Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (33)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Bili smo "Plavokosi", "Gosti" i "Crveni �avoli"
Miro i Dino na �amki
Sjedim kod Mireka koji sjedi na trosjedu i pika po gitari dok pri�amo o sino�njem okupljanju i svirci starih rokera "Rockeri '60-tih" u Kaptol centru. Kad smo temu iscrpili, pri�a mi o problemu koji ima sa �ilama na rukama pa mu je te�e svirati gitaru, i kako mu je ve� pun kufer doktora koji ga samo zezaju, a ja slušam i mislim kako se on niti za dlaku nije promijenio, i da sve to ne�e dobro završiti.
Velim: "Ma kaj bi te doktori zezali, ti si taj koji kenja! Kad' si zadnji put bil kod doktora?". Njegov sin Igor koji je u tom trenutku ušao u sobu, u prolazu dobaci: "On? Prije pet godina!".
Prelazim u napad: "Ak' odeš kod doktora, dofuram ti moj pet banki stari bajk, onaj beli 'Favorit', o�uvan je kaj bebica, a ionak' ne znam kaj bum s njim!". Veli: "Va�i!", a ja si mislim: "Miro i doktori, nema šanse - moj 'Favorit' niti u ludilu ne�e promijeniti vlasnika!".
Zato nakon toga šutim, pušim, gledam u zid iznad Mirekove glave, prisje�am se jednog razgovora iz 1962. na istom mjestu i pitam: "Sje�aš se našeg prvog nastupa u orgošu u Flajpanovoj?".
"Plavokosi”
Sje�anja su jedan vrlo �udan mehanizam, pogotovo ako se radi o Mireku. Na primjer, kada Miro i ja razgovaramo o starim danima, dakle ja koji sam prestao 1968., i on koji dan-danas, i to neprekinuto, od samog po�etka svira u "Koraljima"- onda se ja sje�am svakog detalja izme�u 1960. i 1968., dok se njemu sve od 1960. do 2004. spojilo u jednu cjelinu u kojoj situacije, godine, a pogotovo detalji, mogu biti i tu i tamo - ako ih se uop�e sjeti.
Ovog puta je sve štimalo, veli: "Nije bilo dobro, pokupili smo se kaj pokisnuli vrapci!", onda malo duma i zaklju�i: "Zapraf, Rene je baš pametno napravil kaj se ni poblajhal!”.
To�no - za taj naš prvi nastup se Rene morao poblajhati, ali to nije uradio - i dobro je uradio!
Naime, nakon što smo s Viktorom Hrominom na bubnjevima postali pravi bend, njegov brat Karino je u njihovom orgošu u Flajpanovoj na Sige�ici dogovorio naš prvi nastup.
Zbog toga smo po�eli oštrije vje�bati, ali zapravo, najviše smo se mu�ili i natezali oko imena benda!
Na kraju je palo ime “Plavokosi” - s tim da �e se sme�okosi Rene morati poblajhati prije nastupa.
No, u orgošu na Sige�ici nismo bili predstavljeni kao bend koji se zove “Plavokosi”, zapravo, nitko nas nije niti predstavio niti pitao kako se zovemo. Nastupili smo u pauzi �age uz plo�e na improviziranoj bini, svoje smo odsvirali - i nikom ništa.
Ma kakvi "Plavokosi" - na kraju je ispalo kao da smo “'Ko vas šljivi”-bend!
Uz ve� ne znam koju cigaretu i s dva Mirekova pekinezera uz mene na fotelji, još uvijek razmišljam o kratkom vijeku "Plavokosih", o tome kako je Rene odselio i kako su u stanu pored mene stalno bile oficirske familije. �esto se sele - taman se dobro zaigraš sa Zokijem, a on se odseli negdje skroz iza Remize, taman se uhodaš s Ton�ekom, a on se preseli u Draškovi�evu. Na kraju do�e Rene, vje�ba s nama, otpjeva na našem prvom nastupu “Et maintenant!” - i odseli!.
Miro je u me�uvremenu prestao pikati po gitari i po�eo grickati nokte – to uvijek radi kad mu nešto ne štima. Zbog toga sam i ja ponovio: “Je, baš je dobro da se Rene nije poblajhal!”.
U vezi blajhanja smo se dobro nasmijali, jer smo se sjetili Rudekove gitare koju je prije nastupa dao napraviti kod Klasi�a (u to vrijeme najpoznatiji zagreba�ki graditelj gitara): gitara je bila u boji trule višnje, ali je poslije dok smo svirali na terasi, na suncu apšisala u ru�nu sme�u boju dreka.
Rudi na tu promjenu uop�e nije reagirao i to nas je jako �udilo. Neko vrijeme smo šutili, a kada smo po�eli pipkati na temu boje gitare, skop�ali smo da Rudi i dalje misli kako gitara još uvijek ima boju trule višnje! Nismo mu ništa rekli, ali nam je postalo jasno da �e biti jako veselo s bojama prometnih znakova kada Rudi jednog dana ode na šoferski ispit!
Novi bubnjar - Medo
Nakon što se je Rene odselio, a Viktor prestao s nama vje�bati, mi smo dalje vje�bali u troje i tako smo do�ekali po�etak zime. Na prvom snijegu, iznad Ribi�ije na nizbrdici Miklouši�eve, naletjeli smo na jednog malog kita sa šeširi�em, koji se nešto pobunio zbog sanjki. Skoro smo se potukli, ali kada je rekao da on u principu lupa samo po bubnjevima, rekli smo mu da baš tra�imo bubnjara - i tako je Josip Badri� "Medo" došao u bend. Još uvijek ne znam zašto smo se baš tamo išli sanjkati.
Medo je bio izvrstan – u vrijeme dok su se drugi na bubnjevima uglavnom ljuljali u ritmu i lupali kao drvosje�e, njemu je sve išlo. S Medom se jednostavno nismo mogli zaljuljati u ritmu, a kamoli uletjeli u kontru – to nam je ostalo nepoznato.
Mirekov saund i Medekov �vrsti ritam su nam postali glavna karakteristika.
Prva ga�a
Prisjetili smo se i naše prve ga�e kada smo preko "Estrade" otišli na našu prvu �vrgu – za vrijeme novogodišnjih praznika, puna tri dana smo svirali u maloj prostoriji Obrtni�kog doma na Sljemenu.
Morali smo imati klaviristu, pa se preko "Estrade" pojavio Josip Rešeti� "Joka" - nikada poslije nisam �uo klavir koji tako divno zvu�i kao kada Jokini prsti po�nu plesti po tipkama!
Tu je s nama bio i Jelenko, naš prvi pjeva� (koji je ostao s nama još kratko vrijeme nakon što je u sastav "Crveni �avoli" došao Boris Babarovi� "Barba"). Jelenko je pjevao talijanske stvari, a na “Prvom pljesku” je navodno više puta pokušavao osvojiti neku nagradu. Ina�e, Jelenka sam znao još s �age u orgošu.
Obrtnici su si priuštili i harmonikaša – a mi zbiljam nismo znali što bismo s njim! Na sre�u, to je bio neki alko-tip kojem to�iš cugu sve dok ne zaboravi gdje je - i onda zasviraš nešto od “Shadowsa”.
Svirali smo malo-ovo, malo-ono po sistemu: “De�ki, jel' znate onu 'Ribara starog k�i?'", a mi: “Pa kak' ne!” – i sviraš, a ne smiješ re�i da su te baš sada podsjetili da to ve� jako dugo nisi �uo. A kada nismo znali što i kako, onda je usko�io Joka kod kojeg nisu postojale nepoznanice.
Isto tako, kada više nismo znali što bismo svirali, situaciju je spašavao Joka koji bi po�eo plesti po klaviru, a mi bismo se uz njega šuljali.
Jelenko je bio pri�a za sebe: prvi dan je otpjevao svoje talijanske stvari i negdje nestao, drugi dan se s nekom �enskom zabio u sobicu u potkrovlju i kao da je zaboravio iza�i, a jer poslije toga više nije mogao pjevati, mi smo pjevali umjesto njega. Tre�i dan se opet s nekom ma�kom tako jako izgubio, da se do kraja ga�e više nije znao ili mogao vratiti.
Uglavnom, na našoj prvoj �vrgi smo na Sljemenu puna tri dana svirali, malo spavali i opet svirali - i na kraju rekli: "Nikada više!".
Kao da me prati u mojim sje�anjima, Mirek mi veli:"Ma daj otkva�i to, nema veze, baš je bilo dobro!", a ja: "Dobro je jedino to, da je to bilo prvi i zadnji put, i da nam je nakon toga krenulo!".
"Gosti"
Preko "Estrade" smo nastavili �vrgariti i polako kupovati bolju opremu, a otišli smo i kod kroja�a, koji nam je napravio "svjetle�e" sakoe i crne hla�e. Najve�a ga�a nam je bila serija nastupa uz ansambl zagreba�kog Varijetea pod vodstvom Vikija Glovackog.
Viki Glovacki - pjeva�, tekstopisac, umjetnik, redatelj i organizator
(organizator "Prvog pljeska"; autor pjesama "Posljednji fijaker" i "Dobro mi došel prijatel")
Viki Glovacki koji je vodio program, najavljivao nas je kao sastav "Gosti", a to je pisalo i na plakatima:
"Nela Er�išnik i ansambl Varijetea uz muzi�ki sastav 'Gosti'". Na plakatima se samo nadopisalo mjesto i vrijeme, pa je isti plakat slu�io za sve priredbe, a prate�i muzi�ari su uvijek bili "Gosti", ma tko god bio anga�iran! Ansambl je mjesecima u ritmu "jedan ili dva nastupa tjedno" obilazio mjesta u bli�oj i daljoj okolici Zagreba.
Tako smo pod imenom "Gosti" nastupali nekoliko mjeseci - kako se ne bi mijenjao plakat!
"Crveni �avoli"
Nekako istovremeno, po�etkom 1963. smo kao "Crveni �avoli" po�eli svirati na �amki broj 3, na drugoj strani trga, stotinjak metara od naše ku�e, u dvorišnoj dvorani koju su dijelili omladinski klub "Polet" i hrva�ki klub "Lika".
Time je bio riješen problem prostora za probe. Dvorana je nakon svakog plesnjaka bila sve bolje posje�ena, da bi nakon par mjeseci, ne samo dvorana od petstotinjak posjetilaca bila dupkom puna, nego je i dvorište bilo puno onih koji više nisu mogli u�i - pa su na "radost" stanara okolnih zgrada, ostali u dvorištu kako bi barem slušali .
To je bio razlog da smo potra�ili ve�u dvoranu - i to je bila dvorana na "Ribnjaku".
"Crveni Koralji"
No, sticajem "crvenih okolnosti", na "Ribnjak" nismo došli kao "Crveni �avoli", ve� kao "Crveni Koralji",
budu�i da nam je u o�ujku 1963. nakon snimanja u RTZ studiju "Istra", jasno kazano da naše prve snimke ne mogu i�i u eter pod "nepodobnim" imenom "Crveni �avoli", pa je na licu mjesta uz snimke "dogovorno" napisano da su ih snimili "Crveni Koralji"! Tako je nastao "novi" bend "Crveni Koralji", pri
�emu su slu�beni "krsni kumovi" bili Sre�ko Orli� i Radan Bosnar .
Tri puta tjedno, godinama puna dvorana u parku "Ribnjak"
i
video "Gloria" (snimka s "Ribnjaka")
https://www.youtube.com/watch?v=PGC8y6IawZk
"Ribnjak" nam je od jeseni postao dugotrajna baza, a plesnjak "Ribi�ija" i "Koralji" postali su sinonim!
*****
Sje�anja:
"Plavokosi", "Gosti" i "Crveni �avoli"
"Plavokosi"
To je bilo prvo ime pod kojim smo nastupili! Naš prvi nastup je bio krajem prolje�a 1962. u orgošu u Flajpanovoj na Sige�ici, gdje se �agalo uz plo�e, a mi smo nastupili u pauzi. Dugo smo se natezali oko imena, a da nas na kraju nitko nije niti bolje pogledao, niti upitao kako se zovemo.
Usprkos tomu, nije bilo loše: "razglas" je bio nekakva UFO-oprema koju je orgoš koristio za sastanke, "poja�ala" su bila dva magnetofona i jedan radio; svirali smo na obi�nim akusti�nim gitarama na koje smo montirali pick-up i potenciometre, Viktor je dovukao cijeli komplet bubnjeva; odsvirali smo dvije instrumentalke, “Quartermaster’s Stores” i “Apache”, i završili s “Et maintenanti " i kvazi-roki�em “Viens dans les bras de l’ amour”.
Miro je ve� kod laganice po�eo kopati show kao navinut, i to kao da je na federu (takav je i poslije bio), Viktor je uz “lupaj �vrsto plus show” odmah pokazao da sve ku�i, a kada je Rene po�eo s “Viens dans les bras de l’ amour”, onda smo se Rudi i ja nagurali oko štange s mikrofonom, kako bismo se na kraju svakog �etvrtog takta u ritmu naginjali kao da �emo zagristi mikrofon i zapjevali: “Oui, oui, oui!”.
Kada smo završili, nitko nije fu�kao, nitko nije pljeskao - kao da se ništa nije desilo! Jedini koji nam je prišao i nešto rekao je bio voditelj orgoša: “Dobro je bilo de�ki!” - i onda je nastavljena �aga uz plo�e.
U tako doma�oj atmosferi nismo se htjeli odmah pokupiti, nego smo i mi ostali na �agi. Neko vrijeme smo �agali, poslije smo "diskretno" pokupili stvari, otišli doma - i onda smo se raspali!
Rene i njegovi su neposredno nakon nastupa odselili, Viktoru je valjda dojadilo lupati po stolcima, i uskoro smo opet ostali na tri gitare i marljivo dalje vje�bali, "Plavokose" nismo više niti spomenuli!
"Gosti"
Medo se jako uzrujao - stalno di�e šeširi� i briše �elo. Veli: “Baš si morao napravit svinjariju!”, a ja se �udim: “Kako sam mogao napravit svinjariju, kad sam se samo okrenuo na peti i otišao – pa ja još uvijek nosim svoje, a ne "Estradine" cipele!”.
To je bilo nakon što smo prvi puta zajedno otišli na “Estradu” u Opati�ku 10, gdje je glavni Bo�o Sinkovi� - zvali su ga "Baluba" ili zbog šepanja, Hromi Daba. �im smo ušli u prostoriju, u kojoj je osim njega bilo par muških i jedna �enska, rekao mi je: “De�ko, daj nakuri pe�!”.
Odmah sam se sjetio centralnog grijanja koje su nam po�upali u ku�i, i lifta, i podruma, i drva i sjekire, i košare i stepenica... pa šutim! Sinkovi� malo popravlja nao�ale u debelom sme�em okviru i gleda me - dobro se vidi da ne namjeravam kuriti pe�! Stojim na mjestu dok Sinkovi� zapo�inje miting koji se svodi na to “kako sve nas Estrada hrani i obla�i...” i tako tim redom. Ne znam što je još uspio izrecitirati - bio sam blizu vratiju, pa sam se jednostavno okrenuo na peti i otišao na zrak! A sad' se Medo još nekaj buni!
Na “Estradu” smo došli radi novih ugovora za svirku s ekipom “Varijetea” koju vodi Viki Glovacki. Stalno smo na turneji! Sviramo kao “no-name” bend po manjim mjestima, tamo negdje u okolici Lipika i Banove Jaruge, ali nije loše. Ve� sam kupio bijelu basericu sa šest �ica, s tri pick-upa i s vibratorom - i to baš Hohnericu, kao moji usnjaci! U svakom slu�aju, na turnejama s Vikijem i uz sve ono oko toga, puno smo nau�ili. Sada smo pravi bend, koji Viki najavljuje onako kako to piše i na plakatima: “Gosti”!
Uglavnom, mjesecima �vrgarimo u organizaciji Vikija Glovackog s Nelom Er�išnik, Tonijem Kljakovi�em, Tonijem Leskovarom, i ponekad s Višnjom Korbar. Viki vodi program, a nas predstavlja kao “Goste” - što valjda zna�i “gostuju�i sastav koji prati pjeva�e na turneji“.
Viki nas hvali i svima veli da su “Gosti” jako dobar bend. Ima pravo, jer ne štigamo radi love, mu�imo se oko nota, ali na kraju ih pro�itamo i �ak otpratimo pjeva�e, jako se trudimo po vatrogasnim domovima kao da sviramo u Madison Square Gardenu, na bini napravimo puno galame za sitnu lovu i smijemo se kada Nela Er�išnik veli nešto što bi trebalo biti jako smiješno.
Ni turneja nije nešto što bi se moralo snimiti za televiziju - zbiljam sviramo po kojekakvim rupama, gdje su se sva tri sela skupila kako bi vidjela Varijete iz Zagreba.
Prvo Banova Jaruga, pa onda Pakrac, pa pored Pakraca, a onda završiš s velikim koncertom u Iloku, u prepunoj restauraciji s trideset stolova. Najve�i nastup je bio kada smo na kraju izronili u Bjelovaru i zasvirali na pravoj pravcatoj bini u pravom pravcatom kinu.
Program po�inje tako da Viki najavi “Goste”, mi na nekakvoj improviziranoj bini odsviramo “Shadoogie” i “Apache”, onda Jelenko odšap�e “Ti voljo kulare!” ili još nešto tiše - i to je naš dio.
Onda se uz puno vike odnekud sa strane pojavi "Marica Hrdalo" - Nela s metlom i zabavlja publikum.
I nas je svaki puta posebno predstavljala: “Ovaj s �etkicom na glavi je Miro, onaj kuruzni s kljukom – to vam je Rudi, ovaj kaj se svima smije je Dino, a ovaj mali sa šiberdahom na glavi kaj sedi na bubnjevima - to je Medo!”.
Mi se pritom uvijek smješkamo, a nakon toga se smijemo njenom zabavnom programu.
Nela Er�išnik u ulozi Marice Hrdalo
Sve ve� znamo napamet - �ak i njene improvizacije znamo unaprijed. Meni je to smijanje toliko prešlo na jetra, da se polako bojim trajnih posljedica, a �ak i ono najzabavnije mi izgleda vulgarno i prosto.
Bojim se da me jednog dana, kad �u opet vidjeti neku �ensku s rupcem i metlom, više nitko �iv ne�e mo�i nasmijati najmanje tjedan dana!
Nakon toga bi Toni Kljakovi� otpjevao nešto nje�no. Pritom bi sa svojim tamno-plavim o�ima gledao neku �ensku za prvim stolom, za pauzom bi otišao do nje i malo pri�ao, pa je onda još nje�nije pjevao i gledao - a posle bi ju pokupil. Toni Leskovar je još gori – on pokupi �ensku ve� za vrijeme pauze.
Mi smo prate�i “Gosti” i zato njih dvojicu nakon priredbe moramo �ekati dok se ne vrate.
Tako sam na toj turneji nau�io da muški pjevaju zato da bi lovili ma�ke, da je to dio biznisa - i da je najbolje kada drugi �ekaju na tebe!
"Crveni �avoli"
Dvorana “Poleta” se polako puni, Tom još uvijek lota neki d�ek za “Meazzi” razglas, Miro i Rudi štimaju gitare, a ja slušam Joku –kao uvijek, prvo je dobro protrljao ruke i sada se zabavlja na klaviru.
Joka je prava ludnica - kakvi “Shadowsi”, najbolje instrumentalke koje sviramo su zapravo one kad Joka svira Floyda Cramera. Cramera bi svi htjeli imati na repertoaru, ali tu postoji jedan problem�i�: Cramer je pojam virtuoznog sviranja klavira i zato s Kramerom svi imaju nesavladive probleme – osim Joke!
Pustiš mu Cramera i veliš “Evo vidiš, to ti je to!”, a Joka te pogleda s onom svojom –77 dioptrijom, nasmije se i veli: “Ha! Pa to je de�ec trebal zapraf ovak' odsvirat!” - i onda sve zvoni, tu u “Poletu” na �amki broj 3, �uješ Cramera!
Gledam Joku i mislim si kako mi, “Crveni �avoli”, imamo najbolje klavijature na svijetu! Šteta da Joka odlazi - ovdje sviramo ve� skoro šest mjeseci, a na “Ribnjak” prelazimo bez Joke!
Takvi su genijalci – kad sve sku�e, onda im je dosadno, pa tra�e nešto drugo, još kompliciranije. Završiti �e kemiju, doktorirati �e kemiju, pa kad dobije Nobelovu nagradu, onda �e re�i da ide pod neki most svirati violinu. Ili �e miješati epruvete, pa kad nešto jako krivo zamiješa, valjda �e se sjetiti “Crvenih �avola” za koje nije izmislio i snimio neku našu instrumentalku – i to puno bolje od Cramera!
Dvorana je velika, ali ni mi više ne sviramo na Grundigu TK-46, TK-48 i RIZ radio aparatu – Miro ima novo poja�alo na kojem svira i Rudi, a meni je Tom sklepao bass-poja�alo s bass-refleks kutijom od debelih dasaka. Te�a je od trokrilnog ormara, pa to ne �u nositi na “Ribnjak”.
I zelena kutijica s poja�alom za razglas, s dva izlaza i mikrofonima koji stalno fu�kaju, je stvar prošlosti. Sada imamo “Meazzi” sa šest kanala, jekom, tri AKG mikrofona – i Barbu! Barbu je doveo Rudi, poznaju se iz Tehni�ke škole u Klai�evoj. Tako smo uz Jelenka dobili i pravog pjeva�a.
Jelenko i Barba su se neko vrijeme mijenjali na bini, a onda se Jelenko opet s nekom ma�kom negdje izgubio. Ve� dva mjeseca nitko �iv ne zna gdje je – �udan neki tip, kad ode s nekom �enskom, više se ne zna vratiti.
Nije mi drago to što idemo na “Ribnjak”, taj park je izvan kvarta i sada Kosta, Paskaš, Mesko, Zrno i Vlado-tramvajac više ne �e mo�i re�i da najbolji bend svira u njihovom dvorištu!
Ipak smo mi bend iz kvarta, s �amke, i puno druga�ije to nije trebalo biti! Snimali bi, mo�da bi pala i koja plo�a i što �eš ljepše – “Crveni �avoli” s �amke broj 15, sviraju na �amki broj 3! Lijepo iza�eš iz ku�e u crvenoj pelerini i crnim hla�ama, pa s gitarom u ruci kreneš u dvoranu preko puta.
Petsto ljudi svaki puta - što �eš više, a i dvorište je puno! Putem pro�eš pored Muzeja narodne revolucije i gledaš plakate na kojima piše “Crveni �avoli” - nema boljeg imena za bend u ovoj zemlji!
Farsa u Varijeteu: "glasovima" publike "Crveni �avoli" postaju "Crveni Koralji"
Dvorana zagreba�kog Varijetea je puna i publika nam bira novo ime!
Njesra za pošiziti - “Polet” smo napustili kao “Crveni �avoli”, a na “Ribnjak” �emo do�i kao nekakvi “Crveni Koralji”! Znamo novo ime pod kojim �e se naše prve snimke vrtiti na radiju, sve je dogovoreno, povratka nema, i za kog' sad' vraga Viki i Medo zezaju ljude - fino se veli "Nismo više nepodobni crveni �avoli, ve� podobni i mirni koralj�eki" i to je sve - pa mi smo bend, i nije ovo tombola!
No, zato jer se to tako Vikiju Glovackom svi�a, sada ljudi u dvorani pišu prijedloge za naše novo ime, papiri�i se skupljaju i �itaju... a ja bih isko�io iz ko�e i osje�am se blesavo na bini, jer svi u bendu znamo da nam je novo ime “Crveni Koralji”. Na svu sre�u i za malu utjehu, ipak se ne zovemo “Crveni karanfili”!
Tako je to izgleda moralo biti: kona�no u�eš u studio RTZ, snimiš par stvari od “Shadowsa” i jednu svoju instrumentalku, na velikim zvu�nicima u studiju sve izvrsno zvu�i - ali onda se stvari zakompliciraju!
Glave pohvalno klimaju, ali nam vele: “Sve je to jako dobro, ali baš pod tim imenom to ne mo�e u eter!”.
Pa na kraju ispadne da smo u studio “Istra” kod Sre�ka Orli�a i Radana Bosnara ušli kao “Crveni �avoli” koji ne smiju u eter, i koji su snimili “Bludnicu” koja ne ide u eter, a izašli smo van kao “Crveni Koralji” koji smiju u eter, i koji su snimili “Napuljsku gitaru” koja ide u eter.
Zato fu�kaj “Crvene �avole”, glavno je da se stvari zavrte na radiju, a “Napuljska gitara” �e bar za nas i dalje ostati “Bludnica”.
Par dana nakon toga do�eš Vikiju Glovackom u Varijete na “Prvi pljesak”, osvojiš prvo mjesto, a kao ne znaš tko ga je osvojio, jer kao ne znaš kako se zoveš, i kao sam si ne znaš izabrati novo ime.
Svašta, baš svašta!
Gledam cijelu farsu s bine, publika i dalje daje prijedloge i baš se paklenski trude! �uj sada ovo: ”Vrište�i kosturi”, a ispod veliko “K”, ni vrag da je od Koste! Baš je izvrsno, pet puta je bolje od “Crveni koralji”! �ak su mi i “Bijeli koralji” bolji od “Crvenih koralja” - nekog na radio-stanici bi trebalo dobro nategnuti za koralj, sve dok ne pocrveni!
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (32)
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
