|
BLEIBUR�KA
TRAGEDIJA
Koordinator Hrvatskoga
internet portala www croatia ch, M. Grabovac me zamolio da napi�em
prigodan tekst povodom 59-te obljetnice Bleibur�ke tragedije. Pristao
sam, iako svjestan da je ljudsku bes�utnost i ljudsko zvjerstvo
nemogu�e opisati. Stoga u prvom dijelu donosim �injenice o toj vjerojatno
najve�oj tragediji hrvatskoga naroda, a u drugom dijelu �injenice
o posljedicama te tragedije.
Bleibrug, Dravograd, Celje, Zidani Most,
Ko�evski Rog... mjesta o kojima sam slu�ao u djetinjstvu. U dugim
zimskim ve�erima, uz pucketanje vatre u pe�ima, govorilo se o nestalima,
o onima za koje se vi�e ne zna gdje su, ali se vjerovalo da su �ivi,
jer su posljednji put vi�eni u jednom od spomenutih mjesta. Po�to
nitko nije mogao posvjedo�iti smrt doti�noga �lana obitelji, vjerovalo
se da je jo� �iv i da �e se kadtad vratiti - �im se prilike promjene.
(Za nestale se izbjegavalo pla�ati mrtva�ke mise, jer bi bilo bogohulno
proglasiti ih mrtvima prije nego je to utvr�eno!) Sje�am se oronulih
lica sa suzama u o�ima i dubokim uzdisajima na spomen Amerike, u
�iju se osloboditeljsku misiju tako slijepo vjerovalo - ona �e uni�titi
komunizam i omogu�iti povratak nestalim sinovima. Na spomen gornjih
mjesta i danas se probudi u meni unutarnji �apat velike nesre�e,
narodne katastrofe, jer u mom zavi�aju gotovo da i nije bilo obitelji
koja nije imala mu�ku rodbinu ili u domobranskoj ili u usta�koj
vojsci. Djeca hrvatskih partizana nisu imala ove traume!
Njema�ki general L�hr je 7. svibnja
1945. obavijestio poglavnika Paveli�a da �e Njema�ka potpisati kapitulaciju
i da od sada on, Paveli�, kao vrhovnik snosi punu odgovornost za
sudbinu vojske. Ta vijest se pro�irila strahovitom brzinom. Zavladala
je op�a panika. Po�elo je povla�enje i bijeg pred bezbo�nim komunistima,
koji su se poput spodoba po�eli pojavljivati iz �ume. Nadalo se
da "kr��anski" Zapad ne�e dopustiti pokolj nedu�noga puka,
pa se krenulo na Zapad. Oblikovale su se kolone, prema izjavama
o�evidaca, duga�ke preko 60 km, u kojima su hrvatsku vojsku pratile
starice i starci, �ene s malodobnom djecom.
Austrijski povjesnik Rudolf Kiszling
u svojoj knjizi "Die Kroaten" (Graz/K�ln 1956.) opisuje
doga�aje, u slobodnom prijevodu, ovako: Glavna kolona su uputila
preko Celja, �o�tanja i Slovenskoga Gradeca prema Dravogradu. Postrojbe
su bile uvjerene da �e sa svojim naoru�enjem uspjeti do�i do Austrije.
A partizani, koji su tek 9. svibnja u�li u Zagreb, nisu bili na
vidiku. Medjutim, u Dravogradu dolazi do borbe s partizanima, koji
napadaju iz svojih utvrda. Hrvatima je bilo onemogu�eno povla�enje
dolinom Drave, te su morali promijenti smjer prema jugozapadu, prema
Bleiburgu i dalje prema Klagenfurtu. Hrvatima uspjeva odbiti partizanske
napade, premda su manje skupine, koje se nisu dr�ale glavne kolone,
bile uni�tavane. Hrvatski puk 14. svibnja se pribli�ava Bleiburgu.
Mjesto je bilo ve� u rukama Engleza. Po jugoisto�nim bre�uljcima
partizani su zauzeli polo�aje. Dolazi do sukoba s partizanima iz
kojega Hrvati izlaze kao pobjednici. Istoga dana po�inju pregovori
s Englezima s namjerom da im se Hrvati predaju. Englezi u prvom
trenutku pokazuju dobru volju. U tom se trenutku na�lo oko 150.000
Hrvata, od toga izme�u 130.000 do 140.000 tisu�a vojnika.
Dan kasnije, 15. svibnja, Englezi mijenjaju
svoje dr�anje, valjda zbog dogovora me�u Saveznicima da se postrojbe,
koje kapituliraju, imaju predati onim vojskama protiv kojih su se
borile. Hrvati su po�eli odlagati oru�je. Jednome dijelu, oko dvadesetak
tisu�a je uspio bijeg. Oko 120.000 tisu�a ih je predano partizanima.
Jedna druga kolona od oko 100.000 do 150.000 tisu�a, uglavnom izbjeglica,
predala se prije Bleiburga. Tu je po�etak hrvatskoga Kri�noga
puta; partizani su te ljude podijelili u razli�ite kolone i
krenuli s njima u razli�itim pravcima prema Hrvatskoj i jo� i dalje.
"Pred austrijskim gradi�em Bleiburgom
15. svibnja 1945. glavnina hrvatske vojske predala se je engleskim
jedinicama, �iji je zapovjednik hrvatsku vojsku predao partizanima
i svojim oru�jem osigurao izvr�enje te predaje. Jedan dio zarobljenika
pobili su partizani ve� u okolici Bleiburga; drugi je dio zaglavio
u "mar�evima smrti", koji su bili organizirani, da bi
se pokolj izvr�io na �to ve�em prostoru, te time ote�alo utvr�enje
istine i ubla�io, ako ne rasplinuo, impakt zlo�ina; tre�i, najmanji,
nakon mjeseci i godina stradanja, pre�ivio je da svjedo�i."
(Danijel Crljen "�imbenici bleibur�koga sloma", M�nchen
1970.)
Matija Kova�i�, glavni ravnatelj za
promid�bu NDH, u svojoj knjizi "Od Radi�a do Paveli�a"
zapisuje da su s Englezima s hrvatske strane pregovarali generali
Ivo Heren�i� i Vjekoslav Servatzy te pukovnik prof. Danijel Crljen.
Patizanski pregovara� je bio Milan Basta, komunisti�ki politi�ki
komesar, koji je 1963. objavio knjigu "Rat posle rata"
- kojeg li sarkazma, upravo u Zagrebu. Kova�i� pi�e: "Nakon
izru�enja hrvatske vojske po�eo je jedan od najstra�nijih zlo�ina
povijesti, jedan od najve�ih Drugoga svjetskog rata, po opsegu i
obliku drugi nakon poku�aja istrebljenja �idova u Europi (po Hitlerovom
nalogu)!
Ubijanja su se vr�ila punih mjesec dana.
Najbrojnija ubijanja nastavila su se, kada su po�ele stizati kolone
izru�enih vojnika i bjegunaca iz podru�ja Bleiburga. Strijeljanja
su se vr�ila po bre�uljcima i �umama unaoko Maribora. Na strati�ta
su ih otpremali kamionima. Ubijali su ih strojnim pu�kama, skinuv�i
ih prije toga do gola, i prisvojiv�i sebi sve �to su na�li kod njih.
Gole, svezane �icom otpremali su ih na strati�ta.
Ubijanja su se nastavila u "kolonama
smrti" od slovenske granice pa dalje u Hrvatskoj. Glavne "kolone
smrti", u kojima su se uz pripadnike oru�anih snaga nalazili
uglavnom civili, bile su ove:
1. Vara�din, Ludbreg, Koprivnica, �ur�evac, virovitica, Podravska
Slatina, Na�ice, Osijek, Vinkovci, �id, Kukujevci, Mitrovica, Ruma,
Stara Pazova, Zemun,Pan�evo, Bijela Crkva.
2. Bre�ice, Samobor, Zagreb, Sesvete, Dugoselo, �azma, Bjelovar,
Pakrac, Dragovi�, Po�ega, Krnida, Osijek, Vukovar, �id, Mitrovica,
Beograd.
3. Jesenice, Kranj, �ent, Vid, Bre�ice, Zagreb.
4. Jesenice, Delnice, Rijeka.
5. Zagreb, Dugo Selo, Popova�a, Lipik, Oku�ani, Nova Gradi�ka,
Bosanska Gradi�ka, Gornji Podgradci."
General Stjepan K. Peri�i�, jedna od
najsposobnijih i najpopularnijih hrvatskih generala u Drugom svjetskom
ratu, koji je stajao iznad strana�kih i uskih grupa�kih interesa
i u duhu starih hrvatskih vojni�kih tradicija branio svoju domovinu,
primio je od hrvatskoga vrhovnoga vojni�koga zapovjedni�tva po�etkom
svibnja 1945. zapovijed, da se sa svojom divizijom povu�e u Austriju.
Do�ivio je tragediju kod Bleiburga i �ivio je povu�eno u Austriji
jo� nepunih 26 godina. U jednom pismu od 25. svibnja 1965. svjedo�i:
"U mjesecu travnju 1945. poslao sam na na�e vrhovno zapovjedni�tvo
krugovalom �ifrovanu depe�u - da je rat izgubljen - �to valja raditi?
Nisam dobio nikakav odgovor. Saznao sam da je odr�ana neka konerencija
u Zagrebu, na koju ja nisam pozvan - mogu�e je tu rje�eno upu�ivanje
dr. Vran�i�a i po�etak katastrofe.
Ja sam donio odluku jo� prije ovoga
pitanja - da sa Divizijom ostanem u Domovini - zamjenjenim ulogama
- partizani u grad mi u �umu! To je mojim �asnicima bilo poznato
i neke usta�ke postrojbe su rje�ile, da se priklju�e mojoj Diviziji
- vjerojatno da bi i drugi dalje od mojeg operacijskoga podru�ja
po saznanju isto u�inili.
S ovom namjerom - odbio sam da primim
zapovjedni�tvo III. takti�koga Zbora - jer bi morao napustiti moju
Diviziju - izvr�avanje nakana ote�ano.
No�u 7./8. svibnja primio sam nalog
da se s Divizijom povla�im preko Celja Englezima u susret - dakle
konkretno! Pod pretpostavkom da je ovaj prihvat ure�en, moja namjera
je propala, jer je sada zna�ilo izvr�iti zapovijed ovu katastrofalnu!
�to bi bilo sa mnom i mojim podre�enima - u slu�aju da je zbilja
ovaj na� pothvat od strane Engleza prihva�en? Izgledalo bi da ja
produ�avam borbu proti Engleza. Svr�io bi na vje�alima u N�rnbergu.
Isklju�ivo i samo pada krivnja za na�u katastrofu na na�e vrhovno
politi�ko Vodstvo! Da su bar kad se Vran�i� nije vratio pustili
zapovjednicima na volju i naho�enje bila bi se katastrofa jo� uvijek
mogla izbje�i!
Za moju osobu navodim - da kad su me
dr. Crljen i drugi pozivali da prisustvujem pregovorima s Englezima
- odbio sam i nisam kapitulaciju podpisao. Mojim podre�enim �asnicima
sam saop�io prije Bleiburga da se ja ne predajem i prepustio njihovim
odlukama svakog pojedinog."
Ovaj izbor nije reprezentativan nego
namjeran. Njime �elim dana�nje nara�ataje upozoriti na dalekose�nost
nacionalne katastrofe i dubinu osobnog mucanja pred njom. Tragedija
se ne krije toliko u brojkama, koje se navode od 26.000 tisu�a do
600.000 tisu�a ubijenih, koliko u op�ehrvatskom odnosu prema njoj.
Tko je odgovoran za pokolj? Ako su Hrvati sa�injavali glavninu "antifa�isti�koga
pokreta" u biv�oj dr�avi, gdje su bili u vrijeme ovoga pokolja?
Mogu li hrvatski "antifa�isti" u Europi na�i sli�ne "antifa�iste"
koji su veliki postotak vlastitoga naroda u ime "antifa�izma"
poklali? Na Bleiburgu i Kri�nom putu su, naime, usta�ke postrojbe
sa�injavale mali postotak. Masakrirani su uglavnom civili i domobrani.
O posljedicama toga mentaliteta govorit �emo u drugom dijelu.
Nastavlja se...
TIHOMIR
NUI�
|
