Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (41)
Osvrt na glazbeni �ivot Zagreba 60-tih godina

Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi. Današnji osvrt na glazbeni �ivot Zagreba 60-tih godina je izuzetno vrijedan prilog koji portal preporu�uje svim svojim �itateljima, kako starijoj tako i mla�oj generaciji...

*****

Crtice:

Naši rock sastavi '60-tih - "Tko je bio tko!" (III.)

O rangiranju sastava 1960. - 1968.
U zadnjem od tri nastavka na temu "Tko je bio tko!", nekoliko rije�i o razlozima i smislu te male serije.

 "Tko je bio tko!" me�u našim rock sastavima '60-tih upozorava na �injenice koje se ne mogu negirati: sastavi su imali razli�ite rezultate, vrijednosti i scenski zna�aj, a time i povijesni zna�aj, i sve to se mo�e rangirati na osnovi objektivnih kriterija (muzi�kih, diskografskih, scenskih i drugih).
Takvo rangiranje do sada nije postojalo, a "Tko je bio tko!" je prilog koji bi taj nedostatak trebao ukloniti.

Rangiranje sastava 60-tih samo po sebi, danas, toliko decenija kasnije, nije interesantno, i još je manje  potrebno - ali, ako je to finalni rezultat novih informacija o sceni i sastavima, analize i usporedbe sastava i njihovog utjecaja, onda je to jedinstveni dokument koji pru�a suštinski potpuno novu sliku i uvid u same po�etke razvoja hrvatske rock scene.   
Pogotovo ako je to prvi dokument koji obuhva�a ono što u trenutku još uvijek postoji samo u formi   razbijenog ogledala �iji su dijelovi (tj. informacije o sastavima!) zabilje�eni u internetu, enciklopedijama i ponekoj monografiji, i to bez ikakvog te�inskog faktora (zamijenjenog ABC-redoslijedom sastava) i bez me�usobne korelacije u pogledu muzi�ke i scenske vrijednosti, te pogotovo ako su ti dijelovi vrlo �esto subjektivno obojeni i dimenzioniranim - i pogotovo ako taj dokument poti�e iz kriti�nog pera "insidera".    

Time glavna tema postaju temelji i struktura muzi�ke scene, a ne samo sastavi kao pojedina�ni elementi konstrukcije muzi�ke scene.
"Tko je bio tko!" je time u funkciji onih koji �ele znati, ili saznati nove detalje o tome što i kako je bilo.

Ostaje pitanje zašto je to prvi dokument u tom kontekstu? Glavni razlog zbog kojeg ocijene u pravilu nedostaju, a usporedbe i rangiranja ne postoje, je problem posjedovanja "legitimacije" da se to uradi - i to je istovremeno odgovor na pitanje zašto to do sada nije ura�eno.
Naime, u ocjenu, usporedbu i rangiranje sastava iz tog vremena (i to to�no tim redoslijedom!), kvalitetno se mo�e se upustiti samo onaj tko zadovoljava sljede�e preduvjete:
- kompetencija potrebna za ocjenu instrumentalnih, vokalnih i drugih kvaliteta pojedinog sastava
- znanje scene i situacije u vrijeme djelovanja, potrebno za ocjenu zna�aja doprinosa muzi�koj sceni, te
- osobni scenski do�ivljaj sastava.

Dakle, problem "legitimacije" je za mnoge prili�no visoka prepona, ali to ne umanjuje zna�aj i vrijednost rezultata rada onih koji su to�no i kvalitetno obavili posao u "kolekcionarskom" dijelu, i osigurali podatke o pojedinim sastavima, �lanovima, diskografiji i sli�no.
Me�utim, kod takvih kolekcija je teška diferencijacija izme�u mnogobrojnih sastava, i u tom pogledu "Tko je bio tko!" nudi mnogo više, i to posebno u pogledu kvalitetnih sastava koji su bili "ledolomci", i �iji zvuk i nastupi su nezaboravni dio sje�anja generacije tog vremena.

Izvrstan primjer su zagreba�ki "Bezimeni", te uz njih zagreba�ki "Kristali" i rije�ki "Uragani" - pionirski sastavi koji po zna�aju u vrijeme stvaranja hrvatske rock-scene pripadaju u sam vrh "piramide".
Me�utim, umjesto da imena tih sastava pišu krupnim slovima, autori povijesti našeg rocka ih trpaju u isti koš s brojnim drugim sastavima koji su kao sastavni, ali ipak nebitni dio rock-scene postojali u to vrijeme.
Zato "Tko je bio tko!" ima u tom kontekstu svoj dodatni smisao.

O ligama
Na kraju treba re�i kako pozicioniranje nekog sastava u neku od ni�ih liga, ne umanjuje vrijednost tog sastava, ve� ocrtava �injenicu kako je, ukupno gledano, ipak bilo boljih i/ili uspješnijih sastava.
Isto tako, na svoj na�in mnogo govori i to da neki sastavi "nedostaju" u ukupnoj rang listi, odnosno da u "Tko je bio tko!" nisu niti spomenuti.
Svi�alo se to nekom ili ne, razlog je isti: u rang listu su ušli drugi, od njih bolji i/ili uspješniji sastavi.            
U svakom slu�aju, svi navedeni sastavi su dali svoj specifi�ni, ve�i ili manji pe�at našoj rock sceni.

U "Tko je bio tko!", nakon sastava "Super lige" i "Prve lige":
* Super liga: "Bijele strijele" i "Crveni koralji" Hrvatski internet portal u Švicarskoj - "Crtice" - 39. nastavak
* Prva liga: "Mladi / The Mladis" i "Dinamiti"  Hrvatski internet portal u Švicarskoj - "Crtice" - 40. nastavak
pozicionirani su sastavi "Druge lige" i "Tre�e lige":
* Druga liga: "Roboti", "Zlatni akordi", "Kristali" i "Bezimeni" (svi iz Zagreba) i "Uragani" (Rijeka).
* Tre�a Liga: "Delfini", "Grupa 220", "Lordovi", "Mi" i "O' Hara" (svi iz Zagreba).

O objektivnom i subjektivnom redoslijedu sastava "Druge lige"
Navedeni redoslijed sastava je rezultat evaluacije prema kriterijima koje je teško osporiti, me�utim, uz "Drugu ligu" se ipak mora konstatirati da su uspore�ivani sastavi djelovali u toliko razli�itim vremenima i uvjetima, da bi se to moralo uzeti u obzir.      
Zato uz objektivnu rang listu dajem i subjektivnu rang listu s potpuno druga�ijim redoslijedom:
* Druga liga, subjektivni redoslijed: "Bezimeni", "Kristali", "Uragani", "Roboti" i "Zlatni akordi"!
  
Subjektivni redoslijed �u pokušati obrazlo�iti iz pozicije sudionika tog vremena kojem su poznati mnogi "detalji" koje je zbog efekta t.zv. "vremenske distance" od pet godina izme�u 1962. i 1967., bilo gotovo nemogu�e obuhvatiti evaluacijom, a �ije sagledavanje je va�no za rangiranje.

Naime, Roboti" i "Zlatni akordi" se nalaze na vrhu "Druge lige" prvenstveno zbog diskografije, pobjeda na festivalima, nastupa u inozemstvu i drugih objektivnih kriterija koji se odnose na rezultate tih sastava u periodu 1966/67., me�utim, ako se u obzir uzme vremenska distanca, onda to znatno relativizira baš te komponente usporedbe - i rezultiraju�i redoslijed!
Vremenska distanca ukazuje na razliku izme�u uvjeta djelovanja sastava koji su 1962./63. dosegnuli svoj vrhunac i nestali tako da iza njih prakti�ki nije ostao niti jedan tonski zapis, i onih koji su vrhunac dosegnuli nekoliko godina kasnije, i to u potpuno druga�ijim i neusporedivo boljim uvjetima u pogledu broja tonskih studija i broja producenata plo�a, kvalitete tonskog snimanja, pojave stereo i video snimki, potpuno novih mogu�nosti muzi�ke infrastrukture, broja i veli�ine dvorana i prostora u kojima se moglo organizirati nastupe itd.

Vremenska distanca ukazuje i na druge bitne razlike: u drugoj polovici '60-tih su u najve�im gradovima odr�avana brojna takmi�enja i festivali elektri�ara na kojima su se sastavi mogli prezentirati (i na barem nekom od njih pobijediti), o tomu se pisalo, snimke su se mogle �uti na radiju, �esto su izdavane i plo�e s pobjedni�kim pjesmama, tako da je neki dobar sastav mogao "brzopotezno" postati poznat široj publici - dok je za sastave s po�etka '60-tih postojao samo "Prvi pljesak" u zagreba�kom "Varijeteu" koji je, �ak i za pobjednika, bio referenca od samo lokalnog zna�aja, te eventualna preporuka za tonski studio.
Naime, "Prvi pljesak" nije bio spominjan niti u tisku niti na radiju, pa se informacija o pobjednicima i sastavima koji su nastupili, širila usmenom predajom publike prisutne u maloj dvorani "Varijetea".
Na taj na�in su neki muzi�ki vrijedni i po zna�aju za razvoj hrvatske rock scene va�ni sastavi, bili široj javnosti nepoznati sve do trenutka kada ih se moglo �uti na radiju - i ako se to nije desilo, trajno su ostali kao "lokalni" sastavi u pogledu va�nosti za našu "globalnu" rock scenu.
(Mo�da najtipi�niji primjer su šibenski "Magneti" koji su kao "lokalni" sastav nezaslu�eno ostali kao trajna "nepoznanica" za autore povijesti našeg rocka.)
Bilo je nekoliko takvih sastava, i zato "Tko je bio tko!" slu�i ne samo kao "podsjetnik" na takve sastave, ve� ih i muzi�ki pozicionira u odnosu na poznate sastave.  

Vremenska distanca ukazuje i na "handicap" prvih sastava u pogledu va�ne uloge tiska, jer su se tjednici koji su popularizirali vokalno-instrumentalne sastave pojavili tek nakon što su neki od prvih zna�ajnih sastava nestali sa scene.
Isto se odnosi i na podru�je reklame uz najavu nastupa, gdje je došlo do krupnih promjena: mali, rukom napisani ili šapirografirani plakati na nekom zidu, stupu ili stablu, zamijenili su veliki profesionalni plakati s fotografijama u boji; najave na radio-stanicama, automobili s razglasom i reklamama koji su kru�ili gradom, itd. - ukratko, scena je postala tr�ište na kojem su organizatori priredbi i mediji zamijenili ono što se u po�etku propagiralo samo lokalnom usmenom predajom.

Posljedica na redoslijed utvr�en preko objektivnih kriterija je o�igledna: vremenska distanca nas u�i i  upozorava kako ipak nije sve sadr�ano u broju �lanaka, snimki, plo�a, festivalskih pobjeda i sl., te da su sastavi koji su stvarali scenu i bili muzi�ki izvrsni, a to nisu mogli poentirati - mo�da �ak i vrjedniji od onih koji su poslije uspjeli pod mnogo boljim uvjetima.

Iz pozicije onoga koji je dobro znao sve "generacije" Robota (od "RobOta" Fritza Marvina, do "Robota" s Tonijem Studeny), kao i sve postave "Zlatnih akorda" (koje su se izmjenjivale oko jezgre bra�a 'Fuma' i 'Ico' Miksi�, i bubnjar �eljko Marinac - 'Ma�or'), bitna je još jedna �injenica: "Roboti" i "Zlatni akordi" su u svakom trenutku bili jedan od desetak sli�nih sastava, ponekad jako blizu vrha, ali nikad s obadvije noge na pijadestalu najboljih - dok su "Bezimeni", "Kristali" i "Uragani" dali svoj autenti�ni pe�at po�etku razvoja naše rock scene i ostaju kao neosporive legende našeg rocka.

I još nešto se ne smije zaboraviti: rije�ki "Uragani" su po godini prvog javnog nastupa (1960.!) naš prvi elektri�arski sastav, i po tome zauzimaju sam vrh "povijesnog pijadestala" (ne samo!) hrvatskog rocka!

Napomena:
Moj stav, kao i subjektivno rangiranje bi trebali biti razumljivi iz sljede�eg primjera.
Veliki njema�ki hit i poslije evergeen Drafi Deutschera "Marmor, Stein und Eisen bricht", prvi puta sam �uo u vrijeme dok smo svirali po Njema�koj. Pjesma je 1965. odmah postala "obvezni" dio repertoara gotovo svih sastava, od onih njema�ki-velikih, kao "The Lords", do onih koji su svirali po klubovima - svi smo pjevali "dam - dam, dam - dam". Kao što se to zna desiti, me�u tim sastavima je bilo izvanrednih sastava �ija izvedba je bila bolja od originala (na primjer, engleski sastav "The Boots" na koji smo naletjeli u jednoj baraci u starom dijelu Stuttgarta).
Otprilike godinu dana kasnije, "Roboti" su snimili tu pjesmu, i "Mramor, kamen i �eljezo" je postao i ostao njihov najve�i hit. Njihova verzija, koju sam �uo prvo na zagreba�kom radiju, a poslije i "u �ivo", na mene nije ostavila neki posebni dojam, jer je pjesma muzi�ki jednostavna (uostalom kao i ve�ina hitova), i jer sam znao kvalitetnije izvedbe.
Poruka je u sljede�em: ogromna je razlika izme�u dojma "ništa posebno!", prema dojmovima koje su na mene ostavili "Bezimeni" i "Kristali" �ija svirka je bila nešto nezaboravno. A bila je godina 1962.!

Bez njih bi naša rock scena bila "kao kao cappuchino bez šlaga"
"Bezimeni" i "Kristali" su dva sastava bez kojih bi po�etak naše rock scene izgledao "kao cappuchino bez šlaga". U periodu 1962. - 1964., doslovce su "prodrmali" našu rock scenu "napada�kim" sviranjem i zvukom, rock repertoarom - i vrlo glasnim sviranjem (to su bila naša dva najglasnija sastava!).
Ne samo zbog "oštrog" rock-repertoara, ve� i zbog "nadglasavanja" sa saksofonom, oba sastava su svirala uz poja�ala "navinuta do daske", a svoj doprinos "grmljavini" svesrdno su davali i njihovi dobro oznojeni bubnjari - pa sada pokušajte zamisliti njihovu svirku u jednoj od nekadašnjih malih dvorana, u koju se naguralo nekoliko puta više ljudi nego što bi to smjelo biti, i koji bi još htjeli �agati! 

Uvjeren sam kako se i danas, nakon više od �etrdeset godina, kod generacije koja ih je slušala i plesala uz njihovu muziku, pri spomenu imena "Bezimeni" i "Kristali", u sje�anjima odmah pojavi "video" s klasi�nim rock-songovima po �ijoj izvedbi su "Truli" - Janko Mlinari� iz "Bezimenih" (s "Johny B. Goode" od Chuck Berry-a), i "Kri�ica" - Silvije Vedrina iz "Kristala" (s "Jenny, Jenny", "Good Golly, Miss Molly" i drugim pjesmama od Little Richarda i James Browna), s punim pravom postali legende našeg rocka.
      
Na�alost, broj tonskih zapisa koji su nam ostali baš iza ta dva specifi�na, izvrsna i povijesno va�na sastava je prakti�ki nula, a situacija nije bolja niti u pogledu u tisku objavljenih �lanaka i fotografija.
O "Bezimenima" i "Kristalima" su budu�im generacijama i onima koji su zainteresirani za sam po�etak našeg rocka, ostali samo naknadni zapisi s osnovnim podacima ("VIS 'taj-i-taj', u sastavu 'tom-i-tom'. djelovao 'od-do'), te malobrojne naknadne informacije u �lancima sa sje�anjima sudionika tih vremena.
Šteta!

Usput:
Posebno vrijedne i interesantne priloge na planu dokumentiranja i odr�avanja sje�anja na hrvatsku rock scenu '60-tih, ve� decenijama objavljuje Walter 'Neno' Neugebauer, koji je pišu�i o nekom sastavu, kontaktirao �lanove sastava, te im uz molbu za komentar i nadopune, slao ono što ima.
Za razliku od onih koji naknadno pišu i analiziraju hrvatsku i ex-YU rock scenu i sastave od kojih mnoge "in live" nisu do�ivjeli, Walter Neugebauer je od samog po�etka do danas bio dio toga: svoju "vje�nu" rock-karijeru zapo�eo u "Kristalima" (glasovir), nastavio u "Mladima" (orgulje, vokal), krajem '70-tih osnovao je grupu "The Cadillac", svirao je i u drugim sastavima, tako da u pogledu duljine rockerskog sta�a predstavlja rijetku konstantu na samom vrhu hrvatskog rocka.
Sredinom '90-tih osnovao je "Total Rock World", udrugu zagreba�kih rockera, �iji je predsjednik.

Danas je teško re�i zašto "Bezimeni" i "Kristali" kao dva izvanredna sastava nisu postigli mnogo više, ali �ini se da se to desilo zbog kombinacije razli�itih uzroka.
Glavni mogu�i uzrok je nedostatak snimaka, odnosno neprisutnost "u eteru", a to je vjerojatno posljedica klime koja je u samom po�etku '60 vladala u tonskom studiju Radio-televizije Zagreb: elektri�arski sastavi sa saksofonom (dakle, "Bezimeni" i "Kristali"!), teško su zadovoljavali kriterije u pogledu "nu�ne" studijske �isto�e zvuka tog instrumenta; pjeva�i su ionako morali zadovoljiti odre�ene kriterije "pravog" vokala ("Bezimeni" nisu imali "pravog" pjeva�a) itd., a obavezno pjevanje na hrvatskom je ionako za mnoge bio K.O.-kriterij (kriterij koji vjerojatno ne bi ispunio niti sâm Chuck Berry, ako bi u studiju "Istra" �elio snimiti "Johny B. Goode"!).
Napomena:
U pogledu snimanja na engleskom, led je prakti�ki probijen tek 1964. nakon povratka Karla Metikoša iz Pariza, a jedina prethodna iznimka je bio neprikosnoveni velikan Ivo Robi�!

U svakom slu�aju, došlo je do svojevrsnog apsurda: sastav s "najmršavijim" zvukom uspio je u�i u studio i ostaviti niz snimaka ("Atomi"), sastav s punim, doslovce "rušila�kim" zvukom koji osvaja i nosi, nije ostavio niti jednu snimku ("Bezimeni"), dok su "Kristali" uspjeli (sa saksofonom!) u�i u studio neposredno pred kraj svojeg djelovanja, kako bi, u za njihov na�in sviranja "apotekarskim" uvjetima, snimili dvije suhoparne instrumentalke koje nisu bile posebno zapa�ene ("Sun�ani sjaj" i "Vedro nebo"). 

Globalno gledano, za "Bezimene" i "Kristale" nije bila optimalna niti situacija u pogledu širih perspektiva: oba su sastava djelovala u periodu 1962. - 1964., dakle u vrijeme dominacije "Bijelih strijela" (etabliranih kroz snimke, plo�e, festivale i besprijekorne scenske nastupe) i po�etka dominacije "Crvenih koralja" (etabliranih nizom vokalnih hitova s dobrim tekstovima, te instrumentalkama karakteristi�nog zvuka).
Za "Bezimene" i "Kristale" je to zna�ilo djelovanje i "tra�enje mjesta pod suncem" u prili�no neugodnom "sandwichu" izme�u dva sastava koji su u tonski studio radio-televizije i proizvo�a�a plo�a ulazili na velika vrata, i koji su u to vrijeme bili jedini sastavi prisutni �ak i u dnevnom tisku.
A niti vremena nije bilo za nešto starije �lanove oba sastava, jer su po�eli stizati pozivi za vojsku. 

O sastavima "Druge lige"
* "Bezimeni"
Bili su sastav beskompromisnog rock-repertoara uz "strong /hard beat" - i u tome su ostali mo�da naš najbolji sastav. U vrijeme ra�anja zagreba�ke rock-scene, dakle u vrijeme dominacije "sveprisutnog" sastava "Bijele strijele"; scenski i muzi�ki šarolikih, a ritmi�ki ponekad nekompaktnih "Kristala"; tonski i muzi�ki skromnih i nepretencioznih "Sijena", te kroz studijske epruvete lansiranih "Atoma", "Bezimeni" su bili muzi�ki specifi�an i kvalitetan "kontrapunkt". Posebno ih je izdvajao kompaktni zvuk u dvorani, koji je osvajao, bio pun i instrumentalno bogat.  
Najbolje stvari su im bile instrumentalke - svirali su instrumentalni rock, a budu�i da su u sastavu imali saksofonistu, udarne stvari su im bile od sastava "The Champs" i "Johnny & The Hurricanes", a �ak i danas se mo�e konstatirati da su mnogo propustili oni koji nisu �uli "Mamuta" (Mahmut Ismailovski) kada uz ritmi�ki �vrstu pratnju benda "izvla�i jetra" iz svog saksofona.

Vokalno, "Bezimeni" su, isto tako bez kompromisa, pjevali rock, i pritom kao nezaboravni ostaju klasi�ni rock&roll songovi u izvedbi basiste Janka Mlinari�a - "Trulog".
("Truli" ili pisano "Trooley", je jedan od naših rijetkih muzi�ara koji su bili iskreno i trajno dedicirani  rock&rollu, i jedan je od onih rijetkih koje zaista zaslu�uju naziv "rockera '60-tih".)

"Bezimeni", izvorna postava 1961. - ovakvi nam ostaju u najljepšem sje�anju
S lijeva na desno: Janko Mlinari� - "Truli" (bas gitara, vokal), Mahmut Ismailovski - "Mamut" (saksofon),
Petko Kantar�ijev (klavir), Braco Škrinjari� - "Kljun" (bubnjevi) i Slaven Ra�ki (solo gitara)

Gornja fotografija ukazuje na �injenicu kako nam uz "Bezimene" nedostaju �ak i fotografije, a ne samo tonski zapisi, jer na fotografiji nedostaje solo-gitarist �eljko Margeti� - "Marga", a �ini se da druge nema! Naime, za razliku od ve�ine sastava s dvije gitare (to su gotovo bez iznimke bile solo-gitara i ritam-gitara), "Bezimeni" su imali dva jednako vrijedna solo-gitarista, Slavena Ra�kog i tehni�ki izvanrednog �eljka Margeti�a - "Margu".
(Obadvojica su mi bili susjedi, pa je tako moj kvart, u krugu od 200 m oko �amke, hrvatskom rocku dao �etiri izvrsna gitarista: Miro ("Koralji"), �eljko - "Pes" ("Mladi"), i Slaven i �eljko - "Marga" iz "Bezimenih"!)           

"Bezimeni" su imali bazu u baraci "Medicinar" na Šalati, gdje su svirali na nezaboravnom plesnjaku i gdje su postali simbol iskonskog rock&rolla, a Truli s "Johny B. Goode" postao naša rock-legenda.      
U jesen 1963. su iz "Medicinara", gdje su ve�inska publika bili studenti medicinskog fakulteta, prešli u dvoranu "Poleta" na �amki (slobodnu nakon prelaska "Crvenih �avola" na "Ribnjak"), gdje su nastavili oduševljavali brojnu publiku u sada ve�oj dvorani, i u centru grada.

Uz "Bijele strijele", "Bezimeni" su bili elektri�arski sastav koji je po�etkom '60-tih naj�eš�e svirao na maturalnim zabavama u presti�nom Glazbenom zavodu - i pritom su postali naš prvi elektri�arski sastav koji je policija pokupila s bine i odvela u policijsku stanicu! Navodno, kako ne bi kvarili omladinu!  
(Da, takva su bila ta vremena koja mnogi ne pamte - ali, na sre�u, nisu se zvali niti "Crveni bez(i)meni" niti "Crveni �avoli", jer bi ina�e prespavali u pritvoru gdje "Johny" sigurno nije "Good".)          

Na�alost, iako su to nedvojbeno zaslu�ili, nešto bitnije i na širem planu se nije desilo: poneki koncert, ljetne ga�e na moru i na igralištu "Lokomotive" u Tuškancu - i kraj djelovanja 1964.

* "Kristali"
Kod "Kristala" su dominirale vokalne izvedbe u širokom spektru od rocka do "bel canta", tako da su nakon nekoliko rock pjesama u kojima je Silvije Vedrina - "Kri�ica", ne štede�i glasnice pokušavao biti bolji od Little Richarda i James Browna, znali ubaciti i neku od talijanskih "laganica", za koje je bio "specijaliziran" pjeva� Mirko Kip�i�.
Instrumentalni dio repertoara je bio sli�an onom od "Bezimenih", odnosno i kod njih se isticao saksofon.
Posebna atrakcija je bila solo gitara bila, i to zvu�no i scenski, jer je jedan od naših najboljih gitarista (Zvonko �urak - "Riki") virtuozno svirao na prvoj gitari s dva vrata vi�enoj na našoj sceni.

"Kristali", izvorna postava 1962. - ovakvi nam ostaju u najljepšem sje�anju
S lijeva na desno: Ivica Percl (bas gitara, vokal), Jerko Dobrini� (saksofon),
Walter Neugebauer - " Neno" (klavijature), Zvonko �urak - "Riki" (solo gitara), Krešimir Ivi� (ritam gitara),
Silvije Vedrina - "Kri�ica" i Mirko Kip�i� (vokalni solisti), te Zlatko Ivankovi� (bubnjevi) 

Prvi nastup "Kristala" je bio 1962. u orgošu Doma kulture na Svetom Duhu, da bi nakon toga uslijedili nastupi na plesnjacima u Tekstilnoj školi u �rnomercu, te u Tucmanu i Glazbenom zavodu, uglavnom u pauzama plesnih orkestara, a prvi samostalni plesnjak u centru grada odr�ali su u velikoj dvorani na prvom katu tvornice preko puta tadašnjeg Velesajma (desno od ulaza u Studentski centar).
Neposredno nakon toga odr�ali su koncert u prepunoj dvorani "Istra" u Teslinoj 7 - i to je bio prvi samostalni koncert jednog elektri�arskog sastava!
Napomena:
U to vrijeme, i godinama nakon toga, u zgradi "Istre" je bio tonski studio radio-televizije Zagreb - studio u kojem je godinama snimano prakti�ki sve što se poslije �ulo na radiju. Tonski studio se nalazio na prvom katu, iznad po�etka dvorane; mikrofoni i zvu�nici za muzi�are i pjeva�e su bili na bini u dvorani, a pored zvu�nog kontakta izme�u studija i bine, postojao je i vizualni kontakt kroz stakleni "izlog" iz studija prema dvorani. Ton majstori su bili legendarni Sre�ko Orli� i Radan Bosnar, te Hrvoje Hegeduši�.
Uz studio "Istra", još su postojali manji TV-studio u Šubi�evoj, i studio "Jugotona" u zagreba�koj Dubravi.

Na�alost, kod "Kristala" se, kao i kod "Bezimenih", nije desilo ništa bitnije na širem planu - kao da nisu mogli bolje i više od onoga što su ve� u prvoj godini pokazali, a nakon što je solo-gitarist Zvonko �urak - "Riki" u ljeto 1964. godine otišao iz sastava, "Kristali" su prestali djelovati.

Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
"Kristali": "Sun�ani sjaj" (1963) https://www.youtube.com/watch?v=0ON3J1kvewY
"Sun�ani sjaj" je instrumentalka studijski izrazito "suhog" zvuka, kod koje se samo u solo dionicama saksofoniste mo�e zaklju�iti kako je to zvu�alo "u �ivo". Isto se odnosi na blijedi, "telefonski" zvuk solo gitare. Ukratko, za "Kristale" nereprezentativna (i jedina sa�uvana!) snimka.

Napomene uz �lanove sastava:
Zvonko �urak - "Riki" je nakon odlaska iz "Kristala" nastavio svirati u razli�itim "ad hoc" sastavima, da bi pri kraju muzi�ke karijere u Hrvatskoj, kao �lan sastava s nadimkom "Afri�ki kvartet" (Maestro Miroslav Sedak - Lignja" na saksofonu, Zvonko �urak - "Riki" na gitari, Janko Mlinari� - "Truli" na bas-gitari i Nino Dimitrijevi� - "Ptica", otišao na dulju, t.zv. "afri�ku turneju" s Karlom Metikošom.
Poslije je otišao u Švicarsku, gdje je uz rad nastavio svirati kao cijenjeni muzi�ar u regionalnim jazz-sastavima, i na taj je na�in, budu�i da njegova muzi�ka karijera još uvijek traje, postao naš gitarista s najduljim kontinuiranim radnim sta�om.
Ivica Percl je nakon odlaska iz "Kristala" nastavio u "Robotima", a nakon toga ostvario lijepu solisti�ku i kompozitorsku karijeru na podru�ju protestnih i "folk" pjesama, i posebno šansone ("Stari Pjer"!)
Walter Neugebauer - "Neno" je nakon "Kristala" nastavio u "Robotima", nakon kojih je promijenio i osnovao nekoliko sastava, a danas je aktivan na podru�ju organizacije i propagiranja rocka.
Mirko Kip�i� je (navedeno po sje�anju, bez provjere stvarne uloge i funkcija!) bio arhitekt vile na Dedinju jedan od projektanata predsjedni�kog kompleksa na zagreba�kom Pantov�aku, poslije je imao funkciju odgovornog za objekt na Pantov�aku, te je za svoj rad odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti.

* "Uragani"
"Uragani" su nezaobilazni iz barem dva razloga: osnovani su 1960. godine, a prvi javni nastup su imali 31. prosinca 1960. (ples uz do�ek Nove godine 1961.) i time ulaze u povijest našeg rocka kao prvi hrvatski elektri�arski sastav!
Pored toga, budu�i da su djelovali od 1960. do 1970., "Uragani" su bili sastav s najduljim kontinuiranim djelovanjem u prvoj fazi razvoja hrvatskog rocka!
(Prvom fazom razvoja hrvatskog rocka smatram period od 1960. do 1968.)  

"Uragani" 1965. (Fotografija: Ante Škrobonja/Suša�ka revija)
S lijeva na desno: Sanjin Kajba (saksofon), Mirko Serti� (bas gitara), Saša Sabli� (vokal) i 
Dario Otaviani (solo gitara). Armando Krok (bubnjevi) nije na fotografiji. 

Od �lanova sastava najpoznatiji su bili pjeva� Saša Sabli�, odnosno poslije Dalibor Brun, ali posebni "pe�at" sastavu je davao gitarista Dario Ottaviani, koji je bio i kompozitor nekoliko snimljenih pjesama.
Zbog "pionirske" uloge na našoj rock-sceni, te izrazito velikog broja nastupa ve� po�etkom '60-tih (iako o tome ne postoje tonski zapisi, a osobni do�ivljaji i sje�anja postupno blijede i nestaju), rije�ki "Uragani" moraju biti pozicionirani kao kamen-temeljac u povijesti našeg rocka.

Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
"Uragani": "Deborah" (1968) https://te www.youtube.com/watch?v=K9EzgAPD0Y4

Napomene uz �lanove sastava:
Saša Sabli� je nakon odlaska iz "Uragana", u kvartetu "4M" kao "Medicus" zamijenio Mira Ungara 
Dalibor Brun je iz "Uragana" prešao u "Korni grupu", da bi poslije nastavio karijeru kao solo-pjeva�.

* "Roboti"
Iako su bili jedan od naših najstarijih sastava, prodor prema vrhu im je uspio tek 1966. po povratku iz Italije, i to zbog promjena u sastavu, promjene stila prelaskom na uglavnom R&B (rhythm & blues), te promjenom image-a i nastupa (od frizura, odje�e do show-a na bini).

Usput:
Usporedim li dvije slike s "tonskim zapisima" u mojim sje�anjima: sliku iz "Tucmana" s "RobOtima" Fritza Mavrina - Fritz odzada lijevo na sku�enoj bini svira havajku, na bini ispred njega "Hajac" (Mladen Haj�i�) & Co. okupljeni oko jednog mikrofona na stalku... sa slikom bine ljetne pozornice, odnosno nekadašnjeg ljetnog kina u Tuškancu, po kojoj se Toni Studeny energi�no kre�e u Mike Jagger stilu s mikrofonom u ruci, te kao i ostali �lanovi "Robota" kopa show uz izvrsni razglas i rasvjetu... tek onda shva�am koliko je duga�ak bio muzi�ki put koji su prošli "Roboti". I ne samo oni!     

"Roboti" - ovakvi nam ostaju u najljepšem sje�anju
S lijeva na desno: Toni Studeny (solo pjeva�), Ivica Bali� - "Cobra" (klavijature i vokal),
Ivica �okalj (solo-gitara), Mario An�ek (bas gitara) i Viktor Hromin (bubnjevi)

Sa svojim novim stilom, zvukom i scenskim nastupom, s nekoliko snimljenih hitova, te s plesnjakom na   ljetnoj pozornici zagreba�kog Studentskog centra, obogatili su i znatno osvje�ili našu rock scenu.
Pored toga, "Roboti" su jedan od naših malobrojnih sastava koji su imali uspjeha u inozemstvu.

U toj novoj, muzi�ki kompaktnoj i vokalno solidnoj postavi koju je uvijek bilo ugodno gledati na bini, scenski su se posebno isticali pjeva� Toni Studeny, bubnjar Viktor Hromin i basista Mario An�ek, dok su se "mnogo mirniji" Ivica Bali� - "Cobra" (klavijature i vokal) i Ivica �okalj (solo-gitara) izvrsno uklapali u cjelokupni muzi�ko-scenski do�ivljaj uz nastup "Robota". 

Napomene uz �lanove sastava:
Mario An�ek je zamijenio Ivicu Percla koji je zapo�eo karijeru u "Kristalima", da bi se nakon odlaska iz "Robota" posvetio solo pjevanju i komponiranju, prvenstveno šansona. Najve�i uspjeh mu je bila šansona "Stari Pjer" (1968., autor �or�e Novkovi�) - legendarna šansona koja je poslije u drugim izvedbama postala svjetski hit.
Ivica Bali� i Viktor Hromin su prije dolaska u "Robote" svirali u nekoliko sastava, od kojih je najpoznatiji bio "Bijele strijele".
(Viktor Hromin je bio i prvi, "nesu�eni" bubnjar "Crvenih �avola": u sastavu tri gitare, klavir i bubnjevi, pod imenom "Plavokosi", zajedno su nastupili u orgošu u Flajpanovoj na Sige�ici, gdje su u pauzi plesnjaka odsvirali nekoliko stvari - i nakon toga se raspali!)
"Roboti" su u Italiji nastupali i pod imenom "The Five Up", a poslije su promijenili ime u "Wheels Of Fire", gdje je Maria An�eka zamijenio Raymond Rui� - "Rej" iz zagreba�kih "Delfina".

Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
"Roboti": "Mramor, kamen i �eljezo" (1966) https://www.youtube.com/watch?v=qX2TSGMIlFc

* "Zlatni akordi"
"Zlatni akordi" su od svojeg po�etka 1963. djelovali kao solidan sastav orijentiran na zagreba�ku scenu.
Nekoliko uzastopnih godina su bili sastav "zlatne sredine", uvijek muzi�ki dobri, vrijedni u proširenju repertoara, interesantni i scenski prisutni, ali bez nekog zna�ajnog uspjeha - da bi svoje pravo "prolje�e" do�ekali 1965. godine, koja je pokazala da mogu znatno pove�ati ambicije i krenuti prema vrhu.

To im odmah nije u potpunosti uspjelo, vjerojatno zbog toga što su "Akordi" kao sastav bili tipi�ni primjer "muzi�kog timskog rada", dakle uigrani sastav dobrih muzi�ara i dobrog repertoara - ali ukupno gledano, ipak je nedostajala ona vokalna, muzi�ka ili autorska "sitnica" koja bi ih dovela do samog vrha (ili mo�da "samo" veliki hit u pravom trenutku?).

Situacija se kvalitetno i kreativno bitno promijenila dolaskom Josipe Lisac i Frana Para�a 1968. godine, me�utim, �ak i to je za "Akorde" kao "klasi�ni" sastav sredine '60-tih bilo prekasno, jer je ve� zapo�ela eksplozija rock-�anrova i novih koncepcija, odnosno, zapo�ela je nova faza koju su po�eli profilirati nosioci novih muzi�kih trendova, pred novom generacijom publike.
Istovremeno, time je i kod nas završila prva faza razvoja rocka, i za sastave koji su �eljeli ostati na vrhu,  osnovni preduvjet je bio totalna promjena - u svemu!
Ve�ina je pala na tom ispitu!     

" Zlatni akordi", 1966. - ovakvi nam ostaju u dragom sje�anju
S lijeva na desno: Zlatko Slobo�inski (vokalni solista, gitara), �eljko Marinec - "Ma�or" (bubnjevi),
Ivica "Ico" Miksi� (ritam gitara, vokal), Vladimir Dela� (solo gitara, vokal),
Davor Štern (orgulje) i Zlatko Miksi� - "Fuma" (bas gitara)

"Fuma", "Ma�or" i "Ico" su prakti�ki od samog po�etka predstavljali trajni kostur sastava. Sastav je poja�an 1965. dolaskom pjeva�a Zlatka Slobo�inskog (nakon �ega su uslijedile prve nagrade), te 1966. dolaskom Vlade Dela�a (koji je zamijenio tehni�ki sna�nijeg Nikolu "Vasu" Sarapu, ali se zato mnogo bolje uklapao u sastav), a iste godine je u sastav došao i Davor Štern.

"Zlatni akordi" su uspješno sudjelovali na gitarijadama i festivalima, prilikom �ega nisu izostale nagrade i prva mjesta po glasovima publike; u anketi "Plavog vjesnika" proglašeni su sastavom godine; plesnjaci na kojima su svirali su kod publike bili vrlo popularni, a nakon prve plo�e izdane 1966. godine, uslijedio je i niz drugih plo�a - dakle, ukupno gledano, "Akordi" su bili vrlo uspješan sastav.

Prva plo�a je bila EP-plo�a s dvije kompozicije: "My generation" od "Who"-ovca Pete Townsenda, kod koje se isti�u vokal (Zlatko Slobo�inski) i bas gitara ("Fuma"), i "Ostaješ sama", prema originalu "Lady Jane" od Rolling Stonesa, na kojoj se izdvaja izvrsna solo gitara (Vlado Dela�).

Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
"Zlatni akordi", "My Generation" (1966)        https://www.youtube.com/watch?v=YCepXjmp-w4
"Zlatni akordi", "Ostaješ sama"   (1966)        https://www.youtube.com/watch?v=RF_ae_bhU6c

Ipak, do vokalno i muzi�ki daleko najbolje postave "Zlatnih akorda" došlo je tek 1968. godine, nakon što su Josipa i Frano Para� (izvanredni klavijaturista, muzi�ar, aran�er i kompozitor), napustili "O'Hara".
"Akordi" su time ušli u svoju najplodniju fazu, posebno u pogledu diskografije.

"Zlatni akordi" 1968., najbolja postava - ovakvi nam ostaju u najljepšem sje�anju
 S lijeva na desno: �eljko Marinec - "Ma�or" (bubnjevi), Ivica "Ico" Miksi� (ritam gitara, vokal),
Josipa Lisac (vokalna solistica), Vladimir Dela� (solo gitara, vokal), Zlatko Miksi� - "Fuma" (bas gitara) i Frano Para� (orgulje)

Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
"Josipa Lisac & Zlatni akordi", "Lopov" (1968) https://www.youtube.com/watch?v=9Gh3RYzVhxE

"Akordi" su u ovom sastavu djelovali dvije godine, odnosno do trenutka kada je Josipa Lisac zapo�ela solisti�ku karijeru. Nakon toga, u sastavu su uslijedile �eš�e promjene. Od poznatih muzi�ara, �lanovi "Zlatnih akorda" su nakon 1969. bili i Rajko Dujmi�, Brane �ivkovi�, Zlatko Pejakovi�, �eljko Kova�evi� - "Pes" i Sre�ko Antonioli - "Kmica".
"Zlatni akordi" su prestali djelovati 1981. godine

Danas, kada se prisjetim "Zlatnih akorda" prvenstveno "�ujem" Sarapine virtuozne izvedbe "Naran�inog cvijeta", i "vidim" ih dok Zlatko pjeva "My Generation" na stadionu "Šalata", te uz njega "Fuma" koji u�iva sviraju�i bas-dionicu.
(I usput se prisjetim susreta sa Zlatkom Pejakovi�em, koji je s pinklecom i ravno s vlaka došao u "Kafu", rekao kako je pjevao u "Dinamitima", hrabro mi na licu mjesta otpjevao budu�u "�ergu" pri �emu sam mu iz ne znam kojeg razloga dao nadimak "�lica" - i nakon toga smo završili kod "Akorda" u podrumu s instrumentima (jasno, u kvartu!) da bismo jedva izašli tek nakon što su sve flaše ostale prazne.)

Napomene uz �lanove sastava:
Nikola Sarapa je nakon "Akorda" svirao u nekoliko sastava, i kao Prof. dr. predaje na PMF-u.
Vladimir Dela� je postao jedan od muzi�kih urednika na RTZ.
Frano Para� je završio Muzi�ku akademiju, postao redovni profesor - i akademik HAZU!
Davor Štern je diplomirao na Rudarsko-geološkom fakultetu i napravio izvanrednu stru�nu, privrednu, menad�ersku i politi�ku karijeru (pored ostalog, bio je generalni direktor INE i ministar privrede).

O sastavima "Tre�e lige"
* "Delfini"
Zagreba�ki "Delfini" su bili sastav velikih, ali ipak neostvarenih ambicija kako bi se pozicionirali kao jedan od najuspješnijih sastava.
Razlozi za to su višestruki, i vjerojatno se svode na sljede�e: �lanovi sastava su bili stariji de�ki, po prosjeku godina sli�ni "Bijelim strijelama" i "Kristalima", i kao takvi, pojavili su se dvije godine prekasno, jer su "Strijelci" bili ne samo etablirani kod teenagerske i starije publike, ve� su vokalno, muzi�ki i po scenskom nastupu postavili za "Delfine" previsoki standard, a "Kristali" su s druge strane osvojili znatni   dio, prvenstveno ne-teenagerske publike.
Tako su "Delfini", muzi�ki znatno slabiji od "Strijelaca", stilski i po repertoaru sli�ni "Kristalima", ali od njih manje atraktivni, od samog po�etka bili u svojevrsnoj "slijepoj ulici".

Ukratko: bili su dobar sastav - ali ne mnogo više od toga!

Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
Zagreba�ki "Delfini" "Najljepša ku�a na prodaju"  https://www.youtube.com/watch?v=SkgsinYWrPo

* "Grupa 220"
"Grupa 220" se ne mo�e zaobi�i zbog velikog hita "Osmijeh" i LP plo�e koja je nakon toga uslijedila, zastupljenosti u tada najpopularnijem tjedniku mladih, "Plavom vjesniku", i drugom tisku, te zbog izvrsne posje�enosti plesnjaka na Vrbiku, prema kojem je lokacijski tendirala mla�a publika iz Novog Zagreba.

Objektivno, to je bio sastav prosje�nih vokalnih i muzi�kih kvaliteta, a veliki hit "Osmijeh", vrlo skromnih karakteristika kao pjesma i izvedba, postigao je uspjeh nedosti�an za kvalitetnije pjeva�e i sastave s izvrsnim pjesmama u prethodnim godinama.
Ukratko i ukupno, "Grupa 220" je bila kao muzi�ki "UFO" koji je iz prošlosti u kojoj ne bi imao uspjeha zbog mnogo boljih, zalutao u godinu 1967. kako bi postigao veliki, ali muzi�ki ipak neopravdan uspjeh.
Obrazlo�enja:
Kao objašnjenje u pogledu onoga što se o�ekivalo od sastava u 1967., a to sigurno nije bila "kuruza", nakon "Osmijeha" bi bilo dobro poslušati pjesmu "Bam bam baba lu bam", na linku dole uz "Grupa Mi" i - ako �elite da vam zastane dah, "When A Man Loves A Woman" na linku uz grupu "O'Hara".
To isto (uz primjere u 29. nastavku, na temu falsifikatora povijesti našeg rocka) vrijedi i za one koji na granici povijesnog ludila pišu (kao primjerice Arsen Oremovi�), kako je "s Grupom 220 hrvatska glazba izašla iz “doba nevinosti”, i da se po�inju brojati godine nove ere”, odnosno da je uz "Grupu 220" vezan "pravi po�etak roka u Hrvata, kao i roka na ovim prostorima uop�e".       
Moja kriti�ka ocjena muziciranja "Grupe 220" je jasna, i uvjeren sam, po muzi�kim kriterijima opravdana, i sigurno bez ljutnje na te simpati�ne de�ke - ve� na one koji o njima pišu s lu�a�kim sjajem u o�ima!

Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
"Grupa 220": "Osmijeh" (1967) https://www.youtube.com/watch?v=6oXhx0eAGEA

* "Lordovi"

Zagreba�ki sastav specijaliziran za pjesme sastava "The Beatles" - i u tomu su bili izvanredni.

Krasio ih je puni zvuk instrumenata, �vrst ritam i kvaliteta �etveroglasja.

(Iako su na "Ribnjaku" nastupali i drugi sastavi, kao "Delfini", "Grupa 220" itd., "Lordovi" su bili jedini sastav koji je taj popularni plesnjak popunio kao u vrijeme "Crvenih koralja".)

"Lordovi" su u sastavu Ivica Gr�i� - "Grga" (solo gitara, vokal), Vlado Kušec (ritam gitara, vokal), Zlatko Kolari� (bas gitara, vokal) i Sre�ko Antonioli - "Kmica" (bubnjevi, vokal), djelovali od 1965. do po�etka 1968., kada su "Grga" i "Kmica" prešli u novo osnovani sastav "�etiri suze". 

 Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
"Lordovi - Zagreb" https://www.youtube.com/watch?v=9YBJPDP8hG4
Sadr�aj videa je zanimljiv interview s bivšim bubnjarom "Lordova", Sre�kom Antonioliem, popra�en snimkama s memorijalnog nastupa "Lordova", petnaestak godina nakon prestanka djelovanja.  .

Napomena:
Video je za mene predstavljao veliko iznena�enje, jer uz osvrt na "�etiri suze", sastav koji sam formirao nakon odlaska iz "Koralja", sadr�i fotografije za koje nisam znao da još uvijek postoje.

* "Mi"
Muzi�ki i vokalno izvrstan sastav studenata, "zagreba�kih Šiben�ana", koji je bio muzi�ki nasljednik šibenskih "Magneta".
Djelovali su od 1966. do 1972. godine u postavi Neven Mijat (vokal, orgulje), Siniša Škarica (bas gitara, vokal), Aljoša Gojanovi� (saksofon), Mirko Vukši� (solo gitara, vokal), Berislav Baranovi� (ritam gitara) i Nikica Šprljan (bubnjevi).

Najzapa�eniji �lan sastava je bio "frontman" Neven Mijat zbog izvanrednih R&B i soul interpretacija, pri �emu je posebno vrijedna autorska pjesma i veliki hit "MI"-ovaca ""Bam bam baba lu bam".   

Prvi nastupi grupe "MI" su bili na muzi�koj matineji u kinu "Zagreb", u prepunom plesnjaku omladinskog kluba u Gunduli�evoj, odnosno poslije u drugim klubovima i na plesnjaku Studentskom centru.
(U kinu "Zagreb" je s njima nastupio i Vedran Bo�i�, jedan od naših legendarnih gitarista, koji je do tada svirao s "Grješnicima" u dvorani omladinskog doma "Kruge" na Trnju).

Informacija: na ovom video-linku mo�ete poslušati:  
"Grupa Mi": "Bam bam baba lu bam"  https://www.youtube.com/watch?v=hg90Xbk8pB4

 "O' Hara"
Zagreba�ki vokalno-instrumentalni sastav koji je djelovao od 1965. do 1967. godine, va�an zbog toga jer je taj sastav našoj muzi�koj sceni "poklonio" Josipu Lisac, koja je (uz Frana Para�a, osniva�a "O'Hara" i budu�eg �lana HAZU) od prvog trenutka osvojila našu muzi�ku scenu.

U ljeto 1966., nakon dolaske Josipe u sastav, "O'Hare" su postali muzi�ka atrakcija zbog Josipinih izvedbi, prvenstveno pjesama iz repertoara sastava "The Bee Gees" - i svima koji su to �uli, odmah je bilo jasno da se na našem muzi�kom nebu pojavila nova, velika i sjajna zvijezda.
("O'Hare" s Josipom sam prvi puta �uo na maloj, improviziranoj pozornicu u Fijanovoj, mislim da je to bio prvi zajedni�ki javni nastup: ispred lijepe i nenametljivo-ugodne muzi�ke "kulise" sastava, i uz drugi glas Frana Para�a, �uo se dominantni glas virtuozne tehnike. Tako sam prvi puta do�ivio Josipu Lisac).          

Informacija: na ovim video-linkovima mo�ete poslušati dvije izvanredne izvedbe Josipe i "O'Hara":  
- "O'Hara": "When A Man Loves A Woman" (1967) https://www.youtube.com/watch?v=--c0Wyz_4JM
- "O'Hara": "I Can't See Nobody" (1967) https://www.youtube.com/watch?v=P4qFOoRGmQY

*****

Sje�anja:

"Bezimeni"

Ni vrag da buju ostali bez snimke!?

U kvartu se isto puno toga promenilo! U “Polet” su došli “Bezimeni” koji prate Truloga dok si fino peva “Johny B. Goode!” i drugi naj�iš�i “Chuck Berry ’58”-rock, a Truli zauzvrat bendu koji ga prati dok si on peva svoj “Johny B. Goode!”, ne forsira Chuck Berrya do kraja �age, ve� s Mutekom, Margom, Slavenom, Petkom i Kljunom na dramovima, svira Champse, Hurricanse i druge stvari kod kojih do izra�aja dojde saks – a taj saks ko‘ za peh, dojde do izra�aja sâm u dvorani, jerbo v snimaonici nemre projti! Nikak‘ nemre projti, iako Mutek po saksu tak' dobro hakla, kaj da je još uvek u juniorima “Dinama”.
Pri�a se kak' njegov saks navodno ne paše Radanu Bosnaru, koji furt nekaj štiga o prljavom saundu!
Pa sad', zbog toga što Radan perfektno špila kljavu i sve ku�i i �uje, u studiju svi moraju jako �isto svirati – �ak se i �itre moraju naštimati po kljavi! Ina�e Radan veli: “To si tak' sviraj na cesti!”.

Kod Muteka je ipak totalno zgubil kompas! Pa nije svako Lignja ili ona lula s Ozrenom koji kaj svi pravi muzikaši 'maju nekakve škole - ni to isti film, a Mutek je ziher ono najboljše kaj mi rockeri imamo.
Pa svi vele kak' nam preti tragedija, jerbo ak' taj brkati Radan ne ojde na onaj pravi, dugâ�ki višeletni odmor, zagreba�ki rock bu na kraju ostal bez snimke “Bezimenih”, a to nikak nemre dobro zvršiti!
Meni je to pôsebno �al zbog Slavena i Marge na solo �itrama, ipak su to de�ki iz mog kvarta.
Slaven mi je sused, iz Ra�koga, odmah iza vugla, al' na bini se napuše, a da ni pustil prvi ton. Tak' se napuše da zapraf i ne mora svirat' - za prave stvari je tu ionak Marga.
Marga je iz Kraševe i velki je tehni�ar - pa na koncu nit‘ zna nit‘ je stigel �ut‘ kaj je sve odsviral.

Za “Bezimene” sam prvi put �ul baš od Marge, još u vreme dok sam sviral frajlicama pred rovinjskom "Fumom", ili sam se ve� mo�da s "Gostima" potucal po selima u okolici Zagreba - ne znam. Uglavnom,      sedim s klapom nave�er na �amki, pojavi se Marga i onda stoji, meškolji se, stiš�e ruke u d�epima belih hla� - vidim, il' 'o�e nekaj va�no re�' ili ga nekaj grdo mu�i! A ko�a mu na faci uvek ista, kaj da je   
prešel neki traktor s ospicama.
Na koncu mi veli: “Zakopali smo bend, sâm do�i i gvardaj kak' se svira!”. Pitam: “A kak se zovete!”; veli: “Bezimeni!”; velim: “Pa dobro, ima vremena, bute si nekaj zmislili ili zabrali!”; veli: “Ne, ne – to je ime!”; velim: “Onda super – to ime morate patentirati!”.
Sada znam, zbiljam su izvrsni, i sam kad' bi još nekaj snimili, pa makar i bez Muteka - u krajnjoj liniji, to u studiju mogu obaviti Truli, Trooley, Janko i Mlinari�!

I "Kennedyjevi de�ki" buju ostali bez snimke!

Da, nakon kaj su se "Bezimeni" raspali, zapraf, puno prvih bendova se dobro poraspalo, pa tak' i "Bezimeni", ispali su nekakvi “Kennedy Boys” - najbezvezniji bend, zbiljam ne znam kam' bi ih �ovek smestil, a to k'o Bog nit' oni sami, još ni dan-danas neznâju.
Kak' zgleda, bend su zakopali Truli i Slaven, ime po Kennedyu su morali zeti jerbo su navodno Fender �itre, i mo�da još ponekaj, dobili od ameri�kog konzulata, a zakaj su njegovi "Boys", to ni sam vrag nebu saznal.
Dok se to pitanje ne ras�isti, za svaki slu�aj sviraju u “Palace”-u, sto metara od ameri�kog konzulata.          

�al mi je zbog Truloga, iako ni iz kvarta, ipak je jako blizu, odmah na po�etku Medveš�aka, iza Ribnjaka. Truli mi u "Kenedyjevim de�kima" dojde kaj zalutala ovca koja peva “Johny B. Goode!” - Truli tu zbiljam nema kaj tra�it', a doma ionak ima bar tri �itre, bez štambilja ameri�kog konzulata.
Za Slavena mi se fu�ka, a postal je još gori - sad' se napuše ve� kad �itru nosi na probu.

Nekaj je ipak jasno: ni "Kenedyjevi de�ki" nebuju niš snimili, jerbo u bendu je i Mutek, i to spet na saksu koji i bez Slavena nemre u studio! Nesre�a, koja nesre�a!
Truli je onda, valjda iz o�aja, po�el kaj kamikaza furati na auto-trkama, al' namesto da se strga, po�el je pobe�ivati. Na kraju je doma otvoril super skupi tonski studio gde, kak' pri�aju vrapci, sve saksofoniste na svim vrstama saksa, usnimava besplatno.         

"Riki" - i usput malo o "Kristalima"

U dvorani "Istra", 1962.
Sjedim u dvorani “Istre” i gledam predstavu. Ovo je zbiljam prava predstava – “Kristali” su šaroliko društvo, kao da je pola �rnomerca u pratnji Trešnjevke došlo na binu!
�ak se i Riki izgleda �udi sâm sebi i svojem bendu – stao se na desnu stranu na po�etku bine, nogom se naslonio na zid, malo gleda bend, malo gleda u nas publiku i plete po gitari.
Predobar je on, zna sve frkafulje i valjda mu je �ak i dosadno uz ove tri harme dok se pjeva�i mijenjaju.

Svega tu ima – od mirnog Mirkeca s tamnim o�ima i navodnim laktovima koji poma�u u �ivotu, a koji radi tete Pepice i problema s crijevima pjeva samo nje�ne talijanske stvari i poneki twisti�, pa do onog divljeg Silvija koji urla tako da bi se i original od malog Little Richarda sakrio negdje iza Rikija.
Usput:
Teta Pepica je bila jako dobra, bucmasta �ena, za mene oduvijek sijede kose, a moje poznanstvo s njom pokazuje koliko je zapravo mali ovaj naš svijet. Ukratko, telegrafski: radila je u HAZU, kao i moja teta Branka, pa je preko nje došlo do poznanstva s mojom mamom, koja je za njenu butigu "Otmjenost" u Ilici povremeno trebala tetu Pepicu koja u slobodno vrijeme izvrsno šiva, pa je poslije godinama šivala za sve u mojoj familiji, a ja sam zbog toga, svako malo, odlazio do nje u stan na Trešnjevci, i tako dosta saznao o de�ku za kojeg se brinula (preska�em privatne detalje) - i to je bio njen Mirkec, poslije pjeva� "Kristala".
 
Jasno, tu je i simpati�ni Percl koji korektno cupka s bas gitarom, usput svira – i zapravo, to je sve!
Uz toliku ekipu na bini, zvuk bi morao biti mnogo puniji i bogatiji, pa ipak ih je cijelo brdo na bini - ali sve skupa i ukupno, de�ki su zbiljam dobri.

Ovo danas u "Istri" je tre�i Doga�aj - nakon nastupa ”Bijelih Strijela” na maturalnom u "Glazbenjaku" i  snimke “Atoma” koja se zavrtila na radiju, sada imamo i prvi samostalni “elektri�arski” koncert! 
I to kakav koncert - “Kristali” tako drmaju da se trese sve do Zrinjevca.

Isto tako su drmali kad su ispali u orgošu na Svetom Duhu, pa i prije par dana u tvorni�koj dvorani na prvom katu, odmah desno od Studentskog centra – oni jednostavno ne znaju druga�ije!
Silvije je i tada isto tako kri�ao, urlao, uzdisao i roktao u mikrofon, uz prili�no komplicirane gimnasti�ke vje�be s mikrofonskim stalkom u desnoj ruci - od savijanja, kle�anja do bacanja; a crveno zajapureno lice i nabreknute vratne �ile bile su vidljive �ak do zadnjeg reda - vjerojatno su mu i o�i ispale od napora, ali se to zbog debelih tamnih cvikera mega-dioptrije nije vidjelo. 
Percl se isto tako smješkao i cupkao kao i danas, a Riki se isto tako dosa�ivao - jedina razlika je bila da je tada jako dugo sjedio na poja�alu, a danas stoji. Dok svira, valjda u mislima istovremeno negdje drugdje svira jazz, jer se svaki puta trgne kada se Silvije zadere “Jenny, Jenny, Jenny!". Onda Rikiju pukne film, prsti mu se proše�u tri puta gore-dole po vratu gitare – i gitara pri�a o tome koliko su mu ove muzi�ke trivijalke dosadne.
Zato valjda danas i svira na gitari s dva vrata - to mu je �isto dosta za lijevu ruku.

“Kristali” su završili i dok hodam prema Zrinjevcu, mislim si kako mi do danas ništa nije bilo preglasno, ali da su mo�da ipak u pravu oni koji vele: “Bla�ena tišina!”.
Najbitnije je da smo mi pronašli dvoranu - i to gdje drugdje nego na �amki! Boljeg mjesta nema – poslije svirke, ravno na Kreši� u lubenice! 

Susret u Badenu, 1986.
Baden, petnaestak kilometara sjeverno od Züricha. Na kolodvoru �ekam bus, a meni desno stoji neka iz profila poznata faca. Okrene se i nasmijan veli "Bok stari". Isto uz osmijeh velim "Bok!" - situacija je kao da smo se posljednji put ju�er vidjeli, a ne pred više od dvadeset godina. Riki!
Pita "Kaj delaš?", velim "Nije to za ovde na stanici!" - i nakon "Kaj bumo popili?" u obli�njem kafi�u, pri�a kre�e dalje, tako da smo taj dan obavili malu "inventuru" proteklog vremena u stilu "tko - što - gdje - od kada". Ukratko, sa suprugom Švicarkom ima sina; radi i uz posao dalje svira, najviše u regionalnim jazz-sastavima, a od gitare se ne odvaja niti tamo gdje i kralj ide pješke; de facto smo susjedi, on je odmah s druge strane rijeke Limmat, par minuta s biciklom; u Limmatu je nedavno ulovio krupnog štukira; fali mu pravi partner za pingi�, jer Švicerima to ne ide... i na kraju me je pozvao neka svratim na sljede�u aukciju slika na koje ga organizatori �esto pozivaju, jer im se svi�a atmosfera koju napravi zvuk njegove gitare.
Jasno, došao sam i slušao Rikija kako plete u akusti�ki super prostoru izme�u dvije dvorane, uostalom kao što sam i otišao u "Jazzkeller - Cordula" u Badenu, na prvu sljede�u �vrgu jazz kvarteta u kojem je Riki u tom trenutku svirao... ali sve to skupa su posebni do�ivljaji - i jedna sasvim druga pri�a.

Zvonimir �urak - "Riki"
Riki, još uvijek aktivan i vrlo cijenjen na badenskoj i regionalnoj jazz-sceni, uglavnom svira jazz, blues i   pop-rock songove u vlastitoj preradi (na primjer, mnoge su od Beatlesa), a koliko znam, posebno cijeni i svira Joe Passa i Kenny Burrela. Koristi nekoliko gitara, od onih izra�enih po narud�bi, do Ibaneza i Gipson "Les Paul"-a.

Rikijev muzi�ki put je gotovo nevjerojatno dug, i o tome mo�da najbolje govore sljede�e fotografije:
 

I još nešto o Rikiju!
U skoro dvadest proteklih godina bili smo mnogo puta zajedno, a još više je bilo slu�ajnih susreta nakon što se netko od nas vratio s puta u Zagreb. Baš ti susreti nam dobro do�u zbog toga, jer kao jezi�ni dinosaurusi iz davno prekinutog filma koji mi nismo zaboravili, još uvijek govorimo onako kako se doma nekad govorilo, pa nakon svakog povratka novo-jezi�nog Zagreba, u zajedni�kom razgovoru tra�imo oporavak od onog frustriraju�eg, što doma kroz uši prodire do probavnih organa.
(A ta naša spika zapo�inje u stilu: "Kaj, vrnul si se, kaj ima novoga?"; "Niš nisam videl. Otišel sam re�'
servus mojim pljesnjivcima u 'Slastici" i tam' sam zapel!”. I tako dalje - pravi purgerski antibiotik!)

I još nešto o Rikiju: moj sin Daniel je do sedamnaeste godine išao u školu za gitaru, imao je izvrsne instruktore, dobro je svirao, taman je bio u fazi kada je pun sebe po�eo s jazzom - i onda je �uo Rikija. Riki je iz vrta gdje smo sjedili i brbljali, zbog zvu�nog "terora" iz podruma otišao do Daniela u podrum. 
Daniel je u to vrijeme svirao na Stratocasterici s Marshalom - ali iz podruma se odjednom, više od jednog sata, nije �uo niti ton.
Kada je Riki opet došao u vrt, Daniel je doletio do mene kako bi mi, još uvijek sav uzbu�en, došapnuo: "Tata, ovako nešto dobro nisam �uo u �ivotu - i to još 'live'!".
Rekoh: "Da, tak' ti je to, sad' si naletio - Riki je bio i ostao jedan od najboljih"!

Epilog uz one koji su prvi krenuli

Razmišljam o kraju pojedinih sastava - relativno brzo, puno ih je nestalo. Uglavnom je za to kriva vojska - mnoge su pokupili, a neki su i nastradali!

"Koralji" su uspjeli na bini do�ekati starosnu penziju. 

"Strijelci" su dostojanstveno napustili scenu - i kao uvijek, sve je kod njih štimalo. Mala iznimka je bio solo gitarist "Sova", koji je prije vremena nekamo nestao, ali znam da je sve bilo OK, jer sam 1965. na njega naletio u poznatom K52 klubu u Frankfurtu.

"Mladi" su se raspali, Drezga je poginuo, a Pes iz "Mladih" je na kraju isto nadrapao – nije htio imati previše posla s vojskom, pa je navodno zbog toga nekamo zbrisao, ali su ga �opili (valjda zbog toga jer nije išao s nama u lubenice, pa ne zna kako se bega pred murjom), da bi navodno na kraju neki kreteni jednog de�ka s Kreši�a, i to solo gitaru zagreba�kih “Mladih”, strpali na Goli otok. Onaj pravi Goljak, s pravim kamenolomom!
(To je �ak i Kostu, mojeg susjeda s �amke broj 3, zdrmalo do daske  – pa veli da ne �e u kamenolom i da gilja u Legiju stranaca. Ako mislite da nije otišao - jako se varate!)

"Dinamiti" su se umorili "tek" krajem '60-tih, ali je njihovo "muzi�ko sjeme" poslije obogatilo mnoge sastave, od "Korni grupe", do sastava "Time".

"Bezimeni" su se raspali!

“Kristali” su se isto raspali. Neko vrijeme su svirali u “Dvercima”, a onda je Riki dao petama vjetra, i to preko Rusije i Afrike do Švicarske; Percl je postao najpoznatiji zagreba�ki “Percl”, a Mirkeca su vojaci strpali u neku jazbinu na Kosovu. Zato je teta Pepica otišla do Bele Krle�e, pa su njenog Mirkeca odmah poslali ku�i, kako bi opet pjevao lijepe talijanske stvari - ali “Kristala” više nije bilo!
Silvija "Kr�icu" je dragi Bog puno prerano pozvao da i na nebu nešto lijepo otpjeva i razbudi an�eleke.

"Uragani" su kao i "Zlatni akordi", uspjeli do�ekati kraj '60-tih.

"Roboti" su nastavili kao "The Five Up" - da bi uskoro kao "Wheels of Fire" ugasili vatru.  

(Da, “Atomi”: otišli su sami na samom po�etku, i to odmah po izlasku iz studija - valjda kako bi osmislili novu generaciju gitara od šper-plo�e, pa se Pepi Daj�man nije uspio zaustaviti sve do Švedske.)

Na kraju ono najtu�nije o muzi�arima koji su nas prerano napustili, a spomenuti su u ovom nastavku:
Braco Škrinjari�, bubnjar "Bezimenih" i Dodo Drezga, bubnjar "Mladih" (obadvojica su poginula za volanom); Silvije Vedrina, pjeva� "Kristala"; Viktor Hromin, bubnjar "Robota"; Ivica Gr�i�, solo gitarist "Lordova"; Zlatko Miksi�, basista "Zlatnih akorda" i Sre�ko Antonioli, bubnjar "Lordova".
Ostaju lijepa sje�anja!     

Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)

Od istog autora:

Crtice i sje�anja iz Zagreba (40)

Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude. 
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.