Radoslav Kati�i�: Kroatologija obuhva�a kulturu kao cjelinu

Zlo sa srpskim i hrvatskim nije što ka�u da su to izuzetno sli�ni jezici, nego da nas se uvjeri da nemamo cijelu tu jezi�nu povijest, ka�e akademik Radoslav Kati�i� u povodu kroatološkoga skupa u Zagrebu

Povod za razgovor s jednim od najve�ih hrvatskih znanstvenika, akademikom Radoslavom Kati�i�em zapravo ne treba posebno tra�iti, no Prva kroatološka konferencija, koja se od 1. listopada odr�avala u Zagrebu, pokazala se kao aktualni poticaj za razgovor. Akademik Kati�i� predsjednik je Organizacijskog odbora te konferencije.

• Mo�ete li re�i više o 1. kroatološkoj konferenciji, kojoj ste Vi predsjednik Organizacijskog odbora?

- Ona je vo�ena mišlju koja je stvorila Hrvatske studije, te je proizišla iz toga. Pošto se nastava ve� godinama odvija uspješno, mislim da je bilo dozrelo da se istupi u javnost s ne�im ovakvim. Svrha konferencije je dvostruka.
Prvo je da se mi konstituiramo šire nego Hrvatski studiji sa stru�njacima iz mnogih podru�ja. Druga svrha je internacionalna, da poka�emo svima što radimo, da predstavimo sve to svijetu. �elimo šire afirmirati kroatologiju kao razli�itu od kroatistike.
Kroatistika je nacionalna filologija, to je ono što se predaje na filozofskom fakultetu, te nju moraju znati svi, i nastavnici i u�enici u obrazovnom sistemu; kao takva je klju�na disciplina.
Ovo što smo nazvali kroatologija je nešto drugo. Ona ne poštuje granice školskih disciplina, ve� te�i tomu da ih prekora�uje. To nije studij knji�evnosti, jezika, glazbe ili nacionalne povijesti umjetnosti, ve� uzima od svega toga ponešto. Gleda se na kulturu kao cjelinu.

• Ne mislite li da je rije� o svaštarenju, budu�i da je takav princip nemogu� s obzirom na nepregledan korpus znanja u modernom društvu. Je li taj »gestalt« pristup ipak previše ambiciozan?

- Dakako da je svaki princip odnosno pristup samo do neke mjere ostvariv. Dakako da kroatologija nikada ne�e niti mo�e zamijeniti temeljne znanstvene discipline poput povijesti umjetnosti kakva je na filozofskom.
Student kroatologije, posebno onaj koji dolazi na naš doktorski studij, dolazi ve� s odre�enim nivoom znanja koje je stekao. On �e polaze�i od toga tu proširiti horizonte i ste�i metodu.
Smatram da je to mogu�e, iako sam svjestan da to nije lako, kao i �injenice da ne�e uvijek biti uspješno, ali ja ionako ne vjerujem u industrijski proizvodnju znanja na sveu�ilištu, koja je danas tako prisutna u shva�anju.
Nema tih sjajnih stru�njaka na teku�oj vrpci, to je uvijek jedan mu�ni individualan proces. Na nastavnicima je da potaknu sposobnost povezivanja. Samo se moraju razviti preduvjeti, da brzo shvati npr. bit povijesti glazbe ili umjetnosti. A mnogo više od toga ne treba. Svatko se mora ograni�iti na svoje polje interesa.
Moram re�i da sam i ja u po�etku imao dvojbe koje ste vi sada izrazili. Ja sam vrlo zadovoljan jer sam u razgovoru sa studentima vidio da su oni oduševljeni i da ve�ina nastavnika umije pokrenuti ovo o �em sam govorio. Dakako da to ne mogu svi, no ve�ina ipak umije.

• Kada smo ve� kod pitanja obrazovanja i visokoga školstva, koje je Vaše mišljenje o konceptu »društva znanja«?

- Erozija znanja je i više nego o�ita, no to nije samo naš specijalitet. Hrvatska je op�enito u jednom depresivnom raspolo�enju, no erozija znanja je svjetska �injenica. No, isto je tako �injenica da je znanje danas potrebnije nego ikada i u daleko širim slojevima nego što je nekada bilo. Znanje je nekada bila privilegija uskih krugova a velika ve�ina ljudi su mogli biti neznalice i nikom ništa. Mi to danas ne mo�emo.
Zahtjevi rastu: uzmite samo kompjutere i telekomunikacije; samo kompjuter, e mail i mobitel. Zamislite koja je to stru�nost koja se o�ekuje od obi�nih ljudi samo kako bi rukovali time.

• Umberto Eco je rekao da �e informati�ka kultura stvoriti �itavu novu klasu, neku vrstu informati�kih malogra�ana…

- To vidimo na o�igled kako nastaje. Ta ista sredstva zahtijevaju nevi�en stupanj ekspertnog obrazovanja, apstraktnoga mišljenja. Samo za korištenje mobitela je potrebno mnogo apstrakcije, i nu�nost da se �ovjek sam snalazi. Osim toga to stvara jednu psihologiju koja pravo znanje �ini nepotrebnim, jer tko �e se uz sve to baviti pravim znanjem.
Ako je netko tako lud da se bavi knji�evnoš�u i umjetnoš�u, poviješ�u, neka mu je, to se nas uop�e ne ti�e. Tu nastaje to duboko proturje�je. Što se ti�e »društva znanja«, to je obi�na parola i floskula do koje ja uop�e ne dr�im. No, �injenica je da mi moramo pove�ati razinu školstva jer situacija je katastrofi�na, toliki ljudi koji danas studiraju na sveu�ilištu sigurno ne studiraju kvalitetno.
Stvar je u tom što zovemo globalizacija. Ako svijet postane ekonomska cjelina, a to postaje iz dana u dan, onda ljudi u Hrvatskoj i Europi ne mogu opstati ako su im pla�e jednako niske kao one u Kini, a to mo�emo izbje�i samo ako su naši radnici kvalificiraniji i obrazovaniji od drugih. A situacija, na �alost, svima je jasno, nije takva.
Uostalom, bolonjski proces samo srozava kvalitetu našeg sveu�ilišta i do kraja ga uništava. Ovo naše sveu�ilište više nije relevantno, moramo stvoriti novo sveu�ilište, kvalitetno elitno sveu�ilište. No, pitanje je kako to financirati da ne bi samo djeca bogatih mogla studirati, da se ne bira po dubini d�epa nego po talentu i sposobnosti.

• Vi ste predsjednik Vije�a za normu hrvatskoga standardnog jezika. Ljudi kod nas uglavnom ne znaju da standardni jezik i knji�evni jezik nisu ista stvar…

- To uop�e nije ista stvar i nama trebaju oba pojma. Knji�evni jezik je onaj jezik kojim se piše i govori kad se ne razgovara i ne dopisuje u naju�em krugu. Knji�evni jezik postoji �im postoji pismenost, to je jezik koji nosi sve izra�ajne vrijednosti koje su knji�evna djela stvorila i usadila.
Standardni jezik je suvremeni oblik knji�evnog jezika i tu je bit nesporazuma. Svaki standardni jezik je knji�evni jezik, a nije svaki knji�evni jezik standardni jezik. Standardni jezik je jezik karakteristi�an za industrijsko razdoblje, on je razvijen i ure�en da omogu�uje optimalnu komunikaciju na što širem prostoru i da smanjuje »buku u kanalu«.

• Kako biste Vi opisali situaciju izme�u hrvatskoga i srpskoga s obzirom na to da moderna lingvistika smatra ta dva jezika bliskim jezicima s vrlo malom razinom razlika?

- Glavna struja slavistike tako gleda na stvari. Da su srpski i hrvatski izrazito sli�ni, to je evidentno, nitko pri zdravoj pameti to ne�e zanijekati. Neki srpski govori i neki hrvatski govori su vrlo srodni i ne mogu se smatrati da pripadaju razli�itim slavenskim jezicima po postanju iz praslavenskoga. No, to nije jedini kriterij za jezik.
Hrvatski postoji kao jezik, kao oblikovanje knji�evne pisane rije�i u neprekinutom kontinuitetu od srednjeg vijeka, od Baš�anske plo�e, i to nije nikakva floskula. Ona je dokument koji pokazuje kako se visoka crkvenoslavenska naobrazba istovremeno otvorila narodnom jeziku i to je po�etak hrvatskoga knji�evnog jezika.
Mi sada govorimo standardnim, štokavskim, no nije štokavski narodni govor uzdignut u knji�evni jezik Srba i Hrvata, nego je knji�evni jezik Hrvata razli�ito dijalekatski stiliziran; hrvatski na �akavsku, hrvatski na štokavsku i hrvatski na kajkavsku stilizaciju.
No, ta štokavska stilizacija je potpuno prevladala i mi ovo što sada govorimo stiliziramo tako da nosi štokavska obilje�ja, ali to ne zna�i da je cijela povijest i dubina izra�ajnih vrijednosti i asocijacija ukinuta. Zlo sa srpskim i hrvatskim nije što ka�u da su to izuzetno sli�ni jezici, nego da nas se uvjeri da nemamo cijelu tu jezi�nu povijest.

• Vi ste prvi put javno o tome govorili 1967., kada ste napisali »Deklaraciju o nazivu i polo�aju hrvatskog knji�evnog jezika«?

- Ja je jesam napisao, no nisam je sastavljao. Miroslav Brandt je izvadio papir i to �itao, a ja sam zapisivao.

• U Vašem uvodu za kroa-tološki skup govorite o atipi�nosti hrvatskoga jezika i kulture.

- Upravo se zbog te atipi�- nosti tako manipulira time. Ne bi bilo Deklaracije da nije ljudima prekipjelo, jer mi �elimo svoj jezik, on je naša duhovna domovina.

• Ka�ete da je hrvatskoj kulturi imanentna dvojezi�nost?

- Na najvišoj razini. Jednom prilikom mi je jedna starija gospo�a pripovijedala kako je kao mala u nekom salonu poslije ve�ere slušala gospodu kako o politici raspravljaju na latinskome. To je ta dvojezi�nost hrvatske kulture.

• Jesu li na dokidanje dvojezi�nosti u Hrvatskoj utjecali doga�aji poput Kukuljevi�eva govora u Hrvatskome saboru na hrvatskome jeziku ili je rije� o neminovnom povijesnom procesu koji se postupno doga�ao?

- To je gotovo pitanje filozofije povijesti. Naime, postoje li procesi koji teku nezaustavljivo bez obzira na pojedine osobe i doga�aje ili su odlu�ne osobe i doga�aji.
Iako ja nisam nikakav marksist, �ini mi se da je tu klju�an pojam dijalektike. Ne mo�e se re�i da bez tog govora ne bi hrvatski prodro u javni �ivot, to je bilo neizbje�ivo jer se širila socijalna baza javnog �ivota.

»Podravka juha« - kakav je to oblik?
• Posljednjih godina s nekih je strana postalo aktualnim pitanje o zakonu o hrvatskome jeziku. Što Vi mislite o mogu�nosti donošenja takvog zakona? Komu to, zapravo, treba?

- Kao prvo recimo da je donošenje zakona o jeziku posve normalna stvar. Tamo gdje se odre�ene stvari razvijaju kako ve�ina upu�enih smatra da stvari teku krivo, tomu dosko�iti zakonom je posve legitimno. To su u�inile neke zemlje poput Francuske, i to je posve legitimno i to bismo mogli u�initi i mi, i to s razlogom.
Na snazi je konstantno uništavanje jezika. Za »Motovun film festival« treba i�i u zatvor, to uništava hrvatski jezik u korijenu. Pa i »Podravka juha« - kakav je to oblik? No, zakon o hrvatskom jeziku je postojao u vrijeme zlo�ina�kog re�ima NDH, kada se zaista ka�njavalo kada bi se reklo »telefon«, a ne »brzoglas«.
Isklju�ivo iz tog razloga, zbog te traume, mi ne smijemo ni pomisliti da ga uvedemo i zato ga ne�emo niti uvoditi, koliko god mo�emo smatrati da bi bilo koristi od toga.
Eventualno jednog dana u daljnjoj budu�nosti, kada se okon�aju ovakve povijesno-politi�ke teme, koje još i danas uzrokuju traume.

Izvor: Vjesnik, autor: Neven Svilar