Biljan u Brazilu - 9. dio
Povodom Svjetskog prvenstva Brazil 2014
Darko Varga opisuje svoj put u Brazil

Ako postoji Amerikanac u Parizu, Englez u New Yorku, zašto ne bi bio Biljan u Brazilu? Istina, ta pjesma nije ispjevana jer u Bilju nemamo Gershwina ni Stinga, ali eto, ovaj Biljan �e ostalima pokušati do�arati dio ljepota Brazila. Koji je povod? E pa, Brazil je ovih dana u središtu pozornosti.

Hrvatska nogometna reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo u nogometu 12. lipnja 2014. kada je u Sao Paulu odigrala utakmicu protiv doma�ina, reprezentacije Brazila, na kojoj joj je skandalozni japanski sudac Yuichi Nishimura pred o�ima cijelog Svijeta ukrao... - ne neriješen rezultat, nego pobjedu. Ipak, bilo bi zanimljivo saznati nešto više o toj velikoj, mnogoljudnoj i najve�oj dr�avi u Ju�noj Americi. Slikom i rije�ima pokušat �u do�arati barem djeli� te ogromne dr�ave i njene ljepote, bez obzira što je misija naše nogometne reprezentacije u Brazilu završena i što je naša reprezentacija, na�alost, prerano napustila Brazil i vratila se ku�i.

Kako �ive ljudi u Pantanalu

Pribli�avao se kraj boravka u Pantanalu. Zadnji dan, htjeli smo iskoristiti za vo�nju �amcem i vidjeti što više �ivog svijeta. Naša zadnja „vodena“ ekspedicija bila je vo�nja rijekom Mutum, nizvodno do jezera Mariana, rukavcima do rijeke Cuiaba. U jednom od tih rukavaca izme�u jezera Mariana i uš�a u rijeku Cuiaba, u rukavcu rijeke Mutum, ugledali smo crnog majmuna u krošnjama drve�a, koji nas je mirno promatrao.

U Pantanalu �ive majmuni (port. Bugio) urlikavci (lat. Alouatta) i spadaju u rod primata iz porodice hvataša.  Kada smo naišli na crnog majmuna, mislio sam, tada, da se radi o novoj vrsti jer sam ve� ranije snimio nekoliko �u�kasto-sme�ih majmuna. Me�utim, ranije snimljeni majmuni, bile su zapravo majmunice, �enke crnog majmuna (Alouatta caraya).       

Crni majmun- mu�jak (Alouatta caraya) (Internet)

Ova vrsta majmuna zove se crni majmun (Alouatta caraya), a zanimljivo je da je crn samo mu�jak, a �enke su �uto-sme�e.

�enka crnog majmuna (Alouatta caraya) (Internet)

Elektrifikacija najzaba�enijih krajeva Brazila

Ovaj put smo se �amcem provozali malo uzvodno rijekom Cuiaba i njenim rukavcima. Na jednom od njih, na obali, onako iz �amca vidjeli su se termitnjaci, ali i jedna plo�a koja je „reklamirala“ da se tu u �upaniji Barão de Melgaço provodi elektrifikacija. Politika tadašnjeg predsjednika Brazila Lule bilo je ulaganje u ljude: edukacija, ali i da svako selo u Brazilu dobije blagodat civilizacije, elektri�nu energiju.

Reklama za elektrifikaciju ruralnih dijelova �upanije Barão de Melgaço . Rio Cuiaba, Pantanal

Zanimljivo tehni�ko rješenje elektrifikacije - prijelaz s jednofaznog na trofazni sustav.
Blizu Rio Mutum.

Uz dr�avnu cestu MT-456, mogli smo vidjeti dalekovodne stupove s jednim vodi�em, što je nas, Tesline u�enike, dosta zbunjivalo. Me�utim, na jednom izletu uzvodno rijekom Mutum, odgovor se ponudio sam.  Na stupu transformator, dolazi jedna „�ica“, a nakon njega odlaze tri.

Cuiabá Mirim

Na izletu u domoroda�ko naselje, za koje sam kasnije saznao da se zove:Cuiabá Mirim, na �elu te zajednice (comunidade) bila je �ena, simpati�na i vedra starica, dobra prijateljica naše Jo. (pogledati 4. nastavak)

Tada nisam zapisao njeno ime, ali sam ga kasnije doznao: šefica sela bila je Escolástica Dias da Silva Luz i tada, kada sam je upoznao, imala je 72 godine. S ponosom nam je pokazala zajedni�ku kuhinju ili blagovaonicu s uredno slo�enim posu�em, tanjurima, �ašama… Seljani su bili veseli, dobro�udni, vrlo siromašni, ali ponosni i dobri ljudi. Starica je zra�ila dobrotom i blagoš�u.

Šefica sela Escolástica Dias da Silva Luz (72), Cuiabá Mirim, 2004.

Nekoliko godina nakon posjete selu Cuiabá Mirim ( 2008.), naišao sam na internetu na prilog o tom selu. Uo�io sam novost u odnosu na vrijeme mog boravka tamo. Neki poduzetnik je pored sela izgradio turisti�ko naselje, prije svega za potrebe pecaroša. U video prilogu mogu se vidjeti ku�e izgra�ene od blata i one s ciglama, vidi se rijeka Cuiaba, pristanište �amaca na koje smo i mi pristali, vidi se unutrašnjost sela, slavni nasip koji su sami napravili da bi ih zaštitio od rijeke Cuiaba u kišnom razdoblju, kada je razina rijeke puno ve�a. Naravno, u video prilogu mo�e se vidjeti i slavna kuhinja - blagovaonica sela. 
(Pogledati: http://www.youtube.com/watch?v=DLjmPM_ZaKc)

   
Blagovaonica sela Cuiabá Mirim, 2008. godine (s videa)

Blagovaonica  sela Cuiabá Mirim, 2004. godine

Nedavno (krajem o�ujka 2014.) televizija TV Centro América je napravila prilog o Pantanalu i o naselju  Cuiabá Mirim koje se nalazi u �upaniji Barão de Melgaço. Prilog po�inje malom reklamom u kojoj se pojavljuje poduzetnik koji je tu izgradio turisti�ko naselje za pecaroše na rijeci Cuiaba, a nastavlja o bogatstvu riba, o velikoj biološkoj raznolikosti Pantanala koja ovisi o vodenim ciklusima itd. U prilogu sam ponovo mogao vidjeti “staru prijateljicu”, 10 godina, nakon što sam je upoznao.

Escolástica Dias da Silva Luz (82), Cuiabá Mirim, 2014. Deset godina nakon susreta.

Moja prijateljica Escolástica Dias da Silva Luz, njezina k�i Joana Rita Silva Ruz-doma�ica i ribar govorili su o va�nosti razdoblja visokih voda za njihov �ivot ili bolje re�eno, pre�ivljavanje, uz rijeku i s poplavama. U prilogu se vidi još uvijek isti, krhki nasip, koji brani selo od poplave rijeke Cuiaba.

Pogledati video prilog: http://redeglobo.globo.com/tvcentroamerica/ebemmatogrosso/noticia/2014/03/curiosidades-conheca-como-vivem-os-ribeirinho-de-cuiaba-mirim.html
(kliknuti na sliku, na stranici, desno dolje: pove�ati video na cijeli ekran)

O tradicijskim plesovima ovog kraja:
http://www.youtube.com/watch?v=Uz7uU08_wEY

Drugo selo uz rijeku Cuiaba:
http://www.youtube.com/watch?v=rwoD0_fzxTc

Povijest Rio Cuiaba:
http://www.youtube.com/watch?v=q-ZpOj-6IJI

Ribar iz sela Cuiabá Mirim na rijeci Cuiaba u kišnom razdoblju, 2014.

Ribar na Rio Cuiaba

Bra�a Seljan u Pantanalu
 
Pisati o Brazilu i o Mato Grossu, a ne spomenuti Mirka i Stevu Seljana, znamenite hrvatske istra�iva�e iz Karlovca, poznate po istra�ivanju Afrike i Ju�ne Amerike, bio bi grijeh. Oni su 100 godina prije moje malenkosti hodili ovim krajevima. Mirko (1871.-1913.) i Stevo (1875.-1936.) Seljani i njihova ju�noameri�ka misija po�inje u prolje�e 1903. godine, kada su se uputili brodom iz Lisabona prema Brazilu, to�nije Rio de Janeiru, u kojem odmah po dolasku osnivaju „Hrvatsku znanstvenu misiju“, reprezentativno tijelo za ugovaranje projekata s brojnim ju�noameri�kim poslovnim društvima i organizacijama.

Nakon što su prošli slapove Iguazu, bra�a Seljan su uglavnom istra�ivala podru�ja oko rijeke Paragvaj, spominju�i pritom gradi�e Rosario i Bahia Negru, od kojih potonji grani�i s Bolivijom, odakle su se parobrodom uputili prema Mato Grossu na teritoriju Brazila.

Na karti �utim je ozna�eno kretanje bra�e Seljan rijekom Cuiaba.
Crveno ozna�eno podru�je koje sam obišao.

Do prve postaje u Mato Grossu do grada Corumbá stigli su pješice, odakle su se parobrodima uputili prema glavnom gradu Mato Grosssa - Cuiabi. Iza Cuiabe, bra�a Seljan odlaze prema toku rijeke Sao Lorenzo, pomo�u koje dolaze na posjed Campo Alegre. Iz glavnog grada Mato Grossa, Cuiabe, uputili su se u fazendu Sao Ivao, u kojoj su ostali oko �etiri dana. Na tom mjestu bra�a dobivaju daljnje upute od brazilske vlade za istra�ivanje dr�ave Parane, a u svrhu izgradnje parobrodskih luka. Istra�ivanje je provedeno u razdoblju od tri mjeseca: od lipnja do rujna 1904. i usput istra�uju dr�avu Santa Catarina, koja je navodno mjesto indijanskog plemena Ju�nih Botukuda, me�utim nisu uspjeli prona�i te Indijance. U rujnu se vra�aju u Rio de Janeiro, gdje predaju brazilskim vlastima dokumentaciju o ekspediciji, iza �ega odlaze u glavni grad Argentine, Buenos Aires, gdje objedinjuju svih svojih 138 zapisa s putovanja u knjizi El Salto de Guarayai, koja je objavljena idu�e godine u istom mjestu. U tim zapisima �esto su se dopisivali s dr. Franjom Bu�arom, profesorom iz Zagreba.

Iznimno pomno pripremili su slijede�i projekt: ekspediciju u Mato Grosso. Prema dogovoru s brazilskom vladom zadatak im je bio napraviti i istra�iti put na sjever od Cuiabe, sve do grada Santarema u dr�avi Para. Za financiranje ekspedicije u kojoj je trebalo istra�iti najbolji spoj paransko-paragvajskog porje�ja s Amazonom, bra�a Seljan osnivaju akcionarsko „Slavensko društvo istra�iva�a Mato Grossa“. Prema ugovoru s vladom brazilske dr�ave Mato Grosso, ako ekspedicija uspije, Seljani su trebali dobiti u posjed 80.000 hektara zemljišta na koje su mogli naseliti koga su �eljeli. Uz to, vlada je morala osigurati oru�anu pratnju od 12 ljudi, nosa�e i tovarne �ivotinje te svu opremu. Seljanima se pridru�uje i dr. Pammer, Hrvat podrijetlom iz Bosne, lije�nik i iskusan geolog. U opasnom pothvatu trebalo se probiti kroz 1900 km još neistra�enog podru�ja na kojem su �ivjeli ratoborni Indijanci i divlje zvijeri, kako bi spojili glavni grad Mato Grossa, Cuiabu, s lukom Santarem na Amazoni, „negdje du� porje�ja rijeka Tapajos ili Xingu“. Ekspedicija Hrvatske znanstvene misije se 3. o�ujka 1906. godine ukrcala na brod u Montevideu i, preplovivši u 21 dan više od 1800 kilometara, napokon stigla u Cuiabu. No, tu je sve pošlo po zlu: nije ih do�ekala ugovorena vojna pratnja ni nosa�i. Na vidiku je bila revolucija, pa su vlasti imale pre�eg posla. Svojim novcem i novcem akcionara bra�a Seljan i dr. Pammer pošli su istra�ivati stotinjak kilometara udaljene planine Sierra Azula, gdje su prou�avali va�nu razvodnicu paransko-paragvajskog i amazonskog porje�ja.

Vrativši se u Cuiabu, kad je ekspedicija napokon bila spremna za glavni zadatak, izbija revolucija. Hrvatskoj znanstvenoj misiji oduzeta je sva oprema. Za ratne potrebe dr. Pammer  i bra�a  Seljan u  tamošnjem Salezijanskom samostanu organiziraju bolnicu. Strogo neutralni u krvavom sukobu, primali su ranjenike obiju strana. Predsjednik Toto Paez svrgnut je i ubijen, a �lanovi Hrvatske znanstvene misije oplja�kani su do gole ko�e, i jedva su spasili �ive glave. Ekspedicija je propala, a akcionari ostali i bez novca i bez zemlje.

Na�alost, ova je ekspedicija propala zbog revolucije u dr�avi Mato Grosso, oprema  im je uništena, a ostali su dugovi.

Bra�a nisu uspjela povratiti izgubljeno, ali nisu odustajali. Nakon kra�e stanke u istra�ivanju, 1908. istra�uju u podru�ju Rio Branca i Rio Maraca, u delti Amazone.

Bra�a Seljan u Brazilu (s puškama)

Kupanje domorodaca u Rio Mutum

Nakon povratka s izleta �amcem na pristaništu kod pousade, do�ekala nas je vesela graja. Temperatura zraka bila je 41 stupanj Celzijusa u hladu i lokalna „mla�arija“ tra�ila je osvje�enje u rijeci.

   
Gosti-kupa�i i posada pousade

Gosti-kupa�i bili su rodbina ljudi koji su radili u pousadi. Iz naše ekipe, Richard je, standardno, spavao za vrijeme sieste, a na obalu rijeke Mutum došla je Ana-Paula. Poslije kra�eg razmišljanja „ho�e ili ne�e“ i ona se „umo�ila“ u rijeku, nekoliko metara dalje od mjesta gdje je naš „dobri znanac“ kajman svaku ve�er lovio piranje.

   
Ana- Paula, „va�e“: ho�e se kupati ili ne      Odlu�ila se: „nama�e se“ u plitkim vodama Rio Mutum

   
Dadiljanje na pantanalski na�in: Majka djeteta je zadu�ila dje�aka da zabavlja dijete
dok ona pije caffezinho na terasi s osobljem pousade

Dje�ja zabava: Tr�anje po plitkoj vodi rijeke Mutum

Posjeta domorocima

S Jo smo dogovorili da zadnji dan boravka, u malo kasnije poslijepodne, malo „zavirimo“ u obli�nju šumu i posjetimo roditelje momka koji je radio u pousadi. Taj dan je bila rekordna temperatura zraka (410C u hladu), naravno uz ogromnu vla�nost pa su Richard i Ana-Paula, odustali od izleta i dr�ali se klimatiziranih prostora pousade, a ja nisam htio propustiti mogu�nost vidjeti još i zabilje�iti vi�eno.

Kasno poslijepodne, Jo i mladi� iz pousade su me vodili kod domorodaca. Obuo sam patike za traking, „naoru�ao se“ fotoaparatom i dalekozorom, uz obavezno pola litre vode u torbici i dekstrozu, ali Jo je inzistirala da mi nekim diditijem napraši �arape u cipeli radi zaštite od krpelja. Smatrao sam ove mjere predostro�nosti pretjerivanjem, ali poslušao sam Jo. Osje�ao sam da su ove mjere zaštite pretjerivanje i da se mene „domoroca iz Kopa�kog rita“ tretira druga�ije nego domoroca iz Pantanala. Naime, mladi� koji je s nama išao, bio je bos i na nogama je imao papu�e koje mi zovemo japanke.

Krenuli smo, zaobilaze�i pousadu, pristupnim putem prema dr�avnoj cesti MT-456. Ve� na po�etku ugledali smo nekog glodavca, a mo�da i zeca, a kada smo skrenuli na jug prema šumi, prolazili smo pored barice u kojoj sam s terase bazena pousade svako jutro snimao ptice. Ovaj put u barici su bile dvije patke, pa sam bio sretan što mogu, kona�no, i prve patke u Pantanalu vidjeti i snimiti. Bilo mi je neobi�no da ih nema više jer u Kopa�kom ritu ih ima puno vrsta i u velikom broju. Shvatio sam da su jacare ne samo „regulatori“ piranja nego da zbog njih nema više pataka i ronaca u Pantanalu.

Ovaj nasip je pristupni put od dr�avne ceste MT-456 do pousade.
U kišnom razdoblju, oko njega je voda

Barica blizu pousade- patke

Kada smo prešli ogradu i nastavili kr�evinom koja je pašnjak i po�eli se pribli�avati šumi, na nas se po�ela obrušavati ptica uz prodorno kreštanje.
(Poslušati glasanje: Vivak napada uljeze: http://www.xeno-canto.org/75715)
Jo je odmah shvatila o �emu se radi. Rekla je da se radi o ptici Southern lapwing, koju smo vi�ali na pješ�anom sprudu u rijeci Mutum i da negdje u blizini mora biti njeno gnijezdo ili još vjerojatnije, njeno potomstvo.

Ju�ni vivak (Vanellus chilensis) se obrušava

Pogledati: Vivak brani teritorij: https://www.youtube.com/watch?v=EHdTq7OidGE

Ovu pticu Brazilci zovu quero-quero, chiqueira, espanta-boiada, gaivota-preta, quer-quer, tetéu, téu-téu, a Hrvati bi je mogli nazvati ju�ni vivak, jer još nije dobila hrvatsko ime, ili mo�da �ileanski vivak, što bi bilo bli�e znanstvenom, latinskom imenu (Vanellus chilensis) ove ptice.

Jo mi je pokazala na tlo i rekla da je to mlado ptice koja se i dalje obrušavala na nas i tjerala nas. S metar visine jedva sam uspio uo�iti �ivi stvor jer je bio nepomi�an i jako dobro kamufliran u suhoj travi.

Dobro kamuflirani pti� ju�nog vivka (Vanellus chilensis)

Jo dr�i pti�a ju�nog vivka (Vanellus chilensis)

Jo je podigla pti�a i pokazala ga oku kamere. I tako izdvojeno iz ambijenta, teško je bio uo�ljiv. Op�enito, u Pantanalu je potrebna vrlo sna�na prilagodba za opstanak svih oblika �ivota. U sušnom razdoblju ti odnosi su prenapregnuti, nemilosrdni. Velika gr�evitost u borbi za opstanak, velik broj predatora, nametnika itd., u Pantanalu, ali i u cijelom Brazilu izazvalo mi je razmišljanje o kraju iz kojeg ja dolazim, gdje je komarac �ovjeku najve�i neprijatelj, gdje ima barem 1 metar plodne zemlje koje oplakuju Dunav i Drava, a na jugu Sava, a ovdje jedva, po nekim mjestima 10-15 cm plodne zemlje, ako i nju ne isperu i odnesu poplave mnogobrojnih rijeka u kišnom razdoblju. �ovjek mora obi�i svijeta da bi mogao shvatiti gdje i kako �ivi. Nije slu�ajan onaj vic u kojemu Bog ka�e da je pogriješio što je Hrvatima dao zemlju koju je za sebe �uvao. 

Na putu prema šumi prošli smo pored ku�a izra�enih od blata, pokrivenih raslinjem, a na „podšprajcanom štriku sušio se veš“, kako bi to Osje�ani rekli na hrvatskom. Mi smo nastavili put. Jo je ukazala da je u jednom dijelu šume bio po�ar, što je �esta pojava u Pantanalu, ali maj�ica priroda se brzo obnavlja i ve� se ptice gnijezde na novom  drve�u koje je izraslo.

Kroz šumu nas je vodio mladi� iz pousade u japankama.

U šumi smo naišli na gnijezdo ptice. Jo je bila ve� „puna kapa“ mojih pitanja: koja je to ptica, od koje ptice je ovo gnijezdo? i sli�na pitanja. Na terasi pousade kada sam zapisivao što sam vidio, za tu pticu mi je rekla da se zove Rufous Cacholote. Na brazilskom portugalskom ova ptica se zove casaca-de-couro-de-crista-cinza. Preko engleskog sam došao do latinskog, znanstvenog imena ove ptice: Pseudoseisura unirufa što bi u slobodnom prijevodu na hrvatski bilo: jednobojno crvenkasta la�na ili pseudo pastirica. Tra�i se kum koji �e dati hrvatsko ime ovoj ptici. Pošto Hrvati, u ve�ini slu�ajeva, pticama daju ime po glasanju, mo�da , ako poslušaju glasanje ove ptice, dobiju dobru asocijaciju:

Pseudoseisura unirufa – glasanje je snimljeno u podru�ju uz Rio Mutum baš kao što je snimljeno gnijezdo: http://www.xeno-canto.org/144552

Crvenkasta pseudo pastirica (Pseudoseisura unirufa)

Nakon što smo napravili krug kroz šumu, opet smo se vratili, ali malo dalje, do kr�evine na kojoj su pasle krave i konji. Sunce se ve� dobrano spustilo i bojao sam se da ne�u mo�i dobro snimiti rodbinu mladi�a kod kojih smo išli. Mladi� „u japankama“, s ponosom je pokazao svog konja, a onda smo nastavili prema njegovoj roditeljskoj ku�i. Brazil je dr�ava nogometa, pa Pantanal nije izuzetak. I ovdje ljudi igraju nogomet, a dokaz za to su golovi izra�eni od grana drve�a iz obli�nje šume.

Zalazak sunca u Pantanalu

Pantaneiro i njegov konj

I ovdje se igra nogomet, Pantanal, Mato Grosso

Na putu prema mladi�evoj ku�i

Obiteljska ku�a mladi�a koji radi u  pousadi

Na putu prema domu mladi�a bili su sve nepovoljniji uvjeti za snimanje jer je bilo sve manje svjetla, a toliko ptica... Napokon stigli smo do obiteljske ku�e mladi�a. Skromna ku�a, obavezna perad oko ku�e, a na krovu televizijska antena. I ovdje u najzaba�enijem kraju „došla je struja“ i pomogla ljudima da mogu vidjeti i ostatak svijeta. Sjeli smo u „predvorje“ ku�e i popri�ali. Jo je prevodila.                   

S Jo i gazdaricom

Brat mladi�a je pantanalski goni� goveda kao i njegov otac

Jo, pater familias i gazdarica

   
Oprema za konja pantanalskog goni�a stoke

Otac i brat mladi�a �ive od posla na gonjenju goveda. Oni su tipi�ni pantaneirosi. Naravno, bave se i ribolovom, kao mnogi pantaneirosi. S ponosom su mi pokazali opremu za konja, a naro�ito zanimljivo je bilo sedlo koje je izra�eno od ko�e i šarenih krpa.

Obitelj je vrlo religiozna. Štuju Sv. Franju �iji lik proviruje na slici izme�u ostalih svetaca. Na stolu koji je ure�en kao oltar mjesto je molitve. Na stolu su slike s prve pri�esti i krizme. Pored slika na zidu su obješene krunice, uz obavezni katoli�ki kalendar. 
 
Doma�ini su mi ljubazno pokazali i unutrašnjost njihovog doma.               

Krunice

Katoli�ki kalendar

Pe� u kuhinji na kojoj se kuha

Sušeno gove�e meso i gove�e kosti- smo�nica

Kuhinjski pribor

Bez obzira na jezi�nu barijeru, ljudi s kojima sam se susreo mogao sam ih „osjetiti“. Bili su skromni, susretljivi, srda�ni, ali bez la�ne patetike i glumatanja. Bili su vrlo prirodni, a to je mo�da zato što i �ive u prirodnom okru�enju, teško, ali se ne �ale niti kukaju. Raduju se malim stvarima, smiju se, smiješe i kada pozdravljaju s uzdignutim palcem, obavezan je srda�an smiješak na licu: bilo da su u �amcu ili na konju ili u prolazu. Dobrota u siromaštvu, ljudska solidarnost izra�eni su. Taj odnos me podsjetio na ljude iz mog kraja koji �ive u selima i koji nisu iskvareni „tekovinama civilizacije“ i konzumerizmom, a i takvih je sve manje.

   
Obitelj ima i ku�nog ljubimca

 
Pti�je gnijezdo od blata  na dalekovodnom stupu -„trafostanici“

Ve� se bilo smra�ilo kada smo se vra�ali u pousadu. Jo je imala baterijsku lampu i na zemlji je primijetila odsjaj o�iju u mraku. Upozorila me je da se radi o ptici. Pripremio sam fotoaparat za slikanje. Blic je bio slab tako da nisam uspio dobro snimiti tu zagonetnu no�nu pticu.

 
No�na ptica na zemlji

Mali leganj mra�njak (Caprimulgus parvulus)

Jo je znala imena ptica na engleskom tako da mi je rekla da se radi o ptici Little nightjar. Brazilci je zovu: bacurau-chintã, bacurau-claro, bacurau-pequeno, a na jeziku Guarani Indijanaca: Kuchu'i guy guy. Istra�ivanjem sam saznao da se radi o ptici Caprimulgus parvulus, a u Europi postoji ptica sli�nog imena : Caprimulgus europeus.

Glasanje Caprimulgus parvulus:
http://www.xeno-canto.org/128796 ili http://www.xeno-canto.org/8591

U Glasniku hrvatskoga naravnoslovnoga društva za 1895-1896. godinu, kojeg je uredio Dr. Antun Heinz,  Ervin Rössler objavljuje �lanak „Motrenje ptica u Osje�koj okolici u godinama 1893., 1894. i 1895.“ Kako piše Rössler: „Zanimaju� se ve� od djetinjstva osobito za prirodu i prirodne nauke, imao sam, došavši u Osijek, lijepu priliku zabavljati se ovim za me najugodnijim poslom. Za to sam po mogu�nosti marljivo pravio ekskurzije, te tako obišao ne samo osje�ku okolicu, ve� tako�er zalazio u susjednu Mad�arsku tja do Apatina.“ U popisu ptica „koje se u osje�koj okolici nalaze“, izme�u ostalih ptica koje je zapazio nalazi se ptica o kojoj je  zapisao pod porodicu „Macrochires". Širokokljunke: a, ime ptice: Caprimulgus europaeus ili leganj mra�njak.

Ka�e hrvatska znanost: „Širokokljunke (Caprimulgiformes), legnjevi, dugokrile ptice prilago�ene su za dug boravak u zraku. Imaju ve�u glavu, usta su im izrazito velika sa širokim zjapom. Ve�ina ne mo�e ni hodati ni skakati. Imaju kamufla�nu obojenost. Hrane se kukcima koje hvataju u zoru, u sumrak ili no�u. Perje im je mekano kao u sova, pa im je let tih i ne�ujan. Danju se odmaraju nepomi�no na tlu ili na granama stabala. Nastanjuju ve�i dio svijeta. Porodica broji 118 vrsta, a kod nas se gnijezdi leganj (Caprimulgus europeus).“

Po izgledu i opisu naš leganj ili leganj mra�njak, kako ga je nazvao Rössler ili kako ovu pticu zovu u Bosni i Hercegovini: kukvi�a (u Sarajevu), a pomrakuša (u Doljanima i Jablanici), ovu brazilsku pticu bi morali nazvati: mali leganj mra�njak (Caprimulgus parvulus) ili mo�da: mala pomrakuša.
Za sada se još tra�i „ hrvatski kum“ za ime ove brazilske ptice.

Pantanalska �ingi-lingi �arda

Nave�er me je Jo  pozvala na „izlazak“ u obli�nji bar. U pravcu bara predvidjela je vo�nju �amcem.  Voza� �amca Jair  poveo je i svoju �enu. Na obali rijeke Mutum, iako se ve� dobro zamra�ilo, ugledao sam prvu �abu koje svih prethodnih dana nisam uspio vidjeti. Znao sam da su �abe u Ju�noj Americi, uglavnom, otrovne, pa sam �abu snimio bez dodirivanja, iako je bila vrlo sli�na našoj zelenoj �abi. Tada sam i prvi put „osjetio“ komarce, tek nekoliko se muvalo oko nogu. Nisu bili „borbeni“ kao oni iz Kopa�kog rita, a ve� sam pomislio da i nisam trebao piti tablete - preventivu protiv malarije.

I sutradan, ujutro, zadnji dan, kada sam ujutro rano izašao do obale Rio Mutum, opet sam do�ivio iznena�enje. Na roli silka, u kanuu na obali, ugledao sam novu vrstu �abe, nešto kao što je naša šumska gatalinka.

Bar da Passagem (bar kod prijelaza) po danu

U pantanalsku �ingi-lingi �ardu, koju oni zovuBar da Passagem (bar kod prijelaza), došli smo �amcem. Privezali smo �amac za flos što je ujedno i terasa na vodi. Do nekadašnjeg flosa �ingi-lingi �arde dolazilo se stepeništem, a u blizini su bili privezani �iklovi.

Sli�na slika kao kod nekadašnjeg „�ingoša“: drveni most koji spaja dvije obale Stare Drave, nekadašnjeg rukavca „�ive“ Drave, ovdje je to krhki drveni most preko rijeke Mutum. Ovdje zgradu iz koje raste topola (�ingi-lingi �arda) zamjenjuje kamp-ku�ica, koja je kuhinja, šank i sve ostalo što je potrebno. Nema zvona s kojim se „zove runda za sve“, kao što je u bivšem �ingošu, ali ima kasetofon koji zamjenjuje �ivu svirku i zvono. Ovdje se runde zovu spontano.

   
Terasa pantanalske �ingi-lingi �arde iz �amca - nave�er

Veselo društvo na terasi pantanalske �ingi-lingi �arde

Bila je to moja zadnja no� u Pantanalu pa nisam pio sok guarana articu nego sam je zamijenio s pivom (cerveja). Gosti bara bili su osoblje pousade i njihova rodbina, kao naša posada �amca: voza� �amca Jair , njegova �ena, Jo i ja. Cerveja po cerveja i bilo je sve veselije. Sa kasetofona se �ula glazba, opet forro, kao neku ve�er kada smo imali zabavu nakon pantanalskog fiš-paprikaša od piranji, ali ovaj put nismo plesali. Mo�da i zato što smo bili na flosu. Nije se samo pilo. Po�astili su me jelom koje mi se stvarno svidjelo. Bila je to tijestom oklopljena mješavina mljevene piletine i luka ili nekog sli�nog povr�a za�injeno solju i ne�im još, što nisam uspio dešifrirati te ispr�eno u vrelom ulju. Mo�da mi je Jo tada i rekla koji su za�ini unutra, ali sam jedino zapamtio, jer sam zapisao, da se ovo jelo zove: pastelo. Navodno se u tijesto ili meso stavljacachaça, alkoholno pi�e-destilat še�erne trske? Nešto kao mali langoši punjeni mljevenim pile�im mesom.
To jelo je bilo dobra podloga za cerveju. Voza�u �amca Jairu pastelo je bila i malo bolja podloga, bar je on to mislio da je, pa je „potegao“ malo više piva. Kad smo se vra�ali ve� je bio mrkli mrak, a on je nezgodno stao u �amac te ispao iz njega i pao u rijeku Mutum, baš u vrijeme kada jacare „ve�eraju“.

Pomalo mi je bilo �ao što sutra napuštam Pantanal i te dobre ljude. 

            Darko Varga

Tekst i fotografije:Darko Varga, dipl. in�. el.,
                                 prvi predsjednik Upravnog vije�a javne ustanove Park prirode Kopa�ki rit
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch