Znano��u i kr��anstvom nadahnuti humanist
IVAN SUPEK
1915-2007

Suvremene nacionalne zajednice su u politi�kom smislu uglavnom podijeljene na konzervativne (desne) i socijalisti�ke ili socijaldemokratske (lijeve) snage. Osnovne razlike me�u njima su gospodarske prirode. Dok desni krugovi �tednjom nastoje sa�uvati dr�avnu stabilnost, lijevi krugovi nastoje stabilizirati dr�avu socijalnom osjetljivo��u za slabe, nemo�ne, bolesne. Dakle, banalno re�eno, oboji bdiju nad dr�avnom riznicom kao nacionalnom svetinjom, samo s razli�itim pristupima.

Hrvatsko dru�tvo po�iva na drugim podjelama. U Hrvatskoj se u gospodarskom smislu ne mo�e govoriti o ljevici i desnici, jer su svima najdra�e dr�avne jasle. Dok je SDP-ova vladavina poku�ala uvesti u Hrvatskoj najokrutniji gospodarski neoliberalizam, HDZ-ove vladavine prije i poslije SDP-a su svojoj klijenteli otvarale dr�avnu riznicu za samoposlugu onako kako su to radili samoupravlja�i. Koliko je to nezdravo, dovoljno govori iracionalna zadu�enost dr�ave u posljednjih desetak godina. Po�to hrvatski narod nije imao svoju dr�avu, u Hrvatskoj se podjele svode na dr�avotvorne (desne) i komunisti�ko-solicajilisti�ko-liberalne (lijeve) elemente. Prije osamostaljenja hrvatske dr�ave, ova je podjela mogla nekako i odgovarati stvarnosti. Uglavnom, ali ne samo, su katoli�ki krugovi bili nacionalno svjesni i dr�avotvorno aktivni. Osamostaljenjem Hrvatske, lukavci svih boja i kategorija (od crvenih do uvjerenih jugosa) su posvojili to "katoli�ko svojstvo" i nastavili svoj posao devastiranja svega. Tako su univerzalne ili op�eljudske vrijednosti poput po�tenja, su�uti, pravendosti, morala, jednakosti ili pak Bo�je zapovijedi ne la�i, ne kradi, ne ubij, po kojima smo bili sudionici katoli�kog univerzuma, izgubile u Hrvatskoj svaku snagu. Tko i dalje inzistira na moralu i pravu kao temelju u�inkovite dr�ave, taj je u Hrvatskoj javnosti otpisan. Dana�nji desni�ari ili ognji�tari, biv�i Titovi pioniri, su uspjeli, na �alost, uvjeriti hrvatsku javnost da su sva kr��anska i univerzalna na�ela protimba samosvojnosti hrvatske dr�ave. Jedan papa (Pavao IV.) je u 16. stolje�u uzviknuo: "Mundus vult decipi, ergo decipiatur" (svijet �eli biti prevaren, pa neka bude prevaren)! Gdje nema mjesta za argumente, vlada hipokrizija, na koju smo tako, i s pravom, bili ogor�eni po�etkom devedesetih godina, kad nam se �inilo da nas svijet ne razumije. Kod drugih je to lako vidjeti!

I pokojni Ivan Supek je bio �rtvom ovog licemjerja. Njegov znano��u i kr��anstvom nadahnuti humanizam udaljio je, dodu�e, nekada�njeg ministranta �upe sv. Petra u Zagrebu od Katoli�ke Crkve, ali ne i od kr��anskih na�ela. Ljubav prema bli�njemu pretvorio je u su�ut prema �ovjeku, koja je os na kojoj po�ivaju sva njegova mirotvorna nastojanja i na�ela. I njegovo dosljedno odbacivanje nasilja je nadahnuto tim po�elom svake �ovje�nosti. Rezultat toga je ponajbolja znanstveno utemeljena kritika marksizma koju smo mogli pro�itati. I Karl Marx i Vladimir I. Lenjin kao i Ernst Bloch i jugoslavenski praksisovci su kod njega pali na ispitu nenasilja. Ljudska sloboda pripada ljudskom dostojanstvu, ali je ona nepredvidiva. Tu je pouku izvukao iz prirodnih znanosti i fizikalnih procesa. Ali da se ta nepredvidivost ljudske slobode ne bi ogrje�ila o ljudskost, postoje moralna mjerila kojih se valja pridr�avati, a ne revolucionarni prevrat koji ju gu�i.

Supek se svojim znanstvenim radom i istra�ivanjima vinuo u svjetsku elitu, �ijim je uva�enim �lanom ostao do svoje smrti. Iz vida nikad nije izgubio svoj hrvatski narod. Duboko ga se kao trinaestgodi�njaka dojmio pokop pokojnoga Stipice Radi�a 1928. godine, na kojemu su sudjelovale stotine tisu�a ljudi. Taj ga je doga�aj cijeli �ivot pratio i inspirirao u traganju za hrvatskim korijenima. O tome svjedo�e ponajbolje njegovi radovi o Markantunu de Dominisu, o Ivanu �esmi�kom, o Ru�eru Bo�kovi�u... Rijetko je tko u Hrvatskoj uspio povu�i paralele hrvatske povijesti sa svjetskim doga�ajima kao on. Zahvaljuju�i njegovim romanima "Heretik", "Extraordinarius" i "Krunski svjedok protiv Hebranga", upoznali smo detalje iz hrvatske povijesti koje se ina�e nigdje nije moglo pro�itati i u nama je rastao ponos �to pripadamo jednom tako vitalnom narodu koji se ni kriv ni du�an na�ao na vjetrometini povijesnih i inih sila. Svojim je nastupima po svjetskim katedrama neustra�ivo pronosio slavu svojih hrvatskih prethodnika, a osobito Ru�era Bo�kovi�a. S u�itkom sam prikazao njegova Hebranga u Neue Z�rcher Zeitungu 9. srpnja 1985. godine kako gine za hrvatske ideale, premda je bio �lan stranke koja je u meni izazivala samo ogor�enje i odvratnost.

Supekovo znanje me osobito fasciniralo u knjizi njegovih sje�anja "Krivovjernik na ljevici", Bristol 1980. Sukob hrvatske pluralisti�ke, kako Supek tvrdi, ljevice s bolj�evicima srpsko-crnogorske, staljinizmom i bizantizmom nadahnute elite, zavr�io je politi�kim porazom Hrvata, ali ne i gubitkom Supekovih ideala. Obra�un je to na jednoj iznimno visokoj znanstvenoj razini koji je Supeka u�inio definitivnim hrvatskim disidentom. Autor prikazuje partizanski pokret u jednom sasvim drugom svijetlu, kao op�enarodni otpor bez komunisti�kih natruha. Za razliku od njega, na�i su �kolski ud�benici bili puni komunisti�ko-partizanskih banalnosti. Neue Z�rcher Zeitung mi je 17. kolovoza 1981. za osvrt na ovu knjigu stavila gotovo cijelu stranicu na raspolaganje.

Supek je vrlo dobro znao da identitet jednoga naroda �ini njegova zajedni�ka pro�lost s vlastitim jezikom, povijesnim zgodama, mitovima, kulturnim ambijentom i politi�kim aspiracijama. "Tako odre�en i ispunjen identitet Hrvatske nema karakter isklju�ivosti ili apsolutnosti i organski se uklapa u ve�e cjeline srednje Europe, Europske unije i �ovje�anstva. Tko god bi progla�avao hrvatsku ekskluzivnost, autohtonost ili Bo�ju izabranost, odmah bi se sukobio s �injenicom koliko su na na�e postojanje i stvaranje utjecali susjedni i daleki narodi. Univerzalnost je usa�ena u sva�iji zavi�aj. Kr��anstvo je izvr�ilo povijesni obrat kad je pre�lo preko �idovske ideje >izabranog naroda< i postavilo ljubav me�u svim ljudima za temelj su�ivota. Na�ela katolicizma su univerzalna, kao i principi humanizma." U tom je duhu Supek svoje studente slao diljem svijeta na usavr�avanje i �irenje znanstvenog i kulturnog obzora, �im je uvidio da komunisti�ka isklju�ivost i samodopadnost ne mogu njegov narod izvesti iz zaostalosti.

Kad su srpski napadi na Hrvatsku po�etkom devedesetih godina postali nesno�ljivima, Supek je 15. prosinca 1991. godine uputio apel svijetu na razli�itim jezicima pod naslovom "Demoni uni�tavanja u Hrvatskoj". U njemu poziva svijet da sprije�i velikosrpsku agresiju, razaranje sela i gradova, kulturnih dobara i ljudskih �ivota i zaklju�uje da si "vi�e ne mo�emo predo�iti zajedni�ku jugoslavensku dr�avu".

U jednom od bezbrojnih razgovora s hadezeovskim ideolozima pod za�titom tada�njeg generalnog konzula, negdje 1995. godine, spomenuo sam da je trenutak da se hrvatska dr�ava o�isti od udba�kih i kosovih bogalja i da u svoje temelje ugradi sve one vrijedne i uva�ene ljude kako bismo po�eli bolje komunicirati sa svijetom. Rekao sam im da Hrvatska vi�e nema razloga biti omotana �utnjom. Naveo sam im hrvatske disidente koji su probili hrvatsku �utnju osamdesetih godina i slu�ili nam na �ast i diku te da te ljude danas treba rehabilitirati. Jedan mi je od njih, koji je po partijskoj strategiji, jer je bio �lan KP, zauzimao veoma va�an polo�aj u jednoj banci uzvratio: "Pa Supek je ljevi�ar"! �to na to re�i. Jure Petri�evi� i Tihomil Ra�a su bili desni�ari, pa gdje su. Jedan zreo narod se ne dijeli na ljevi�are i desni�are, nego na one koji mu koriste i one koji ga obmanjuju, a tih ima i na desnici i na ljevici.. Me�u Hrvate ta svijest jo� uvijek nije prodrla.

Po�etkom o�ujka 1989. Supek je sudjelovao na jednom znanstvenom simpoziju u Strassbourgu. Tom je prilikom navratio u Basel kod �arka Dolinara. Onda�nja Hrvatska kulturna zajednica je to iskoristila i pozvala ga na predavanje 4. o�ujka u Spreitenbachu. Pred prepunom dvoranom je odr�ao zanimljivo predavanje, ali se nije striktno dr�ao najavljene teme "Krivovjernik na ljevici". Kad smo ga pitali za honorar, nije htio ni�ta uzeti. Preko Dolinara smo, me�utim, saznali da mu je stari radio doma prestao funkcionirati. Kupili smo mu jedan mali priru�ni radio za stotinjak franaka i darovali mu ga. Za 20-tu obljetnicu HKZ-a, napisao nam je slijede�e: "Prigodom Va�e 20-te obljetnice �ast mi je �estitati Vam na dosada�njem radu koji je gradio ono najva�nije - most izme�u nas u staroj postojbini i Vas u �vicarskoj na radu. Mogu samo po�eliti da to na�e zajedni�tvo dalje raste i lista".

I u drugim prilikama se pona�ao tako. Kad mu je u Parizu predavan novac od prodaje knjiga, on je novac ostavio kao potporu odr�avanja simpozija o hrvatskoj kulturi na Sorbonne u Parizu. Poznato je da su komunisti nacionalizirali sve pa i roditeljsku ku�u Ivana i Rudija Supeka. Njih su dvojica dobili po jedan stan. Taj "sam stan razdijelio na tri dijela, tako da bi moja druga k�i i sin imali smje�taj pa nemam vi�e ni radne sobe, ali ja sam zadovoljan svojim imovinskim stanjem (jedna soba i jedna sobica za mene i moju �enu)". �ivio je skromno, obiteljski uredno i tako je i pokopan.

Ne ide mi u glavu njegov odnos prema Titu (kad su ga htjeli uhititi 1971. Tito je valjda rekao "nemojte izazivati svjetski skandal") kao ni Tu�manov ("nemojte Tu�manu pakovati"), jer se od obojice moglo i moralo vi�e o�ekivati od subjektivne percepcije Tita. Titov je re�im jo� uvijek divljao po hrvatskim ustanovama i me�u iseljenicima, a ranije je divljao po selima i gradovima, putovima i bespu�ima, �to njegovi epigoni jo� uvijek nisu spremni priznati. Unato� tome Ivan Supek je bez dvojbe svojim radom zadu�io hrvatski narod i svijet. Priznanje �e tek dobiti, kad se u Hrvatskoj historija pretvori u povijest.

Tihomir Nui�

Po�etak