ŠOKADIJSKI TROKUT
Baranjski Šokci: Bosansko podrijetlo,
hrvatska domovina, lokalni obi�aji...
Ve�ina stanovništva na podru�ju izme�u Dunava, Drave i ma�arske granice prepoznatljivih su obilje�ja
Naši konji, naši Šokci:
Jedna od brojnih šoka�kih manifestacija kojih je iz godine u godine sve više...
Gotovo cijelu sjevernu, sjeveroisto�nu i sjeverozapadnu Baranju naseljavaju Šokci. Nekada je, doduše, u takozvanim šoka�kim selima bilo znatno više ljudi, ali u posljednje vrijeme, posebice nakon Domovinskog rata, sela su sve praznija.
Ostali su ve�inom stariji ljudi pa je u nekim podru�nim školama toliko u�enika da ih se mo�e nabrojati na prste ruku. No, ne daju se (preostali) baranjski Šokci. Oni koji su još uvijek u regiji izme�u Dunava, Drave i Ma�arske, i te kako �uvaju svoju kulturnu baštinu. Divane po šoka�ki, o�ivljavaju stare obi�aje i mlade u�e da nikada ne zaborave tko su. U Baranji �ive nekoliko stolje�a i time se ponose. Podijeljeni su u dvije skupine - podunavske i podravske Šokce. Kao što im sam naziv ka�e, podunavska Šokadija �ivi u krajevima bli�e Dunavu, dok su na suprotnoj strani, uz rijeku Dravu, podravski.
Sela mala, ali znana:
Podunavsku Šokadiju �ine stanovnici Duboševice, Dra�a, Gaji�a i Topolja...
- Podunavsku Šokadiju �ine stanovnici Duboševice, Dra�a, Gaji�a i Topolja, a podravsku oni iz Baranjskog Petrovog Sela, Branjinog Vrha, Šumarine, Torjanaca i Lu�a, premda Šokaca ima diljem Baranje, ali nisu toliko grupirani - pri�a Eva Balatinac, prosvjetna djelatnica i njegovateljica šoka�ke tradicije. Me�usobno se, nastavlja, razlikuju samo po sitnicama, a takva je razlika i izme�u baranjske te slavonske Šokadije.
- Podunavski Šokci rije�i koje se u knji�evnom jeziku izgovaraju s “ije” izgovaraju s “i”, a rije�i s “je” pretvaraju u ekavicu. Otuda seno ili mesec, te mliko, dok je djevojka svuda divojka - objašnjava Balatinac, naglašavaju�i kako su podravski Šokci više ikavci.
PUDARINA POSTALA LOKALNI BREND
Razlikuju se i kola. U Duboševici, Dra�u, Gaji�u i Topolju, kola se igraju ulijevo, a stajanja nema, dok Petarani i Lu�ani kre�u desno i stanu kad pjevaju. Dodaje kako, zapravo, svako selo ima neki svoj divan i sitnice po kojima se razlikuju.
Isti�e kako je ve�ina Šokaca u Baranju, ali i ostale dijelove Hrvatske te ju�ne Ugarske, doselila u 17. stolje�u, premda neki tvrde da su pred islamiziranjem bje�ali i ranije kako bi zadr�ali katoli�ku vjeru.
- Došli su iz Bosne, predvo�eni fratrima, u vrijeme kada je princ Eugen Savojski sa svojom vojskom potegnuo sve do Sarajeva i krenuo natrag - pri�a Eva Balatinac, naglašavaju�i kako preciznih podataka o tome nema, premda ve�ina povjesni�ara potvr�uje njihovo bosansko podrijetlo.
Dvoji i oko naziva Šokac. U knjizi Jelke Mihaljev pro�itala je da naziv potje�e od na�ina kri�anja, cijelom šakom, što ih je razlikovalo od Srba koji se kri�aju s tri prsta. Me�utim, još je nekoliko verzija o podijetlu naziva. Jedna ka�e kako se etnik Šokac javlja po�etkom 17. stolje�a, u fermanu sultana Ahmeda I., koji Šokcima, bez nekog posebnog razloga, naziva pu�anstvo latinske vjere �ija je “sljedba od vjere Srba, Grka i Vlaha sasvim razli�ita”. Nadalje, prema drugoj verziji, rije� Šokac nastala je od albanskog naziva za Slavene - Shqa, s tim da je oblik Šokac ostao oznaka za Hrvate, a Šop, ili Šijak, za Srbe. Mo�da je najbli�e istini kako naziv Šokac poti�e od ma�arskog sok az (grubo prevedeno - mnogo vas je), što su ma�arski skelari vikali u vrijeme kada su Šokci preko rijeke iz Bosne bje�ali pred Turcima.
Pudarina u Gaji�u:
Ve� nekoliko godina organizira ju Udruga vinara i vinogradara Martinovo brdo...
No, vratimo se baranjskim Šokcima i njihovom na�inu �ivota. Kako bi sa�uvali kulturnu i etnobaštinu, primjerice, sve više uprizoruju stare obi�aje koje �ele pokazati i sve brojnijim turistima. Pudarina, primjerice, manifestacija je koju ve� nekoliko godina u Gaji�u i njegovoj okolici organizira udruga vinara i vinogradara Martinovo brdo. Kako nam je objasnila predsjednica udruge, Janja �elikovi�, pudarina je obi�aj koji datira od prije 100 i više godina, kada su mlade djevojke, izme�u 9 i 14 godina �ivota, u razdoblju izme�u Svete Ane i Male Gospe, dolazile upravo u gaji�ke podrume i gatore, te cikom, pjesmom i podvikivanjem tjerale �vorke koji su napadali vinograde! Tom su prigodom šivale odje�u koja �e, onim najstarijima, ve� na jesen biti potrebna za udaju. Kako bi bile spremne za brak, u�ile su i kuhati pa je na pudarini uvijek bilo i starijih �ena koje su ih podu�avale kulinarskim tajnama. Sve �eš�i gosti su im Konavljani (udruga Agroturizam), s kojom Gaji�ani tijesno sura�uju u sklopu projekta IS(tra)KON(avle)BAR(anja), koji traje ve� nekoliko godina, a osmišljen je zbog spoja tzv. Zelene i Plave Hrvatske.
Prošla baba s kola�ima:
I KUD-u Šokci, kad je baranjskog be�arca, krase doma�e, malo starije �enske snage...
Autohtonim obi�ajima baranjske Šokadije obiluje i manifestacija Baranjski be�arac, koja se (od 1987.) svake godine odr�ava u nekom drugom mjestu baranjske podunavske Šokadije. U sklopu manifestacije organizira se izlo�ba “Iz šublika naših baka”, na kojoj se mo�e vidjeti što sve stari Šokci skrivaju u još starijim kuferima i ormarima. Posebnu pozornost privla�i izlo�ba kola�a, a bogata šoka�ka narodna nošnja neizostavni je dio svakog Be�arca.
Slatko i slasno:
Na baranjskom be�arcu u Dra�u posebnu pozornost uvijek privla�i izlo�ba kola�a...
Gastro ponuda baranjske Šokadije posebna je pri�a. Natrgano na pile (pile�i paprikaš s trgancima), makem tijesta (posebni nazivi), rije�na riba na malih milijun na�ina, samo su maleni dio onoga što su baranjski Šokci vjekovima jeli, a ni sada od toga ne bje�e. Kada smo kod gastro ponude, valja istaknuti kako Baranjom kru�i pri�a da je veselo šoka�ko društvo u goste pozvalo prijatelje iz drugog, nešoka�kog dijela Baranje. Na upit gostiju što �e biti za jelo, odgovorili su - makar šta, što bi u “prijevodu” zna�ilo - nešto bez veze. A šoka�ko “makar šta” bila je kobasica, kulen i krvavica! Uz predjelo - masni kruh sa sitnom paprikom i lukom. �varci, samo da se na�u. Toliko o šoka�koj gastronomiji. A tek vina. Upravo Šokci napisali su onu “Alaj fino to baranjsko vino, lud bi bio 'ko ga ne bi pio'”. Piju oni vina i crna i bila, pa je “boldanim” brojkama u njihovim kalendarima ozna�en Dan svetog Vinka. Osim što se “svaki drugi” Baranjac zove Vinko, na taj se dan proslavlja veliki vinski blagdan - Vinceška, po �emu je baranjska Šokadija nadaleko poznata.
MARIJO, SVIBNJA KRALJICE
Naravno da uz vino idu i tambure. Tu su tek pravi majstori. Uz sada ve� pomalo legendarni tamburaški sastav “Šoka�ka grana”, kao gljive poslije kiše ra�aju se novi sastavi. Tambura je, znaju Šokci, njihov svojevrsni zaštitni znak pa se mnogi od njih za nju uhvate od malih nogu i više je ne puštaju. Neki se dr�e i gajdi, poput Maje Keši�-Masle, koja je sviraju�i ovaj instrument obišla gotovo cijelu Hrvatsku.
Još jedna hvalevrijedna manifestacija odr�ava se svakog svibnja u crkvi sv. Petra i Pavla, još jednom zaštitnom znaku baranjske podunavske Šokadije. Naziv joj je “Marijo, svibnja kraljice”, a organizira je Društvo prijatelja starina I�ip, iz Topolja. Osnovni ciljevi manifestacije jesu poticanje na njegovanje, �uvanje od zaborava i popularizaciju crkvenog pu�kog pjevanja, te afirmacija jedinstvenog prostora crkve sv. Petra i Pavla koju je, 1772. godine, na dunavskom rukavcu, dao podignuti princ Eugen Savojski kao znak zahvalnosti Bogu za pobjedu nad Turcima. Crkva sv. Petra i Pavla spomenik je kulture I. kategorije, a po osebujnosti arhitektonskog oblikovanja ubraja se me�u najzna�ajnije barokne sakralne gra�evine u Hrvatskoj.
Lipe cure i de�ki:
Narodne nošnje baranjskih Šokaca i Šokica pravo je, tradicionalno narodno blago...
Kada smo ve� kod princa Savojskog, legenda ka�e kako mu se u ovom kraju jako svidjelo. Posebno su mu srcu prirasle - Šokice! Imao je �ovjek ukusa, mora se priznati.
Ivica GETTO
PROGNALI TURKE
I u Moha�u korijeni Šokadije
Busojaras - velika turisti�ka manifestacija u susjednom ma�arskom gradu Moha�u, zapravo korijene vu�e upravo od baranjske Šokadije. Kako isti�e Eva Balatinac, usmena predaja ka�e kako je na lokaciji današnje crkve sv. Petra i Pavla, katoli�ko stanovništvo, maskirano poput današnjih strašnih buša, uspjelo potjerati Turke. “Za preplašenim Turcima krenula je vojska i sustigla ih na obali Dunava koji je tada tuda tekao. U rijeci je bilo toliko poginulih turskih vojnika da se na drugu stranu moglo do�i suhih nogu”, pri�a Eva Balatinac.
JERKO ZLATARI�
Zaslu�an što je Baranja u RH
Jedno od povijesno zna�ajnijih imena, kada su baranjski Šokci u pitanju, ono je Jerka Zlatari�a. Ovaj Gaji�anin, naime, i te kako je zaslu�an što je Baranja nakon Drugog svjetskog rata ostala u Hrvatskoj. Bio je, 1945. godine, �lan komisije za razgrani�enje izme�u Hrvatske i Vojvodine, na �ijem je �elu bio Milovan �ilas. Zlatari�eva mudrost došla je do izra�aja pa je komisija AVNOJ-u predlo�ila “da Kotari Batina i Darda, uzeti zajedno, imaju, od slavenskih manjina, relativnu ve�inu Hrvata. Oba ova kotara, ekonomski i privredno, naginju ka zapadu. Prema tome, i ekonomski i nacionalni razlozi zahtijevaju da oba ova sreza u�u u sastav federalne Hrvatske...”.
SLO�NO S DRUGIMA
Zadr�ana i ma�arska imena
Dakako da su se i ratovi odrazili na baranjske Šokce, no ovdašnja Šokadija vjekovima je poprili�no slo�no �ivjela s drugim stanovništvom koje je nastanjivalo Baranju. Kao i svi, zadr�ali su mnogo turcizama, ali ni ma�arski jezik nisu odbacili. Na kraju krajeva, sela u kojima �ive još dandanas nazivaju nekadašnjim, ma�arskim imenima. Od I�ipa, naime, preko Maroka, sti�u do Dara�a. Nešto izvan puta im je Daljok, ali nije daleko, kao ni Bodolya...
Došli su iz Bosne, predvo�eni fratrima, u vrijeme kada je princ Eugen Savojski sa svojom vojskom potegnuo sve do Sarajeva i krenuo natrag
EVA BALATINAC
Izvor: Glas Slavonije, autor Ivica Getto
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch
