Ivan Marjanovi� De Tonya: Ivan Ma�urani� Hrvatski Goethe i hrvatski “ban pu�anin“ U bogatoj hrvatskoj knji�evnosti i u bogatstvu hrvatskog jezika, Ivan Ma�urani� nam je sigurno ostavio u naslije�e najljepše što jedan pjesnik mo�e ostaviti svome narodu. Ivan Ma�urani�, hrvatski poliglot i hrvatski „ban pu�anin“ (Novi Vinodolski, 18. VIII 1814 - Zagreb, 4. VIII 1890) svršio je njema�ku osnovnu školu u Novome 1827. Pored njema�kog, u�io je talijanski i ma�arski. Školovanje je nastavio u rije�koj gimnaziji, s latinskim nastavnim jezikom. Hrvatski jezik se u to vrijeme nije predavao u školama u Hrvatskoj. Kao odli�an �ak, nastavio je školovanje u Zagrebu, gdje je u�io filozofiju. U jesen 1835. upisuje se na zagreba�ku Akademiju i završava je 1838. Godine 1840. odlazi u Karlovac, gdje otvara advokatsku kancelariju. Idu�e godine, o�enivši se Aleksandrom, sestrom knji�evnika Dimitrija Demetera, stupio je u slu�bu Gradskog poglavarstva u Karlovcu, kao „sirotinjski kurator”. U ovo vrijeme, usporedo se odvijaju Ma�urani�ev knji�evni i društvenopoliti�ki rad. U vrijeme Jela�i�evog banovanja, imenovan je generalnim prokuratorom za Hrvatsku i Slavoniju i dr�avnim nadodvjetnikom, a potom i predsjednikom „dvorskog dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju“. Sudjelovao je u radu Sabora. Bio je ban (1873.-1880.). Govorio je, osim hrvatskog, još devet jezika: talijanski, latinski, njema�ki, francuski, engleski, ruski, �eški, poljski i ma�arski. Spomenik Ivanu Ma�urani�u na Zrinjevcu u Zagrebu Ma�urani� – hrvatski Goethe Još kao 16-godišnji dje�ak u rije�koj gimnaziji, Ma�urani� je napisao svoje prve stihove Vinodolski dol�e, da si zdravo. U vrijeme studija prava filozofije u Zagrebu, a potom i u ma�arskom Szombathelyju, stupio je u kontakt s Ljudevitom Gajem, vo�om Ilirskog pokreta, i objavio u Danici pjesmu Primorac Danici.  U vrijeme studija u Zagrebu i u Ma�arskoj, Ma�urani� je  prou�io klasiku i modernu talijansku, francusku, poljsku i englesku liriku. S posebnom ljubavlju upoznao je i dubrova�ku poeziju, ponajviše poeziju Ivana Gunduli�a, pod �ijim je utjecajem pisao do kraja �ivota. Romanti�ar odgojen na klasici, Ivan Ma�urani� nije napisao velik broj djela, ali je napisao najcjelovitiju i, sigurno, najzaokru�eniju poeziju ilirizma i hrvatskog romantizma. Ivan Ma�urani� je u okvirima ilirizma, a u vjerovanju u panslavensku opravdanost u vrijeme Hrvatsko-ugarske nagodbe (1873) i njezine revizije, osje�ao da se hrvatski narod mora okrenuti i samome sebi u �uvanju svog hrvatskog jezika i svoga identiteta.     Vergilijski osje�aj za mjeru, svje�inu hrvatskog jezika i pisanje iz duše narodnog pjesnika, sve je ovo Ivan Ma�urani� ostavio u naru�je svim budu�im pokoljenjima. �itao je djela Ivana Gunduli�a, studirao njegov rje�nik i njegov izraz i tako, potkovan Gunduli�evom poetikom, zadivio je sve ljubitelje poezije kada je nadopisao 14. i 15. pjevanje Gunduli�evom epskom spjevu Osmanu (ni danas se ne zna što se dogodilo s Gunduli�evim 14. i 15. pjevanjem – postoje dva mišljenja: da su se ova dva originalna pjevanja zagubila ili da ih Gunduli� nije nikada ni napisao). U Gunduli�evom Osmanu i u Ma�urani�evom nadopisanom 14. i 15. pjevanju nema razlika ni u jeziku ni u izrazu ni u umjetni�koj formi – Ma�urani� je savršeno nadopunio Osmana. Svojom nadopunom Ma�urani� je omogu�io da nam Osman ostane u cjelovitih 20 pjevanja. Na nagovor njegovog karlova�kog šurjaka, Dimitrija Demetera, Ma�urani� je za Iskru napisao svoje novo djelo, svoj epski spjev Smrt Smail-age �engi�a. Ono što najviše krasi Ma�urani�evo pjesništvo je �injenica, da je iza nadopuna Osmanu napisao svoje originalno djelo Smrt Smail-age �engi�a i tako umjetni�ki nadmašio �ak i nadopunu Gunduli�evom Osmanu. Smrt Smail-age �engi�a je epski spjev u pet pjevanja (1134 stiha): Agovanje, No�nik, �eta, Hara� i Kob. Ovo je narativno djelo u monološkom obliku, koje ima svoj uvod (prolog) Agovanje: Smail-aga mu�i zarobljene Crnogorce, pjesnik opisuje nabijanja na kolac, “Al’ ne pisnu Crnogor�ad mlada, /Niti pisnu, niti zubi škrinu.” Pjesnik nam predstavlja Smail-agu, silnika, koji se boji neslomljive duše crnogorskog naroda. Smail-aga nare�uje pogubljenje doglavnika Duraka, koji mu je savjetovao da pusti zarobljenike na slobodu – ovaj motiv, nasilje turskog silnika nad svojim, turskim narodom je i tema Smrt Smail-age �engi�a. U No�niku, Novica, sin pogubljenog doglavnika, postaje turski izdajnik. Da bi stekao povjerenje crnogorskog stra�ara, Novica mudro odgovara: „Kad me pitaš, kazat �u ti pravo: /Ja sam junak od Mora�e hladne, /Od Tušine, sela malenoga, /Ispod gore glasna Durmitora. /Nosim troje na srdašcu jade: /Jedni su mi na srdašcu jadi, /Što mi �engi� smaknu Mora�ane; /Drugi su mi na srdašcu jadi, /Što mi �engi� pogubio baba; /A tre�i mi na srdašcu jadi, /Što 'e još više, da još krvnik diše. /Ve� tako ti boga velikoga, /Pusti mene tvome gospodaru, /Gospodaru i mome i tvome, /Ne bi li mi izlije�io jade.“ /Mudrije mu odvratila stra�a: /“Skin’ oru�je, neznana delijo, /Pa nos’ glavu, kuda tebi drago.”/ U �eti se izdvaja govor bo�jeg sluge, starca sve�enika, koji oprašta pojedina�ne grijehe kolektivnim, narodnim osvetnicima: “Djeco moja, hrabri zato�nici, /Vas je ova zemlja porodila, /Kršovita, ali vama zlatna. /Djedi vaši rodiše se tudier, /Oci vaši rodiše se tudier, /I vi isti rodiste se tudier: /Za vas ljepše na svijetu nema./... “Kajte se, dok imade dana, /Dok je doba, djeco, kajte se; /Kajte se, dok nije pozvana /Duša k onom', koji nebom trese; /Kajte se, jer zemaljskog stana /Tijek izmi�e bje�u�’, kajte se; /Kajte se, je zora rana /Na�i �e mnogog’, kud za vazda gre se. /Kajte se…“   U epskom raspletu ovog epskog spjeva, Hara�, silnik Smail-aga ponovo dobiva obrise najokrutnijeg silnika-�udovišta. U trenutku kada Smail-aga nadmašuje Turke skokom i brzinom (“Dobar junak, da je �ovjek taki!” i kada cilja u vlašku glavu, njegov konj kulaš pokleca i Smail-aga izbija oko Tur�inu Saferu, umjesto crnogorskom “janjcu” - ovo je, dakle, drugi put da Smail-aga nanosi povredu svom vlastitom turskom narodu. Silnik ponovo nare�uje mu�enje Crnogoraca: “Gdje domilje krvi oblita /Do �adorja raja tu�na, /Bijesan aga, neman ru�na /“Hara�, rajo, hara�!” ri�e, /”Hara�, hara�, il’ još gore bi�e!” U kona�noj poanti Hara�a odjekuje: „Hara�, hara�, rajo, treba!“ /”Hljeba, hljeba, gospodaru! /Ne vidjesmo davno hljeba!”/ Tijekom pjevanja guslara Bauka o turskim pobjedama, �eta navaljuje na agin šator, jedno puš�ano tane ubija guslara, drugo izbija Saferu i drugo oko. I Smail-aga kona�no gine. U petom pjevanju, Kob, pjesnik simboli�no odgovara na poantu cijelog epskog spjeva Smrt Smail-age �engi�a, a koje se nalazi na stranicamau Agovanju: “Boj se onoga, tko je vik’o /Bez golema mrijet jada!”/  - na polju ispred Lov�ena, u jednoj maloj izbi, turski kostur odjeven u oru�je ponizno se klanja kri�u, tj. simboli�noj pobjedi dobroga u �ivotu. Kako je sin Ivana Ma�urani�a, Vladimir Ma�urani� pisao iza o�eve smrti, Smrt Smail-age �engi�a se ne smije shvatiti kao Ma�urani�eva mr�nja prema Turcima, nego kao njegova mr�nja prema turskom silniku Smail-agi. Dapa�e, prema Vladimiru Ma�urani�u, „On je (Ivan Ma�urani�) u ostalom u �estini borbe mo�da izlijao gnjev svoj u oštrih rie�ih: poslie borbe nije on mrzio nikoga. Naro�ito naši Muhamedovci neka znadu, da jih je on cienio, upravo ljubio, kao pravu bra�u svoju.“ Gornje rije�i potvr�uju da u Ma�urani�evom spjevu „Smrt Smail-age �engi�a“, a i u Ma�urani�evom li�nom vjerovanju, u kontekstu njegovog vremena, krš�anstvo i islam nisu dvije 'protivni�ke' vjerske filozofije – turski kostur, koji se klanja kri�u, ne predstavlja islam, ve� simboli�no predstavlja posmrtno kajanje turskog silnika Smail-age �engi�a kri�u kao simbolu dobroga u narodu krš�anske vjere, koji je ovaj silnik mu�io. Ne treba smetnuti s uma, da je ovo klanjanje istovremeno klanjanje i svemu dobrom u turskom narodu i u dobru islamske vjere, jer je isti silnik mu�io i svoj vlastiti narod. Ina�e, od Ma�urani�evih pjesama, svakako je vrijedno pro�itati njegovu domoljubnu pjesmu Hrvat, koju je napisao 1858. godine i u kojoj se osje�a zgusnutost pjesni�kog izraza u hrvatskom jeziku njegovoga vremena. HRVAT Daj, slušaj, pobre, u grmu pti�a onoga, Gdje nje�ne ugrijan ognjem ljubavi Vijernu drugu poju� boravi I dole jekom puni grla iz svoga; Kom Bog u duši, a duša u oku sjedi, I kog preti�e blagi raj i sliedi. O, koja od slastih rieka onud proti�e, Kako se odzivlju stiene i javljaju Ot�inska brda, kad slievaju Vilinski glasi, u koje bla�en kli�e! Nije l’ ti mio? O dajde ka�i, tko je? “Hrvat u pjesmi kriepi srdce svoje!” Pak gledaj tamo u polju zmaja onoga, Gdje vjeran junak kletvu postavi “Za kralja i narod“ svetoj zastavi, Pak dole zvekom puni ma�a svoga; Kom grom u ruci, munja u oku sjedi, I kog preti�e grozna smrt i sliedi. Uh, koja od krvi rieka onud proti�e, Kako sja gvo�dje, i kako valjaju Bojni se ljudi, kud ga tjeraju Juna�ki gnjevi i kuda sabljom mi�e! Nije l' ti strašan, dajde ka�i, tko je? “Hrvat djedinsko brani pravo svoje!” (Pjesme Ivana Ma�urani�a, Zagreb, 1895., objavio Ma�urani�ev sin Vladimir Ma�urani�.) Ivan Ma�urani� na posmrtnom odru Spomenik Ivanu Ma�urani�u na Zrinjevcu u Zagrebu Za portal: Ivan Marjanovi� De Tonya neovisni hrvatski i ameri�ki knji�evnik Po�etak