"MOJ KRI�NI PUT - SYNOPSIS",
"KROATISCHER KREUZGANG - SYNOPSIS",
"MY WAY OF CROSS - SYNOPSIS"

Zvonko Springer na Trgu sv. Trojstva u Tvr�i u Osijeku, rujna 1999.

Od Zvonka Springera, �iju knjigu "BEZ KRIVNJE IZOP�EN ili MOJ KRI�NI PUT" smo u 27 nastavaka objavili na našem portalu, primili smo skra�enu verziju opisa tih za njega teških, po �ivot pogibeljnih dana, na hrvatskom, njema�kom i engleskom jeziku, pod naslovima "MOJ KRI�NI PUT - SYNOPSIS", "KROATISCHER KREUZGANG - SYNOPSIS "  i "MY WAY OF CROSS - SYNOPSIS". Donosimo sve tri verzije:

MOJ KRI�NI PUT

S Y N O P S I S

Po�etkom travnja 1945. isto�na je fronta Hrvatske bila izlo�ena sna�nim napadima jedinica Titovih partizana, koji su se tada nazivali Narodno Oslobodila�ka Vojska Jugoslavije (NOV). Nezavisna Dr�ava Hrvatska (NDH) je u to doba imala fašisti�ku vladu pod vodstvom Poglavnika Dr. Ante Paveli�a te pripadnika Ustaškog politi�kog re�ima, a koji su bili u savezu s Hitlerovom Njema�kom još od travnja 1941.

Sjeverno od moga rodnoga grada Osijeka Ruska je armija napredovala skroz Ma�arsku, a u �ijem su sastavu bile novo formirane vojne jedinice Bugara i Ma�ara. Sve su te vojne jedinice zajedni�ki napredovale prema zapadu k Austriji i Be�u. Po�etkom travnja 1945. slomljen je njema�ki mostobran na Dravi kod Harkanya, oko 40 kilometara uzvodno od Osijeka, što nije bilo naro�ito primije�eno od osje�kih gra�ana. U posljednjih �etiri mjeseca gra�anstvo je bilo naviklo, da se stvarna ratna fronta prote�e uzdu� rijeke Drave. U jutro 13. travnja 1945. saznali smo, da �e se 1. Domobranska bitnica u sklopu 2. Ustaškog Zdruga povu�i sa svoga polo�aja kod Osijeka u tijeku naredne ve�eri.   

Ja sam bio dodijeljen toj Domobranskoj jedinici kasno u prosincu 1944. kao �asnik u �inu zastavnika. Moja je prva du�nost bila isturenog motrioca, dok sam kasnije premješten u samu bitnicu kao topni�ki zapovjednik. Kada smo primili obavijest o napuštanju Osijeka ostalo mi je malo vremena, da bih se oprostio od roditelja. Sva moja nastojanja, da izbjegnem povla�enje bitnice bila su uzaludna. Me�u inim izjalovili su se moji pokušaji, da do�em u kontakt s partizanima kako bih im se pridru�io. Isto tako nisam našao pogodno skrovište, gdje bih mogao do�ekati kraj rata u sigurnosti. U stvari oba su pokušaja bila nemogu�a, jer bih njima samo ugrozio sigurnost moje obitelji od samoga po�etka. U pove�erje 13. travnja 1945. napustio sam svoj rodni grad u sklopu 1. Bitnice, koja je prvo krenula prema jugu od Osijeka do Podgora�a, da bi slijede�eg jutra skrenula prema zapadu, slijede�i ratnu frontu koja se je protezala uzdu� rijeke Drave.      

Franjeva�ka ulica u osje�koj Tvr�i gdje je bio Franjeva�ki samostan
a u �ijim se je kazamatima nalazio zatvor OZN3 vojne policije.

Toga slijede�eg jutra je moj konj "Zelenko" bio smrtno ranjen u napadu zrakoplova kod Našica pa sam ga morao ustrijeliti vlastitim pištoljem. Moj je školski kolega, a tako�er zastavnik u bitnici, nakon toga zra�noga napada dezertirao. Povla�enje Hrvatskih Oru�anih Snaga (HOS) prema zapadu, što je bilo slu�beno objavljeno, postepeno se pretvaralo u op�i bijeg hrvatskoga pu�anstva u tom smjeru. Promet je na cestama postajao sve guš�i pa su se tako u kolone hrvatskih i njema�kih vojnih jedinica umiješali civili putuju�i u svojim kolima s konjskom zapregom te sa povezanom stokom.

Kod Malog Gr�evca, po prilici na pola puta izme�u Osijeka i Zagreba, bitnica je sudjelovala u teškoj no�noj bitki sa još neodre�enim neprijateljem. Tu sam do�ivio svoj prvi sretan bijeg sa polo�aja isturenog motrioca odakle sam vodio vatru topova bitnice u tijeku cijele no�i. Nekoliko se dana kasnije meni dogodilo nešto sli�no i to kod polo�aja bitnice u selu �abno. Tamo mi je uspjelo u zadnji �as pobje�i s polo�aja isturenog motrioca te pridru�iti se bitnici, a koja je ve� bila u pokretu. Nitko me nije na vrijeme obavijestio pa sam samo slu�ajno primijetio, da se partizanske jedinice pribli�avaju crkvi u �ijem sam tornju motrio pomake neprijatelja.
 
U kasno poslije podne 8. svibnja je bitnica napustila svoj polo�aj, tada zapadno od grada Kri�evci, da bi  nastavila marširati cestom, koja je vodila prema sjeveru od Zagreba. Jugoslavenska Narodna Armija (JNA) je bila "oslobodila" glavni grad Hrvatske Zagreb baš toga dana. U tijeku te no�i saznali smo da je rat u Europi završen pa da je sklopljen mir. Sada se svatko od nas nadao, da �emo na�i potrebnu zaštitu kod Zapadnih Saveznika pa smo hrlili u njihovom smjeru. Bojali smo se da bi nas zarobile neke vojne jedinice Rusa ili Bugara. Zbog toga se povla�enje Hrvata nastavilo kroz Sloveniju u smjeru zapada i to prema Austriji.   

S istoka su nama za petama bili partizani i neke jedinice JNA, koje su nas tjerale prema Rusima i Bugarima preko Drave na sjeveru od nas. Pojedine su jedinice HOS-a te posebno Ustaške Vojnice pokušavale povremeno probiti se kroz taj obru�, koji se sve više stezao oko nas. Hrvatski su se politi�ari (me�u njima i Poglavnik) te visoki dr�avni slu�benici tako�er pridru�ili tom op�em bijegu prema zapadu u nadi da �e spasiti svoje �ivote u ameri�kom ili britanskom zarobljeništvu. Na�uli smo vijest o masakru Hrvata, koji su uspjeli pre�i Dravu mostom kod Dravograda. Me�u inim pri�alo se potajno, da su Britanci razoru�ali više hiljada Hrvata te ih potom predali Titovim vojnim jedinicama.

U poslijepodne 14. svibnja zapovjednik je bitnicu napustio bez najave i bez ikakve zapovijedi. Ja sam odjednom ostao jedini �asnik u bitnici pa sam nekoliko sati kasnije odlu�io, da je pogodnije predati se partizanima, što je bila najbolja mogu�nost da se pre�ivi. Nadao sam se da �e s nama kao ratnim zarobljenicima postupati prema osnovama �enevske Konvencije. Titova Narodno Oslobodila�ka Vojska je ve� od prije obe�avala sigurnost svima vojnicima Domobranstva kao ratnim zarobljenicima, ako bi sami napustili fašisti�ki re�im koji je vladao tada Hrvatskom. Sada, kada sam ostao jedini �asnik u bitnici, izdao sam zapovjedi, da se sklone na sigurno oko stotinjak naših konja, uništi svu municiju te demontiraju zatvara�i topova iz kojih sam izvadio udarne igle i bacio ih u šumu. Time je onemogu�eno korištenje �etiriju haubica za vatrenu paljbu. Nakon pono�i predvodio sam vojnike bitnice, a koji su mi se pridru�ili, pa smo se vra�ali istom cestom kojom smo ovamo stigli samo prije nekoliko sati.  

Zvonko pokazuje na zazidani otvor u podzemne �elije zatvora OZN3, gdje je on bio zatvoren.

U rane još tamne jutarnje sate predali smo se nevidljivoj oslobodila�koj jedinici prije same zore na dan 15. svibnja 1945. U vrijeme kasnijih jutarnjih sati preodjenuo sam se u civilno odijelo, koje smo zvali "mufti", jer se sastojalo od mješavine civilne i vojne odje�e. U nekoliko daljnjih sati izgubio sam skoro svu svoju imovinu uklju�ivši cipele (moje su mi �izme oduzete tri dana kasnije) u izmjeni stvari pod  oru�anom prijetnjom u tzv. "�oranju", koje su vršili do zuba naoru�ani ali bijedno obu�enih vojnici "osloboditelja". Kasnije istoga jutra krenuli smo pod stra�om natrag prema Slovenj Gradecu, gdje smo se razišli po ogromnom otvorenom prostoru vo�njaka, koji se prostirao iza jedne vojarne. Svatko je krenuo svojim putem u potrazi za svojim vojnim okrugom tamo negdje u tom ogromnom prostoru. Vo�njak se uskoro pretvorio u veoma prostorni te otvoreni logor za tamo naišle mnoge hiljade ratnih zarobljenika. Ja više nikada nisam vidio ikoga od svojih topnika nakon što smo se razišli u tom logoru.

U logoru kod Slovenj Gradeca skupilo se oko 40.000 zarobljenih Hrvata i to samo muškaraca. Na dan 17. svibnja 1945. nalo�eno je ratnim zarobljenicima da napuste logor te krenu na marš u koloni �etveroreda, koja je bila duga oko 10 kilometara. Taj marš bit �e kasnije poznat kao "HRVATSKI KRI�NI PUT". Od samoga po�etka bili smo podvrgnuti golemim fizi�kim naporima, pa tako i nepodnošljivoj gladi i �e�i. Grubi su bili i nemilosrdni napadi stra�ara pratilaca, dok je neprijateljsko stanovništvo doprinijelo mnogo zla koloni ratnih zarobljenika. Sve to je imalo kao posljedicu mnoge ozljede te smrt me�u zarobljenim Hrvatima. Tkogod je pre�ivio te strahote ostao je slomljen tijelom i duhom za dugo vrijeme nakon tih marševa smrti. U vrijeme kada su strahote 2. Svjetskog rata ve� prestale diljem Evrope, Hrvati su još morali izdr�avati mnoge od tih pa i neke mnogo gore. Mnogo i previše osoba je umrlo što od slabosti ili o�aja, dok su drugi mnogi bili hladnokrvno ubijeni u narednim danima i tjednima pora�a u doba, kada je Evropom ve� vladao Mir.

Moj Kri�ni Put trajao je 16 dana u koje sam vrijeme hodao 555 kilometara. Drugoga dana, nedaleko prije Celja, morao sam skinuti svoje �izme u jednom od prisilnih "�oranja" pa sam daljnjih 492 kilometara hodao manje više bosonog. Kako nisam imao druge obu�e, to sam od Celja dalje hodao bosonog pa sam nastojao omotati svoja stopala bilo �ime što bih slu�ajno našao uz put. Stalno sam tra�io ili što više prosja�io za hranom ili ne�im za pi�e te bilo kakav komad tkanine da umotam stopala. Plakao sam i preklinjao svoju sudbinu, a kleo sve vladaju�e pa i pojedina�no te na kraju i cijelo �ovje�anstvo. Sa svojih još nepunih dvadeset godina vidio sam kako se ljudi slamaju i nestaju, kako se krade i povrje�uje te mu�i slabije i nemo�ne osobe, a �esto se ubija hladnokrvno i bez razloga bilo koga.

Vodena Vrata s unutrašnje strane zidina utvrde Tvr�e. Gravura J. Gojkovi�a iz 1939.

Na tom putu do�ivio sam pojedina�ni heroizam, smilovanje te �aljenje u malo slu�ajeva. Susreo sam osobe, koje su mi pomogle ne gledaju�i pri tome na vlastitu opasnost. Do�ivio sam grupu �ena u Daruvaru, koje su vlastitom hrabrosti i odlu�nosti prisilile stra�are da dopuste, da nam pomognu na svoj na�in te su tako ubla�ile naše boli i stradanje. U grupi od oko dvadesetak Domobranskih �asnika stigao sam 2. lipnja 1945. u Osijek, nakon prisilnoga marša pod stalnom prijetnjom smrti u 16 dana te dugom oko 555 kilometara, od kojih sam prošao 492 kilometra bosonog. Re�eno nam je, da moramo kao ratni zarobljenici prvo pro�i kurs "PREODGAJANJE", kako bismo mogli postati oficiri dostojni JNA. Nas su smatrali ratnim zlo�incima i to bez ikakvoga islje�ivanja ili nekoga su�enja. Prvih dana u Osijeku proveo sam u logoru na Zelenom Polju, odakle smo preba�eni u Sremsku Mitrovicu vlakom. 

Moj je otac je uspio sprije�iti da dalje krenem u nekoj koloni iz Sremske Mitrovice i to baš na dan moga dvadesetoga ro�endana. Donio je sa sobom nalog da se moram vratiti u zatvor vojne policije OZN3 u Osijeku radi daljnjega islje�ivanja. Tamo sam bio zatvoren u podrumskoj �eliji s drvenim podom na kojem sam spavao, što je bio pravi luksuz za mene. U po�etku su sa mnom postupali kao da sam neki ratni zlo�inac, no nakon nekoliko dana sam bio preslušan tj. "islje�ivan". Nakon toga sam napisao strojem svoj �ivotopis, što se nazivalo "karakteristika". Potom sam bio premješten u zatvorsku sobu u prizemlju, u kojoj je bilo desetak drugih zatvorenika. Nakon nekoliko tjedana re�eno mi je jednoga dana, da idem na kurs "preodgajanja" u nekom nepoznatom mjestu. Objasnili su mi, da kada obavim taj kurs mo�i �u postati oficir u Jugoslavenskoj Narodnoj Armiji – ovako je glasilo u naredbi. Tako sam nakon mjeseca dana zatvora u staroj tamnici Tvr�e grada Osijeka preba�en u logor za �asnike ratne zarobljenike negdje daleko na istoku Srbije. Izgubio sam oko polovicu svoje po�etne tjelesne te�ine na smrtonosnom maršu, no sada sam se ve� bio nešto oporavio. Odmah sam se bolje osje�ao, kada sam sreo nekoliko poznatih drugova me�u zarobljenim hrvatskim �asnicima u logoru u Kovinu. 

Vrijeme tzv. te�aja "preodgajanja" u Kovinu proteklo je prili�no brzo. Tamo sam se nešto više fizi�ki oporavio, ali sam u duši osje�ao još uvijek veliku tjeskobu. Odlu�io sam u sebi izbrisati svoja �alosna sje�anju i pomisao na protekla �etiri mjeseca, koja sam pre�ivio na dnu ljestava �ovje�nosti. Bio sam svjestan �injenice, da sam pre�ivio ratni zlo�in te etni�ko �iš�enje ili genocid nad Hrvatima nakon završetka rata u 1945. Na dan 14. kolovoza 1945. napustio sam logor ratnih zarobljenika u Kovinu, a to na osnovu Op�e Amnestije od 3. kolovoza 1945. AVNOJ-a (Antifašisti�ko Vije�e Narodnog Oslobo�enja Jugoslavije). Postao sam opet slobodnim gra�aninom pa sam se uputio ku�i u Osijek. Unato� oslobo�enja nisam se mogao osloboditi svojih gorkih i stravi�nih sje�anja.

Zvonko stoji ispred obnovljenih Vodenih Vrata unutar osje�ke Tvr�e u rujnu 1999.

�etrdeset godina kasnije odlu�io sam opisati svoja sje�anja pod naslovom "RE-EDUCATION or Four Months in the Life of a Young Man" (u prijevodu: "PREODGANJANJE ili �etiri Mjeseca u �ivotu Mladoga �ovjeka"). Taj tekst od oko 250 stranica pisao sam strojem u tijeku godina 1984./5. Ja sam se na taj na�in oslobodio gor�ina onih �etiriju mjeseci. �elja mi je bila upoznati mla�e naraštaje sa svim grubostima i strahotama rata, koja mogu pota�i bez obzira svakoga na zlodjela protiv �ovje�nosti. Petnaestak sam godina kasnije napisao knjigu na hrvatskom pod naslovom "Moj Kri�ni Put", koja je po sadr�aju jednaka prvotnom tekstu na engleskom. Knjiga je promovirana u lipnju 1999. kada je u mojoj rodnoj zemlje došlo do znatnih politi�kih i društvenih promjena. Ja se nadam da �e mla�i hrvatski naraštaji iz knjige mo�i nau�iti nešto o sudbini svoje djedovine i o�evine, kada ve� ti naraštaji nisi smjeli ili htjeli govoriti o tome što se do�ivjeli odnosno pre�ivjeli.         

*****
"KROATISCHER KREUZGANG - SYNOPSIS"

*****
"MY WAY OF CROSS - SYNOPSIS"

*****

Napisao prema engleskom tekstu Zvonko Springer - Anif, lipnja 2015.
Moja web-adresa glasi: http://www.cosy.sbg.ac.at/~zzspri/
Moje e-mail adresa glasi: zzspri@aon.at

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

Vezani �lanci - svi nastavci knjige Zvonka Springera:
 
"BEZ KRIVNJE IZOP�EN ili MOJ KRI�NI PUT"