Zanimljiva povijest stare lipe u Bilju

Nekada davno, u doba djetinjstva današnjih Biljana, lipa u blizini dvorca imala je poseban zna�aj. Mladi ljudi, koji su tada „hofirali“, u doba njihove mladosti, u blizini dvorca Eugena Savojskog znali su imati „spoj“, „�venk“ s curom ili kako su Biljani znali re�i „sudar“. Susret su �esto zakazivali baš pored stare lipe. Tu bi se sastajali, daleko od o�iju javnosti, u polumraku u kojem je jedina svjetlost dolazila s udaljenih ku�a od tada loše uli�ne rasvjete. Jedno vrijeme u podno�ju stare lipe bila je i klupa.

Djeca su o drvetu pri�ala misti�ne pri�e. Govorili su da je lipu zasadio sam Eugen Savojski kada je 1712. godine završila izgradnja dvorca i da je velika lipa stara „barem 300 godina“. Nakon što je srušena, stru�njaci su utvrdili da je bila stara 170 godina i pretpostavili su da je zasa�ena za vrijeme kada je Beljskim vlastelinstvom vladao Nadvojvoda Carl von Österreich-Teschen (Karlo).

Austrijski vojskovo�a, nadvojvoda Karlo, koji je pobijedio Napoleona u bitci kod Asperna (21./22. svibanj 1809.) bio je vlasnik Belja od 1822. do 1847. Mo�da su stru�njaci krivo procijenili starost lipe, jer bi po godinama starosti sadnju lipe mogli pripisati i mu�u Marije Kristine, k�eri carice Marije Terezije, vojvodi Albertu Ka�imiru saksonsko-teschenskom (Albert Kasimir Herzog von Sachsen-Teschen) koji je bio u posjedu Beljskog vlastelinstva od 1780. do 1822. godine.

 
Tko je zasadio lipu?
Vojvoda Albert sasko-teschenski (lijevo) ili nadvojvoda Karlo od Austrije (desno)?

Stablo ove lipe je bilo vrlo široko, krošnja velika, a njene debele grane po�ele su trunuti. Stvorena je velika rupa izme�u stabla i široke grane, pa su šumari tu rupu zacementirali, da ne bi dalje trunula. U mašti djece rodile su se razne pri�e pa i ona o „zazidanom opasnom orlu“ koji je �ivio u toj „rupi“, koji je bio toliko „opasan“, da su ga morali zacementirati u toj rupi.

I onda je stara lipa po�ela ubrzano starjeti. Sušile su se grane i ve� po�ele ugro�avati ljude koji su ispod nje prolazili. Stavili su i plo�u upozorenja: „Zabranjuje se ...“, a onda su je jednog dana posjekli, na veliku �alost Biljana kojima je stara lipa bila znamenitost, onaj „detalj“ koji je uz dvorac Eugena Savojskog, �ingi-lingi �ardu, mlinove, crkve, barutane, itd... �inio njihovu prepoznatljivost, identitet, ponos ...

Biljani su tada bili vrlo ljuti što je „njihova“ stara lipa posje�ena.

U vrijeme kada su vlasnici Beljskog vlastelinstva bili �lanovi obitelji Habsburg, lipa je pru�ala „debeli hlad“ plemstvu i gospodi, a mo�da i ranjenicima, jer je u 1. Svjetskom ratu u dvorcu bila ure�ena bolnica koju su uspostavili i financirali Friedrich i Isabella, tadašnji vlasnici Beljskog vlastelinstva i, naravno, vlasnici dvorca i parka oko njega.

Stara lipa po�etkom 20. stolje�a na fotografiji Isabelle Croy-Dülmen,
(Š�itaroci: Dvorci i perivoji u Slavoniji)

Koja vrsta lipe je bila zasa�ena?

O kojoj vrsti lipe se radi? Lipa je drvo koje je duboko ukorijenjeno u svijest Slavena. Kod slavenskih naroda je bio obi�aj, da se pod drvom lipe obavljaju obredi vjen�anja, odvijali su se sudski procesi, u�ilo se i zabavljalo te je drvo lipe simbol Slavena. Stara narodna vjerovanja ka�u da ne�e grom udariti u koprivu, ali ne�e ni u drvo lipe. Budu�i je drvo lipe simbol slavenskog naroda, smatra se i svetim drvom, tako da u narodu postoji pravilo da se prilikom branja cvjetova lipe �ovjek prvo pomoli, te da cvjetove bere pa�ljivo bez kidanja, ošte�ivanja ili rezanja grana drveta lipe, jer u suprotnom sedam godina ne�e mo�i brati ili u�ivati �aj od lipe.

Lipa, latinski: Tilia, a još je zovu: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa, veliko je drvo �ije stablo dose�e visinu od 25 do 30 metara, a starost i do nekoliko stotina godina.

U našim krajevima rastu bijela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa), velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna lipa (Tilia parvifolia). Drvo tra�i zemljišta zašti�ena od vjetrova s dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja. Postoji još jedna vrsta sitnolisne lipe, Tilia cordata, koja daje najbolji materijal za �aj te velikolisna lipa ,Tilia platyphyllos. Postoji i hibrid sitnoliste i velikolisne lipe tzv. europska lipa (Tilia x europaea) koja ima dvije vrtne verzije: Tilia europea „Euchlora“ (carska lipa), i Tilia europea „Pallida“.

Radnik Šumarije Šimi� „presudio je“ staroj lipi 70-ih godina 20. stolje�a
(Hrvatske šume, br.11., 1992.)

Srušena stara lipa u parku dvorca Eugena Savojskog u Bilju
(Hrvatske šume, br.11., 1992.)

Što i kako dalje?

Na mjestu stare lipe, šumari su zasadili mlado drvo lipe, ali je ono, u ratnim okolnostima okupacije Baranje, slomljeno i uklonjeno. Osje�ko-baranjska �upanija i Op�ina Bilje, spremaju se kupiti dvorac i park oko njega da bi sa�uvali i SPASILI dvorac i uspomenu na Eugena Savojskog. Mo�da bi bilo dobro Biljanima „spasiti“ i uspomene na nekadašnju staru lipu te na mjesto gdje je rasla, zasaditi lipu ISTE VRSTE. Time bi se pokazala ekološka svijest današnjih „vladara“, dokazao osje�aj za poštivanje naslje�a i kontinuiteta, a prostor bi se oplemenio.

Ne treba zaboraviti ni park lipa oko crkve  Bezgrešnog Za�e�a Bla�ene Djevice Marije, izgra�ene 1775. godine u Bilju. Oko biljske crkve bila su tako�er stabla lipe, od kojih je mirisao cijeli „Centar“ sela. Op�enito, bilo bi dobro oplemeniti selo (sve ulice) hortikulturom kada se, a mo�da i prije, završe podzemne infrastrukturne instalacije. Op�ina Bilje ve� je radila na tome, a mo�da današnja lokalna vlast prepozna ovaj na�in oplemenjivanja prostora koji nas svakodnevno okru�uje.

Darko Varga 9.6.2015

Za portal: Darko Varga

Vezani �lanci:

Evo gdje smo! Došli smo po pri�u!
HRT radio: Emisija o princu Eugenu Savojskom

Dan dvorca Eugena Savojskog u Bilju