Zbirka pjesama "Moj Vukovar �ivi"

Moj Vukovar �ivi

U mijenama nasega svijeta puno je manje ostvareno dobra, ljepote, ljubavi, pravde i slobode, nego sto bi to bilo moguce. I sto je u svijetu manje, naprimjer, pravde, vise prostora ostaje nepravdi, a sto god je vise dobro potisnuto, to je rasprotranjenije zlo. Upravo ta spoznaja goni pojedince na potragu za svijetom u kojem se gore spomenute vrednote ostvaruju. Pjesnici su dakako prvi navjestitelji toga svijeta - kako nam porucuje Peter Weibel svojom najnovijom zbirkom.

Upravo je izisla iz tiska zbirka pjesama svicarskoga lijecnika i pisca Petera Weibela Mein Vukovar lebt (Moj Vukovar zivi), Verlag im Waldgut AG, Frauenfeld 2002. Ne, nisam se prevario. Knjiga uistinu nosi taj naslov, ali Vukovar nije samo ime opcehrvatske tragedije, nego metafora za sve slicne svjetske nesrece.

Knjiga Petera Weibela govori o svijetu nasilja, strasti, sljepila, zlobe i trivijalnosti, svijetu u kojem se sve lijepo unistava, sve dobro zaboravlja, sve istinito brise. Tim svijetom vlada jezik strasti i besmisla, jezik koji opravdava funkcioniranje zloga. To je ono skriveno demonsko pretvaranje jezika u sredstvo koje funkcionira samo ako unistava.

Nastao je svijet u kojem je covjek kao jednokratno, neponovljivo i neizrecivo bice postao suvisnim, opasnim, bezvrijednim. Ubijena je raznolikost, napustena ljudskost, izgubljena nuzna dimenzija vjecnosti. Samounistenje je gotovo programirano. Weibel opjevava covjeka, poput pogrebne jadikovke, koji nestaje, iscezava ili ga se proganja iz ovoga svijeta. Unatoc toj strasnoj nesreci, pjesnik trazi i nudi alternativu bilo kao uputu, bilo kao pouku bilo kao upozorenje teschuwa ili obrat! Katkad s dozom ironije i cinizma.

"Tko upita zasto slike nisu promijenile svijet, morat ce upitati zasto su slike uopce napravljene, ako ne mogu svijet promijeniti". Velika je ovo misao u kojoj se izrice aporija ljudskoga duha, koji bjezeci od privida upada u sve dublje fikcije. Nesposoban da vidi Autenticno i Istinsko, covjek se zaplice u suprotnosti, koje vise nije kadar nadvladati. Stoga i poziv na povratak Camusu, cija borbenost i nepopostljivost oznacavaju putokaz u trenutku kad pristanemo na svoj put u ovom svijetu.

Ali, ne vlada svugdje tama odsutnosti vjecnoga. Ne vlada svugdje jezik unistenja. Postoje dodiri koje omogucava drugi jezik i drugi put, koje ne moze omesti nikakvo zlo. Postoji neunistiva, za trivijalno nedostiziva, samo za pojedine oci vidljiva tajanstvena stvarnost. Uvijek je netko iskusi, uvijek se nadje ponetko tko je cuva, uvijek je netko osjeca. Vukovar moze zbog toga zivjeti, premda je unisten. Vukovar nisu fotografije o njemu, ni pjesme ni price. Vukovar je utkan u sjecanje covjeka, postao njegov dio koji ne moze propasti. Dovoljna je jedna andjeoska, cista dusa, da se Vukovar odrzi i zivi. "Svatko se sam posvecuje" - kaze jedna perzijska izreka!

Peter Weibel je jedna takva dusa. On pohranjuje u sebi sve ono sto drugi ne vide ili im nije dano da vide. I onda povremeno to priopci "urbi et orbi" (gradu i svijetu), na jedna profinjen, nenametljiv, nacin i cudesnim rijecima. Treba imati nesto osobito veliko u sebi, pa napisati rukovet ovakvih pjesama i valja imati i dobru dozu hrabrosti, pa izaci pred javnost s otvorenom porukom, koja se tice svakog kutka zemlje - od zatvora na zrakoplovnoj luci Kloten, preko Berna, Vukovara, Kurdistana i Afrike do Amerike!

Posto je knjiga izisla u jednoj sasvim ogranicenoj nakladi, preporucujemo nasim citateljima da je sto prije nabave, procitaju i darivaju - ali ponajprije da o njezinoj poruci sami razmisljaju!

T. Nui�