- IZABERITE - - USLUGE -��� Psih. Pomo� Osiguranja Komunikacije Novci - RAZONODA - Moj hobby Forum Kultura Galerija Igre Glazba - HRV i BiH - Hrvat u dijaspori 7 dana HRV 7 dana BiH Dijasp. forum Hum. pomo� - �VICARSKA - Slu�be Dru�tva Veleposlanstvo HKM Integracija HDS Soc. slu�be - SERVISI - Newsletter Internet Adresa Hrv. mediji u Svic. Hrv. bendovi PC pomoc - HOME - - DOGA�AJI - - CHAT - - LINKOVI - - TVRTKE - - SPORT - - PUTOVANJA - - TURIZAM - Impresum

Kako je Zrinski dospio u Japan i kakve zasluge za to imaju �esi?
Zaj�eva skladba spojila Hrvate, �ehe i Japance

Premda je U boj bila samo jedna od skladbi u repertoaru �eškog vojnog orkestra, Japanci su,
i ne znaju�i o �emu se radi, u njoj prepoznali ratni�ki ritam i zanos i zato im je postala tako bliska

Dubravko Dosegovi�

Ima tome ve� nekih �etrdesetak godina kako je Zagreb posjetila delegacija japanskih lije�nika. O onome što se tom prilikom zbilo moje informacije potje�u iz druge ruke pa se unaprijed ispri�avam ako moja interpretacija nije sto posto to�na. Ukratko, na završnoj sve�anosti s obaveznim glazbenim programom japanski gosti zamoljeni su da i oni nešto otpjevaju. Slijedilo je kratko došaptavanje (na japanskom), nakašljavanje da bi se pro�istila grla, a onda se iz redova gostiju skladno zaorilo „U boj, u boj, ma� iz toka bra�o…“ Iznena�enje doma�ina bilo je potpuno – na stranu �injenica da su to bile godine kada se tadašnja vlast ozbiljno mrštila na tu skladbu – nego su je štoviše gosti otpjevali na sasvim korektnom hrvatskom. Oporavivši se od iznena�enja, doma�ini su pitali goste odakle znaju tu pjesmu. Odgovorili su im da se ta skladba ve� desetlje�ima nalazi na repertoaru svakog iole pristojnijeg pjeva�kog zbora u Japanu. No sada je na Japancima bio red da se za�ude, kad su �uli da se radi o vrlo popularnoj hrvatskoj skladbi jer su do tada bili uvjereni da se radi o �eškoj pjesmi! Sli�no iznena�enje do�ivio je i naš poznati znanstvenik Vladimir Devidé, kad je za svog boravka u Japanu na ulici sreo nekog klinca koji se sa školskom torbom na le�ima vra�ao iz škole i putem zvi�dao istu poznatu melodiju. A ako ne vjerujete u sve što sam vam ovdje ispri�ao, uklju�ite svoje ra�unalo i pogledajte YouTube – pod naslovom U boj u boj vidjet �ete i �uti zbor od tisu�u Japanaca koji pjevaju ovu skladbu na hrvatskom. Slu�aj je o�ito interesantan i zaslu�uje da ga podrobnije razmotrimo upravo u godini u kojoj se obilje�ava stota godišnjica smrti skladatelja ove pjesme Ivana Zajca i autora teksta Franje Markovi�a.

Po�etak pri�e vra�a nas unatrag u godine nakon Prvog svjetskog rata. Na istoku Rusije okupio se veliki broj bivših austrijskih vojnika, dijelom ratnih zarobljenika, a dijelom �ehoslova�kih legionara koji su se borili na ruskoj strani, a koji su o�ekivali repatrijaciju. Jedna grupa od 850 sada ve� bivših legionara ukrcala se u Vladivostoku na ameri�ki brod Heffron, koji ih je trebao prevesti u Europu. Me�utim, brod je putem do�ivio havariju u tjesnacu Shimonoseki, navodno zbog „znati�elje“ kapetana (pre�esto je zavirivao u bocu) pa se morao zaustaviti u japanskoj luci Kobe radi popravka koji se odu�io i protegnuo na puna dva mjeseca. Za to vrijeme vojni je orkestar (a kakva bi to bila �eška vojna postrojba bez glazbe!) svakodnevno na obali svirao kora�nice i druge popularne skladbe. Nekom neobjašnjenom slu�ajnoš�u, na repertoaru se našla i skladba U boj, u boj iz opere Nikola Šubi� Zrinski Ivana Zajca. Ta glazbena doga�anja nisu mogla pro�i nezapa�eno i privukla su pa�nju lokalnog stanovništva koje se svakodnevno okupljalo i slušalo taj besplatni koncert. Ubrzo su kontakt s orkestrom uspostavili i predstavnici elitnog sveu�ilišta Kansei Gakuin i predlo�ili suradnju. Marljivo su prepisivali note i tekstove najpopularnijih skladbi, a od svih im se najviše svidjela baš U boj, u boj. Kad je došao �as rastanka, japanski sveu�ilištarci oprostili su se od legionara upravo tom kompozicijom koja je u narednim godinama postala i neslu�bena himna njihovog sveu�ilišta i ostala to sve do danas, a od njih su je ubrzo preuzeli i drugi zborovi.

Popularnost ove zborske pjesme ponukala je Japance da saznaju i nešto više o njenom porijeklu. Do prije nekoliko desetlje�a, zapravo sve do osamostaljenja, o Hrvatskoj se u Japanu znalo vrlo malo, a tome je doprinosila i japanizirana verzija engleskog izgovora latinskog imena Croatia – na japanskom Kuroachiya. A pošto na japanskom kuro zna�i crno, mnogi su i podsvjesno Hrvatsku smještali nekamo na Crni kontinent i bili su iznena�eni kad su otkrili da u Hrvatskoj ne �ive crnci. Na sre�u, to se u me�uvremenu promijenilo i danas Japanci, koji su ina�e vrlo temeljiti, o Hrvatskoj znaju mnogo više – da ne govorim o japanskim turistima koji svake godine posje�uju našu zemlju u sve ve�em broju. Pri�ao mi je jedan turisti�ki vodi� da je zadovoljstvo raditi s Japancima – znati�eljni su kao djeca, ali disciplinirano slijede vodi�a i pristojno i sa zanimanjem slušaju njegova objašnjenja i pritom se ne dosa�uju i ne zijevaju kao neki drugi. Nastoje što više vidjeti i sve fotografirati, a opremljeni su fotografskom tehnikom kao profesionalci. Tako�er, njihova djeca u školama u�e i o pojedinim detaljima iz hrvatske povijesti, me�u ostalim i o bitci kod Sigeta i, naravno, o Zrinskom. Zrinski im posebno imponira jer sukladno japanskim ratni�kim tradicijama u njihovom sustavu vrijednosti više kotira juna�ki poraz nego olako izvojevana pobjeda. Zanimljivo je da su svojevremeno japanski vojni teoreti�ari dugo s divljenjem prou�avali poraz ameri�kog generala Georgea Custera u bitci sa Siouxima kod Little Bighorna, dok je za ostale to bio suludi pothvat i besmisleno �rtvovanje ljudskih �ivota. Sli�no tome, u nedavnoj povijesti više su cijenili bitku za Iwo Jimu, gdje su branitelji izginuli gotovo do posljednjeg, nego napad na Pearl Harbor u kojem su desetkovali ameri�ku pacifi�ku flotu. Bili su spremni izginuti do posljednjeg �ovjeka brane�i japanski teritorij; predaja nije dolazila u obzir, sve dok ih vlastiti car u govoru preko radija nije pou�io da u �ivotu ima trenutaka kada treba prihvatiti neprihvatljivo i podnijeti nepodnošljivo, i tako ih pozvao da mirno prihvate kapitulaciju. Stoga se ne treba �uditi da je popularnost Zaj�eve skladbe u Japanu u kontekstu povijesnih podataka još više porasla.

 Dopustite mi jednu malu digresiju: istini za volju, U boj, u boj nije jedina hrvatska pjesma koja je postala popularna u Japanu. Japanski pjeva� Seiji Tanaka snimio je 1976. Paljetkovu pjesmu Marijana, s tekstom na hrvatskom i japanskom, i postigao znatan uspjeh. Od Tanake preuzeli su je i snimili i neki dje�ji zborovi, koji pjevaju naizmjence jednu strofu na hrvatskom i jednu na japanskom. Ako vas zanima kako Marijana zvu�i na japanskom, pokušat �u vam to do�arati sljede�om usporedbom:

 O Marijana.                                                                   O Mariyana
         slatka mala Marijana,                                                    kawaii Mariyana
         ja �u te �ekati                                                                kimi o matsu yo
dok svane dan.                                                             asa made.

(prijevod na japanski je doslovan)

No vratimo se Zrinskom i njegovoj popularnosti u Zemlji Izlaze�eg Sunca. Premda je U boj bila samo jedna od skladbi u repertoaru �eškog vojnog orkestra, Japanci su, i ne znaju�i o �emu se radi, u njoj prepoznali ratni�ki ritam i zanos i zato im je postala tako bliska. Na �alost, nema podataka o �eškom orkestru i njegovom kapelniku koji ju je prezentirao Japancima. Bez obzira na to, mislim da mu dugujemo zahvalnost za njegov doprinos popularizaciji hrvatske kulture u dalekom svijetu.