Biljan u Brazilu - 10. dio
Povodom Svjetskog prvenstva Brazil 2014
Darko Varga opisuje svoj put u Brazil

Ako postoji Amerikanac u Parizu, Englez u New Yorku, zašto ne bi bio Biljan u Brazilu? Istina, ta pjesma nije ispjevana jer u Bilju nemamo Gershwina ni Stinga, ali eto, ovaj Biljan �e ostalima pokušati do�arati dio ljepota Brazila. Koji je povod? E pa, Brazil je ovih dana u središtu pozornosti.

Hrvatska nogometna reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo u nogometu 12. lipnja 2014. kada je u Sao Paulu odigrala utakmicu protiv doma�ina, reprezentacije Brazila, na kojoj joj je skandalozni japanski sudac Yuichi Nishimura pred o�ima cijelog Svijeta ukrao... - ne neriješen rezultat, nego pobjedu. Ipak, bilo bi zanimljivo saznati nešto više o toj velikoj, mnogoljudnoj i najve�oj dr�avi u Ju�noj Americi. Slikom i rije�ima pokušat �u do�arati barem djeli� te ogromne dr�ave i njene ljepote, bez obzira što je misija naše nogometne reprezentacije u Brazilu završena i što je naša reprezentacija, na�alost, prerano napustila Brazil i vratila se ku�i.

Odlazak iz Pantanala

Došao je i taj zadnji dan boravka u Pantanalu. Kao što sam to �inio svaki dan, rano ujutro izašao sam na obalu rijeke Mutum, još posnimati što se da. Novost je bila �aba na kanuu u pristaništu. O�ekivao sam više �aba i više vrsta, ali eto, vidio sam samo dvije vrste i to dvije �abe. Sjetio sam se Kopa�kog rita i „koncerta �aba“ koji sam planirao nuditi kao turisti�ki proizvod, ali, na�alost, turisti�ka ponuda i dalje ostaje na stereotipovima: fiš-paprikaš, šaran u rašljama, vo�nja brodom gdje se, tu i tamo, nešto vidi od �ivog svijeta, a uglavnom se i ne vidi. Malo sa sjetom razmišljao sam o Pantanalu i što sve pru�a turistima: mnoštvo ptica, veliku biološku raznolikost, bogatstvo riba, neiskvarenost lokalnih ljudi,... Skup je dolazak u Brazil, ali boravak nije. Pravi El Dourado  za pecaroše, da se našalim i iskoristim tu igru rije�i s imenom ribe dourado. Pantanal je pravi Eldorado za motritelje ptica koji ovamo dolaze; iz Japana, iz svih europskih dr�ava iz SAD-a, iz...

Pousada Baguari u kišnom razdoblju. Viša razina Rio Mutum, poplavljeni pašnjaci.
Pogled iz zraka (I: Internet)

Ekipa se po�ela skupljati, ru�ak je opet bio odli�an, a posebno su bili fini ananas, pekmezi od raznog egzoti�nog vo�a od kojih sam samo maracuju (maraku�a) prepoznao. U hladu Pousade Baguari izmjeren je 41 stupanj Celzijusa, a voza� koji je terencem došao po nas iz Cuiabe, kazao je da je u Cuiabi još toplije.
Za oproštaj od pousade, „ekipa“ koja je zajedno provela pet dana izašla se slikati na gornjem pristaništu �amaca koje je predvi�eno za kišno razdoblje kada je razina Rio Mutum ve�a za dva i više metara.

Slikamo se na pristaništu �amaca: Darko, Jo, Ana-Paula i Richard.
Iza je zgrada Pousade Baguari s blagovaonicom, sobama.
Pristanište je izgra�eno na stupovima, povišeno i prilago�eno kišnom razdoblju
kada je razina Rio Mutuma dva-tri metra viša.

Pogledati: http://www.panoramio.com/photo/103435638; http://www.panoramio.com/photo/103435628; http://www.panoramio.com/photo/103435615

Pristanište pousade u kišnom razdoblju.

Za oproštaj od Pantanala pogledati nekoliko video uradaka:
http://www.youtube.com/watch?v=fHDOXVwXUq0
http://www.youtube.com/watch?v=wzzeLRxdN-A
http://www.youtube.com/watch?v=jLglr_Kp8j4

Pecanje:
http://www.youtube.com/watch?v=mnQxw_H7IDE)

Na putu od Pousade Baguari do grada Cuiaba

Vra�amo se istim putem, ali u suprotnom smjeru od onoga kojim smo došli. Kada smo dolazili bio je mrak, svjetla farova povremeno su otkrivala po koju kapibaru, lisicu, proletjela bi koja no�na ptica… Kasnije, kapibare nije bio problem dobro snimiti ni po danu, ali lisicu više nisam vidio za vrijeme naših „ekspedicija“ po vodi i kopnu. Sada, po danu, na našem putu prema Cuiabi, valjda �emo još nešto vidjeti što do tada nismo, a ja i snimiti.

Pošto nismo vidjeli anakondu, na izletu niz Rio Cuiaba, Jo nam je obe�ala da �emo, mo�da, vidjeti anakondu na jednom mjestu gdje iz jedne bare prelazi u drugu. Naravno, preko dr�avne ceste. Naravno, opet ništa. Nismo vidjeli anakondu, ali mi je Jo kasnije poslala svoju sliku s anakondom na toj cesti i na tom mjestu. Htjela mi je dokazati da tu anakonde stvarno prelaze.

Jo s anakondom. Obe�anje je ispunila slanjem fotografije (foto: Júlia Rodrigues de Souza Sá-Jo)

Na po�etku puta, pao je dogovor da, opet, kada nešto vidimo, ja  istr�avam i snimam.
Vozimo se prašnjavom, zemljanom cestom i prije Mimosa, ugledao sam jato ara. Izlazim, ali bje�e u gustiš drveta. Nemogu�e ih je snimiti jer su se dobro skrile u granju i liš�u drve�a.

Ara u krošnji drveta

Pomalo razo�aran sjedam u terenac i nastavljamo put. Sti�emo u Mimoso i stajemo na benzinskoj crpki koja ima pristup crpkama isti kao što su i ceste: nabijena crvenkasto-�uta ilova�a. Za�uo sam kreštanje u zraku i ugledao par papiga ili kako ih u kri�aljkama zovu ara ili arara.

Poslušati glasanje ara:
http://www.xeno-canto.org/136186 (Region of Mutum River, Barão de Melgaço, MT)
http://www.xeno-canto.org/50376 (Fazenda das Araras, Ruta Transpantaneira, Pocone, Mato Grosso)

Benzinska postaja. Mimoso, Pantanal, Mato Grosso

Imao sam sre�e. Ipak sam uspio snimiti par prekrasnih ptica. Ove ptice plavo-naran�aste boje dugog repa preletjele su iznad naših glava.

Kada sam snimio ove are, nisam znao kojoj vrsti pripadaju. Najvjerojatnije se radi o modro-�utoj ari, ili na engleskom: Blue-and-Yellow Macaw. Kada sam tra�io slike ara u Brazilu, nisam našao aru u plavo (modro)- naran�astoj kombinaciji boje perja nego modro-�utu kombinaciju koja je najbli�a mojoj fotografiji u Mimosu. Mo�da je refleksija sme�e-naran�aste boje podloge benzinske crpke, malo zatoplila boju perja ove are na mom snimku. Modro-�uta ara (Ara ararauna) na portugalskom je: A arara-canindé rara-de-barriga amarela, arari, arara-amarela, arara-azul-e amarela, araraí ecanindé.

Par modro-�utih ara (photo: Jeff Cremer)

Cândido Mariano da Silva Rondon ili Marechal Rondon

Pitao sam Jo, zašto se benzinska crpka zove Posto terra Rondon kada se selo zove Mimoso. Jo je znala odgovore na sva pitanja pa i na ovo. Po Jo, mještani su htjeli naglasiti da je to naselje, Mimoso, selo u kojem se rodio Rondon, mjesto Rondonovog zavi�aja. A tko je Rondon?

Cândido Mariano da Silva Rondon ili Marechal Rondon ro�en je u Mimosu na što su �itelji jako ponosni, a radi se o vrlo zna�ajnoj osobi u povijesti Brazila, a i šire.

Jedan od najslavnijih Brazilaca ro�en je 5. svibnja 1865. u selu Mimoso, u dr�avi Mato Grosso, što se doslovno mo�e prevesti kao „Velika divljina“.

Njegov otac, Cândido Mariano da Silva bio je doseljenik iz Portugala, a majka mu je bila Indijanka �ije porijeklo poti�e iz dva indijanska plemena: Terena i Borôro. Otac mu je umro od malih boginja prije nego se Cândido rodio, a majka mu je umrla kada je imao dvije godine. Djed i baka nastavili su odgajati siro�e, a kada su umrli još je bio dijete. Nakon toga, �ivio je kod ujaka koji je Cândida usvojio i dao mu svoje prezime, Rondon. Odrastao je u najve�oj bijedi kod svog ujaka, odrastao je tako da se sam morao brinuti o sebi: uloviti svoju hranu, jesti  svje�e narezano majmunsko meso, ispr�ene piranje, u Pantanalu je nau�io sve  o �ivom svijetu koji tamo �ivi. Ujak ga je odgajao do njegove šesnaeste godine kada napušta neistra�ena prostranstva „Velike divljine“ i kanuom kojeg je izradio od jednog komada drveta spušta se nizvodno rijekom Cuiaba, veslaju�i sti�e u Rio de Janeiro.

Nakon što je dvije godine poha�ao osnovnu školu upisao se u Dr�avnu vojnu akademiju. Unato� tome što nije imao dovoljno novaca da bi si osigurao hranu i odje�u, �ak je morao napustiti akademiju na drugoj godini studija da bi se lije�io od gladovanja. Rondon je pokazao sna�nu volju završiti ovu okrutnu akademiju, pokazuju�i plemi�kim i dobrostoje�im obiteljima, �ija djeca su poha�ala akademiju, da se mo�e diplomirati i ste�i in�enjersku titulu uz naporni rad. Na �asni�koj akademiji diplomirao je 1888. godine i dobio �in poru�nika.

Kao vojni in�enjer, u 1890. godini je dobio zadu�enje u Telegrafskom povjerenstvu i pomagao je izgraditi prvu telegrafsku liniju kroz dr�avu Mato Grosso. Nakon što je ta telegrafska linija završena 1895. godine, Rondon je zapo�eo s izgradnjom ceste koja vodi od Rio de Janeira do Cuiabe, glavnog grada dr�ave Mato Grosso. Od 1900. do 1906. Rondon je bio zadu�en postaviti telegrafske linije od Brazila do Bolivije, odnosno Perua. Za svog �ivota, Rondon je postavio preko 4000 milja telegrafskih linija kroz prašume Brazila.

U svom radu u divljinama Brazila, upoznavao se s razli�itim indijanskim plemenima s kojima je izgradio dobre odnose da bi na kraju postao njihovim zaštitnikom i borcem za njihova prava.

U svibnju 1909. Rondon je krenuo u svoju najve�u ekspediciju. Krenuo je iz naselja Tapirapuã u sjevernom  dijelu Mato Grossa i kretao se u smjeru sjeverozapada da bi izbio na rijeku Madeira, koja je glavna pritoka Amazone. Do kolovoza, ekipa je potrošila sve svoje zalihe hrane pa su je morali nadomjestiti onim što ulove ili na�u u šumi. Kada su došli do rijeke Ji-Paraná, više nisu imali zaliha. Za vrijeme ove ekspedicije otkrili su veliku rijeku izme�u rijeka Juruena i rijeke Ji-Paraná, koju je Rondon nazvao „Rio da Dúvida“ (rijeka Sumnje ili Dvojbe), današnja Rio Roosevelt. Da bi došli do Madeire napravili su kanue i stigli u Madeiru na Bo�i� 1909. godine. Kada je Rondon dospio u Rio de Janeiro, bio je slavljen kao junak, jer se vjerovalo da su on i cijela ekspedicija pomrli u divljini. Nakon ekspedicije 1910. godine je osnovao i postao prvim direktorom  SPI - „Serviço de Proteção ao Índio“ (Agencije brazilske vlade za zaštitu Indijanaca).

Nakon smrti Rondona rad SPI zamire da bi je Ministarstvo pravosu�a (Ministro da Justiça) ponovno utemeljilo 1967. pod imenom FUNAI ( Fundação Nacional do Índio) sa sjedištem u Brasiliji. Zna�ajne su njegove rije�i koje je izrekao1956., nešto malo prije svoje smrti, kao poznati moto: „Umri ako treba, ali nikad ne ubij.“ On je dokazao na svom primjeru da je mogu� miroljubiv kontakt , a da se zadr�i dostojanstvo i tradicija uro�eni�kih naroda, daju�i im postupnu mogu�nost integracije. Ovu filozofiju prihvatili su i nastavili kasniji borci za indijanska prava kao što su bila bra�a Villas Bôas.

Rondon i Indijanci

Rondon zaštitnik indijanskih plemena u Brazilu

Rondon u srda�nom razgovoru s Indijancima

U razgovoru s indijanskim ratnicima

Theodore Roosevelt i Rondon

Rondon je vodio Theodora Roosevelta u poznatu amazonsku ekspediciju. Roosevelt-Rondon ekspedicija krenula je u velja�i 1914. godine na dvomjese�no putovanje kako bi otkrili izvor rijeke, a tada tri mjeseca plovili po u�asnim brzacima padaju�i niz vodopade Rijeke Sumnje. Za vrijeme deset paklenih tjedana borili su se s oblacima kukaca koji ubadaju, prolomima oblaka, pljuskovima, apsurdnim smrtonosnim bolestima, anakondama, jaguarima i kajmanima, voze�i se u drvenim kanuima koji su izra�eni ru�no kroz najte�e brzace, vuku�i ih niz vodopade, zaustavljaju�i se samo zbog mjera predostro�nosti, radi pre�ivljavanja ili bi se utaborili 10 cm od mo�vare okru�eni otrovnim zmijama i komarcima zara�enih malarijom.

Roosevelt  je ozlijedio nogu koja se inficirala, ali kada je Roosevelt pao i nije mogao hodati, i kada je skoro umro od malarije, Rondon se zarekao da �e Amerikanca izvesti makar ga morao nositi na ramenima, korak po korak.

Bez obzira što je putovanje bilo iscrpljuju�e, opasno i što je skoro ubilo Roosevelta, Rondon je nekako uspio staviti 1000 milja pritoke Amazone na kartu (kartografirati) i dokumentirati ogroman broj flore i faune koje do tada nisu bile poznate. Rondon, koji je uvijek bio skroman, odlu�io je promijeniti ime rijeke iz „Rio da Dúvida“ (Rijeka Sumnje) u Rio Theodoro, po svom prijatelju Teddyju Rooseveltu.

Nakon ekspedicije iz 1914., Rondon je radio na kartografiranju dr�ave Mato Grosso. Za to vrijeme otkrivao je nove rijeke, ostvario kontakte s nekoliko indijanskih plemena, a 1919. postao je šef Udruge brazilskih in�enjera i prvi �ovjek Telegrafskog povjerenstva.

Na �elu fundacije za zaštitu Indijanaca proveo je preko desetlje�a i bio je klju�na osoba za spas uro�eni�kih naroda u Amazoniji. Osniva� je nekoliko nacionalnih parkova i postao je maršal brazilske vojske što je najviši mogu�i �in u brazilskoj vojsci. Postao je poznat po istra�ivanjima Mato Grossa i zapadnog amazonskog slijeva, a Roosevelt ga uvrštava kao jednog od �etiri najve�ih istra�iva�a, a poznat je i po borbi za prava Indijanaca do kraja svog �ivota.

Umro je 19. sije�nja 1958. u svojoj 92. godini.

Savezna dr�ava Rondônia nazvana je po njemu, grad Rondonópolis, on je „otac brazilskih telekomunikacija“ pa je dan njegovog ro�enja 5. svibanj proglašen Danom telekomunikacija u Brazilu. Zra�na luka u Cuiabi tako�er nosi njegovo ime: „Marechal Rondon International Airport, Cuiabá“, itd., a nedavno su mu u rodnom selu Mimosu izgradili spomen-obilje�je.

Pogledati:http://globotv.globo.com/tv-centro-america/e-bem-mato-grosso/v/conheca-a-historia-da-expedicao-rondon/3385124/

�lanovi Roosvelt-Rondonove ekspedicije
Slijeva (sjede): otac Zahm, Rondon, Kermit, Cherrie, Miller, �etiri Brazilca, Roosevelt, Fiala Fotografija iz 1914

Rondon je spasio �ivot Rooseveltu, a njemu u �ast dao rijeci njegovo ime: Rio Roosevelt

Nastavak puta prema Cuiabi

�est prizor u Pantanalu bili su kosturi uginulih goveda. Kod jednog takvog, snimio sam u daljini drvo s ru�i�astim cvjetovima. Tek kasnije, u Amazoniji, saznao sam ime tog drveta.

Drvo s ru�i�astim cvjetovima, Pantanal, Mato Grosso

Ru�i�asti Ipê ili ru�i�asti Lapacho znanost zove Handroanthus impetiginosus, a neki i Tabebuia impetiginosa. Korištenje ovog drveta ima svoju dugu povijest .Shodno tome dobilo je i razna lokalna imena:  obi�no-drvo, nesvinuto-drvo, drvo za gudala i itd.: ipê-cavatã, ipê-comum, ipê-reto, ipê-rosa, ipê-roxo-damata, lapacho negro, pau d'arco-roxo, peúva ili piúva, piúna, ipê-roxo, ipê-roxo-de-bola, ipê-una, ipê-roxo-grande, ipê-de-minas, piúna-roxa.

Trupci ovog drveta su se prodavali pod imenom „brazilsko drvo“, ali se to ime drveta odnosi na Pernambuco drvo (Caesalpinia echinata).

Poznat je �aj od osušene unutarnje kore ovog drveta koja se pod imenom lapacho, za skupe novce prodaje u Europi. Djeluje kao antioksidans, ja�a imunitet organizma, ima antimikrobni u�inak. Preporu�a ga se piti kod kroni�nih bolesti (bronhitis, herpes, virusne bradavice, ko�ne bolesti), u stanjima iscrpljenosti i stresa, povremeno za ja�anje organizma.

Neki mu pripisuju antitumorsko djelovanje, što zna�i ubijanje kancerogenih stanica. �aj se priprema u staklenoj posudi jer ne smije do�i u doticaj s metalima, prilikom �ega gubi djelovanje.

Drvo po kojem je Brazil dobio ime

Pau-Brasil drvo sa �utom krošnjom,
tra�eno u Europi zbog jakog crvenog ekstrakta za bojanje tkanina

Jo nas je upozorila na jedno usamljeno drvo koje je cvjetalo �utim cvjetovima, Pau-Brasil koje je simbol Brazila, drvo po kojemu je Brazil dobio ime. Drvo je zbog intenzivne eksploatacije u prošlosti, do�ivjelo veliku devastaciju, tako da je 2004. godine ova vrsta stavljena na popis ugro�enih vrsta. Znanstveno ime za ovo drvo je Caesalpinia echinata, a obi�na imena su: brazilsko drvo, Pau-Brasil, Pau de Pernambuco, Pernambuco-drvo, ime drveta po dr�avi Pernambuko ili na jeziku Tupi Indijanaca: Ibirapitanga. Ovo drvo poznavali su i zagreba�ki trgovci još 1648. godine jer su ga uvozili i prodavali.

To drvo ima gustu naran�asto-crvenu jezgru s visokim sjajem i glavno je drvo od kojeg se izra�uju gudala za guda�e instrumente.

Ovo drvo, tako�er daje crveno bojilo koje se zove brazilin, koje oksidira u brazilein. Po�etkom 16. stolje�a, brazilsko drvo je bilo na visokoj cijeni u Europi i teško se nabavljalo. Kada su portugalski moreplovci otkrili Brazil 22. travnja 1500. godine, odmah su zapazili da brazilskog drveta ima u izobilju uz obalu i u zale�u du� rijeka. Za nekoliko godina u iscrpljuju�oj i vrlo profitabilnoj operaciji rušenja i prijevoza trupaca brazilskog drveta, to je postao portugalski monopol. Velika zarada od tog drveta potaknula je i ostale dr�ave sje�i i krijum�ariti brazilsko drvo iz Brazila, a francuski gusari (korsari) napadali su portugalske brodove i otimali im teret.

Brazilin je crveni pigment koji se dobiva iz drveta iz porodice (Caesalpinia ), a još je poznat pod imenom Prirodno crveni br. 24. Brazilin se još od srednjeg vijeka upotrebljavao za bojenje tkanina, a koristio se za pravljenje boja i tinti. Specifi�na boja koju daje pigment ovisila je o na�inu pripreme: u kiseloj otopini brazilin je davao �utu boju, a u lu�natoj otopini crvenu boju. Brazilein je ime za oksidirani pigment.

Intenzivna eksploatacija ovog drveta dovela je, u 18. stolje�u, do smanjenja broja brazilskog drveta te izazvala kolaps u ekonomskim aktivnostima. Trenutno, ova vrsta skoro pa je iskorijenjena, a prema IUCN uvrštena je u slu�beni popis ugro�ene flore Brazila.

Mi smo imali sre�e, vidjeti i snimiti to drvo, s tim više što drvo cvjeta samo tjedan dana.

Veliki ñandú

Na putu prašnjavom dr�avnom cestom prema Cuiabi, ugledali smo još jednu pticu. Bio je to ju�noameri�ki noj (Rhea americana), najve�a ptica Ju�ne Amerike koja te�i izme�u 23 do 25 kg. Guarani Indijanci ovu pticu zovu ñandú, na brazilskom portugalskom: também chamada nandu, nhandu, guaripé e xuri , na engleskom je The greater rhea, a ostala imena za velikog nandua sadr�e rije�i kao: sivi, obi�ni, ili ameri�ka rhea, a neki ga zovu i „pampasni noj“ što bi, valjda, trebalo zna�iti: noj iz pampe. Ovu pticu zovu još i ema i emu. �ivi na otvorenim prostorima, u travnjacima, savanama i u travnatim mo�varama. Veliki nandu je tiha ptica, osim u vrijeme parenja kada ispušta niske potmule glasove i kao pili�i kada �alobno pište.

Više o ovoj ptici:
http://ibc.lynxeds.com/video/greater-rhea-rhea-americana/two-birds-feeding-field
http://ibc.lynxeds.com/video/greater-rhea-rhea-americana/two-males-female-walking-foraging
http://ibc.lynxeds.com/video/greater-rhea-rhea-americana/wild-birds-flock-about-15-individuals-pasture-large-cattle-farm
https://www.youtube.com/watch?v=XZWP82o0vX0
https://www.youtube.com/watch?v=Y6Hkq33YB_s

Glavni grad dr�ave Mato Grosso- Cuiaba

Cuiaba pogled s juga

Nakon 130 km „drndanja“ po prašnjavim cestama sti�emo u glavni grad savezne dr�ave Mato Grosso, Cuiabu. U prolazu, iz terenca snimam kroz prozor jer je ostalo malo vremena i ne�emo obilaziti grad jer smo dobili poziv od gazde Pousade Baguari, u kojoj smo boravili pet dana, da ga posjetimo. Primio nas je u klimatiziranom uredu. Popri�ali smo i saznali da obitelj ima puno stoke u Pantanalu, da su pousadu uredili kada su vidjeli da je veliki interes turista posjetiti Pantanal zbog ptica i riba. Gazda nam je dao svoje turisti�ke prospekte i CD s animacijama i prikazima Pantanala. Naravno, nisam mu „ostao du�an“ i dobio je prospekte Kopa�kog rita i prospekt turisti�ke zajednice Hrvatske: Nacionalni parkovi i parkovi prirode u Hrvatskoj koje sam stalno imao i dopunjavao iz torbe. Bilo je ugodno razgovarati s gazdom. Pitao sam se, odakle mu interes da s „tamo nekim turistima“ razgovara. Mo�da zato, što je Richard, kada je organizirao naše putovanje u Pantanal, tra�io najboljeg vodi�a koji puno zna i koji govori engleski. Bila je to Jo koja mi je stvarno obogatila �ivot saznanjima o Pantanalu. Bez nje, bilo bi to krnje putovanje. Drugi razlog, mogao je biti što ima malo Hrvata-turista u Pantanalu, pa bi bilo dobro da se Pousada Baguari i Pantanal „reklamiraju“ u Hrvatskoj, a mo�da i zato što je Richard predstavnik USAID-a u Brazilu, a Ana-Paula dr�avna �inovnica.

Spomenik osvaja�u-iz auta u vo�nji kroz Cuiabu

Još u Hrvatskoj sam odlu�io da svakom sponzoru koji je materijalno pomogao moju „misiju“, pošaljem barem jednu razglednicu iz kraja u kojem sam boravio. To nije bio lak zadatak. U pousadi nisu imali razglednice pa je jedina šansa bila kupiti ih na aerodromu. U Brasiliji sam nešto dolara/eura promijenio u reale, pa sam imao nešto „lokalnog“ novca, ali dolaskom na aerodrom, bilo je jako malo vremena do leta. U Pantanalu mi se pokidala �aruljica maglite baterijske lampe našeg izumitelja Maglice porijeklom s otoka Zlarina. Uspio sam: kupio sam razglednice Pantanala i marke, a našao sam i rezervne �aruljice te u zadnji �as dojurio do terminala jer je ukrcavanje u avion ve� po�elo. Razglednice �u pisati u avionu. Tako je i bilo. Na jednom mjestu sam kupio razglednice, a u drugom ih slao. Pomislio sam: primatelji �e biti zbunjeni kada budu vidjeli razglednicu iz Pantanala s poštanskim �igom Brasilije ili Manausa.

Aeroporto Internacional de Cuiabá - Marechal Rondon

Aerodrom je dobio ime po slavnom Brazilcu maršalu Cândido Mariano da Silva Rondonu (1865.–1958.), velikom istra�iva�u i borcu za indijanska prava. Aerodrom Cuiaba je smješten u susjednoj op�ini Várzea Grande. Avioni tu slije�u od 1939. godine kada je to bilo vojno uzletište, da bi se zra�na luka razvijala, a od 1996. godine postala me�unarodna: Marechal Rondon International Airport (IATA: CGB, ICAO: SBCY).

Iz Pantanala, iz Cuiabe, glavnog grada dr�ave Mato Grosso, poletjeli smo put Amazonije, preko glavnog grada Brasilije, u grad Manaus na uš�u Rio Negro u Amazonu. �ekaju nas nove spoznaje o ovoj prekrasnoj dr�avi.

Aeroporto Internacional de Cuiabá - Marechal Rondon

U gradu Cuiaba je za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014. izgra�en stadion na kojem je, izme�u ostalih, igrala reprezentacija Bosne i Hercegovine.

Cuiaba 2014. sa nogometnim stadionom Arena Pantanal (Estádio Arena Pantanal) - nacrt 

            Darko Varga

Tekst i fotografije:Darko Varga, dipl. in�. el.,
                                 prvi predsjednik Upravnog vije�a javne ustanove Park prirode Kopa�ki rit
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

Od istog autora:
Pogledajte i prethodne nastavke u kojima nam je autor slikom i rije�ima do�arao barem djeli� Brazila,
te ogromne dr�ave i njene ljepote:

Biljan u Brazilu - 9. dio

Biljan u Brazilu - 8. dio

Biljan u Brazilu - 7. dio

Biljan u Brazilu - 6. dio

Biljan u Brazilu - 5. dio

Biljan u Brazilu - 4. dio

Biljan u Brazilu - 3. dio

Biljan u Brazilu - 2. dio

Biljan u Brazilu - 1. dio