Zapljena Zrinskih imanja
Uvod
Gospodin J. L. koji ne �eli da mu spominjemo ime, našao je na web-stranici Symposion interesantan prilog o zapljeni Zrinskih imanja, koji je zapisao izvjesni „vunbacitel“, koji kao uvod navodi izvor priloga: „Ovo je rad dr. Rudolfa Horvata objavljen u "Kolu" 1908 godine, i ima pedesetak stranica. Iz njega se mo�e saznati puno o �ivotu u ono doba, i mislim ga pomalo prepisivati, koliko mi se bude dalo koji dan”.
J. L. nam u popratnom mailu piše: „Imam knjigu Laszowski Emilij, Razgrabljene stvari grofa Petra Zrinskog i Franje Krste Frankopana i njihovih pristaša, Starine JAZU, knj. 41, Zagreb, 1948. U toj su knjizi podrobno opisane oplja�kane stvari. Navedena su imena orobljenih sela i poimence okradeni ljudi. Taj popis je zanimljiv i sa strane navedenih mjesta i ljudi koja su tada (1670. g.) postojala. Original je �uvan u Be�u na latinskome jeziku.
Plja�ku su organizirali austrijski �asnici (grabe�i najbolji dio za sebe). Znadu im se i imena. Puno njihove tobo�nje nobilitatis. Dovodili su krajišku vojsku, koja je trebala braniti zemlju od Turaka. To su bili Vlasi, gladni plijena - dok su austrijski oficiri plijenili dvorove, Vlasi su se okomili na kmetove. To�no se zna koji Vlasi su plja�kali koja sela (Skrad su plja�kali oni iz Donjih Dubrava). Zar je onda �udan animozitet, prisutan od �asa kako je vojna vlast tu naselila Vlahe.
Iz Rudolfovog opisa se primjeti što je sve dobio car Leopold, pa �ak i ga�e Zrinskoga. Gadovi, unazadili su Hrvatsku, da to i danas osje�amo. A naši novovjeki rasprodaju ono nešto imovine koju nisu uspjeli uništiti. �iji �emo biti za neko vrijeme, �ija �e to biti zemlja? Ima li netko da ju brani?
Tuga i bijes me obuzimaju nad nesretnom prošlosti i nad bezmjernom glupavosti i gramzivosti današnje uprave. Da je mogu�e trebalo bi di�i ustanak...
No vratimo se prilogu s web-stranice Symposion, tekstu dr. Rudolfa Horvata:
Proglasom od 3. travnja 1670. objavio je kralj Leopold I. narodu hrvatskomu, da je grof Petar Zrinski „postal nevernik naše krune", radi �ega se zapljenjuje sav imetak njegov. Ho�emo i zapovijedamo, da se sve njegovo imanje i blago obrne za našu kraljevsku komoru. Na gubitak svojih imanja bijaše radi „nevjere" (veleizdaje) osudjen takodjer Petrov šurjak: grof Franjo Krsto Frankopan. Ista je sudbina zadesila i Petrove pristaše: Stjepana Ivanovi�a, Franju Ivanovi�a, Petra Osvalda, Stjepana Verebelja, Gjuru Maleni�a, Baltazara Pogledi�a, Franju Bukova�koga, Franju Berislavi�a i Gašpara �olni�a.
Kraljevim je prihodima u Ugarskoj i Hrvatskoj upravljala kraljevska komora u Po�unu. Ona se brzo pobrinula, da kralja Leopolda u�ini baštinikom svih imanja nesretnoga bana hrvatskoga i njegovih drugova. U tu svrhu odabere vješte ljude, koji �e sav njihov — gibivi i negibivi — imetak zaplijeniti i popisati. Svojim povjerenicima za taj posao imenuje kr. komora: Petra Prašinskoga, blagajnika tridesetnice (carinare) u Nedeliš�u, te Franju Špoljari�a, protustavnika iste tridesetnice.
Medjutim se ve� u Hrvatskoj zbila prava otima�ina. Poput razbojnika udare na Zrinska i Frankopanska imanja krajiški �asnici. Pri tome grabe�u odlikovahu se ponajviše: karlova�ki general grof Ivan Herberstein, veliki �umbera�ki kapetan grof Ivan Ernest Para-daiser, senjski potkapetan Gali, oto�ki kapetan Franjo Lemberger, karlova�ki poru�nik (zastavnik) barun Fridrik Saurer, ivani�ki kapetan barun Ivan Jakov Teuffenbach i koprivni�ki kapetan grof Ferdinand Ernest Breuner. Zrinsko Medjumurje porobiše zapovjednici njema�ke carske vojske. Poput ovih tudjinaca dao se na otimanje takodjer doma�i velikaš grof Nikola Erdedi, ovaj zakleti neprijatelj grofa Petra Zrinskoga.
U 17. vijeku bijahu grofovi Zrinski najbogatiji velikaši hrvatski. Njima je u sjevernoj Hrvatskoj pripadalo golemo imanje Medjumurje, u srednjoj Hrvatskoj imanja: Rakovec, Vrbovec, Bo�jakovina, Medvedgrad, Breznica, Švar�a, Ozalj i Ribnik, u ju�noj Hrvatskoj cijeli Gorski kotar, t. j. imanja : �abar. Li� i Brod na Kupi, a u Primorju : Grobnik, Bakar i krasni Vinodol, t. j. Kraljevica. Selce, Bribir, Gri�ane, Drivenik i Hreljin
1. dio:
Me�imurje
Medjumurje.
Kao „punomo�nici kraljevskoga fiska" po�nu Petar Prašinski i Franjo Špoljari� dne 19. svibnja, 1670. popisivati Zrinska imanja u Medjumurju.
U donjem Medjumurju bio je grof Petar Zrinski gospodar trgovišta : Preloga, Legrada i Kotoribe. Zrinski kmetovi bijahu stanovnici današnjih sela: Belica, Gardinovac, Domašinec, Novakovec, Draškovec, �ukovec, Hemuševec, Dolnji Kraljevec, Oporovec, Dolnja Dubrava, Gori�an, Podturen (koji se tada zvao „Turniš�e"), Ferketinec, Miklovec, Sivica, Cirkovljan, Otok, Sveti Juraj (u Trnju), �akovec, Dvoriš�e, Hodošan, Dolnji Hraš�ani, Pustakovec, Tur�iš�e (koje se tada zvalo : „Tor�i�" ili „Tur�i�"), Sveta Marija, Dolnji Mihaljevec, Subotica, Benkovec, Br�imerec, Jur�evec, Orehovica, Palovec, Podbrest, Strelec, Štefanec, Vularia i Vidovec (koji se tada zvao takodjer „Sveti Vid").
U gornjem Medjumurju pripadahu Zrinskomu trgovišta : �akovec, Nedeliš�e, Štrigovo i Mursko Središ�e, te sela : Buzovec, Ivanovec, Martan, Pribislavec, Šenkovec, Gornji Vidovec, Putjan, Lopatinec, Brezje, Dragoslavec, Mali Mihaljevec, Badli�an, Macinec, �re�an, Trnovec, Gornji Mihaljevec, Borke, Gornja Dubrava, Gori�ica, Hrnje, Martinuševec, Preseka, Prhovec (koji se tada zvao takodjer „Otov�ina"), Tupkovec, Vugrišinec, Kuršanec, Novo selo, Pretetinec, Slakovec, Strahominec (tada „Straholnjec"), Totovec, Poniorje, Brezovec (tada zvan takodjer „Staravec"), Bukovlje, Cestjanec, Grkaveš�ak (koji se tada zvao „Grkavec"), Jurovš�ak, Jurovec, Kan-covš�ak (tada „Koncovdol"), Klapi�ina, Marof, Novi dvor, Vrhovljan, �abnik, Selnica, Strukovec, Zebanec, Gibina, Jalšovec, Leskovec, Rac-Kani�a, Stanetinec, Šafarsko, Veš�ica, Vratišinec, Gornji Kraljevec, Krištanovec, Krizovec i Poklenica.
Osim toga spominju se još u Medjumurju ovi Zrinski posjedi Obre�an, Hosovec, Gani�a, Gliboko, Bogdanovec, Dru�ilovec, Altarec, Tomašovec (ili „Sveti Martin"), Vu�kovec, Kra�inovec, Šiškovec, Bra�anec, Grabonek, Slatinš�ak (ili „Veliki Slatinjak"), Markovica, �rnec, Svetišinec i Zasad.
Posve je prirodno, da je Zrinski na ogromnom imanju svome u Medjumurju imao mnogo vinograda i majura. Prašinski i Špoljari� spominju u svome izvještaju ove Zrinske vinograde:
1. Popov�ak na brdu Pernjak kod Stanetinca,
2. Strmec na brdu Globoko kod Leskovca,
3. Skledar,
4. Banovi� kod Štrigova,
5. Mlinareva klet,
6. Slatinš�ak,
7. Krivak kod Štrigova,
8. Šajnovi�eva klet na Štrigovskom vrhu i
9. Ciganš�ak.
Od glavnih majura Zrinskih bijaše jedan tik tvrdje �akova�ke, drugi u Vulariji, tre�i u �ukocu, �etvrti kod Legrada, peti u Turniš�u, šesti u Dolnjem Kraljevcu, a sedmi na Velikom polju (Nagy Mezo).
U Medjumurje provalio je carski general Spankau 14. travnja 1670. iz Štajerske, a istodobno i koprivni�ki kapetan Breuner iz Podravine. Spankau je vodio Nijemce, a Breuner t. zv. Vlahe. Lako je sebi predstaviti, kako su Nijemci i Vlasi hara�ili po bogatom Medjumurju. Vojnici provaljivahu u Zrinske pivnice, gdje bijaše mnogo dobroga vina. Odvozili su �itave lagve. Tako je Simon Crnoha, ravnatelj Zrinskih vinograda kod Štrigova, na istrazi svjedo�io, da su Nijemci i Vlasi samo iz njegova podru�ja oteli 120 vedara vina.
Vojnici provaljivahu u Zrinske hambare, odakle su odvodili mnogo pšenice, prosa, ra�i, je�ma i zobi. Veliku štetu po�iniše u stajama na majurima. Zrinski su naime u veliko gojili sto�arstvo, osobito govedarstvo. Na svome majuru u �ukovcu pravili su i sir po na�inu glasovitoga parmesanskoga sira. Grof Breuner dade sa majura kod Legrada otjerati 113 glava goveda i 124 glave svinja, a kapetan Sak iz majura u �ukovcu 57 goveda. Istragom se dokazalo, da su Nijemci i Vlasi otimali takodjer peradi, slanine, sira, soli, ulja i drugoga �ive�a. Na majuru u Dolnjem Kraljevcu hara�ili su Vlasi iz �ete kapetana Nikole Makara. Odanle odvukoše sa sobom puno zobi i sura�ice, zatim 150 ovaca, pa takodjer sve staklene prozore i klju�anice sa vratiju !
Osim spomenutih �asnika odlikovahu se kod grabe�a u Medjumurju takodjer kapetani: Kaniczky i Pursdorf. Kaniczky je dao no�u provaliti u riznicu grofova Zrinskih u �akovcu. Pursdorf pako hara�io je na Zrinskom majuru u Turniš�u. Lijep primjer pru�ao je sebi pod�injenim �asnicima sam general Spankau. On je naime sebi prisvojio dvije Zrinske ko�ije sa 6 pari voznih konja ! �ini se, da ga je dobro oponašao pukovnik Leslie, koji je oteo prekrasnu „kristalnu" ko�iju sa 3 para konja. Ovu ko�iju i konje poslala je Petru Zrinskomu na dar udovica palatina Veselenvia. Uz to je Spankau ukrao 3 dragocjena �ilima, koji bijahu procijenjeni na 7000 talira. U njega se našla Zrinska zlatna kutija sa dijamantima i nekoliko srebrnih posuda, što je sve morao vratiti 14. rujna 1670., kada ga je ratno vije�e grada�ko tu�ilo kralju Leopoldu. Spankau i Leslie prisvojiše sebi takodjer dosta Zrinskih dragocjenih kubura i ma�eva.
Borave�i u Medjumurju ne zadovoljiše se Nijemci i Vlasi time, što su oplijenili Zrinska imanja. Mjestimice naime otimahu oni takodjer Zrinskim kmetovima blago iz staja, �ito iz hambara i vino iz pivnice. Iz istra�noga zapisnika doznajemo za sve po�injene štete. Najviše je pretrpjelo trgovište Prelog, gdje su Nijemci upravo opustošili 13 ku�a. U selu Vulariji opustjelo je 8 ku�a, u Podbrestu 4, a u Otoku 2 ku�e.
Kraj takvih prilika nej�emo se �uditi, što su punomo�nici kraljevske komore 19. svibnja našli na Zrinskim majurima u Medjumurju samo nekoliko stotina goveda, svinja i ovaca, a u vinogradima jedva oko 200 vedara vina; hambari pak bijahu gotovo bez �itka. Mnogo više imali su punomo�nici kr. fiska posla, da popisu poku�stvo i dragocjenosti u Zrinskom gradu �akovcu.
Da sebi uzmognemo predstaviti sliku tadašnjega dvora grofova Zrinskih, priop�it �emo kratak opis suvremenoga pisca, koji je na svoje o�i gledao �akovac. To bijaše nizozemski u�enjak Jakov Tollius, koji je god. 1660. posjetio u �akovcu bana Nikolu Zrinskoga, te 11 godina poslije toga — dakle prigodom smrti Petra Zrinskoga — piše svome prijatelju Nikoli Vitsenu, što je sve u �akovcu vidio. Evo toga opisa:
„Za svoga boravka u Gracu mnogo sam �uo o Nikoli Zrinskom. Njegove �este i uspješne navale na Turke primahu se u �itavom krš�anskom svijetu kao radosne vijesti; one su naprotiv kod Turaka ime Zrinsko u�inile predmetom u�asa. Poznanstvo ovoga — svjetski poznatoga — junaka zahvaljujem grofu Pottingu. On htjede posjetiti dragoga rodjaka svoga, pa me je ljubezno pozvao, neka s njime podjem u �akovec. Radosno prihvatih ovu povoljnu priliku, te smo za tri dana bili ve� na ulazu u �akovec, sjedište Zrinskoga.
Zrinski nas kroz vojni�ke stra�e, koje bijahu naokolo postavljene, povede u pala�u (tvrdju). Ova bijaše velebna i sjajna, a izvrsno utvrdjena protiv turske sile. Sa svake ju gotovo strane okru�ivahu mo�vare (grabe), koje bi mogle prije�iti (neprijateljske) prokope dobije. Samo jedna strana — ona naprama selu — upire se u golo tlo, ali ju opasuje tim �vrš�a ograda (palisade). �ovjeka se ugodno doima, kad — iza tolike pustoši u okolici — napokon ugleda krasnu pala�u, divno poku�stvo, veli�ajnu udobnost, najve�i sjaj, te naobra�enu i na�itanu obitelj !
Na trijemovima bijaše izvješeno zaplijenjeno tursko oru�je: lukovi, tobolci, gvozdeni batovi, štitovi" i drugo oru�je ove vrsti. Ali sve ovo natkriljuju blistave sablje iz Damaska („demeškinje"). Neke od ovih imale su dr�ak urešen zlatom i srebrom ; sjajne pako korice potamnjivahu o�inji vid umetnutim dragim kamenjem. U predvorjima mogao si vidjeti izvješene zastave, koje su otete Turcima ; nakvašene krvlju ove zastave nazna�ivahu nebrojene izvojevane pobjede. Ovdje se pokazivahu slike, na kojima bijahu prikazana juna�ka djela grofova. Sje�am se slike, na kojoj Tur�inu pada glava ; Tur�in je — prigrnuvši ratnu kabanicu — zamahnuo desnicom i zaprijetio se Nikoli smr�u. To bijaše mladi�u (Nikoli Zrinskomu) prvi po�etak mladosti ; od toga jednoga u�io se drugo.
Tre�i ili �etvrti dan — otkako dodjosmo — odveo nas je (Zrinski) u knji�nicu, koja bijaše krasna, napunjena svakim obiljem knjiga. Odavle odveo nas je u oru�arnicu, u kojoj bijaše namjestio mjedene zidodere, bombarde, koplja, sablje i druge vrsti oru�ja. Ovim se krasotama i bogatstvu pridru�uje ogromno skladište. Riznica je otvorena, a u njoj — uz ostalo od nemale vrijednosti — vidiš zbirku starinskih novaca. Bogato su zastupani novci Aleksandra Velikoga, Otona i Vitelija. Bilo je (u dvoru) slika kraljeva, knezova i slavnih mu�eva — u okrugljastom i umanjenom obliku — krasno naslikanih. Uz ostale pokazaše mi slike Martina Luthera i njegove �ene Katarine, slike divne umjetnosti. Onda se zaputismo u grofove vrtove. Njihovu krasotu i sjaj ne mogu izraziti rije�ima. Mo�da �eš to sebi u mislima dosti�i, ako se duhom preneseš u drevne vrtove "Alkinojeve."
Takav je eto bio dvor grofova Zrinskih u �akovcu. Petar Prašinski i Franjo Špoljari� u svome izvještaju potanko navode, što su sve našli u gradu �akova�kom. Redomice popisivahu razno poku�stvo: ormare, krevete, stolove, stolce i t. d. Vrlo mnogo nadjoše raznih �ilima, oru�ja i slika. Nebrojene su pak u popisu navedene škrinje, u kojima bijahu spremljene razne stvari, ve�inom veoma skupocjene. Ne mislimo ovdje iznositi sve, što su „punomo�nici kraljevskoga fiska" u �akova�kom dvoru našli i popisali. Ipak moramo spomenuti barem one dragocjenosti, koje su kasnije dospjele u carsku riznicu u Be�u. Ove nam dragocjenosti slu�e kao prilog poznavanju tadašnje kulture hrvatske ; podjedno nam jasno prikazuju bogatstvo grofova Zrinskih.
Kralj Leopold uzeo je za sebe nekoliko odijela, medju inim crni menten (kabanicu) Petra Zrinskoga. Ovaj menten bijaše pravljen od baršuna, a podstavljen brokatom ; imao je 6 zlatnih puceta u svakom pucetu po 6 manjih dijamanata, a medju njima u sredini po jedan velik dijamant. Kralj je zaplijenio i ljetni menten Petra Zrinskoga. Ovaj menten bijaše pravljen od skrletnoga baršuna sa �utom podstavom od brokata ; imao je 6 puceta, a u svakom po 7 rubina. Drugi menten Petra Zrinskoga bijaše od svilenoga sukna tamne boje sa poduga�kim pletenim pucetima. Kralj je uzeo za sebe takodjer dva prekrasna odijela Petra Zrinskoga Jedno bijaše ljetno odijelo od brokatnoga zlata sa 30 zlatnih puceta i sa 30 malenih zlatnih ru�ica ; u svakom pucetu i u svakoj ru�ici nalazio se po jedan rubin ; uz to se na rukavima nalazilo po 6 �utih pletenih puceta. Drugo Petrovo odijelo bijaše od atlasa modre boje sa 29 puceta od sedefa (Perlmutter); u svakom pucetu nalazio se po jedan sitan rubin, obrubljen zlatom. Kralj je zaplijenio i krasnu kabanicu Katarine Zrinske. Ovaj menten bijaše pravljen od baršuna sa podstavom od sobolovine (Zobel); kabanica bila je urešena zlatnim i srebrnim resama (Fransen) ; imala je pak 30 sitnih zlatnih puceta, a u svakom po jedan rubin
Osim odijela uzeo je sebi kralj takodjer skupocjeno oru�je Petra Zrinskoga. Medju ovim isticala se demeškinja, t j. zavinuta sablja iz Damaska. Ova je demeškinja tada bila procijenjena na 6000 forinti. Imala je jaspidov bal�ak, iski�en dragim kamenjem (rubinima, tirkizima i granatama). Korice bijahu joj na novo preradjene od suhoga zlata, a posute draguljima Druga demeškinja imala je no�nice od bijeloga srebra s pozla�enim ru�ama. Kralj je zaplijenio još 11 dragocjenih ma�eva, koje imahu korice redovito od pozla�enoga srebra, a dr�ak iski�en dragim kamenjem. Osim toga uzeo je sebi kralj takodjer 5 palaša (kratkih ma�eva). I ovi imaju redovito ro�nice i kri� od pozla�ena srebra. Jedan palaš imao je no�nice od crvenoga baršuna, a bal�ak sav od srebra, naki�en sitnim tirkizima. Od pušaka uzeo je kralj 2 duga�ke tessinske puške, koje bijahu pozla�ene i sedefom iski�ene ; zatim dugu firentinsku pušku, na kraju srebrom okovanu ; onda 3 brescijanske puške i jednu belgijsku karabinku; napokon „14 pari pištolja, medju kojima bijaše i jedna Rakocijeva pištolja, s kraja okovana suhim zlatom.
Svidjelo se kralju Leopoldu, te je za svoj dvor uzeo takodjer skupe konjske sprave. U popisu spominje se 5 ovakovih sprava. Jedna bijaše široka od prilike 2 palca s ru�om na �elu ; sva bijaše od �istoga srebra, a svilene uzde zlatom protkane. Potprsina i podrepina redovito je od bijeloga srebra, a lan�i�i pozla�eni. Capragi (pokriva�i) za konje bili su od crvenoga baršuna, pa još lijepo izvezeni svilom.
Od uresnih dijelova poku�stva uzeo je sebi kralj 30 novih duga�kih tapeta od crvenoga damasta, podstavljenih bijelim platnom, 5 svilenih mleta�kih sagova, 1 njema�ki vuneni sag, 3 perzijska saga i 36 finih navlaka za stolce. Nije bio poštedjen ni krevet Petra Zrinskoga. S njega naime odniješe u be�ki dvor skupocjen svilen pokrivac, podstavljen na krajevima crvenim atlasom, a u sredini �utim; na uglovima pak bijaše lijepo izvezen, te s nekoliko zrna sitnoga bisera iski�en. Još dragocjeniji bio je drugi t. zv. mleta�ki pokriva�. On bijaše podstavljen �utim atlasom, a izvezen toli sjajno, da je radi rijetkosti radnje bio procijenjen na 6000 forinti.
U kraljev dvor bijaše otpremljeno takodjer nešto rubenine Petra Zrinskoga. Medju ostalima spominje se marama zlatom vezena ; jedan par plahta skroz izvezenih zlatom i svilom ; �etiri jastu�nice, vezene zlatom i srebrom, te osam isto takovih obruba za jastu�nice ; još jedan par plahta, od kojih bijaše jedna protkana zlatnom �icom, a obrubljena zlatnim resama.
Ima jošte razli�itih stvari, što ih je kralj dao iz �akovca otpremiti u Be�. Medju ovima bijaše Zrinska kapa, krasno izradjena od zlata i srebra s vrpcama, obrubima i s pozla�enim bakrenim šiljkom. Lijepa je bila Petrova lova�ka torba, izvezena zlatom i srebrom, a sa srebrnim kolobarom ; zatim 3 perjanice od �aplje, kakove su tada nosili Hrvati, pa tri rijetka nepoznata roga i jedan malen crni tok za boce sa 6 staklenih boca i njihovih zaklopaca. U Be� ode velika okrugla vise�a ura od pozla�enoga bakra ; zatim 2 ormara iz indijskoga drva s lijepim bakrenim slikama ; onda jedno pozla�eno �ezlo od ebanovine ; pa 4 starinska kipa, slivena od tu�a, te jedan luk i tatarska strijela s tokom od zlatnih i srebrenih �ica. Kralj je sebi uzeo i lepezu Katarine Zrinske. Ova lepeza bijaše od nojevoga perja s jaspidovim dr�alom, posvuda naki�ena dragim crvenim i zelenim kamenjem.
Iz riznice Petra Zrinskoga dao je kralj u Be� odnijeti 4 i pol dukata �istoga zlata, ispranoga iz rijeke Drave ; 44 funte srebra augsburške probe (punciranoga), djelomice bijeloga djelomice pak pozla�enoga ; 46 funti srebra bez probe ; 5 kliještica sa dr�alima iz probanoga srebra ; 21 par srebrnih i pozla�enih kop�a, a u svakoj od njih po 3 rubina; 2 turske �lice od pozla�enoga srebra u toku, koji bijaše protkan karmesinskim zlatom i srebrom ; jedan pozla�eni srebrni kri�, iznutra urešen drvenim slikama i sa 23 bisera ; jedno „janje bo�je" od srebra s malim lan�i�em i sa 2 male slike, izrezane u drvo ;
20 pozla�enih srebrnih puceta sa drugih 10 isto takovih ali manjih gumbi�a; 24 mala puceta od kamena kalcedona sa srebrnim zvijezdama ; jedan srebrni emaljirani pernjak ; jednu srebrnu iznutra pozla�enu kutiju ; jednu skupocjenu �ašu od kristala, odozgo i odozdo iski�enu dragocjenim zelenim kamen�i�ima, sa zaklopcem u crnom toku ; napokon srebrnu spravu sa 3 srebrna puceta. Kako su grofovi Zrinski pribirali dragocjenosti, pokazuje nam i ova �injenica. U kr. zemaljskom arkivu zagreba�komu �uva se prijepis kraljevske darovnice, kojom je Ivan Franjo Orši� god. 1682. dobio imanje Severin. U toj darovnici spominje se, da je Petar Zrinski kupio od zagreba�koga kaptola za 7228 forinti srebrninu iz ostavine biskupa Petra Petreti�a, ali je ovu svotu ostao du�an.
Katarina Zrinska imala je u �akovcu spremljeno mnogo svakojakih tkanina i nakita. Od toga uzeo je sebi kralj Leopold 23 rifa srebrnoga brokata, 1 rif zlatnoga brokata, 13 rifi crvenoga brokata s utkanim ru�ama, 4 rifa zlatnoga i srebrnoga brokata �ute boje, 8 rifi srebrnoga brokata modre boje i 33 rifa crnoga baršuna. Kralj je nadalje zaplijenio 55 rifi svile, 7 komada atlasa s izvezenim ru�ama, 21 rifa srebrom protkane resice, 6 rifi resice od zlatne i srebrne �ice; 23 rifa resice za stolce od crvene i bijele svile, 21 rif ve�ih resica od crvene i bijele svile, 74 rifa manjih resica iste boje, 22 rifa vrpce od crvene svile, 7 vitli�a vrpce od crvene i bijele svile, 29 rifa još drugih vrpca od crvene i bijele svile, 3 rifa �ipaka više od pedlja visokih, a protkanih srebrom i zlatom, 3 rifa manjih �ipaka, takodjerrzlatom i srebrom protkanih, pa 24 zlatom i srebrom vezenih ru�a za stolnjake.
Popis svih ovih stvari, što ih je kralj Leopold zadr�ao za sebe, bijaše sastavljen u �akovcu 30. listopada 1671. Iz drugoga pak izvora doznajemo, da je kralj 19. studenoga 1670. dao iz �akovca u Be� otpremiti 5497 forinti gotova novca.
Sa kulturnoga gledišta zanima nas Zrinska knji�nica, koja se nalazila u �akovcu. Prašinski i Špoljari� u svome popisu na više mjesta spominju knjige, koje nadjoše u škrinjama i ormarima. Izrijekom konstatiraju, da je u �akovcu bilo i hrvatskih knjiga. Poimence doduše ne spominju naslov ni jedne knjige ; ali zato ipak mi poznajemo sadr�aj Zrinske knji�nice. Sa�uvao nam se naime izvorni popis knjiga i rukopisa, što ga je godine 1662. sastavio sam Nikola Zrinski.
U svome popisu navodi Nikola 404 knjige i 16 rukopisa. On ih po strukama dijeli u jedanaest odjela. Tako n. pr. povjesne knjige stavlja Nikola u 3 grupe: 1. stari vijek, 2. povijest drugih naroda i 3. povjesnici Panonije i Turske ("Historici Pannoniae et Orientalium"). U tome tre�em dijelu zastupani su histori�ari : Bonfmije: Istvanffy, Forgach, Petino, Inchoffer, Spontani, Bongar, Schodel, Orbini, Zeiller i savremeni zagreba�ki kanonik Gjuro Rattkay. Zrinski je u svojoj knji�nici imao mnogo djela: vojni�kih (strateških), politi�kih, zemljopisnih, kozmoerafskih. filozofskih (skolasti�kih), gospodarskih i pjesni�kih.
Poslije smrti Nikole Zrinskoga (god. 1664.) upravljao je knji�nicom ban Petar Zrinski. On je hrvatski knji�evnik, a knji�evnoš�u bavi se takodjer njegova �ena Katarina, dapa�e i njezin brat Franjo Krsto Frankopan. To je zaista rijedak primjer medju hrvatskim velikaškim porodicama ! Imamo dakle dovoljno razloga dr�ati, da je Petar Zrinski dobro �uvao i umno�ao Zrinsku knji�nicu. Umno�ao ju je takodjer njegov sinovac Adam Zrinski. Istom poslije Adamove smrti dodje Zrinska knji�nica u tudje ruke. Dugo se �uvala u Daunovom dvorcu Vottau, gdje ju godine 1880. otkrije Ladislav Szluha. Kupnjom dodje Zrinska knji�nica u posjed S. Kendea, od koga ju je prekupila hrvatska vlada.
Sada je Zrinska knji�nica svojina naroda hrvatskoga, a �uva se u kralj. sveu�ilišnoj knji�nici u Zagrebu. U svemu sa�uvano je 249 knjiga i 14 rukopisa. Knjige pisane su latinskim, njema�kim, hrvatskim, talijanskim, francuskim, španjolskim i magjarskim jezikom. Ovo nam pokazuje, koliko jezika poznavahu grofovi Zrinski, naro�ito Nikola, koji je povrh toga jo.šte znao i turski jezik. Imamo jasnih dokaza, da knjige u Zrinskoj knji�nici nijesu po�ivale vje�ni san, kako �alibo�e spavaju mnoge knjige u knji�nicama sadašnjih velikaša hrvatskih. Na mnogim naime knjigama nalaze se vlastoru�no pisane bilješke i opaske Nikole Zrinskoga. Obi�no je bilje�io na jeziku latinskom, hrvatskom, talijanskom ili magjarskom. Ove se bilješke ponajviše ti�u historije, filozofije, strategije i poezije, te nam slu�e kao ogledalo duše Nikole Zrinskoga. On je na ve�inu knjiga stavio tiskanu ceduljicu ,,ex libris" sa svojim potpisom i slikom. Ovi portreti potje�u iz god. 1646. i 1652. �esto je knjizi pripisano geslo Nikole Zrinskoga, naime: „Sors bona nihil aliud" ili „Nemo me impune lacesset". Na nekim knjigama nalazimo i vlastoru�ni potpis Nikole Zrinskoga ; na 92. knjizi zabilje�eno je ime Petra Zrinskoga ; na nekim opet knjigama ime Ivana Listva, koji je doti�ne knjige poklonio Zrinskoj knji�nici. Gdjegdje vidimo i posvetu darovatelja. Tako je na pr. djelo „Galea Martis" (tiskano god. 1625. u Tiibingenu) pisac Chr. Lachmer vlastoru�nim potpisom posvetio banu Jurju Zrinskomu, ocu Nikole i Petra. Knjigu pod brojem 12 darovao je Zrinskoj knji�nici papa Urban VIII., koji ju je i napisao. Na nekim knjigama nalazimo takodjer Nikolinih stihova na talijanskom ili magjarskom jeziku. Zanimiva je talijanska knjiga : Orbini Mauro „II regno degli Sclavi", u kojoj pisac pripovijeda povijest Hrvatske. Ovdje je naime Nikola Zrinski mnoga mjesta u knjizi prekri�ao, a na drugim opet mjestima pridao mnoge vrlo dragocjene opaske u tekstu i na rubovima knjige. Ove opaske pokazuje Ni-kolino shva�anje povijesti. Na knjizi broj 178 nalazi se napis : „Ex libris comitis Petri Erdody", a uz to latinska bilješka, pisana rukom Nikole Zrinskoga. U našu kr. sveu�ilišnu knji�nicu doprlo je takodjer 29 knjiga, na kojima se nalazi ,,ex libris" Adama Zrinskoga.
Grofovi Zrinski bijahu gospodari Medjumurja od god. 1546. do god. 1670. Ondje su vladali kao kakovi dinaste. Polovicu Medjumurja zaplijenio je kralj Leopold god. 1670. Druga polovica pripala je Adamu Zrinskomu. Kad je pak Adam god. 1691. poginuo u bitci kod Slankamena, pripade kralju i njegov dio Medjumurja, pošto Adam nije imao djece. Upravu Medjumurja predade kralj dvorskoj komori u štajerskom Gracu. Godine 1695. postade gospodarem Medjumurja markiz de Prye. Njemu je kralj Leopold god. I697. izdao povelju, kojom mu daruje sva Zrinska imanja u Medjumurju s pravom nasljedstva. Markiz de Prye dao se 5. listopada 1698. zakonitim na�inom (po kaptolu zagreba�kom) uvesti u svoj posjed. Ali ve� god. 1702. prodade on Medjumurje grada�koj komori za istu svotu, koju je on izbrojio.
Tako je grada�ka komora po drugi put zavladala u Medjumurju. Ona dade ovo imanje god. 1715. u zakup grofu Ivanu �ikulinu. No ve� 25. svibnja 1719 pokloni kralj Karlo VI. za sva vremena �itavo Medjumurje grofu Mihajlu Ivanu Althanu, koji mu je u�inio velike usluge u t. zv. ratu za španjolsku baštinu. Odsada gospoduju u Medjumurju grofovi Althani tako dugo, dok nijesu veliko ovo imanje god. 1791. prodali grofu Gjuri Festeti�u za 1 milijun 600 tisu�a forinti. Grofovi Festeti�i (porijeklom hrvatski plemi�i iz Turopolja) imaju još i danas glavne svoje posjede u Medjumurju.
Izvori i literatura:
1. Istra�ni zapisnik povjerenika kraljevskoga dvora i kaptola �azmanskoga. (Rukopis u arkivu ratnoga ministarstva u Be�u od 26. travnja 1672. broj 3. Prijepis u zbirci Emila pl. Laszowskoga.)
2. Relatio confiscationis universorum bonorum comitum Petri a Zrin et Francirci a Thersacz. (Iznio dr. Franjo Ra�ki god. 1873- u zborniku: „Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana", str. 556.—586.)
3. Radoslav Lopaši�: „Hrvatski urbari". Zagreb 1894.
4. Ivan Kukuljevi�: „Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu �akovcu". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga II.)
5. Lopaši�-Laszowski: „Oko Kupe i Korane". Zagreb 1895.
6. Matija Ma�i�: „Prilozi za poviest grada Bakra". Sušak 1896.
7. Radoslav Lopaši�: „Spomenici hrvatske Krajine". Knjiga I.—III.
8. Emilij pl. Laszowski: „Hrvatske povjestne gradjevine". Zagreb.
9. Alexander comes Patachich : —„Status familiae Patachich". Viennae 1740. (Rukopis u kr. sveu�ilišnoj knji�nici zagreba�koj, sign. S M 33 D 1.)
10. Radoslav Lopaši�: „Karlovac". Zagreb 1879.
11. Ivan Kukuljevi�: „Dogodjaji Medvedgrada". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga III.)
12. Elenchus documentorum bona et jura familiarum Zrinyi et Frangepan — aliarumque familiarum pure in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae habita — tangentium ex classe urbariorum et conscriptionum confectus". (Rukopis u kr. zemaljskom arkivu zagreba�kom).
DR. RUDOLF HORVAT
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar
Sutra na portalu:
Zapljena Zrinskih imanja
2. dio:
Bo�jakovina / Rakovac / Zagreb, Šestine i Brezovica
