Biljan u Brazilu - 5. dio
Povodom Svjetskog prvenstva Brazil 2014
Darko Varga opisuje svoj put u Brazil
Ako postoji Amerikanac u Parizu, Englez u New Yorku, zašto ne bi bio Biljan u Brazilu? Istina, ta pjesma nije ispjevana jer u Bilju nemamo Gershwina ni Stinga, ali eto, ovaj Biljan �e ostalima pokušati do�arati dio ljepota Brazila. Koji je povod? E pa, Brazil je ovih dana u središtu pozornosti.
Hrvatska nogometna reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo u nogometu 12. lipnja 2014. kada je u Sao Paulu odigrala utakmicu protiv doma�ina, reprezentacije Brazila, na kojoj joj je skandalozni japanski sudac Yuichi Nishimura pred o�ima cijelog Svijeta ukrao... - ne neriješen rezultat, nego pobjedu. Ipak, bilo bi zanimljivo saznati nešto više o toj velikoj, mnogoljudnoj i najve�oj dr�avi u Ju�noj Americi. Slikom i rije�ima pokušat �u do�arati barem djeli� te ogromne dr�ave i njene ljepote.
U potrazi za anakondama
Jo (�o) nam je obe�ala da �e nas voditi u zaljev uz pritoku rijeke Cuiaba u kojoj �ive anakonde. Spuštali smo se nizvodno rijekom, a ja sam uporno snimao. Zanimljivo je rješenje za navodnjavanje, a da se raslinjem koje nosi rijeka, ne za�epi dovod. Domorodac je posjekao jednu granu bambusa u u�vrstio je ispred rukavca kojim si dovode vodu iz Rio Cuiabe.
Bambus-brana za raslinje
Dvije iguane na obali
Raznolikost okoliša osigurava razvoj velikog broja sisavaca, ptica, i gmazova. Ovdje se mo�e na�i populacije sisavaca poput: mo�varnog jelena, kapibara, vidri i divovskih vidri; ptica poput: maguari roda, �aplji, sivih �aplji (baguari) i �li�arki.
Pored rode jabiru (tuiuiú), simbola podru�ja, ovdje se mogu vidjeti neke ugro�ene vrste poput plave papige (ili Learove papige) i nekoliko vrsta grabljivica poput jastreba.
Capibara
Jacane bje�e
Vozimo se �amcem, zalazimo u pritoku rijeke Cuiabe, a ona završava zaljevom u kojoj �ive anakonde. Ugasili smo motor i kre�emo se veslaju�i u plitkoj vodi.
U ovom zaljevu pritoke rijeke Cuiabe �ive anakonde.
Cvijet vodene biljke u zaljevu anakondi
Na obali zaljeva mnogobrojni kajmani.
Molim Richarda da me slika da se u pozadini vidi koliko ih ima.
Na�alost, bilo smo predaleko od obale pa se na fotografiji ne vide mnogobrojni kajmani na obali. Oko vidi, ali ne i kamera.
Na�alost, anakonde se nisu pojavljivale. Skrivale su se u gustom raslinju i nisu htjele „pozirati“ mojim kamerama. Temperatura se podigla na plus 42 u hladu pa ni anakondama nije bilo do „slikanja“, a �ovjeku je tada pametno staviti pokrivalo za glavu. Ali zato, u zaljevu sam uspio snimiti jedan par jabiru-roda.
Par jabiru-roda.
Odustali smo od �ekanja da se pojavi koja anakonda i krenuli smo nazad, uzvodno prema rijeci Cuiaba. Na jednom drvetu smo ugledali veliko gnijezdo jabiru-rode i mladunca u njemu:
Mlado jabiru rode (Indijanci je zovu: tuiuiú)
Pri plovidbi u „bazu“, uz rijeku Cuiaba, a kasnije uz rijeku Mutum snimao sam �ivi svijet:
Jastreb na drvetu.
Jastreb leti.
Plava �aplja (Egretta caerulea)
Biološka raznolikost. Puno vrsta na malom prostoru: kapibara, kajman i siva �aplja baguari.
Crni majmun
Zeleni ibis
Riblja juha od piranja
Nakon povratka u Pousadu Baguari, sjeo sam s Jo na terasu i pitao je mnoga pitanja. Zanimalo me na koji mamac se lovi dourado i ostale ribe. Jo najavljuje da �e sutra za ru�ak biti pe�eni dourado i nastavlja da je to riba tipi�na za Pantanal, grabljivica i da se kao mamac koristi meso, naj�eš�e gove�e kao i za ribolov piranje. Dosta pecaroša kao mamac koristi kukuruz, a na njega idu ribe: pacu peva, piaio i pera putanga. I sama Jo, za vrijeme „okopodnevnog“ odmora, kada je fiesta, pecala je u rijeci Mutum , pored naše pousade.
U predve�erje skupilo se društvo iz pousade uz još nekoliko gostiju sa strane kada smo po�aš�eni sa „pantanalskom viagrom“, kako je Jo nazvala juhu od piranja. U biti to je bila juha s raskuhanim piranjama iz koje se izvade kosti piranje. I sam sam, kao suvenir, uzeo dva kostura glave (gornju i donju �eljust) piranje. Ja bih ovo jelo nazvao fiš-paprikaš Pantanala, ali je iznena�uju�e da domoroci ne jedu jako ljuto. U zdjele stavljaju dvije vrste svje�e narezane zelenjave, od kojih je jedan jako podsje�ao na list peršina, a drugi dodatak nisam uspio identificirati. Jo je imala svoj ljuti dodatak jelu i rekla mi je da je chili kao dodatak jelu više karakteristi�an za podru�je uz Amazonu. Bila je to poprili�no masna juha, vrlo sna�nog okusa. Navodno da neka indijanska plemena uop�e ne jedu piranje.
Kada je ve� bila rije� o ribama, Jo i okupljenoj publici pokazao sam svoju prezentaciju koju sam predstavio u Brasiliji s naglaskom na vrstama riba iz Kopa�kog rita.
„Pantanalska viagra“ od piranja
Nakon ve�ere, doma�ini su iznijeli ozvu�enje, stavili zvu�nike i po�ela je svirka na koju su po�eli plesati. Najraširenija glazbena forma koju bi se moglo nazvati narodna glazba ili najpopularnija glazba u narodu je brazilski forro (izgovara se foho). Na tu glazbu se pleše u dvoje ples koji po temeljnim koracima podsje�a na našu polku (dva lijevo, dva koraka desno), ali uz uvijanje kukova, kao u sambi, što daje plesu poseban štih. I sam sam se okušao u tom plesu, ali „ono s kukovima“ mi baš nije išlo, iako sam se trudio. Izme�u ostalih pjesama prepoznao sam jednu koju sam ve� �uo na aerodromu, a za �udo, ta pjesma me je pratila kroz cijeli Brazil. Tada još nisam znao izvo�a�a i naziv jedino refren: (zvu�alo je:korasao, korasao, što zna�i srce) kasnije sam saznao da pjesmu izvodi grupa ili kako je oni zovu: banda Aviões do Forró, a pjesma se zove: Coração.
- (za slušanje: http://www.youtube.com/watch?v=Thhhp12jeHg
- za karaoke: http://www.youtube.com/watch?v=ivVlWnrmZCA
Zabava je trajala do kasno u no�, iako smo dogovorili da sutrašnji izlet po�injemo s ustajanjem u 5:30.
Izlet u obli�nju kišnu šumu
Ustao sam u 4:30 i otišao na obalu Rio Mutum s idejom snimanja izlaska sunca iznad rijeke. Bila je izmaglica od isparavanja i malo svjetla pa je ideja propala, ali uz obalu sam ugledao „starog prijatelja“ kajmana koji je uredno lovio ribe s naše obale Rio Mutum. Nije baš bilo puno svjetla, pa sam mu snimio samo reflektiraju�e oko i malo glave. Kajmani predve�er kre�u u lov na ribe (uglavnom piranje). Predve�er, na jezeru Mariana vidjeli smo na desetine kajmana, koji kao flota plivaju prema samo njima znanom odredištu na kojem �e loviti ribe. Nave�er njihovo glasanje je jezovito, poput lave�a velikog psa. Kada se plovi �amcem u mraku, lako je odrediti gdje se nalaze kajmani jer i na najmanju svjetlost, njihove o�i reflektiraju svjetlost kao katadiopteri na biciklu.
„Doma�i“ kajman u mraku uz lijevu obalu Rio Mutum
�amcem odlazimo uzvodno rijekom Mutum koja je to ime dobila po ptici mutum. Ve�ina naziva ptica, a naro�ito onih kojih nema u Europi poti�e od imena koja su im dali Indijanci. Sli�no kao i u Hrvata, Indijanci nazivaju ptice po njihovom glasanju. Tijekom naše vo�nje �amcem, stalno smo nailazili na ptice. Jo je znala oponašati glasanje svake ptice i znala je imena ptica na portugalskom, kako indijanci zovu pticu i engleski naziv ptice. Rekao sam joj da bi bila „kompletna“ kada bi znala latinsko ime za ptice jer se tada lakše identificiraju.
Uz rijeku je bogato raslinje, a u vodama okom mo�emo vidjeti mnoštvo ribe, kao da je cijelo dno pokriveno ribom. Riba je va�an dio hranidbenog lanca jer se ve�ina �ivotinja od gmazova i sisavaca do ptica hrane ribama, pa valjda i kapibara. Za razliku od Kopa�kog rita, ovdje nema jata kormorana koji znaju loviti ribu i grupno. Ovdašnje vrste kormorana, brazilski i anhinga Love pojedina�no obrušavaju�i se s grane, jednako kao i 5 vrsta vodomara koji se drugih boja (druge vrste) nego onaj iz Kopa�kog rita. Sve vrste �aplji, imaju „istu tehnologiju“ ribolova kao i one iz Kopa�kog rita. �ekaju uz obalu ili zagaze pa iznenada kljunom „sjevnu“ i ulove ribu.
Put prema „kišnoj šumi“ uzvodno rijekom Mutum
Pristali smo uz obalu, privezali �amac i krenuli pješice prema šumi. Samo desetak metara od obale, vlada prava suša. Kao i u amazonskoj prašumi, ovo drve�e je prilago�eno akumulirati vodu za vrijeme kišnog razdoblja kako bi pre�ivjelo sušno razdoblje. Ako drvo „procijeni“ da ne�e imati snage za reprodukciju te godine ne�e cvjetati cvjetovi i od njih ne�e biti plodova sa sjemenom za razmno�avanje.
Put kroz šumu
U šumi nalazimo na tragove tapira, i zmije koja je „presvukla“ ko�u, a na drve�u opet majmuni-urlikavci, a ugledali smo i neobi�nu pticu sa savijenim kljunom.
U povratku niz rijeku Mutum na obalama ponovo smo ugledali zelenog ibisa i druge ptice.
Darko Varga
Tekst i fotografije:Darko Varga, dipl. in�. el.,
prvi predsjednik Upravnog vije�a javne ustanove Park prirode Kopa�ki rit
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch
Biljan u Brazilu 6. dio – uskoro slijedi!
