Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
(Ne)podnošljiva lako�a putovanja
Indija 10

Tako lako, a tako teško (razumljivo)
Magic mystery message – svastika i kolam

Rijetko je što na ovome Svijetu toliko prepoznatljivo kao svastika, (...samo coca cola... ).

Tri, �etiri milijarde na Istoku i više od milijardu ljudi na Zapadu ovoga planeta, vide u ovome simbolu nešto više od obi�ne grafike.

Svastika je kri� simbol, sa zakrivljenim ili zaobljenim krajevima, �ija se �etiri kraja mo�e usmjeriti na desno ili lijevo, tako da �ine pravi, oštri ili ispru�eni ugao. Ponekad su krajevi kri�a povezani s drugim krugovima, linijama, to�kama ili ukrasima. Ti simboli su oko 6000 godina poznati u Europi i Aziji, a mo�e ih se sresti i u Africi i Srednjoj Americi.

Malo se koji drugi simbol toliko �esto pojavljuje u indijskom društvu kao nedovršeni kvadrat, naj�eš�e crvene boje, koji onome tko ga ugleda, garantira bo�ji blagoslov.

Svastika je svakodnevica u Indiji i mo�e se sresti posvuda: na zidovima, pri svetkovinama, u ku�ama ili automobilima, u autobusu ili na ulici kao izraz dobrodošlice gostima...

Teško je zapadnjacima, u susretu s ovim kozmi�kim simbolom sre�e, da ne pomisle na nesre�u - crni kukasti kri�, koji su kao simbol arijevske rase koristili nacisti. Ova dva simbola, hinduisti�ka svastika i nacisti�ki kukasti kri�, iako u grafi�kim detaljima sli�ni, razlikuju se po tome što im se krajevi pru�aju u sasvim razli�itim pravcima, jednako kao i njihova zna�enja.

Kako je mogu�e da je jednostavan crte�, najstariji kozmogram �ovje�anstva,  istovremeno postao pojam za viziju univerzalne harmonije, ali i za masovna ubojstva, uništavanje, nesre�u i kaos kakav svijet nije nikad prije vidio?

Svastika nacrtana nevještom rukom iznad ulaznih vrata, sasvim svejedno, siromaške ili bogataške ku�e, predstavlja samo jedno: savršenstvo Univerzuma.

Na svastici je Univerzum podijeljen na �etiri dijela, a u sredini kvadrati�ne forme je simbol sunca. Nezavršeni krakovi kri�a, koji podsje�aju na meridijane i paralele, otvaraju sve religiozne etni�ke, eti�ke i druge granice Univerzuma, u svim pravcima svijeta.

Više je nego ironi�no i apsurdno da jedan ovakav, na sve strane otvoreni simbol, poslu�i za stvaranje najve�ega egoizma, usamljenosti, tjeskobe i nesigurnosti, kao što je to bilo vrijeme fašizma.

Na jugu Indije, u dr�avi Tamil Nadu, se puno rje�e nailazi na svastike, ali su zato posvuda prisutni simetri�ni crte�i na�injeni od bijeloga ili ofarbanog ri�inog brašna. Na ulazima ku�a i hinduisti�kih hramova, �ene svakodnevno crtaju kolam.

Ovi crte�i sli�ni labirintima, jednako kao i svastika, imaju prastare korijene u indijskoj kulturi.

Površina na kojoj �e se crtati kolam, dobro se o�isti i pokvasi vodom, a onda se obilje�e brojne to�ke, koje se povezuju neprekinutom linijom. Ako je dijagram manji, crte� se izvodi direktno, bez obilje�avanja to�aka. Kolam motivi su svakoga dana druga�iji, a kre�u se od onih na�injenih u par sekundi, do onih kompliciranih za �ije crtanje se potroši i nekoliko sati.

Kolama ima onoliko koliko i �ena koje ga izra�uju, a postoje kolam crte�i za radne dane i za svetce, kada se pose�e za specijalnim dizajnom.

Crtanje kolama u prvome redu doprinosi mentalnoj disciplini onoga tko ga crta. Od istoga se o�ekuje i potpuna koncentracija na poslu koji radi, a cjelokupni trud vodi autora kolama u više energetsko kontenplativno stanje.

Sve nacrtane linije imaju svoje zna�enje, svaka to�ka svoju simboliku, ali se u pravilu sve svodi na zahvalnost bogovima za zaštitu i vo�enje u �ivotu, za sre�u, zdravlje  i plodnost �itelja ku�e ili posjetitelje hrama u koji se ulazi, a ispred kojih se kolam naj�eš�e i nalazi.

Glavno zna�enje kolama je zaštita od zlih i uništavaju�ih utjecaja izvan ku�e ili crkvene zajednice. Jutarnje obnavljanje ili crtanje novog kolama, je svakodnevna i prva obaveza u novom danu.

Moderna vremena uzimaju svoj danak, pa danas dobar broj �ena, ovu jedinstvenu religioznu umjetnost upra�njava samo u neradnim i svetim danima. Lijep, kompleksan i poseban kolam je dobar pokazatelj o nadarenosti �ene za lijepo i rukom ra�eno, a posebice se cijeni disciplina s kojom se radi kolam.

U Kerala se pojavljuje kolam ra�en s cvije�em – pukkalam, a na sjeveru Indije se pravi rangoli.

Sve forme kolama, polako prerastaju u komercijalnu umjetnost i izradu suvenira.

Zanimljivo je da se kolam mo�e matemati�ki opisati i objasniti Teorijom grafova, a u svijetu je na ovu temu najpoznatiji indijski matemati�ar Gift Siromoney.
 
Grad, rijeka, planina...
Ram, Ram...

Jedna od onih uskih uli�ica u kojima se dva punija muškarca teško mogu mimoi�i bez ve�ih problema. Ulica, u kojoj je dnevnoga svijetla dovoljno tek u podne, kada je sunce u zenitu, lagano se spušta prema obali rijeke.

Od mjesta na kojemu stojim je do rijeke preostalo samo desetak metara, ali je pogled na rijeku zaklonjen visokim gomilama prvorazrednog drveta za ogrjev. Meni kao nekadašnjem šumaru, nije teško procijeniti da je ovdje naslagano sedamdesetak prostornih metara cjepanica.

Na proširenju uli�ice je �ajd�inica. Pored zida je uska drvena daska, na koju uz malo muke smještam i ja svoju stra�njicu. U komfornoj Europi bi na ovoj „klupi“ sjedila trojica, maksimalno �etvorica muškaraca. Uskih, indijskih, mršavih, muških, stra�njica je ovdje u Varanasi �ak jedanaest. I nitko se ne buni. A i za što bi se bunio. Topli slatki �aj se priprema polagano bez nervoze i pitanje je vremena kada �e se omiljeno pi�e Indijaca, na�i u našim rukama i na našim nepcima.

�ajd�ijina mirno�a i predanost ritualu pravljenja toploga napitka dobro nam godi i odmara nas, a vatra na kojoj se pi�e kuha, pomalo i grije u prosina�ko jutro. 

„Ram naam satya hai…Ram naam satya hai…!” Odjedanput, potpuno neo�ekivano kroz ulicu pristi�e monotono glasno ponavljanje: „Ramino ime je istina...Ramino ime je istina...!“

Ispred naše �ajane protr�i par muškaraca, nose�i na bambusovim nosilima, cvije�em i šarenim platnima, zamotano i ukrašeno Nešto. 

Protr�alo je ovih par ljudi kao da se pripremaju za sportske igre Commonwealth zemalja, a ja izvan sebe, jer nisam ni razumio o �emu je rije�, nisam uspio izvaditi fotoaparat, a nije još ni �aj gotov pa da za utjehu popijem koji gutljaj. A i nije mi baš ni jasno za koju se sportsku disciplinu pripremaju.

Par minuta kasnije, kod prvih gutljaja toploga �aja, prizor se ponavlja i sada prepoznajem na nosilima, ljudsko tijelo umotano u bijelo platno. Ram, Ram...

Nisam popio ni polovicu �aja, a pored �ajd�inice je ve� promaklo �etiri pokojnika i dvadesetak �ivih ljudi koji su ih nosili ili pratili. Ram, Ram...

Jedan od onih s kojima dijelim onu neugodnu drvenu dasku, vidjevši moju zbunjenost, objašnjava mi da je to svakodnevica u gradu na Gangesu. Dodaje još da je ovih procesija dnevno preko tri stotine na samo ovome mjestu, a sli�nih je desetak u cijelome gradu. Umrijeti u Varanesi, je posebna Hindu �ast. Ram, Ram...

U miru popijem još jedan �aj pa se lagano odše�em par metara prema rijeci iza onih brda cjepanica.

Na samoj obali Svete rijeke je okupljen velik broj ljudi. Onih koji se brinu o spaljivanju preminulih, pristiglih iz mrtva�nica, ali i rodbine i prijatelja preminulih. Ceremonija spaljivanja je javna. Neudate �ene moraju se dr�ati malo podalje.

U znak sje�anja na to da je �ovjek sa�injen od pet elemenata: vatra, voda, zrak, zemlja i prostor, ro�aci na�ine pet krugova, u smjeru kazaljke na satu, oko budu�e loma�e. Vatrom koja potje�e iz nekoga od hramova, potpaljuje loma�u, kada je to god mogu�e, prvoro�eni sin.

Kod �ena se najprije pali od nogu, a kod muškaraca vatra po�inje gorjeti od glave. Izlazak atman, besmrtne duše je glavni trenutak ceremonije spaljivanja, a za to je potrebno, prema hinduisti�kim obi�ajima, posebno pripremiti i razbiti lubanju pokojnika.

Preminula djeca do pete godine i oboljeli od lepre se ne spaljuju, ve� direktno potapaju u Ganges. Do 1829. godine je bio obi�aj, da se Hindu �ene spaljuju �ive s njihovim preminulim supruzima.

Neke loma�e su u punoj ja�ini, vatra i dim se di�e desetak metara visoko. Nema neugodnog smrada paljevine i ljudskog mesa. Nema plakanja i naricanja. Nema ni pretjerane tuge na licima rodbine.

Na onima loma�ama koje po�inju gorjeti, lijepo se mo�e vidjeti kako se platno, ko�a i kosti napuhavaju, podklobu�aju i savijaju pod vrelinom ognja.

Druge loma�e se tek pripremaju, drva se sla�u, a po koli�ini drva se mo�e i procijeniti socijalni status preminuloga. Sirotinja je zadovoljna i s par cjepanica, a bogati potroše drva, koliko i siromašna obitelj za grijanje cijele ku�e preko zime. Klasa nedodirljivih razgr�e izgorjele loma�e, a ostatci nagorjelog drveta i pepeo mrtvih, završavaju direktno u vodi Svete rijeke, u kojoj se par metara dalje kupaju stotine hodo�asnika.

Cijelo vrijeme pristi�u nova nosila i mrtva tijela. Ram, Ram...

Samo desetak metara dalje �ivi i bori se da pre�ivi par milijuna �ivih. Ram, Ram...

Za milijardu ljudi na ovom planetu je sveta rijeka Ganges, majka svih rijeka i pojam �ivota. Direktno na ovoj �ili kucavici Indije, �ivi preko pola milijarde ljudi koji su doslovno ovisni o svakoj kapljici vode koja protje�e Svetom rijekom.

Za cijelu Indiju je Ganges pojam o�iš�enja od svih grijeha, a na rijeku se dolazi tra�iti moksha, otkup, oslobo�enje, razrješenje iz vje�itog toka: ra�anje, umiranje i ponovno ra�anje.

Desi li se da se razrješenje dogodi na Svetoj rijeci u gradu Varanasi, �ovjek koji ovdje umre, direktno prelazi u novi krug �ivota.

Rijeka Ganges je, prema legendi, pala direktno s neba. Sveta rijeka, prema hinduisti�kom vjerovanju, vodi direktno u Nirvanu.

�ivot, smrt, �ivot, smrt, �ivot... Jadni Hindu nema ni najmanju šansu da se u smrti, a o �ivotu i da se ne govori, malo odmori kao mi, �ekaju�i obe�ana tisu�ugodišnja nebeska carstva.

Ka�u da Rim treba vidjeti pa umrijeti. Svi Rimovi, Parizi, Atene, Istanbuli... sve ve� vi�eno na ovome svijetu, su trice i ku�ine u odnosu na Varanasi.

Varanasi je najpodnošljivija i najugodnija lako�a, umiranja i �ivljenja na svijetu, koju sam ja vidio.

Alisa u labirintu ukusa
Nektar i ambrozija u jednome

�ak da Brahma, Shiva, Vishnu, Krishna, Lakshmi... potpomognuti bogovima i bo�anstvima iz drugih dijelova ovog planeta, nisu ništa drugo napravili osim lassi, bilo bi to sasvim dovoljno.

A sve je tako jednostavno. Lassi se pravi od vode ili mlijeka pomiješanog s jogurtom. Kada se ovome jednostavnom napitku doda malo še�era, šafrana, vo�nog soka ili usitnjenog vo�a, ru�ine vode, kardamona, kima... nastaje najbolji nektar i ambrozija, pi�e i hrana bogova. Ukus dobro ohla�enog lassi,  poslu�enog u jednokratnoj posudi od pe�ene gline, je bo-�an-stven.

U bhang lassi se umiješa još i suho liš�e ili cvije�e konoplje, pa se to lijepo konzumira o svetkovinama posve�enima bogu Shiva.

Tko zna kako �emo za dvadesetak godina gledati na ovo vrijeme u kojemu �ivimo.
Mo�da se poka�e da je siromašna, gospodarski zaostala Indija, lako i bezbolno izašla na kraj s izazovima postavljenima pred �itelje ovoga Svijeta, puno bolje i lakše nego bogate, razvijene zemlje Zapada.
Da mo�da ne...

P. S. Ovo je kraj skromne „Upute za upotrebu Indije“ koju sam s posebnim zadovoljstvom pisao proteklih dana. To mi nije bilo posebice teško jer su mi još svje�e i upe�atljive slike i doga�aji s višemjese�nog potepanja po Planetu Indija. U svakom slu�aju, ovo je tek špica sante leda, kada su u pitanju zanimljivosti i nepoznanice vezane uz Indiju.

Mo�da je pisanje o Indiji završeno, ali ne i razmišljanje o ponovnom putovanju na indijske paralele i meridijane. Kako sada stvari stoje, to i ne�e biti jako daleko. Krajem listopada se ponovo otiskujem u Hindu zemlju. 

Zadovoljan završenim poslom, odlu�io sam se po�astiti ne�im iz naših krajeva. �ašicom novogradiške šljivovice, koju sam prije nekoliko dana dobio od prijatelja Mladena. Vra�aju�i flašu u hladnjak, pomislim da bi bilo dobro pustiti i neku dobru glazbu.

Me�u dvadesetak gramofonskih plo�a, sa�uvanih usprkos brojnih seljakanja posljednjih decenija, pronašao sam album grupe Time iz 1972. godine, izdanje Jugoton. Na  bijelom omotu LP je tehni�kim šablonama, tada modernima, uredno napisano: REY-U ZA 20. RO�ENDAN.

Potpisi prijatelja ispod ovoga su kroz godine potpuno izblijedjeli i skoro nestali, ali ja znam da su to Vlado, Franjo, Kentro, Keli, Petar, Dubravko...

Ram, Ram...

�ivjeli!

Za koji �ivot treba da se rodim /Time, 1972./

Za koji �ivot treba da se rodim
Za koji sudnji dan treba da �ivim
I kojem bogu treba da se molim
I koju �enu treba da volim ja
Za �iju ljubav trebam da sam sretan
Za �iju ranu treba da sam bol
Na �ijem odru treba da svije�a
Za koju �enu treba da sam gol
I nikada ne�u saznati to
Kud vodi me put �ivota mog
Za �iju volju se ra�a �ivi i mre
Za �ije nebo treba da sam duga
U �ijoj tami treba da sam lu�
Za koju pjesmu treba da sam tuga
U �ijoj �aši treba da sam �u� ja
Za koju jesen treba da sam �etva
Za koju sliku treba da sam kist
Za �ije usne treba da sam kletva
Za koje grane treba da sam list

Foto galerija

Tekst i fotografije: Milan Rajši�
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

Od istog autora:

Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
(Ne)podnošljiva lako�a putovanja
Indija 9