Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
Irska; Fog, wind, rain, snow and sweat
ili muke po svetom Patriku sjevernoirskom
Gradi� Newcastle, kojega �ini 8000 �itelja (zimi) i isto toliko turista (ljeti) je od Belfasta, glavnoga grada Sjeverne Irske, udaljen nepunih dva sata vo�nje autobusom. Na pet-šest kilometara zlatno-braun pješ�ane pla�e se ve� skoro stolje�e izle�avaju bogati i dobrostoje�i Englezi, Irci i poneki ne baš pretjerano škrti Škot. Po obli�njoj Mourne planini, koja strši iznad gradi�a i najviša je u Sjevernoj Irskoj, a padine joj se po�inju uspinjati direktno iz mora, se ve� više stolje�a vuku osobenjaci. U po�etku su to bili krš�anski misionari i propovjednici predvo�eni svetim Patrikom i svetim Donardom, za�etnicima krš�anstva u cijeloj Irskoj. Nešto kasnije dolaze šverceri, a u novije vrijeme se po bespu�ima planine kre�u brojni dobro opremljeni ljudi-planinari i izletnici.
Newcastle je nekada davno slu�io kao va�na luka za brodove koji su prevozili kamen, širom Irske i Velike Britanije, glasovitog Mourne granita kojim su poplo�ene brojne ulice uzdu� i poprijeko cijelog Ujedinjenog kraljevstva.
Granitni masiv Mourne brda dominira horizontom kada se od Belfasta putuje prema jugu Irske i on predstavlja jedan od najljepših dijelova Sjeverne Irske, a ovu ljepotu �ine istovremeno sivi granit, bijeli pijesak i zelene šume, veoma rijetke u Irskoj. Planina je širom svijeta postala poznata kroz pjesmu irskog kompozitora W. P. French, a njezin refren "Where the Mountains of Mourne sweep down to the sea", najbolje opisuje ovo stapanje mora i neba preko strmina brda.
O ovome se prostoru znalo još u dalekoj povijesti i to pod imenom Kingdom of Mourne, a zbog svoje neprohodnosti i nepristupa�nosti je ostao stolje�ima izoliran od ostatka svijeta te je stoga u velikoj mjeri sa�uvao vlastite obi�aje i tradicije. Do po�etka 19. stolje�a je bio pristup u planinu mogu� samo pješice, a u to vrijeme je šverc bio va�na "gospodarska djelatnost" ovoga kraja. Brodovi natovareni francuskim konjakom su se pod okriljem no�i istovarivali, a mule, mazge i konji, natovareni "zabranjenim vo�em" su zaobilazile carinike i policajce idu�i po bespu�ima Mourne. Glasoviti Brandy Way, nekadašnji švercerski put od Bloody Bridge, nedaleko od Newcastle, do Tollymore, je i i danas jedan od najomiljenijih i rado obila�enih planinarskih putova u Sjevernoj Irskoj.
Pored ovoga su još brojni drugi planinarski putovi i staze na raspolaganju, a za pet dana se mo�e pre�i preko cijele planine, ako se slijedi Mourne Trail koji po�inje u Stangford i nakon 100 kilometara završava u Newry. Ovaj put se najlakše i najjednostavnije mo�e obi�i ako se �ovjek priklju�i tradicionalnim danima planinarenja koji se organiziraju koncem lipnja ili vikendom , kada se u Newcastle mo�e uzeti udio u nekom od vo�enih i organiziranih uspona.
Ograni�en vremenom i nepovoljnim vremenskim prognozama za naredne dane, moja odluka je pala na uspon do najvišega vrha Mourne brda i Sjeverne Irske.
Ve� dva dana me je pratio hladni front "Cezar", što je za kraj velja�e i Irski otok, sasvim uobi�ajeno vrijeme u što sam se kasnije uvjerio, sre�u�i po cijeloj planini, u vremenskim uvjetima pri kojima ni psa �ovjek ne bi istjerao napolje, brojne planinare i izletnike.
Odlu�ujem se za najpopularniju i najuobi�ajeniju varijantu uspona dolinom rje�ice Glen River. Prikupljene informacije o usponu sa kojima raspola�em su škrte: du�ina puta 9 kilometara, najviša to�ka 850 metara, vrijeme potrebno za uspon 5 sati, va�an savjet: put je naporan, stjenovit i sa nekoliko veoma strmih sekcija sa stepenicama.
Na ju�nom kraju Newcastle, nalazi se Donard Park, koji je ishodište za uspon na 850 metara visoki Slieve Donard. Nakon par stotina metara se dolazi do Glen River. Rje�icu je potrebno u tri navrata prelaziti sa jedne obale na drugu, što ne predstavlja nikakav problem jer postoje dobri i solidni mostovi. Donard šuma, koja nakon nekoga vremena smjenjuje park, predstavlja pravi botani�ki vrt u kojemu dominira škotski bor (Pinus sylvestris), ariši, prava pravcata stabla bo�ikovine visoka 10-12 metara. Cijelo ovo vrijeme hoda kroz šumu se prolazi kraj bizarnih formi granitnih blokova uz korito rijeke. Šuma ubrzo prestaje i otvara se pogled na planinske padine na kojima se smjenjuju granitne stijene i blokovi sa po�utjelom travom.
Nedaleko od ruba šume, na mjestu gdje rijeka pravi velike skokove, se mo�e vidjeti kamena gra�evina u obliku iglua, koja je nekada predstavljala "ku�u za led" i funkcionirala kao primitivni hladnjak u kojemu se "proizvodio" led, u ovim krajevima neizostavni rekvizit, kod pijenja glasovitog irskog "whiskey" - ni u kom slu�aju ne zamijeniti sa "whisky" iz Škotske. Iznad "hladnjaka" se uzdi�u impozantne tamne stijene u narodu zvane Black Stairs.
Naredna tri kilometra se put majstorski izgra�en i na momente sli�an Premu�i�evoj stazi, ali izgra�en od bazaltnih plo�a, lagano penje dolinom rijeke, do strmih padina Slieve Donard i susjednog Slieve Commedagh (765 m.). Na dijelu gdje je korito rijeke prošireno mogu se uo�iti rezultati rada ledenjaka. Posvuda su razbacane kamene gromade, ugla�ane kamene plo�e, skupine oblutaka, kojima završavaju planinske padine i litice, zvu�nih imena, Eagle Rock, Pot of Pulgarve. Odavde se staza strmo, veoma strmo penje narednih 500 metara do Mourne Wall.
"Irski zid" je nastao izme�u 1904. i 1922. godine, kao mjera zapošljavanja u vrijeme velike gospodarske krize i nezaposlenosti, a slu�io je za zaštitu i ograni�avanje kretanja ovcama i nepo�eljnima, po podru�ju sa kojega se sakupljala voda za pi�e u Belfastu. Ovo je jedno od rijetkih podru�ja u Irskoj, gdje nema stambenih objekata i stoke. Spektakularni kameni zid, je dva metra visok, jedan metar širok i preko 35 kilometara duga�ak, a prelazi preko 15 planinskih vrhova u masivu Mourne brda, izme�u ostalih i preko Slieve Donard koji je sa svojih 850 metara najviši vrh Sjeverne Irske.
Po zidu se mo�e hodati kada to uvjeti dozvoljavaju i kada stalno prisutan vjetar izgubi na snazi. Sa druge strane zida se pru�aju prekrasni i široki vidici na obalu Engleske i Škotske i velških planinskih vrhova, ali ja ovu sre�u nisam imao, jer od guste magle pogled mi nije sezao dalje od 10 metara. Ali je zato u mom slu�aju zid imao ulogu zaštite od orkanskog vjetra i u njegovoj sjeni se moglo hodati bez problema.
U posljednjih kilometar du�ine puta do vrha, koji ide uz zid, potrebno je uspeti se �ak 300 metara, a ovome treba dodati i snijeg koji se sre�e na putu i koji ote�ava kretanje.
Slieve Donard (850 m.) dominira jugo-istokom Ulstera i s njega se pru�a prekrasan pogled u svim pravcima - blago onima koji vjeruju. Ja sam imao tu sre�u da sam na vrhu vidio samo konture zida i vodotoranj.
Informacija koje sam imao nakon uspona su se promijenile i sada su izgledale ovako: du�ina i visina puta su ostali nepromijenjeni, vrijeme u kojemu se mo�e izvesti uspon i spust sa brda se mogu reducirati na 2,5 do 3 sata, druga polovica puta je izuzetno strma i naporna, a za mene je ionako sve bilo; magla, vjetar, kiša, snijeg, znoj…
Da sve ne bi izgledalo sivo i mokro kao na nekolicini poluuspjelih fotografija, pobrinulo se vrijeme sljede�eg dana, kada sam u�ivao obilaze�i sjevernu obalu Sjeverne Irske, gdje sam u�ivao u fantasti�nim formama "divovskog puta".
Kraljevsko geografsko društvo je još 1693. godine napisalo prvi tekst o fantasti�nim stijenama na sjeveru irskog otoka.
Giants Causeway je zasigurno najljepša i najinteresantnija prirodna znamenitost u Ulsteru, gdje se susre�u bizarne forme bazaltnih stijena koje kao da su gradili ljudi ili divovi, a ne priroda.
Prema legendi, je ove nevjerojatne forme, koje se mogu sresti veoma rijetko u svijetu (škotski otok Staffa, sjeverozapadna �eška…) izgradio vojskovo�a MacCool u 3. stolje�u, kako bi što lakše stigao do svoje ljubljene. Geološki fakti su manje romanti�ni i pokazuju da je prije 60 miliona godina u ovim prostorima bio raj za vulkane i njihove silovite erupcije. Na ovome mjestu nije došlo do tipi�nih erupcija, ve� je vulkanska lava prolazila kroz brojne pukotine, i otvore u zemljinoj površini. Prilikom naglog hla�enja se bazalt formirao na površini u jednoobrazne poligonalne, naj�eš�e petero ili šestero ugaone stupove i stupi�e kojih se samo u prostoru Giant Causeway mo�e nabrojati 37000. Cijela obala u du�ini od dvadeset kilometara je podesna za cjelodnevni obilazak pješice i �ovjek nikada ne�e nakon sedam osam sati hoda po�aliti. Urlanje vjetra i mumlanje valova u kombinaciji sa plavetnilom neba i mora, bjelinom morskih valova, mra�nom stranom mo�nih strmih klifova i vje�no zelenoj Irskoj, ostaju još dugo u sje�anju.
�ekaju�i na dolazak sjevernoirskog Godota, obilazim "znamenitosti" Belfasta. Smjenjuju se deprimiraju�i, sivi, od ljudi prazni, protestantski i katoli�ki dijelovi grada, mra�ne i provokativne zidne slikarije u stilu naive i prolijevanja krvi, visoki zidovi, bodljikava �ica...
Tugu i depresiju utapam u pivu, pa ponovo na ulice grada.
Ne znam kako to, ali ovaj put na ulicama sre�em brojne partizane, ustaše, �etnike i balije. Posvuda balvani, revolucije, �irilice, jame... Krv, suze i mr�nju, koje iska�u kao duhovi na svakome novome gradskome uglu, ponovo lije�im u kavani uz veliku, veliku kriglu piva.
Ako mogu birati, radije se odlu�ujem za vjetar, kišu snijeg i znoj...
Foto galerija
