|
Jagoda
Marinic: "Eigentlich ein Heiratsnatrag"
Protiv nepromjenjivog
Jagoda Marinic govori o ljubavi i otu�enosti izme�u mu�karca i �ene,
o poznavanju i prepoznavanju. Pri�e jedne hrvatsko-njema�ke knji�evnice
pisane jezikom koji odzvanja.
U NLZ napisao Urs Bugmann
Pri�e Jagode Marinic, koja je ro�ena u Waiblingenu a �ivi u Heidelbergu,
govore o obi�nostima. I upravo je to obi�no, ne�to sasvim posebno. To je
njezin jezik, koji zvu�i kao usput izgovorene re�enice, koje to izgovoreno
na fini na�in u�ine nestvarnim, a ona vode u trag nastanka neva�ne stvarnosti,
nastanka bola, �e�nje i potrebe za sre�om.
"Zadovoljna sam �to tako mislim, a jo� je vi�e �to �u Ti to re�i.
Ja odlazim. Ja odlazim i toga �to je me�u nama do sada bilo, �to je tebe
ispunjavlo a mene iscrpljavalo, ne�e vi�e biti. Nije mi �ao �to sam ja
bila jedina s kojom si Ti mogao biti takav kakav si bio, kako Ti ka�e�.
Ne. Sretna sam �to je to tako. Ovaj rastanak je lagan, jer znam da �e�
danima lutati ulicama i biti tu�an, jer je Tvoje lice samo za mene takvo
kakvo jeste. Ja idem u svoj �ivot. On je tamo gdje Ti nisi. Koliko �e Ti
vremena trebati da shvati� da Tvoj nije tamo gdje sam ja."
Neprepoznata ljubav
Tako zavr�ava naslovna pri�a knjige " Eigentlich ein Heiratsantrag".
To nije jedina pri�a koja govori o rastanku, o otu�enosti izme�u mu�karca
i �ene i o neprepoznatljivosti, onda kad mu�karac vjeruje da poznaje �enu.
Rastanak i omalova�ena ljubav, susret i blizina kao iz snova koji se na
kraju dokazuju kao krivo shva�ena iluzija blizine i razumjevanja: Jagoda
Marini� pri�a tihim melankoli�no obojenim i mirnim re�enicama bez figura
i patnje zbog bola, kojeg �ene njihovim odlaskom obi�no gase - bez tuge
za neuspjehom bri�u�i potpuno ponovljeno razo�arenje. Ovaj ton odzvanja
dugo, ovo pri�anje o jednom starom mu�karcu koji postaje �ivotni smisao
jedne odrasle �ene, sve dok ne bude otjerana iz sela, o jednoj staroj �eni
koja se veseli njezinom jednostavnom �ivotu njezinom glasu i njezinoj djeci
koju �uje na telefon, o jednom �ovjeku koji bolje da nije rekao "da
se mo�e voljeti samo jedna" i o �eni koja ga susre�e i slijedi i �iji
glas �uje na telefonu" i ja tebe isto".
Nejasna linija izme�u �udesnog - �udno je �ak i ako je svakodnevno - i
mirnog pri�anja o tome o�ituje svoju nelagodnost u tome �to je sve opisano
onako kako jeste, �to ne treba biti ni�ta posebno ako se �ena i mu�karac
mimoi�u, izdaju, na�u, a ipak ne mogu pri�i jedno drugome. �to jedan �ovjek
pri�a o �eni pored njega kao o strancu sve dok ona ne ode, jer u njegovoj
pri�i ne mo�e na�i sebe.
Ovdje pri�ati zna�i, ispod la�ne povr�ine otkriti pravu
istinu
�to �ena pristaje na brak sa jednim �ovjekom jer je tu gdje jeste i ostaje
onakva kakva jeste - prepoznatljiva ili ne, udata za ovoga ili za nekog
drugoga. Melankoli�ni i protkani tihom tugom su i sretni trenutci u ovim
pri�ama: Krhki trenutci, kao brzo ucrtani i odlo�eni, kako nikoga ne bi
dirnuli.
Protiv straha
To nisu proste pri�e. To je govor o �ivotu i ljubavi koji se i pored
svih trije�njenja ne�e otrijezniti, koji vi�e nego predanje vjeruju jeziku.
Pri�ati ovdje zna�i, ispod la�ne povr�ine razotkriti pravu istinu, zna�i
otpor protiv normi, zna�i prevladati strah pred nadanjem o kojem govori
jedna od pri�a i nadati se nasuprot strahu i sa ovom nadom juri�ati na
sve �ta se �ini nepromjenjivim.
Jagoda Marinic: Eigentlich ein Heiratsantrag, Pri�e,
Suhrkamp, 128 str., Fr, 26.30.
Reporta�u iz NLZ sa Njema�kog prevela
Tonka Bodruzic
|
