Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (36)
Osvrt na glazbeno-scenski �ivot Zagreba 60-tih godina
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi. Današnji osvrt na glazbeno-scenski �ivot Zagreba 60-tih godina upotpunjuje prethodni prilog o tadašnjem glazbenom �ivotu Zagreba...
*****
Crtice:
'Zvijezde staja�ice'
na glazbeno-scenskom nebu 1960'-tih
Gasim cigaretu, pogledam MIreka i prekidam šutnju pitanjem: "Sje�aš se Helge Vlahovi�?" Veli: "Kak' ne, još od gimnazije - išla je u tvoj turnus." Velim, "Je, bila je razred više, ali ne mislim na to. Mislim na to kak' je i ona bila jedna od "zvijezda staja�ica", iako nije trajno ostala u sjeni onih koje je najavljivala."
Veli: "Sad' kenjaš, kakva vra�ja "zvijezda staja�ica", opet te nekaj spopalo - i k'o Bog total bez veze!".
Rekoh: " �komi, bar to ziher nije bez veze!".
U mojim sje�anjima na naše glazbeno-scensko nebo 1960-tih, nebo sjajnih zvijezda, zvjezdica, pa �ak i zvjezdane prašine, po�asno mjesto zauzimaju 'zvijezde staja�ice' - jer bez njih ne bi bilo niti onih pravih zvijezda kojih se kao prvih sjetimo kada pomislimo na taj period.
Njihov sjaj se ili gubio u sjaju estradnih zvijezda, ili se �inilo kako trepere manjim sjajem, ili su ostale nevidljive, a mo�da �ak i zaboravljene - ili se uop�e nije smatralo kako se radi o svojevrsnim zvijezdama. No, vidljive ili nevidljive - uvijek su bile prisutne, barem kao kota�i� bez kojeg se ne mo�e.
Zato sada kre�em na dalek put u sazvije��e mojih 'zvijezda staja�ica', gdje snimatelj i ton-majstor Sre�ko Orli� nije zauvijek ostao u sjeni Ive Robi�a i mnogih drugih �iji glas je snimio, gdje majstor fotografije Marko �oli� nije ostao u sjeni onih �ije fotografije je uradio... pa do nezaboravnog Fritza Marvina, bez �ijih instrumenata i ure�aja mnogi ne bi niti stigli do bine.
Svi oni su bili "pogonski motori, vezni spojevi, kota�i", i "sine qua non" supstanca stvaranja i sjaja našeg glazbeno-scenskog zvjezdanog neba - i zato u mojim sje�anjima trepere sun�evim sjajem i trajno ostaju kao 'zvijezde staja�ice' u svojem posebnom sazvije��u.
Viki Glovacki
Viki Glovacki, pravo ime Viktor Glowatzky, je bio pjeva�, tekstopisac, satiri�ar, estradni umjetnik, glumac, redatelj i organizator, koji nam je kao autor poklonio predivne pjesme kao "Posljednji fijaker" i "Dobro mi došel prijatel".
Kao organizator priredbi posebno je zadu�io nekoliko generacija pokretanjem nezaboravnog "Prvog pljeska" u zagreba�kom Varijeteu.
Viki Glovacki
Kao i mnogim pjeva�ima, pjeva�icama i sastavima, i "Koraljima" je mnogo zna�ila i pomogla pobjeda na Vikijjevom "Prvom pljesku", a kao nezaboravna osoba i estradni umjetnik ostaje mi u sje�anju s turneja uz ansambl Varijetea, kada je vodio program u kojem smo nastupali kao muzi�ki sastav 'Gosti' ("Nela Er�išnik i ansambl Varijetea uz muzi�ki sastav 'Gosti'").
Sre�ko Orli�
Snimatelj i ton-majstor koji je '60-tih godina snimao za Radio Zagreb, odnosno RTV Zagreb, i vjerujem snimio sve one koji su u studiju "Istra", sviraju�i ili pjevaju�i, stali pred mikrofon.
Sre�ko Orli�
U studiju "Istra" je prilikom snimanja bila standardna situacija: na bini mikrofoni ispred instrumenata i zvu�nika poja�ala, te eventualno stalci s notama, dok snimatelje vidiš kao u akvariju, kroz veliko staklo tonskog studija u visini prvog kata na po�etku dvorane; nakon toga slijedi probna snimka koju se preslušalo na velikom zvu�niku u svijetloj drvenoj kutiji koja je stajala desno na bini; slijedila je prava snimka koju se preslušalo u tonskom studiju na katu iznad dvorane - i tamo je uz Sre�ka Orli�a obi�no bio Radan Bosnar (osniva� sastava "Kvartet Radana Bosnara", snimatelj, muzi�ar, aran�er, producent itd...), a ponekad Hrvoje Hegeduši� (snimatelj i ton-majstor, šansonjer, kompozitor, tekstopisac itd...).
Vjerujem kako bi i danas ve�ina onih koji su tada snimali u razli�itim studijima, na pitanje kojeg se ton-majstora sje�aju, bez ikakvog razmišljanja odgovorili: "Jasno - Sre�ka Orli�a!".
Marko �oli�
Legendarni fotograf koji je '60-tih godina, snimaju�i za "Plavi vjesnik" i druge listove, dao profesionalni pe�at fotografijama sudionika tadašnje muzi�ko-zabavne scene.
Njegov talent je bio garancija izvanrednih snimki i tehni�ke perfekcije.
Marko �oli�
Bio je tih i smiren, snimao je brzo i "kao usput" - a �inilo mi se kao da je i spavao s fotoaparatom, jer mu je uvijek visio oko vrata ispred sakoa, jakne ili zelene "vojne" vindjakne.
U svakom slu�aju, imali smo veliku sre�u da je taj in�injer strojarstva i majstor fotografije, u jednom periodu svog profesionalnog rada "zalutao" na glazbenu scenu, gdje je napravio niz vrhunskih fotografija, te covera plo�a i albuma. .
Fritz Mavrin
Fritz Mavrin je po�etkom '60-tih, bio referentna i klju�na osoba za "infrastrukturne potrepštine" muzi�ara i bendova: poja�alo, gitara, kabel, zvu�nik, mikrofon ili �ak razglas - sve to je Fritz mogao riješiti ili posuditi u vrijeme kada su uglavnom svi imali probleme s opremom, i snalazili se kako su znali i mogli.
Pored toga, Fritz je bio i muzi�ar, pa je osnovao sastav "Roboti" (ili po Fritzu "Rob'Oti!), koji je bio jedan od prvih "elektri�arskih" sastava (i izvorni sastav nekoliko godina kasnije popularnog VIS "Roboti"). Sastavu je osigurao ga�u u tada najposje�enijem zagreba�kom plesnjaku "Tucman", gdje su "Rob'Oti" svirali kao nadopuna plesnom orkestru, i gdje je Fritz bio posebna atrakcija sviraju�i na havajskoj gitari.
Jednostavan, skroman i neprimjetan u ulozi koja je mnogima omogu�ila nastup pred publikom, našao je svoje neupitno mjesto u sredini mladih "elektri�ara" kojima je po godinama mogao biti otac - i postupno nestao sa scene kako bi ostao u sazvije��u nezaboravnih 'zvijezda staja�ica'.
Bo�o Sinkovi�
Bo�o Sinkovi� je bio utemeljitelj i prvi direktor zagreba�ke "Estrade" - društva estradnih umjetnika, koju je nakon skromnog po�etka u prostorijama u Opati�koj ulici, sredinom '60-tih doveo do respektabilnog društva s poslovnim prostorijama u ku�i na uglu Zvonimirove i Heinzlove.
Branko Hundi�
Ime Branka Hundi�a je nerazdvojno vezano uz sam po�etak naše mode i modne scene - a po mojem sje�anju, on je tu bio naš Nr.1!.
Naime, �ini mi se da je došlo do male "povijesne zbrke", u kojoj su godine otvaranja modnog butika (na primjer butika Rikarda Gumzeja u drugoj polovici '60-tih) uzimane kao referentne, a ne to je li netko (primjerice Branko Hundi�), bio aktivan kao modni dizajner i prezentirao svoje modele na revijama ve� u prvoj polovici '60-tih, a da bi "Croation fashion brand Branimir" utemeljio "tek" 1966. godine.
Branka Hundi�a se sje�am kao arhitekta koji je u susjedstvu, u velikom hodniku stana na tre�em katu u Smi�iklasovoj ulici, otprilike 1964. godine, otvorio kroja�ki studio u kojem mu je pomagala supruga - i tamo je "Koraljima" napravio neka od prvih odjela, me�u njima i ona u kojima smo nastupili na Zagreba�kom festivalu.
Ubrzo nakon toga, Branko Hundi� je svoje dizajn-modele po�eo prezentirati na modnim revijama (prve su bile u suradnji s Josipom �urikom, našim pionirom organizacije modnih revija) - i time je postao jedna od povijesnih li�nosti našeg modnog dizajna.
Josip �urik
Ime Josipa �urika nerazdvojno je vezano uz organizaciju naših prvih modnih revija, i to posebno kao
organizatora naše prve putuju�e modne revije.
Pritom je bio u ulozi "ledolomca" koji je imao osje�aj za vrijeme koje dolazi, jer kako druga�ije shvatiti njegove organizacije modnih revija u vrijeme kada je standard-konfekcija bila temelj "modne" industrije; u vrijeme sve manjeg broja kroja�a koji su kreativnost sveli na šablonsko krojenje po mjeri, i koji su uglavnom u svojim stanovima radili u "fušu"; u vrijeme kada, izuzev �u�i Jelinek i njenog salona, nije bilo niti kreatora mode niti modnih butika (pojaviti �e se nekoliko godina kasnije), te u vrijeme kada su naše manekenke radile prve korake po modnim pistama (da bi ih nakon nekoliko godina bilo toliko, da su morale formirati svoju strukovnu organizaciju - uglavnom zbog toga kako bi provele kontrolu tr�išta).
Josip �urik je po�etkom '60-tih godina bio jedan od organizatora na RTZ, gdje je organizirao razli�ita snimanja, izme�u ostalog i TV-reklama. Upoznao sam ga 1964., i to baš na jednom takvom snimanju u dvorcu Oto�ec na Krki.
Nedugo nakon toga se pokazalo kako svijet zaista zna biti mali: Josip �urik (usput: koji je stanovao preko puta moje ku�e na �amki) je organizirao prvu turneju s modnom revijom u nekoliko gradova; manekenke su na modnoj pisti nosile modele Branka Hundi�a (usput: koji je stanovao "iza ugla" moje ku�e na �amki); me�u manekenkama je bila moja budu�a supruga Jagoda (te godine je bila prva pratilja Miss Hrvatske, Katje Markoti�), a "muzi�ka kulisa" na toj turneji su bili "Crveni koralji" - koji su igrom slu�aja, u to vrijeme nosili odijela skrojena u susjedstvu, i to baš kod ing. Branka Hundi�a!
Jagoda Krog (Metikoš) u "Svijetu mode" 1965.
Kao �injenica ostaje: Josip �urik je u suradnji s modnim dizajnerom Brankom Hundi�em, pokrenuo i organizirao prve putuju�e modne revije - i time postao jedna od povijesnih li�nosti naše modne scene.
(danas se pogrešno tvrdi "jer je 1970. pokrenuo prvi putuju�i festival mode Modefest"! Bio je zaista prvi, ali ne s Modefestom, koji je organizirao šest godina nakon organizacije turneje s Hundi�em!)
U svakom slu�aju, nagradna skulptura Modefesta imenovana je po utemeljitelju te modne manifestacije: "Josip �urik".
Gordana Bonetti
Kao primjerna i ugledna spikerica Radio Zagreba i voditeljica TV Zagreb, poznata i draga svima, bila je i ostaje kao "etalon" profesionalnosti i kao osoba koja je uspostavila ugled spikerskog zanata.
Gordana Bonetti
Usput:
Najtoplija preporuka ve�ini današnjih voditelja emisija HRT, posebno voditeljima Dnevnika i Sporta:
Prije spavanja staviti sluške na glavu, pustiti u petlji ("loop") neku snimku Gordane Bonetti, te uz njen glas ponavljanjem vje�bati izgovor i naglaske rije�i, gramatiku i artikulaciju re�enica, op�enito jezi�ne norme, dikciju i dinamiku govora. Postupak ponavljati svake ve�eri do penzije - a nakon toga pre�i na vje�be dr�anja ispred kamere.
Anton Marti
Kazališni glumac, re�iser, i jedan od utemeljitelja Televizije Zagreb, koji je kao re�iser mnogobrojnih emisija uspostavio i odredio puteve razvoja re�ije i snimanja zabavnih, glazbenih i drugih �anrova.
Bio je i ostaje neponovljiv!
Anton Marti
Nakon kazališne akademije u Rimu, nastupao je po talijanskim kazalištima, i to mu je zauvijek ostavilo trag u specifi�noj dikciji koja nikog nije razveseljavala - jer s Anton Martijem nije bilo šale!
Kao re�iser je bio autoritet, i ne�u zaboraviti kako smo se po njegovoj �elji, i to bez protesta i pitanja, kao vjeverice u odje�i i obu�i Rimljana popentrali po zidovima pulske arene. Jasno, s gitarama!
To je poslije na televiziji izgledalo izvanredno, ali nikome ne bih po�elio pogled sa zidova arene prema dole, dok ti vjetar kojeg dole nema, silno puše me�u nogama. I dok se bojiš da te ne odnese negdje jako daleko, izvan dohvata TV-kamere.
Nekoliko nezaboravnih televizijskih voditeljica i voditelja
Onakvi kako ih se sje�amo
Slavica Fila vodila je seriju "Slavica i Mendo Mendovi�", koja je godinama, od 1958., bila najpopularnija dje�ja TV-serija.
U muzi�kim prilozima serije nastupala su najve�a imena naše estrade, tako da su i "Crveni koralji" nekoliko puta nastupili kao gosti emisije. Detaljnije mi je u sje�anjima ostala samo jedna, i to kada smo preobu�eni u gusare, s nekakvim metlama i hamperima u ruci, svirali na gusarskom brodu.
Helga Vlahovi� ostaje u sje�anjima kao svestrana voditeljica ugodnog glasa, �ija popularnost je prešla granice naše zemlje.
Ljubo Jel�i� nam ostaje u sje�anjima kao "standard" vo�enja muzi�kih festivala i priredbi.
Usput:
Ina�e, za njega sam uvjeren da je apsolutni antitalent za vo�nju automobila. Jednom neprilikom, povratak iz Opatije do Zagreba sam proveo kao supatnik sjede�i do njega u njegovoj Škodi - i nakon toga rekoh: "Nikad više!".
Do Zagreba je pri�ao o nepa�ljivim i lošim voza�ima, dok je u zavoje ulazio po lijevoj strani, uletavao u škare, �udno dr�ao i okretao volan, ko�io ili jurio gdje ne treba...
Uglavnom, ja koji sam u kojekakvim pijanim društvima nau�io kao prvo procijeniti maksimalnu mogu�u štetu u datoj situaciji (na primjer, na sljemenskoj cesti: "OK, sletili bumo u jarak, pokupili koji panj, ali svi bumo ostali �ivi i zdravi!") - pored trijeznog i na vo�nju koncentriranog Ljube, bio sam uko�en kao bakalar. Procjena situacije: apsolutno kriti�na, i to cijelim putem!
Odzada je sjedila Gabi Novak - uko�ena i bez rije�i, cijelo vrijeme je stiskala svoju taškicu i umirala od straha - uostalom, kao i ja.
Oliver Mlakar je vo�enjem brojnih popularnih emisija (kao na primjer "Kviskoteka"), dosegnuo vjerojatno neponovljivi status legendarnog TV-voditelja i "zaštitnog znaka" Radio Televizije Zagreb.
Sve njih �emo pamtiti po ugodnom glasu i vedrini kojom su godinama zra�ili.
*****
Sje�anja:
O dvije drage 'zvijezde staja�ice'
Fritz Mavrin
Kada ga se prisjetim, vidim ga kao da je ispred mene njegova fotografija, tako da sam godinama bio uvjeren kako negdje imam tu fotografiju: Fritz Marvin kako sjedi i svira na havajki u dvorani Tucmana.
Tu fotografiju nisam uspio prona�i niti nakon najupornijeg tra�enja, dakle, ipak se radilo "samo" o slici pohranjenoj u mojim sje�anjima.
Dvorana "Tucman" je u samom po�etku 1960-tih bila najve�i i najposje�eniji zagreba�ki plesnjak mladih. Prekoputa ulaza, na kraju velike plesne površine, bila je velika bina na kojoj su svirali "vatrogasci" (tako smo zvali orkestar izvrsnih muzi�ara iz plesnog i drugih manjih orkestara vezanih uz radio-televiziju, koji su tu �vrgarili u manje-više stalnom sastavu plus tko se još na�e).
Pojavom "elektri�ara", na sredini uz desni zid se ubrzo pojavila i druga, manja i ni�a bina, na kojoj su se izmjenjivala dva od prvih "elektri�arskih" sastava: mix-bend "Combo 5" (u kojem je ve� tada briljirao izvrsni solo-gitarist Svemir Opara), te "Roboti" Fritza Marvina - ili kako je on to ime izgovarao: “Rob'Oti”! (To je bio prvi, izvorni sastav nekoliko godina kasnije popularnog VIS "Roboti": Nenad �okalj na solo gitari, Fritz Marvin na havajki, Mladen Haj�i�, ritam gitarista s "najlakšom rukom" na ritam gitari, i jedan �uti kit na bubnjevima - koliko se sje�am, zvali smo ga "Lisac").
Fritz Marvin je bio "alfa i omega" svojih “Rob'Ota” - kao slu�ajno zalutala zvijezda koju još danas vidim.
Sav sme� i do kostiju mršav, uvijek u nekakvom "odijelu bez sakoa", uvijek u bijeloj košulji s tankim prugama i do lakta zafrkanim rukavima, uvijek s nikada do kraja zavezanom kravatom i uvijek s debelim prstenom na ruci – sjedi na bini, a ti kao da vidiš indijanskog poglavicu “Dva ze�ja zuba”. I zlatni zub, koji se tako dobro vidi kad Fritz Marvin veli: “RobOti”! A u krilu havajka - prava havajska gitara usred Zagreba, na kojoj Fritz u “Tucmanu” svira uz svoje “RobOte”!
Fritz stanuje par minuta hoda od “Tucmana”, a svi koji sviraju elektri�nu gitaru "moraju" prije ili kasnije svratiti kod njega. Stan je pun poja�ala, zvu�nika i instrumenata koje on sla�e, popravlja, iznajmljuje i od toga �ivi.
Kad god tamo do�eš, izme�u svega toga se spoti�e i plete jedan mali, plavi de�ko – Mario Marvin.
De�ko se je toliko ispoticao po kablovinju i kutijama, da mu je to ve� prešlo u naviku, pa �e se kada poraste, sigurno i dalje spoticati po kojekakvim instrumentima - sve dok ne postane naš najbolji bas-gitarista i majstor za grbavu muziku s puno spoticanja.
Gordana Bonetti
Onome tko na spavanac ide poslije pono�i, ili �ak pred jutro, rano bu�enje predstavlja problem. Zato sam bu�enje naru�ivao kod zagreba�kog PTT-a, i to uvijek u isto vrijeme - u 07:00; 07:05 i 07:10.
I što �eš ljepše: u 07:00 te iz neizmjerno tamne dubine probudi glas Gordane Bonetti, a ti poklopiš slušalicu, nakon toga opet ona, ali sada si ve� polusvjestan gorke zbilje dok spuštaš slušalicu, pa se zato u 07:10 ipak di�eš, jer pred tobom je novi dan.
(Usput: iako je stanovala prakti�ki u susjedstvu, u Vo�arskoj ulici, ja gospo�u Bonetti nisam nikada probudio i uzvratio joj dobro jutro.)
Tako je to išlo pred kraj studija i nakon toga uz prvo radno mjesto - da bih u jednom trenutku konstatirao: "�ek' malo, pa Bonettica je otišla dragom Bogu gore, ipak to nije OK da me i dalje budi!".
Nazovem one iz bu�enja i velim: "Volim gospo�u Bonetti, svaka �ast, ali više nije u redu da nas njen glas budi s Mirogoja!". Kako se ništa nije promijenilo, prešao sam na mehani�ku vekericu vulgaris s dva ogromna zvona.
Do svojevrsnog raspleta je došlo mnogo kasnije, po�etkom '80-tih, kada sam na simpoziju informati�ara, pod sitne sate u hotelu "Jahorina" na Jahorini, razgovarao s kolegama iz zagreba�kog PTT-a. U jednom trenutku sam upitao za sudbinu aplikacije bu�enja sa snimkom glasa Gordane Bonetti (koja se nekad vrtila na malom DEC PDP-8 s 4k memorije i sli�nih, danas više nego smiješnih karakteristika) - i tada sam usput saznao za anegdotu koja je kru�ila kod PTT-a "o jednom egzoti koji je godinama uporno naru�ivao bu�enje u 07:00; 07:05 i 07:10, da bi u jednom trenutku odustao od bu�enja!".
Šutio sam kao zaliven - i kao da sam opet �uo glas Gordane Bonetti.
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (35)
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
| 
