|
ZAVI�AJNI ROMAN
Nicol Ljubi�, ro�en 1971. u Zagrebu, a �ivi u Berlinu. Zbog o�eva
posla, koji je bio tehni�ar na zrakoplovima Lufthanse, rastao je
u �vedskoj, Gr�koj i Rusiji. Od svoje 16. godine �ivi stalno u Njema�koj.
Nicol pi�e za tjednike "Die Zeit", "Der Spiegel",
za �asopise "Merian", "Geo Saison" i "Brigitte".
Za svoj knji�evni rad dobio je nagradu Theodor-Wolff-Preis. Dosad
je objavio knjige "Mathildas Himmel (Matildino nebo, 2001),
"Genosse Nachwuchs" (Drug nasljednik, 2004) i "Heimatroman
oder Wie mein Vater ein Deutscher wurde" (Zavi�ajni roman ili
kako je moj otac postao Nijemcem, 2006).
Otac Dragutin, zvan Drago, Ljubi� je ro�en u Zagrebu 1939. godine.
Zavr�io je zanat kod Eduarda Gluhaka, koji je usred Zagreba imao
autoelekri�arsku radionicu. Nakon zavr�enog zanata, krajem pedesetih
godina napu�ta zemlju i bje�i u Italiju. Na sjeveru Italije pronalazi
privremene poslove, dok ga policija ne otkrije na radu na crno.
Pje�ice bje�i u Francusku. Jedno vrijeme boravi u logoru na Korzici,
a onda se zapo�ljava na jugu Francuske. Odatle odlazi u Pariz, upozna
Njemicu, o�eni je i s njom dobije dvoje djece. Nakon nekog vremena
obitelj se preseljava u Njema�ku. Drago se probija kroz �ivot, dok
se ne smjesti kod Lufthanse kao mehani�ar. Brak se raspada i Drago
se ponovno o�eni. Nicol je sin iz drugoga braka.
Nakon �to je otac zbog bolesti dospio u bolnicu i pre�ivio te�ku
bolest, Nicol nagovara oca, koji nerado govori o svojoj pro�losti,
da ponove put koji je oca od Hrvatske preko Italije i Francuske
doveo do Njema�ke, gdje je postao boljim Nijemcem od samih Nijemaca.
Jednoga dana sjednu u auto i dolaze u Zagreb. U Zagrebu stanuju
kod Dragutinove sestre, gdje Nicol upoznaje sve tete, stri�eve i
njihovu djecu. Po�to ne razumije hrvatski, otac mu ubla�ava boli
prve pustolovine kao prevoditelj. Svi su o njemu saznali sve kao
i on o svima. Upoznavanje je bilo pra�eno obilatim objedima s dosta
mesa, �to Nicol nije poznavao u Njema�koj.
Nakon toga krenu na put prema Italiji i tra�e mjesta u kojima je
otac boravio. Nicolu to nije dovoljno, pa �eli saznati kod koga
je to�no radio, gdje se to�no nalazilo sjedi�te tvrtke, tko je to�no
bio poslodavac. To �e se kasnije ponoviti i u ju�noj Francuskoj,
pa i u samom Parizu. Me�utim, nakon �etrdesetak godina mjesta su
izmijenila svoj izgled, tvrtke su nestale, imena poslodavaca kojih
se otac tek po imenima i nejasnim opisima, a ne po prezimenima,
sje�a, te�ko je rekonstruirati. Starije osobe poma�u, ali sve je
to maglovito, nejasno, nezadovoljavaju�e. Nakon vi�etjednog istra�ivanja,
vra�aju se ku�i u Bremen iscrpljeni i donekle zadovoljni. Otac jer
je jo� jedanput obnovio izbjegli�ki put, sin jer je upoznao tragove
o�eve nehoti�ne pustolovine.
Drago Ljubi� nije pobjegao iz Hrvatske zbog politi�kih razloga,
jer ga prema svemu �to knjiga nudi politika nije zanimala. On je
po�ao u potragu za starijim bratom koji se rijetko javljao ku�i
i o kojemu uku�ani ni�ta nisu znali. Zbog nepoznavanja jezika, zamijenio
je i gradove sa, za stranca, sli�nim imenima. Ipak nekako uspostavlja
kontakt s njim, ali s vremenom mu postaje jasno da bratov svijet
nije njegov svijet i usredoto�uje se na svoj �ivot. Ovdje smo kod
jedne tipi�ne hrvatske pri�e. Atipi�an je samo roman i intrigantan.
Iz svega je vidljivo da se radi jednostavnim ljudima koji ne razlikuju
dovoljno "jugoslavensko" od hrvatskoga, ali ipak znaju
da su Hrvati. Pri�a o ocu je vrlo vje�to struktuirana, ali se u
njoj skriva problem o identitetu. Traganje za bratom i traganje
za o�evim stazama je zapravo traganje za vlastitim identitetom.
Obe�ana nam je pri�a o ocu, a dobivamo pri�u o identitetu i njegovu
smislu. Identitet budi u nama te�nju, o�ekivanja, slike, stvara
iluzije. Premda znamo da je identitet razlika naspram drugih, ipak
identitet mo�e biti razlika i od sebe samoga. U dvosmislenosti je
privla�nost ove knjige. Otac postaje "savr�enim" Nijemcem,
za sina to uop�e nije upitno. Identitet kao metafora -ni�ta vi�e!
Nicol Ljubi� je uspio svojom knjigom napraviti spomenik svome ocu
kojega on nikada i nigdje ne bi dobio, jer se spomenici di�u samo
nacionalnim veli�inama. Drago Ljubi� nije ni po �emu nacionalna
veli�ina, ali je, ovom knjigom, postao jedan od simbola, bez svoje
volje, hrvatskoga iseljeni�tva. Sinu nije dao materinski jezik,
ali mu je ne�to dao �to ga s Hrvatskom ve�e. Mo�da i nehotice -svejedno!
Tihomir Nui�
|
