Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Zapljena Zrinskih imanja

Prilog s web-stranice Symposion, tekstu dr. Rudolfa Horvata:

Proglasom od 3. travnja 1670. objavio je kralj Leopold I. narodu hrvatskomu, da je grof Petar Zrinski „postal nevernik naše krune", radi �ega se zapljenjuje sav imetak njegov. Ho�emo i zapovijedamo, da se sve njegovo imanje i blago obrne za našu kraljevsku komoru. Na gubitak svojih imanja bijaše radi „nevjere" (veleizdaje) osudjen takodjer Petrov šurjak: grof Franjo Krsto Frankopan. Ista je sudbina zadesila i Petrove pristaše: Stjepana Ivanovi�a, Franju Ivanovi�a, Petra Osvalda, Stjepana Verebelja, Gjuru Maleni�a, Baltazara Pogledi�a, Franju Bukova�koga, Franju Berislavi�a i Gašpara �olni�a.

Kraljevim je prihodima u Ugarskoj i Hrvatskoj upravljala kraljevska komora u Po�unu. Ona se brzo pobrinula, da kralja Leopolda u�ini baštinikom svih imanja nesretnoga bana hrvatskoga i njegovih drugova. U tu svrhu odabere vješte ljude, koji �e sav njihov — gibivi i negibivi — imetak zaplijeniti i popisati. Svojim povjerenicima za taj posao imenuje kr. komora: Petra Prašinskoga, blagajnika tridesetnice (carinare) u Nedeliš�u, te Franju Špoljari�a, protustavnika iste tridesetnice.

Medjutim se ve� u Hrvatskoj zbila prava otima�ina. Poput razbojnika udare na Zrinska i Frankopanska imanja krajiški �asnici. Pri tome grabe�u odlikovahu se ponajviše: karlova�ki general grof Ivan Herberstein, veliki �umbera�ki kapetan grof Ivan Ernest Para-daiser, senjski potkapetan Gali, oto�ki kapetan Franjo Lemberger, karlova�ki poru�nik (zastavnik) barun Fridrik Saurer, ivani�ki kapetan barun Ivan Jakov Teuffenbach i koprivni�ki kapetan grof Ferdinand Ernest Breuner. Zrinsko Medjumurje porobiše zapovjednici njema�ke carske vojske. Poput ovih tudjinaca dao se na otimanje takodjer doma�i velikaš grof Nikola Erdedi, ovaj zakleti neprijatelj grofa Petra Zrinskoga.
U 17. vijeku bijahu grofovi Zrinski najbogatiji velikaši hrvatski. Njima je u sjevernoj Hrvatskoj pripadalo golemo imanje Medjumurje, u srednjoj Hrvatskoj imanja: Rakovec, Vrbovec, Bo�jakovina, Medvedgrad, Breznica, Švar�a, Ozalj i Ribnik, u ju�noj Hrvatskoj cijeli Gorski kotar, t. j. imanja : �abar. Li� i Brod na Kupi, a u Primorju : Grobnik, Bakar i krasni Vinodol, t. j. Kraljevica. Selce, Bribir, Gri�ane, Drivenik i Hreljin

2. dio:
Bo�jakovina / Rakovac / Zagreb, Šestine i Brezovica



Bo�jakovina

Iz Medjumurja dodjoše kraljevski povjerenici Petar Prašinski i Franjo Špoljari� 4. lipnja 1670. na Zrinsko imanje Bo�jakovinu. Ovo imanje pripadalo je grofovima Zrinskima od konca 16. vijeka; nalazilo se u �upaniji zagreba�koj, a bijaše vrlo prostrano. Na sjeveru spadahu pod vlastelinstvo Bo�jakovinu sva sela do Svete Helene, a na jugu skoro do Save; na istoku bila je medjom rijeka Lonja, a na jugozapadu potok �rnec. Poimence spominju se na bo�jakovinskom imanju ova sela : Sveta Helena, Majkovec, Štakorovec, Hrebinec, Stan�i�, Meglinec, pa gornje i dolnje Dvoriš�e na sjeveru ; Sveti Breko (Brckovljani), Prikraj, Gra�ec, Kusanovec i Lasina (Lupoglava?) na istoku ; Kozinš�ak, Lukariš�e, Sela, Šaškovec, Kop�evec i Sveti Martin (Pro-zorje) na zapadu ; napokon Andnlovec, Ostrna, Leprovica, Dolnja Greda, �rnec, Je�evo i Trebovec na jugu.

Prašinski i Spoljari� po�eli su popisivati sve nepokretnine i pokretnine sa sjeverne strane, odakle i dodjoše. Prisutni bijahu susjedni plemi�i, poimence pak zagreba�ki pod�upan Ivan O�egovi� i krize va�ki pod�upan Nikola Pisa�i�. Pod Zrinsku kuriju (dvor) u Svetoj Heleni spadahu 3 vinograda, i to tako velika, da je za njihovo obradjivanje trebalo 90 kopa�a. Kmetskih ku�a, koje morahu davati tlaku, t. j. besplatne te�ake za obradjivanje vlastelinskoga zemljišta, bijaše 34. Od ovih kmetova podavalo je njih 20 u ljetno doba po 2 te�aka na tjedan, a u zimsko doba po jednoga te�aka ; naprotiv je drugih 14 kmetova moralo zimi staviti vlastelinstvu na razpolaganje po dva, a ljeti po tri te�aka. Što je u Svetoj Heleni bilo pokretnoga dobra, oteo je odmah iza kraljevskoga proglasa od 3. travnja 1670. barun Ivan Jakov Teufenbach, zapovjednik krajiške posade u Ivani�u. Obavivši posao u Svetoj Heleni, zapute se punomo�nici kraljevskoga fiska u Majkovec, da ovdje popisu imetak Petra Zrinskoga. U Majkovcu bijaše Zrinski dvorac, pod koji je spadalo 17 kmetskih zadruga. Ve�ina kmetova (njih 14) podavahu ljeti po dva, a zimi po jednoga te�aka ; samo 4 kmeta davanu ljeti po tri, a zimi po dva te�aka. Osim livada, šuma, oranica i pašnjaka pripadahu dvoru takodjer veliki vinogradi, u kojima je radilo 60 kopa�a. Prašinski i Spoljari� ne nadjoše u Majkovcu nikakovih pokretnina, jer je barun Teufenbach s ivani�kim vojnicima oteo vino iz pivnice, stoku iz staja, �ito iz hambara i poku�stvo iz dvorca.

Grofovi Zrinski imali su na svojim imanjima osim kmetova i slobodnjaka takodjer svoje vazale. To bijahu ve�inom stari hrvatski plemi�i, kojima su Turci oteli ili opustošili djedovinu. Kao besku�nici stavili bi se ovakovi plemi�i pod okrilje bogatih grofova Zrinskih ili Frankopana, koji bi im badava (za nagradu) ili kao zalog (za zajmove) dali na u�ivanje malena imanja (po nekoliko t. zv. „selišta") sa plemi�kim dvorcem i s nekoliko kmetskih ku�a. Takav je Zrinski vazal bio Stjepan Vrebelj, koji je u�ivao imanje Štakorovec sa dvorcem i s nekoliko kmetova. Prašinski i Špoljari� zaplijeniše i ovo imanje u korist kraljevskoga fiska, premda se tomu opirao spomenuti Vrebelj.

Iz Štakorovca sidjoše kr. povjerenici, u Stan�i�. Ovdje bijaše Zrinski dvorac ; pod njega spadaše 8 kmetova, koji su ljeti podavali tjedimice po tri, a zimi po dva te�aka. Vlasnikom imanja Stan�i�a bijaše prije Sigismund Szantohazy. Kad je ovaj umro bez muških potomaka, darovao je Petar Zrinski to imanje Gjuri Malini�u. Mjeseca travnja god. 1670. oteo je Malini�u imanje Stan�i� barun Teufenbach i predao ga petrinjskomu potkapetanu, koji se o�enio udovom Sigismunda Szantohazvja. Pošto je to o�evidno bilo nezakonito djelo, popisanu Prašinski i Spoljari� takodjer ovo imanje za kraljevski fisk.

Istom sada dodjoše kraljevski povjerenici u samu tvrdju Bo�jakovinu. Pod ovu tvrdju spadahu brojni kmetovi susjednih sela. Kmetovi bo�jakovinski imahu razli�ne urbarijalne odnošaje pogledom na podavanje tlake i da�e. Tako je na pr. bilo 25 kmetova, koji u�ivahu polovicu selišta (dakle po 6 jutara zemljišta) vlastelinskoga, radi �ega morahu tjedimice po 4 dana sa dva vola (ili krave) besplatno slu�iti svomu vlastelinu, i to : kod oranja, dova�anja �ita, sijena, vina i drva, te kod preva�anja razne robe u bli�nja i daleka mjesta. Bile su 24 kmetske ku�e, koje davahu dovoza ljeti po tri, a zimi po dva dana ; zatim 65 ku�a, koje su ljeti slu�ile po dva,, a zimi po jedan dan; napokon 7 ku�a, koje su i ljeti i zimi slu�ile sa dovozom po jedan dan u tjednu. Jedan kmet imao je polakšicu, da gošpoštiji daje samo jednoga te�aka u mjesec dana ; drugih pak 6 kmetskih ku�a davanu samo pastire za �uvanje gospodske stoke na paši. Na posjedu Kusanovcu stanovahu „slobodnjaci", a ne kmetovi. Neki od ovih slobodnjaka morahu podavati tlaku ; no ve�ina ih bijaše oslobodjena od slu�be, te su mjesto toga prinosili godimice po �etiri vagana pšenice i �etiri vagana zobi, a uz to 2 ugarska forinta (t. j. zlatna dukata) gotova novca i jedno svinj�e.

U tvrdji Bo�jakovini bijaše Zrinski upravitelj Antun Funtek, a ra�unovodja: „literat" Juraj Stankovi�. Oni su punomo�nicima kraljevskoga fiska potanko iskazali prihode imanja bo�jakovinskoga. Zrinski je od svojih kmetova dobivao deseti dio prihoda od vina, �ita i p�elaca. Kada su urodili vinogradi, dobio bi Zrinski po 600 vedara vina. Mnogo kmetskih i slobodnja�kih ku�a moralo je Zrinskomu na jesen dati po jednoga uškopljenoga prasca; tko toga nije imao, mogao se otkupiti s jednom ugarskom forintom (t. j. sa dukatom). Tako je Zrinski godimice dobivao 112 prasaca ili toliko dukata. Svaka je ku�a morala o Bo�i�u dati po jednoga kopuna, te je Zrinski na taj na�in dobivao oko 500 kopuna. Od mlinova na teritoriju bo�jakovinskoga imanja pobirao je Zrinski godimice po 4 ugarske forinte. U ime drvarine iz svojih šuma dobivao je oko 150 mjerova zobi, te oko 40 ug. forinti gotova novca. Malte na bo�jakovinskom dobru nosile su godimice do 100 rajnskih forinti. Bilo je još i nekih drugih prihoda.

Prašinski i Špoljari� našli su u Bo�jakovini samo 3 vedra vina, 12 vagana pšenice, 28 vagana heljde, 68 vagana ra�i i 200 vagana prosa. Sve ostalo vino, �ito, stoku, novac i poku�stvo oteo je u travnju god. 1670. barun Teufenbach, te sa svojim ljudima odvezao u Ivani�. O njegovoj otima�ini sa�uvali su nam se istra�ni spisi, u�injeni po iskazima vjerodostojnih svjedoka. Tako znamo, da je Teufenbach iz Bo�jakovine oteo: 28 krava, 6 volova, jednoga bika, 20 teli�a, 21 junca, 7 voznih konja, 300 svinja, 500 kopuna, 43 guske, 34 race, 36 kokoši, 21 šunku, 600 vedara vina i mnogo raznoga �ita. Iz dvorova pak u Majkovcu i u Svetoj Heleni odveo je 4400 vagana raznoga �ita, 200 vedara vina, 70 glava goveda, mnogo peradi, 222 rajnska forinta gotova novca, 67 kamena turske soli (od kojih svaki stoji 1 for. i 10 dinara), te mnogo oru�ja i poku�stva.

Barun Taufenbach nije se zadovoljio samo otima�inom imetka Petra Zrinskoga. Bez milosrdja dade on provadjati ratnu kontribuciju kod Zrinskih kmetova u svima spomenutim selima. Krajiški vojnici otimahu bijednim kmetovima konje, marvu, pšenicu, zob i gotov novac. Bolje ne prodjoše ni vazali Petra Zrinskoga. Njima su vojnici oteli, što im se svidjelo, a u dvorcima porazbijali, do �ega bi došli. Osobitu štetu pretrpješe : Gašpar Isa�i�, Luka Selec, Baltazar Vingoni�, Franjo i Gjuro Frankulin, pa Stjepan Straboli�, stari i bogati upravitelj Zrinskoga dvorca u Svetoj Heleni.


Rakovac

Komorski povjerenici Petar Prašinski i Franjo Špoljari� nijesu popisali Zrinsko imanje Rakovac s Vrbovcem. Polovicu toga imanja u�ivao je zagreba�ki kaptol, komu je Petar Zrinski bio du�an 16.000 forinti. Druga pak polovica pripadala je Sofiji Lobl, udovici bana Nikole Zrinskoga. Grofovi Zrinski baštinili su rakova�ko imanje god. 1531. od hrvatskoga bana Ivana Karlovi�a, koji bijaše ujak Nikole Zrinskoga, junaka sigetskoga.

Rakova�ko imanje sastojalo se iz grada i više sela. Grad Rakovac stajao je na potoku Salniku, koji ga je okru�ivao, kako je to bio obi�aj kod svih gradova, ako se nijesu nalazili na kakvom brdu. Sama zgrada bijaše gradjena na jedan kat, kako se to vidi iz slike, koja se �uva u zagreba�koj kr. sveu�ilišnoj knji�nici. (Rukopis: „Status familiae Patachich.") Danas više nema ni traga tomu gradu, jer ga razoriše kmetovi, koji se god. 1755- pobuniše u �itavoj onoj okolici. Ipak jošte postoji gradski bunar „Zrinjevac", koji daje izvrsnu vodu, te sje�a narod na nekadašnje grofove Zrinske. Uz grad bila je sagradjena �upna crkva sv. Gjurgja. Osim toga bilo je ovdje dvadesetak ku�a, koje su �inile rakova�ku „varoš" („oppidum Rakonak"), gdje stanovahu „purgari". Pod grad Rakovac spadahu sela: Bre�ane, Samoborec, Bani�evec, Mlaka, Dvoriš�e i Dolnja Zelina. Najve�i dio imanja rakova�koga nalazio se na lijevoj obali rijeke Lonje u �upaniji kri�eva�koj. Samo Dolnja Zelina (na potoku Zelini) s nešto vinograda i zemalja pripadala je �upaniji zagreba�koj.

Stanovnici sela Bre�ana, Samoborca (Samoborci) i Bani�evca bijahu poput Rakov�ana „purgari". Kao takovi razlikuju se od kmetova u Mlaci, Dvoriš�u i Zelini po tom, što ne moraju orati vlastelinsku zemlju. Ipak i oni „tla�e", t. j. obavljaju besplatnu slu�bu gošpoštiji. Glede ove purgarske tlake stoji u sa�uvanom „urbaru" od 10. studenoga 1630. zabilje�eno ovako : Svaki purgar „du�an je od Petrova do Martinja pešjom tlakom po tri dni, od Martinja do Petrova po dva dni. Kada je potrebno v povoz pojti, du�an je z jednim �ivin�etom v kotaru i zvan kotara." Pod ..pešjom tlakom" razumijeva se podavanje besplatnih te�aka, koji �e vlastelinu raditi u dvoru, u vrtu, na polju, u vinogradu, na livadi, ili u šumi. Naprotiv je „povoz" takova slu�ba, koju purgar obavlja svojim kolima. Vlastelinu je naime trebalo dova�ati �ito s polja, vino iz vinograda, sijeno iz livada, drvo iz šuma i. t. d. Osim toga morahu purgari u ime „povoza" voziti vlastelinsku robu na sajmove ili onamo, kamo je prodana. Ovakova je slu�ba bila veoma neugodna.

,,Purgari" na rakova�kom imanju bijahu prema svomu vlastelinu osim „tlake" obvezani takodjer „da�om". Ova je redovito bila opredijeljena prema veli�ini u�ivanoga zemljišta. Kao temelj slu�ila je t. zv. „sesija" ili „selište". Ovo je na rakova�kom imanju zna�ilo 12 jutara oranice i neku koli�inu livade. Malo bijaše purgara, koji su u�ivali �itavo jedno selište. Obi�no je purgar imao polovicu selišta, rjedje �etvrtinu, a još rjedje tri �etvrtine selišta. Tko je u�ivao polovicu selišta, morao je u vlastelinski dvor dati godimice po jednu ,,drvenku" (kablenku) pšenice, jednoga „krnjaka" (uškopljeno svinj�e), jednoga kopuna, jedno pile, jedan sir ili lopaticu, te 6 jaja ; u gotovu pak novcu platio je 27 dinara „Jurjev�ine" (o Gjurgjevu) i 27 dinara „Martinš�ine" (o Martinju). Ako je purgar u�ivao cijelo „selište", morao je vlastelinu dati dvaput toliko novaca, pšenice, „krnjaka" i jaja ; ako je pak imao samo �etvrtinu „selišta", onda je davao razmjerno manje.

Kmetovima bijaše još te�e nego li purgarima. Svaka kmetska ku�a mora vlastelinstvu rakova�komu staviti na raspolaganje od Petrova do Svih Svetih tjedimice po 4 besplatna te�aka, a od Svih Svetih do Petrova po 3 te�aka ; osim toga mora „jedan dan orati svojim plugom, a drugi dan s opregom". Ve�a mu je i „da�a", jer ima gospoštiji dati po 2 kablenke pšenice, ra�i i zobi, jednoga „krnjaka", jednu lopaticu, 5 pili�a, jednoga kopuna i nekoliko jaja ; novaca davanu samo neki kmetovi.

Turci su dvaput (god. 1562. i 1591.) opustošili imanje rakova�ko. Tada odvedoše u ropstvo takodjer mnogo kmetova. Zato grofovi Zrinski po�etkom 17. vijeka nastoje, da opustošene krajeve nasele novim kmetovima. Ovo je �inio Juraj Zrinski, otac kasnijih banova Nikole i Petra Zrinskoga. Juraj utemelji god. 1618. selo Lojnicu, koje postoji još i danas. U Lojnicu doselilo se sedam „Slovinaca", t. j. Hrvata iz tadašnje turske Slavonije. Doveo ih je Vuk Gasi�, a Juraj Zrinski dozvolio im je, da iskr�e prostor, gdje �e biti polja njihova. Prvih devet godina ne�e trebati vlastelinstvu davati nikakove da�e, a poslije toga ,,o� svake hi�e po dva dukata gotovih novac, jednu kvartu (�etvrtinku) pšenice, jednu (kvartu) zobi i jednoga dobroga prasca".

Zrinski idu �esto u boj, te im treba dosta vojnika. Zato nastoje, da novim kmetovima — mjesto ,,tlake" — naprte vojni�ku du�nost. Tako Juraj Zrinski u povelji, koju je 31. svibnja 1618. dao Lojni�anima, izrijekom ka�e : „Ako li bismo vrimenom vtegnuli pojti u vojsku", du�na je svaka ku�a u Lojnici, da oboru�a po jednoga vojnika, koji �e „pojti ob svojem strošku mesec dan ; ako li bismo morali u vojski štentati dale od mesec dan, budu (vojnici) imali od nas svoju hranu ili potrošak". Još je u povelji naredjeno i to, da Lojni�ani moraju vlastelinstvu dati tre�i dio plijena, što �e ga narobiti u ratu.

Istodobno, kad i Lojnica, osnovano je susjedno selo Peskovec. Zato i njegovi stanovnici preuzeše na sebe prema grofu Zrinskomu jednaka podavanja i vojni�ke du�nosti. Malo kasnije utemeljio je grof Juraj Zrinski selo Radoiš�e. Ovdje uz „Slovince" nalazimo takodjer Hrvate iz tadašnje slobodne Hrvatske. Jedan se primjerice zove Mirko Turopoljec, drugi opet Grgur Bisa�an ; prvi se o�ito doselio iz Turopolja, a drugi iz Bisaga. Kmetovi iz Radoiš�a pla�aju gospoštiji godimice po 4 dukata od svake ku�e ; no zato ne moraju davati pšenice, zobi i svinje. Vojni�ke du�nosti imaju iste kao Lojni�ani.

Godine 1622. utemeljio je grof Juraj Zrinski selo Celni�ani. U tome selu nastaniše se ponajviše „Vlasi", kojih je kasnije nestalo. Celni�ani imahu jednaka podavanja i du�nosti, kao i kmetovi iz Radoiš�a. Zajedni�ka im je takodjer osobita da�a, da cijelo selo zajedno predade u vlastelinski grad svake godine po dvije „kunine ko�e". Godine 1623. utemeljio je grof Juraj Zrinski sela: Valeti� i Gornje Brezane. U ova sela doseliše se ponajviše „Vlasi", kojima je Zrinski 28. svibnja 1623. dao privilegija. U pogledu vojni�kih du�nosti bijahu jednaki doseljenicima drugih sela ; podavanje pak bijaše im te�e, jer je svaka ku�a pla�ala godimice po 5 dukata i jedno janje.

Tamo, gdje se danas nalazi mjesto Sveti Ivan Zelina, bijahu nekada vinogradi grofova Zrinskih. Jedan se vinograd zvao Vo�jak, drugi Šator, a tre�i Matkovec. Godine 1630. stanovalo je na istom brdu trideset kmetova Zrinskih. Pošto su ovi kmetovi �ivjeli ponajviše od vinogradarstva, pla�ahu vlastelinstvu rakova�komu cijelu Štibru jedino podavanjem vina. Odavle je vlastelinstvo u ime gornice dobivalo 56 i pol vedara vina. — Drugi vinograd imanja rakova�koga nalazio se na brdu Gornjoj Lipnici, sjeveroisto�no od Rakovca. Sam Zrinski vinograd zvao se Pluš�etski. Na istome brdu stanovalo je 16 kmetova, koji podavahu vlastelinstvu godimice oko 13 vedara vina kao „gornicu".

Oranice zemlje imalo je vlastelinstvo u vlastitom obradjivanju oko 100 jutara kod Rakovca i 2 jutra kod Dolnje Zeline. Vlastelinske livade Rod Rakovca odbacivahu godimice po 40 vozova sijena, a kod Dolnje Zeline oko 100 vozova. Nešto je dohotka nosila i malta, koja bijaše postavljena u varoši kod tvrdje Rakovca.
Godine 1691. pogibe u bitci kod Slankamena Adam Zrinski, jedini sin bana Nikole Zrinskoga. Pošto Adam nije ostavio potomka, pripade njegov dio Rakovca i Vrbovca kraljevskoj komori. Ova je od kaptola otkupila i drugu polovicu spomenutog imanja, pa onda sve zajedno dala u zakup hrvatskomu banu Adamu Bacanu. Kraljevska komora prodade Rakovac i Vrbovec godine 1710. barunu Baltazaru Pata�i�u, koji se odlikovao kao hrvatski rodoljub i dr�avnik. Barunska — kasnije grofovska — obitelj Pata�i�a bijaše veoma razgranjena, te je na pr. god. 1809- bilo na hrvatskom saboru 9 grofova Pata�i�a. Ipak je ova obitelj izumrla ve� godine 1834. smr�u grofinje Eleonore, udovice grofa Bartola Pata�i�a. Tako su Rakovac i Vrbovec opet pripali kraljevskomu fisku.

 

Zagreb, Šestine i Brezovica

U prijašnja vremena bio je lijep obi�aj, da hrvatski velikaši grade sebi pala�e u glavnom gradu kraljevine Hrvatske. Gornji grad (Gri�) bijaše pun krasnih privatnih ku�a naših velikaša. Tamo su i grofovi Zrinski podigli svoj dom, koji postoji još i danas. Na Kapucinskom trgu broj 3 vidi se lijepa, velika i �vrsto gradjena jednokatnica, koja bijaše nekada svojinom grofova Zrinskih. Ovdje bi Zrinski odsjedali, kada ih je kakav posao doveo u Zagreb ; tu bi se zaustavili, kada su iz Medjumurja preko Zagreba putovali na svoja imanja u Pokuplju ili u Primorju. Osim ove pala�e imali su grofovi Zrinski u Zagrebu dva vrta, i to ,,u predgradju izvan zidina", t. j. u današnjoj Ilici. Nije nam poznato, gdje se u Zagrebu nalazio du�an (officina mercatoria) grofova Zrinskih. U tome du�anu prodavala se valjda �eljezna roba iz �abra, gdje je Petar Zrinski imao svoju talionicu i radionicu.

Petar Prašinski i Franjo Špoljari� dodjoše 5. lipnja 1670. u Zagreb, da kao punomo�nici kraljevskoga fiska popisu i zaplijene imetak Petra Zrinskoga. Prvi dan dogovarahu se oni sa zagreba�kim biskupom Martinom Borkovi�em, kao namjesnikom banske �asti, o tom, kako da obave svoj posao. Bijaše im naime ve� poznato, da je grof Nikola Erdedi, drugi namjesnik banske �asti, oplijenio Zrinske posjede u Zagrebu, u Šestinama i u Brezovici. Sutradan — 6. lipnja — zapo�nu Prašinski i Špoljari� svoj posao. Kao svjedoci slu�it �e im Mihajlo pl. Sokolovi�, veliki sudac �upanije zagreba�ke, te zagreba�ki gradjani: Bla� Stjepani�, Matija Fabri i Gjuro Mikoš, kao zaprisegnuti senatori kr. slobodnoga grada Zagreba.

Pred ovo povjerenstvo stupio je Stjepan pl. Sili, porijeklom iz viroviti�ke �upanije, te zatra�i, neka se manji vrt Petra Zrinskoga ne zaplijeni, nego njemu predade. Vjerodostojnim svjedocima dokazao je Sili, da je ovaj vrt nekada pripadao njegovomu tastu, pa da je u Zrinske ruke dospio nezakonitim putem. Uz to je Sili dokazao još i to, da je i sam Petar

Zrinski svomu �inovniku nalo�io, neka njemu odstupi ovaj vrt, pošto se uvjerio, da nema prava na nj. Uzevši to u obzir, povjerenstvo je doista spomenuti vrt dosudilo Stjepanu Siliju.

U pala�i Petra Zrinskoga nije povjerenstvo našlo nikakovih pokretnina, što bi trebalo popisati. Sve je naime porobio i odveo grof Nikola Erdedi. Kasnijom istragom ustanovilo se, da je Erdedi u pivnici ove pala�e našao 14 bureta sa 290 vjedara vina. Medju ostalima bijahu ovdje dva vjedra finoga tokajskoga vina, koje se onda prodavalo po 30 dukata ; ovo je vino Petru Zrinskomu valjda poslao njegov zet Franjo Rakoczy, koji je imao vinograde oko Tokaja. Iz hambara odpremio je Erdedi svu zalihu �ita, a iz soba u pala�i ormare, krevete, stolove, stolce i drugo poku�stvo. Ne treba ni spominjati, da se u ovim sobama nalazilo dragocjenih predmeta, naro�ito finih sagova, zrcala, posudja, odijela i rubenine. Upravitelj ku�e Nikola Cerovec u istra�nom zapisniku potanko izbraja, što je sve Erdedi odnio iz pala�e Zrinske. Osobito je velik broj raznoga oru�ja. Erdedi je oteo i 300 rajnskih forinti gotova novca, što je Zrinski opredijelio za pla�u vojnicima svojim. Oplja�kao je Erdedi takodjer Zrinski du�an, odakle je odnio robe u vrijednosti od 1400 forinti (dukata).

Zrinska pala�a u Zagrebu bila je kasnije opet uredjena, jer je Erdedi morao vratiti oteto poku�stvo. Pala�om je kraljevska komora upravljala do godine 1685. kada je kralj Leopold posebnom poveljom darovao pala�u s poku�stvom djeci baruna Franje �ikulina.
Obavivši posao u Zagrebu, krenuše komorski povjerenici još istoga dana u Šestine. Petra Prašinskoga i Franju Špoljari�a pratio je Mihajlo Sokolovi�, veliki sudac �upanije zagreba�ke ; prisutni bijahu takodjer neki plemi�i.

U Šestinama bijaše nekada majur velikog imanja, kojemu je na �elu stajao Medvedgrad. Tri puta postadoše grofovi Zrinski gospodarima strmoga Medvedgrada. Prviput dogodilo se to godine 1541., kada je kralj Ferdinand darovao Medvedgrad bra�i Ivanu i Nikoli Zrinskomu. Tada su pod Medvedgrad spadala sela : Kraljevec, Dedi�i, Gra�an, �rnomerec, Novaki, Slanovec, Botinec, Hudibetek, Zepnica i Petrovci. Godine 1557. dobio je Medvedgrad s imanjem podban Ambroz Gregorijanec u zamjenu za imanje i grad Rakovac. Gregorijanci gospodovahu u Medvedgradu 53 godine. Ambroza naslijedi njegov sin Stjepko Gregorijanec, koji je (kao zet Uršule Heningove) poznat iz povijesti selja�ke bune god. 1573. Stjepko postade godine 1574. podbanom hrvatskim, a podjedno i velikim �upanom zagreba�ke i kri�eva�ke �upanije. Iste godine dade on popravljati zidine medvedgradske. jer ih je potres oštetio. Ovaj posao obavljao je kralj. graditelj Jerolim Arkonati. Dok se Medvedgrad popravljao, stanovao je Stjepko Gregorijanec ispod grada u Šestinama, gdje je dao sagraditi vlastelinski dvorac. U popravljenom Medvedgradu stanovalo je 18 zemaljskih haramija, kojima je hrvatski sabor god. 1586. namijenio zada�u, da zagreba�ku goru �uvaju od vlaških martoloza, jer su ovi krali našu djecu i prodavali Turcima- Hrvatski stale�i godine 1589-izaberu Stjepka kapetanom (zapovjednikom) svih zemaljskih haramija. No ve� slijede�e godine 1590. ponovi se jak potres, koji na Medvedgradu poruši prednje zidine. Tom prigodom bijaše ošte�ena gradska kapela i sve sobe tako, da se više nije moglo stanovati na Medvedgradu, nego u Šestinama. Stjepko Gregorijanec umrije godine 1592. i ostavi dva sina : Pavla i Nikolu.

Kad je s Nikolom Gregorijancem god. 1610. izumrla ova znamenita obitelj, dotnognu se Zrinski po drugi put imanja medvedgradskoga. Lakoumni Nikola Zrinski zalo�i to imanje godine 1615. Benku Turovcu, a god. 1619. barunu Tomi Mikuli�u (za 2000 forinti i 100 zlatnih dukata). Mikuli�i posvema zapustiše Medvedgrad, koji se ve� godine 1642. spominje kao razvalina (,,arx diruta"). Od Tominoga sina — razuzdanog Aleksandra Mikuli�a — otkupio je Medvedgrad 29- lipnja 1657- ban Nikola Zrinski. Tako su grofovi Zrinski evo tre�i put zagospodovali u Medvedgradu. Kada se po Nikolinoj smrti obavljala dioba Zrinskih imanja, pripade Medvedgrad njegovomu bratu Petru. Zato je sada i to imanje bilo zaplijenjeno po kraljevskoj komori.

Punomo�nici komore vele u svome izvještaju: „Išli smo do dvorca („kurije") Šestine pod razorenim Medvedgradom (sub diruto castro Medvevara), te smo zaplijenili dvorac zajedno sa svima pristojalištima. U dvorcu ne nadjosmo nikakovih pokretnina, osim stolova i stolaca, te �itavih vrata i prozora; sve druge pokretne stvari dao je odnijeti i odvu�i spomenuti gospodin Nikola Erdedi sa dru�inom svojega dvora. Grof Erdedi odveo je 1707 vedara dobroga vina, 424 vagana �ita (prose i ra�i), 22 vagana zobi, 4 vola, 5 dojnih krava, 19 glava druge stoke, 29 mladih i 19 starih gusaka, a smarofa u�rnomercu 24 kokoši i 126 druge peradi".

Upraviteljem medvedgradskoga imanja u Šestinama imenuje kraljevska komora godine 1670. Jurja Radi�a. Pod upravom komore ostadoše Šestine do godine 1679. Tada je komora ovo imanje predala barunu Franji �ikulinu, koji je tvrdio, da mu Zrinski duguju 75.000 forinti. Odluku komore svoje potvrdio je kralj Leopold godine 1685-, neposredno iza smrti Franje �ikulina. U odnosnoj povelji daruje kralj muškim i �enskim potomcima Franje �ikulina na vje�na vremena Šestine s Medvedgradom. Kad je god. 1746. umro Ivan Franjo �ikulin, kao zadnji muški �lan ove obitelji, ostavi on Šestine s Medvedgradom svojoj ne�akinji Julijani, udovici baruna Josipa Sermagea. Julijanu naslijedi njezin sin barun Petar Sermage. Kasnije pak po �enskoj lozi obitelji Sermage dodjoše Šestine s Medvedgradom u posjed baruna Kulmera od Rosenbuchela. Obitelj Kulmer, koja je god. 1854. bila uzvišena na grofovsku �ast, posjeduje Šestine još i danas.

Iz Šestina vrate se Petar Prašinski i Franjo Špoljari� u Zagreb. Ovdje su o raznim poteško�ama konfiskacije dugo i potanko raspravljali sa biskupom Martinom Borkovi�em, kao namjesnikom banske �asti. Istom 9. lipnja zapute se punomo�nici kraljevske komore u Turopolje, gdje bijahu imanja nekih pristaša bana Petra Zrinskoga. Prašinski i Špoljari� zaplijene i popisu imanja Kurilovec i šesti dio Lukavca, što je pripadalo Baltazaru Pogledi�u, zatim Lomnicu, koja bijaše dobro Franje Bukova�koga, te Malu Mlaku, posjed Franje Berislavi�a. Ovoj zapljeni asistirao je u ime zemaljskih oblasti Stjepan pl. Svaštovi�, koji bijaše komeš turopoljski i podjedno pod�upan jednoga dijela �upanije zagreba�ke.

U pratnji pod�upana Svaštovi�a dodjoše komorski punomo�nici 10. lipnja u kaštel Brezovicu. Prigodom diobe Zrinskih imanja (godine -1665.) zapala je Brezovica groficu Mariju Sofiju Lobi, udovicu bana Nikole Zrinskoga. Grofica je ovo imanje dala privremeno na u�ivanje svome šurjaku Petru Zrinskomu, kao naravnomu i zakonitomu skrbniku i zaštitniku njezine siro�adi (sina Adama i k�eri Katarine Ane). Petar Prašinski i Franjo Špoljari� imali su najprije od kraljevske komore nalog, da Brezovicu zaplijene ; kasnije pak dobiše od samoga kralja Leopolda zapovijed, neka ne provedu zapljenu. Po svoj prilici obratila se u toj stvari na kralja sama udovica Nikole Zrinskoga, koja je na kraljevskom dvoru imala svojih zaštitnika, te su valjda ovi rastuma�ili, da Brezovica ne pripada Petru Zrinskomu.

Povjerenstvo nadje 10. lipnja u Brezovici groficu Mariju Sofiju Lobi, koja se onamo osobno zaputila, da prosvjeduje protiv eventualne zapljene. Punomo�nici kraljevske komore u svome izvještaju pišu: „Zato smo mi ona dobra u rukama gospodje grofice ostavili nezaplijenjena i netaknuta ; ipak smo inventirali i popisali pokretnine, koje ondje nadjosmo". Našlo se pak u Brezovici oko 800 vagana prosa i 16 vagana heljde, 82 vjedra vina, 23 krave, 2 junice, 22 teli�a, 102 svinje, 20 gusaka, razno poku�stvo, te mnogo pušaka, ma�eva, štitova i drugog oru�ja.

Kad je godine 1691. u bitci kod Slankamena poginuo grof Adam Zrinski, pripade Brezovica kraljevskoj komori. Od komore prijedje Brezovica u vlasništvo grofa Ivana Draškovi�a. Više od 100 godina vladahu u Brezovici grofovi Draškovi�i. Oko godine 1776. dade grof Josip Kazimir Draškovi� obnoviti i lijepo urediti dvor u Brezovici. Ovdje je rado boravio takodjer Josipov sin Ivan. Po�etkom 19. vijeka kupio je Brezovicu od grofova Draškovi�a hrvatski ban Ignjat Gyulaj. Od sada je Brezovica pripadala grofovima Gyulajima sve do godine 1893., kada je cijelo to imanje kupio zagreba�ki veletr�ac Auš.

 

Izvori i literatura:

1. Istra�ni zapisnik povjerenika kraljevskoga dvora i kaptola �azmanskoga. (Rukopis u arkivu ratnoga ministarstva u Be�u od 26. travnja 1672. broj 3. Prijepis u zbirci Emila pl. Laszowskoga.)

2. Relatio confiscationis universorum bonorum comitum Petri a Zrin et Francirci a Thersacz. (Iznio dr. Franjo Ra�ki god. 1873- u zborniku: „Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana", str. 556.—586.)

3. Radoslav Lopaši�: „Hrvatski urbari". Zagreb 1894.

4. Ivan Kukuljevi�: „Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu �akovcu". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga II.)

5. Lopaši�-Laszowski: „Oko Kupe i Korane". Zagreb 1895.

6. Matija Ma�i�: „Prilozi za poviest grada Bakra". Sušak 1896.

7. Radoslav Lopaši�: „Spomenici hrvatske Krajine". Knjiga I.—III.

8. Emilij pl. Laszowski: „Hrvatske povjestne gradjevine". Zagreb.

9. Alexander comes Patachich : —„Status familiae Patachich". Viennae 1740. (Rukopis u kr. sveu�ilišnoj knji�nici zagreba�koj, sign. S M 33 D 1.)

10. Radoslav Lopaši�: „Karlovac". Zagreb 1879.

11. Ivan Kukuljevi�: „Dogodjaji Medvedgrada". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga III.)

12. Elenchus documentorum bona et jura familiarum Zrinyi et Frangepan — aliarumque familiarum pure in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae habita — tangentium ex classe urbariorum et conscriptionum confectus". (Rukopis u kr. zemaljskom arkivu zagreba�kom).

DR. RUDOLF HORVAT

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar

Vezani �lanak:

Zapljena Zrinskih imanja
Uvod i 1. dio: Me�imurje

Sutra na portalu:

Zapljena Zrinskih imanja
3. dio:
Karlovac i Švar�a / Ozalj / Ribnik

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.