdesetih godina našli smo se tek pred financijskom provalijom, ali smo znali da �emo krizu prevladati s malom – ili bolje s poprili�no masivnom – pomo�i Bruxellesa. I stvarno smo uspjeli i ne samo to: krajem devedesetih godina formalno smo se valjali u novcu.
Jesmo li bili zahvalni našim strpljivim vjerovnicima u Njema�koj, Francuskoj, Velikoj Britaniji? Jesmo li se vidjeli kao dio velike Europske zajednice? Okrenusmo li naš pogled, koji je stolje�ima bio fiksiran zapadno na Ameriku, sada prema Istoku? Vidjesmo li se kona�no kao pravi Europejci? Na prvom referendumu o Lisabonskom ugovoru u ljeto 2008. odgovorismo na ovo pitanje – u napadaju bezumne nepromišljenosti – s bu�nim NE. Tada je još rikao keltski lav i mi smo mislili da smo ga sami odgojili. Ali, kad jadna �ivotinja sljede�e godine u roku od jednog, dva tjedan oboli i umre, iznenada smo realizirali kako je hladno i mokro u d�ungli; naglo smo navukli ponovno naš europski ogrta� i zakop�ali ga do brade. Ali, hladno�a nam još uvijek sjedi u kostima.
Preveo Tihomir Nui�
�lanak Der europäische Mantel je objavljen u NZZ-u, 10.VII.2010., br. 157, str. 54)
Irski pisac John Banville va�i za jednoga od najzna�ajnijih autora na anglosaksonskom podru�ju.
